Arhive kategorije: Željezničko štivo

Pravilnik o saobraćaju dvorskih vozova, 1932. godina

Objavljujemo Pravilnik broj 65 o vršenju službe prilikom saobraćaja Dvorskih vozova iz 1932. godine. Pravilnik je donesen od strane Državne željeznice Kraljevine Jugoslavije.

Iz sadržaja:

Pored opštih propisa pravilnik sadrži i način izbora vozila, sastav voza, pratioci i izvidnice i njihove dužnosti, otpravljanje i saobraćaj Dvorskog voza i izvidnice te dužnosti građevinskog odjeljenja i mašinskog osoblja. Pored ovog pravilnika u prilog donosimo i Uput za osiguranje Dvorskih željezničkih vozova donesen od strane Generalne direkcije državnih željeznica pod brojem Pov. Br. 600/24 od 1924. godine. U ovom uputu govori se o neposrednom osiguranju od strane Dvorske straže angažirane od strane vojnika Kraljeve garde i komande Žandarmerije u mjestima gdje Dvorski voz prolazi. 

Mostovi na pruzi Brčko – Banovići, skice iz 1950. godine

Iz naše arhive, ekskluzivno za vas, objavljujemo skice željezničkih mostova na prugama Brčko – Banovići, Bosanska Poljana – Lukavac i Poljana – Tuzla. Skice mostova uradila je građevinska služba JDŽ-a  Direkcija Vinkovci. Skice datiraju iz 1950. i 1951. godine.

Željeznički mostovi na pomenutim trasama izgrađeni su u vremenu izgradnje Omladinske pruge Brčko – Banovići i izgradnjom pruge normalnog kolosijeka Doboj – Tuzla. Izgradnja pruge normalnog kolosijeka Brčko – Banovići trajala jje 190 dana tj. od 1. Maja 1946. godine i puštena u saobraćaj 7. Novembra iste godine. Pruga Doboj – Tuzla radovi su započeti krajem 1947. i pruga je puštena u saobraćaj 28. Marta 1951. godine.

Na trasi pruge Brčko – Banovići iz brojnih arhiva koji su nam dostupni te podaci iz elektronskih medija (Wikipedija, slobodne enciklopedije i dr.) stoji da su izgrađena 22 mosta ukupne dužine od 455 m. Međutim pregledom po raspoloživim skicama stoji da su izgrađena 24 mosta ukupne dužine od 562,80 metara. Mi ne sumnjamo u prvobitni podatak (22 mosta) ali pozivamo sve da svojim istraživanjem ospore moguću grešku i na kraju dobijemo krajnji tačan podatak i prihvatimo ga kao konačan.

Za ovu priliku smo napravili tabelu uređujući je po skicama (skice možete pogledati u galeriji) te uvidom u istu možemo doći do konačnog rezultata. Također u skicama upisani su kilometri mjesta izgrađenog mosta po daljinaru od stanice Vinkovci. Daljinar možete pogledati pomoću linka http://vremeplov.ba/?p=16726

 U priloženoj galeriji možete pregledati vrijedan dokument pod nazivom „Evidencija i normiranje radova na Omladinskoj pruzi Brčko – Banovići“. Dokument je iz našeg arhiva i preuzet iz lista „Mjesečni stručni časopis za saobraćajna pitanja“ broj 4 iz Aprila 1947. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Tuneli na uzanoj pruzi Uskoplje – Dubrovnik, 1955. godine

Objavljujemo skice tunela na trasi uzane pruge Uskoplje – Dubrovnik iz 1955. godine kao rijedak dokument iz naše arhive.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 7, svi tuneli su visine od 4,35 do 4,51 m, najduži tunel je br. 5. (Brgat – Šumet) od 274,25 m, najkraći je tunel br. 4 (Brgat – Šumet) od 8,09 m, najveći uspon je na trasi  Uskoplje – Brgat od 26,7 ‰.

O građenju pruge, istorija:

Trasa željezničke uzane pruge  Gabela – Hum – Uskoplje – Dubrovnik puštena je u promet 16 i 17. jula 1901. godine. Duljina trase Uskoplje – Dubrovnik je 16+500 km. Pruga je prestala sa saobraćajem 30. maja 1976. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.   

Tuneli na uzanoj pruzi Sarajevo – Zelenika, 1955. godine

U namjeri da svaki članak na neki način bude ekskluzivan sa rijetkim arhivskim materijalima ovaj put objavljujemo skice tunela na uzanoj pruzi Sarajevo – Zelenika od 1955. godine.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 34, najduži je tunel br. 4. „Ivan“ od 3223,04 m koji je pušten u saobraćaj 9. aprila 1931. godine, najkraći je tunel br. 15 i dug je 9,3 m između Raške Gore i Vojno, najniži je tunel br. 13 (Prenj – Grabovica) i visok je 4,07 m, najviši je tunel br.4 „Ivan“ i visok je 5,46 m, najveći uspon je na trasi Brđani pod Ivanom – Bradina od 57 do 60 promila i između Mihanića i Glavske oko 35 promila. 

O građenju uzane pruge, istorija

Trasa Uzana pruga Sarajevo – Zelenika građena je u dvije etape. Pruga Metković – Gabela – Sarajevo puštena je u promet 1. avgusta 1891. godine. Pruga Gabela – Hum – Uskoplje – Zelenika puštena je u promet 16 i 17. jula 1901. godine. Duljina pruge od Sarajeva do Zelenike, do 1953. godine, bila je 329+300 km da bi poslije 1953. godine (nova trasa zbog akumulacijskog Jablaničkog jezera i vozovi polazili sa stanice Sarajevo Novo) duljina pruge bila 321+100 km.

Ukidanje uzane pruge Sarajevo – Zelenika je išlo u tri etape. Izgradnjom normalnog kolosijeka Sarajevo – Gabela – Ploče i puštanjem u saobraćaj 1. decembra 1966. godine je godina ukidanja ove trase. Trasa Uskoplje – Zelenika ukinuta 1. juna 1969. godine, a Čapljina – Gabela – Uskoplje ukinuta je 30. maja 1976. godine.

 Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.   

Tuneli na uzanoj pruzi Gabela – Ploče, 1955. godine

Objavljujemo skice tunela na trasi uzane pruge Gabela – Ploče iz 1955. godine kao rijedak dokument iz naše arhive.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 6, svi tuneli su visine od 4,7 do 4,8 m, najduži tunel je br.2  (Komin – Rogotin) od 190,50 m, najkraći je tunel br4 (Rogotin – Ploče) od 54,33 m, najveći uspon je na trasi (Komin – Rogotin) od 2,5 ‰.

O građenju pruge, istorija

Uzana pruga Gabela – Ploče otpočela je sa gradnjom 1939. godine i puštena je u promet 25.11.1942. godine, a ukinuta  30. novembra 1966. godine. Od 1. decembra 1966. godine u saobraćaj je puštena pruga normalnog kolosijeka Sarajevo – Ploče – Sarajevo.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.   

Tuneli na uzanoj pruzi Bileća – Titograd, 1955. godine

Objavljujemo skice tunela na trasi uzane pruge Bileća – Titograd iz 1955. godine kao rijedak dokument iz naše arhive.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 8, svi tuneli su visine 4,8 m, najduži je tunel br. 8. (Nikšić – /Stuba/ – Stubica) od 235,14 m, najkraći je tunel br. 5 i dug je 12,7 m između Trubjela i Kuside, , najveći uspon je na trasi Nikšić – Stubica od 16 promila.

O građenju pruge, istorija:

Trasa uzane pruge Bileća – Titograd puštena je u saobraćaj etapno i to: Bileća – Nikšić 12. jula 1938. godine, Nikšić – Titograd 12. jula 1948. godine. Ukidanje ove trase trajala je u dvije etape i to: Bileća – Nikšić 30. maja 1976. godine, a Nikšić – Titograd 27. novembra 1965. godine kada je izgrađena i puštena u saobraćaj trasa normalnog kolosijeka.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.   

Šeme stanica uzane pruge Zenica – Sarajevo, 1955. godine

Iz dosada prikupljene građe dostupne šeme stanica uzane pruge 0,76 m Zenica – Sarajevo su: Zenica, Raspotočje, Janjići, Lašva, Modrinje, Roščevina, Kakanj, Čatići, Dobrinje, Porječani, Visoko, Lješevo, Podlugovi, Ilijaš, Semizovac, Reljevo, Rajlovac, Alipašin Most i Sarajevo.

Iz istorije:

Trasa željezničke uzane pruge Zenica – Sarajevo puštena je u javni saobraćaj 4. oktobra 1882. godine u dužini od 78 km kao sastavni dio glavne pruge Bos. Brod – Sarajevo. Ukidanje uzane trase trajao je etapno i to: Sarajevo Novo – Sarajevo (stara st.) 1. maja 1968., Sarajevo – Alipašin Most 23. maja 1971., Sarajevo – Lašva 1966. i Lašva – Zenica 1. juna 1975. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Šeme stanica uzane pruge Zavidovići – Kusače, 1955. godine

Iz dosada prikupljene građe dostupne šeme stanica uzane pruge 0,76 m Zavidovići – Kusaće su: Zavidovići, Kovači, Krivaja, Stog, (Stošnica – nema šeme), Vozuće, Ribnica n/Kr., (Stupin Han – nema šeme), Maoča, Careva Čuprija, Kamensko, Čunište, (Crni Potok – nema šeme), Solun n/Kr., (Križevići – nema šeme), Olovo, Čude, Petrovići n/Kr., Žeravica, Nevačka, Pjenovac, Berkovina, Han Pijesak i Kusače. 

Iz istorije:
Uzana pruga Zavidovići – Olovo – Kusače duga je 118 km + 300 i puštena je u saobraćaj 10. juna 1902. godine za teretni, a za putnički saobraćaj 1919.godine. Ukidanje pruge otpočinje etapno: Kusače – Han Pijesak 1. oktobra 1967., Han Pijesak – Olovo 1.aprila 1968., Olovo – Careva Ćuprija 1.juna 1970. i Careva Čuprija – Zavidovići tokom 1973. godine s tim što su putnički vozovi saobraćali do Ribnice.

Izgrađena pruga pripadala je Direkciji bosansko-hercegovačkih državnih željeznica i posebnim ugovorima dodijeljena je koncesija za eksploataciju (šumske površine između doline rijeke Bosne, Krivaje i Drine – ugovor potpisan 1899. god.) firmi Eisler & Ortlieb (austrijska firma J.Eisler & Bruder iz Beča i njemačka firma Louis Ortlieb iz Minhena) na 30 godina. Godine 1900. potpisan novi ugovor za dvadesetogodišnju eksploataciju šumskog područja Trstionice , Zvijezde i Duboštice. Ovim ugovorima firma je na taj način eksploatisala 32.300 ha šuma. Firma Eisler & Ortlieb je izgradila u Zavidovićima modernu pilanu sa ukupno 26 gatera pogonske jačine od 2400 KS i bila jedna od najvećih i u to vrijeme najsavremenija instalisana postrojenja u Evropi.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Šeme stanica normalne pruge Vrpolje – Sarajevo, 1955. godine

Iz dosada prikupljene građe dostupne šeme stanica normalne pruge 1,435 m Vrpolje – Sarajevo su: Kopanica Beravci, Sikirevci, Slav. Šamac, Šamac, Bos, Šamac, Bos. Miloševac, Modrića, Vranjak, (Koprivna Donja – nema šeme), Koprivna Gornja, (Kožuhe – nema šeme), Osječani, Grapska, Klisura, Doboj, Ševarlije, (Trbuk – nema šeme), Rječice, Maglaj, (Fojnica – nema šeme), Bradići, Dolina, Zavidovići, Vinište, Žepče, Želeča, Begov Han, (Bistričak – nema šeme), Nemila, (Vranduk – nema šeme), Jelina, (Vraca – nema šeme), Zenica Teretna, Zenica Nova, Drivuša, Lašva, (Gora – nema šeme), Modrinje, Kakanj, Čatići, Dobrinje, (Porječani – nema šeme), Visoko, (Lješevo – nema šeme), Podlugovi, Ilijaš, (Vogošća – nema šeme), Semizovac (Reljevo – nema šeme), Rajlovac, Alipašin Most i Sarajevo.

Iz istorije:
Trasa pruge normalnog kolosijeka Vrpolje – Sarajevo građena je u sklopu Omladinske pruge Šamac – Sarajevo i u javni saobraćaj puštena je 15. novembra 1947. godine u dužini od 257+100 km. Pruga je elektrificirana 1971. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Šeme stanica uzane pruge Višegrad – Sarajevo, 1955. godine

Iz dosada prikupljene građe dostupne šeme stanica uzane pruge 0,76 m Višegrad – Sarajevo su: Višegrad, Šip, Rasp. Most n/D, Međeđa, Ljućevo, Ustiprača, Dub, Mesići – Rogatica, Sudići, Banja Stijena, Renovica, Prača, Sjetlina, Stambulčić, Koran, Pale, Dovlići, Bistrik, Alipašin Most i Sarajevo. 

Iz istorije:

Trasa željezničke uzane pruge Višegrad – Sarajevo puštena u javni saobraćaj 4. jula 1906. godine u duljini od 110+600 km. Pruga je (Odlukom Direkcije Sarajevo) ukinuta 28. maja 1978. godine, ali posljednja vožnja putničkog voza iz Višegrada za Sarajevo vožena je 1. avgusta iste godine i ovaj datum upisan je u istoriju kao definitivan datum ukidanja ove istočne pruge. 

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.