Arhive kategorije: Željezničko štivo

Privremeni spisak putničkih i službenih kola za putničke vozove JZ-a za 1955. godinu

Predstavljamo knjižicu broj 241, Jugoslovenske železnice, GDJŽ br. 3668/54, u naslovu: „Privremeni spisak putničkih kola i službenih kola za putničke i teretne vozove normalnog koloseka i koloseka 1,00, 0,75, 0,76 i 0,60 m“ sa važnošću od 15. februara 1955. godine.

Ovom prilikom, zbog obimnog materijala, predstavljamo samo spisak putničkih i službenih kola za putničke vozove koji su saobraćali po prugama uzanog kolosijeka 1,00, 0,75, 0,76 i 0,60 m. U vrijeme izdanja ove knjižice uzani kolosijek je još bio aktivni sudionik u prijevozu putnika na području tadašnje Jugoslavije. Vezano za normalni kolosijek 1.435 m, za zainteresirane čitatelje, u foto galeriji tabelarno predstavljamo podatke o ukupnom broju putničkih kola koja su saobraćali po prugama JŽ-a. Isto tako pomoću tabela možete vidjeti podatke o tipovima kola, serijama, broju osovina, sjedišta, osvjetljenja, grijanja, kočenja i druge podatke.

U ovoj knjižici možete pronaći podatke o brojnom stanju, obilježavanju-serijama, tipu, vlasništvu  i namjeni salonskih, motornih i inspekcijskih kola normalnog i salonska kola i motornih garnitura uzanog kolosijeka na svim prugama JŽ-a.

Iz sadržaja, inventarsko stanje za:

  1. ŽTP Beograd

Putnička kola vezanog uzanog kolosijeka 0,76 m (160 kola), i stanje kola za pruge DŽ Požarevac – Petrovac – Ladne vode (13 kola) i Bijeljina – Bos. Mezgraja – Ugljevik (8kola) širine kolosijeka 0,76 m i pruga Kačanik – Vrbeštica (5 kola) 0,60 m. Stanje službenih kola za sve širine kolosijeka je ukupno 74 kola.

  • ŽTP Zagreb

Putnička kola uzanog kolosijeka 0,76 m za prugu DŽ Split – Sinj (25 putničkih i 4 službena kola) i Podravska pruga (33 putničkih i 14 službenih kola) širine kolosijeka 1,00 m.

  • ŽTP Ljubljana

Putnička kola uzanog kolosijeka 0,76 m za prugu DŽ Poljčane – Zreče (8 putničkih i dvoja službena kola).

  • ŽTP Sarajevo

Putnička kola vezanog uzanog kolosijeka 0,76 m (287 kola), i stanje kola za prugu DŽ Bar – Virpazar (4 kola) širine kolosijeka 0,75 m i pruga Donja Plavnica – Titograd (9 kola) širine kolosijeka 0,60 m. Stanje službenih kola za sve širine kolosijeka je ukupno 145 kola.

  • ŽTP Novi Sad

Putnička kola uzanog kolosijeka 0,76 m za prugu DŽ Zrenjanin – Radojevo (14 putničkih i četiri službenih kola) i

  • ŽTP Skopje

Putnička kola uzanog kolosijeka 0,60 m za prugu DŽ Gostivar – Ohrid – Struga – Podmole (32 putničkih i 17 službenih kola).

Inventarsko stanje kola 1955. godine

Dozvolite nam da unesemo neke interesantne podatke. ŽTP Sarajevo je na stanju, do 1955 godine, imao ukupno 300 ( od toga 72 kola sa čeličnim skeletom, ostala kola čelična postolja sa drvenim skeletom) putničkih kola uzanog (0,75, 0,76 i 0,60 m) kolosijeka, a svi ostali ŽTP-i ukupno 298 putničkih kola uzanog (1,00, 0,76 i 0,60 m) kolosijeka. Rezultat stanja putničkih kola ŽTP Sarajevo je činio preko 50% od ukupnog broja svih kola na području Jugoslovenskih željeznica.

Što se tiče putničkih kola širine kolosijeka 1.435 m, na području svih pruga JŽ-a saobraćalo je 2.721 dvoosovinskih (sa čeličnim skeletom 483) i 519 četveroosovinskih (333 sa čeličnim skeletom) kola od toga ŽTP Sarajevo u vlasništvu imao 242 dvoosovinskih (30 komada sa čeličnim skeletom) i 72 četveroosovinskih (41 komad sa čeličnim skeletom) kola. Rezultat stanja putničkih kola ŽTP Sarajevo je činio oko 9,8 % od ukupnog broja svih kola na području Jugoslovenskih željeznica. Ovom zbiru, na području JŽ-a, treba dodati plus 500 „teretnih kola“? za prijevoz putnika. Što se tiče motornih kola – garnitura ŽTP Sarajevo nije imao na stanju kolosijeka širine 1.435 m (Beograd 5, Zagreb 4 i Ljubljana 10 komada), ali su saobraćale 6 (šest) motornih garnitura serije 801 (ex. 448) širine kolosijeka 0,76 m.

Broj i klasifikacija sjedišta u putničkim kolima

Interesantno je navesti broj svih sjedišta u putničkim kolima širine kolosijeka 1.435 m i to: Prvog razreda 1.408, drugog razreda 22.325 i trećeg razreda 149.186 sjedišta, od toga ŽTP Sarajevo prvog razreda 97, drugog 2.870 i trećeg razreda 13.771 sjedišta. Vrijedno je navesti da je 5.772 sjedišta trećeg razreda bilo presvučeno „mekanim sjedištima“  od ukupno 149.186. ŽTP Sarajevo nije imalo nijedno „mekano sjedište“ u trećem razredu. Pod mekanim sjedištem podrazumijeva se spužva na drvenoj podlozi – klupi presvučena sa umjetnom kožom-skajem sa drvenim naslonom za leđa. Drugi razred podloga kao u trećem razredu i mekanim naslonom za leđa. U prvom razredu posebna sjedišta (fotelja) sa ugrađenim čeličnim federima i spužvom presvučena pliš platnom, naslonom za ruke, mekanim naslonom za leđa i naslonom za glavu.      

Isto tako ŽTP Sarajevo, broj sjedišta pruga uzanog kolosijeka imao je: Prvog razreda 204, drugog 1.502 i trećeg razreda 7.299 sjedišta. Zbirno za ŽTP Sarajevo i normalnog i uzanog kolosijeka je 25.743 sjedišta što bi značilo da za cijelu godinu moglo se prevoziti (bez stajaćih mjesta) oko 9 miliona i četiri stotine hiljada putnika.

Brojno stanje putničkih kola specijalno opremljena sa prijevoz skijaša kolosijeka 1.435 bilo je ukupno 5 (pet) komada i sva su bila u vlasništvu ŽTP Ljubljana.

Broj i način grijanja putničkih kola

Od ukupno 3.240 putničkih kola kolosijeka 1.435 m samo su 28 (dvadeset osam) kola imala električno grijanje naponom od 1500 i 3000 Volti. Kola sa električnim grijanjem općenito su saobraćali u međunarodnom saobraćaju. Sva ostala kola imala su parno grijanje niskog ili visokog pritiska. ŽTP Sarajevo nije imao na stanju kola sa električnim grijanjem već se kola imala parno grijanje. Što se tiče kola uzanog kolosijeka većina kola imala su parno grijanje, ostala kola imala su instalirane peći (tzv. furune ili „Kraljice“ peći) na čvrsto gorivo dok manji dio bez ikakvog grijanja (na pruzi Bar – Virpazar, Plavnica – Titograd i Kačanik – Vrbeštica).    

Broj i način osvjetljenja putničkih kola

Od ukupno 3.240 putničkih kola širokog kolosijeka 1013 kola imala su električno osvjetljenje, a svi ostali plinsko. Što se tiče uzanog kolosijeka od ukupno 598 kola na području JŽ-a, 446 kola imala su električno osvjetljenje, trinaest kola sa plinskim  i 32 kola osvjetljenjem na ulje (kola na pruzi Gostivar – Ohrid – Struga – Podmole). Za ostalih 107 „nije utvrđen“ način osvjetljenja kola.

Inventarsko stanje salonskih kola

Vezano za saobraćaj salonska kola po prugama širine kolosijeka 1.435 m ŽTP Beograd u svom vlasništvu imao je jedan dizel motorna kola M-03 (bez oznake RIC) i četvero 4-osovinskih RIC kola sa jednom kabinom sa „singl“ ležajem plus tri kabine sa tri ležaja i salonski odjeljak. Sva kola korištena su za potrebe Saveznog izvršnog vijeća, Izvršnog vijeća NR Srbije i rukovodstvo GDJŽ. ŽTP Zagreb imao je dvoja RIC 4-osovinska salonska kola sa salonskim odjeljkom i dvije kabine sa „duble“ ležajevima i tri kabine sa tri ležaja za potrebe NR Hrvatske. ŽTP Ljubljana jedna RIC 4-osovinska salonska kola sa salonskim odjeljkom i četiri kabine sa četiri ležaja za potrebe NR Slovenije. ŽTP Skopje jedna salonska kola (bez oznake RIC) sa salonskim odjeljkom i jednom kabinom sa „singl“ ležajem plus dvije kabine sa dva ležaja za potrebe Izvršnog vijeća NR Makedonije. Također, ŽTP Skopje imao je jedna salonska 4-osovinska kola širine kolosijeka 0,60 m (pruga Gostivar – Ohrid – Struga – Podmole) sa salonskim odjeljkom bez kabina za ležanje za potrebe Direkcije ŽTP Skopje. ŽTP Sarajevo kolosijeka širine 1.435 m imao je jedna RIC 4-osovinski dizel motor (M-05) sa salonskim odjeljkom, jednom kabinom sa „singl“ ležajem plus dvije kabine sa dva ležaja i jedna RIC 4-osovinska salonska kola sa salonskim odjeljkom, jednom kabinom sa „singl“ ležajem plus tri kabine sa tri ležaja za potrebe Izvršnog vijeća NR BiH. Također, u svom sastavu ŽTP Sarajevo imao je troja salonska kola širine kolosijeka 0,76 m sa salonskim odjeljcima i sa po dvije kabine sa „dubl“ ležajevima. Dvoja kola su bila za potrebe rukovodstva ŽTP Sarajevo i jedna kola za potrebe Narodne skupštine NR Crne Gore.

Potraga i sudbina salonskih kola uzanog kolosijeka

Za jednim salonskim kolima br. 109 izdat je nalog „Potraga“ svim vanjskim jedinicama i jedinicama za opravku kola. Pretpostavlja se da su „posuđena“ ŽTP-u Zagreb ili Ljubljani za potrebe izgradnje i saobraćaja Pionirskih željeznica (1948./52.) u kojima je „nemilosrdno“ uništen enterijer i postavljene drvene klupe za sjedenje. Pored ovih traženih kola nekolicina salonskih kola uzanog kolosijeka, vlasništva direkcije Sarajevo, doživjelo je sudbinu „nemilosrdnog“ uništenja enterijera i angažirana za potrebe željezničkog saobraćaja Pionirskih željeznica. Poslije ukidanja ovih željeznica mnoga „posuđena“  kola nisu vraćena u domicil te postoji vjerovatnoća da su kasirana i istopljena kod obližnjih željezara. Sva salonska kola, vlasništva Državnih/Zemaljskih željeznica BiH, činili su jednu Dvorsku kompoziciju u kojima su se vozili carevi, kraljevi, prinčevi i princeze, nadvojvode i vojvode Bečkog dvora i Kraljevskog doma porodice Karađorđević.

Inventarsko stanje inspekcijskih kola

Što se tiče inspekcijskih kola, po prugama širine kolosijeka 1.435 m, ŽTP Beograd imao je jedna 4-osovinska kola sa salonskim odjeljkom i jednom kabinom sa „duble“ ležajem. ŽTP Ljubljana jedna kola sa salonskim odjeljkom, dvije kabine sa „singl“ i jednom kabinom sa četiri ležaja. ŽTP Zagreb jedna dvoosovinska kola sa salonskim odjeljkom, jedna kabina sa tri i jedna kabina sa četiri ležaja. ŽTP Sarajevo jedna 4-osovinska kola sa salonskim odjeljkom te četiri kabine sa „singl“ i jednu kabinu sa dva ležaja. Nijedna kola nisu imala oznaku RIC i služila su za potrebe rukovodstva DŽ pomenutih ŽTP-a.

Inventarsko stanje motornih kola

Inventarsko stanje motornih kola širine kolosijeka 1.435 m slijedi: ŽTP Beograd pet dizel motornih kola od toga dvoja 4-osovinska za prijevoz putnika i troja 2-osovinska za sanitetsko ispitivanje. ŽTP Zagreb četiri dizel motornih kola od toga jedna 2-osovinska i tri 3-osovinska kola. ŽTP Ljubljana deset motornih kola od toga troja elektromotorna, ostali na dizel vuču i sva su bila 4-osovinska kola. ŽTP Sarajevo u svom sastavu imao je šest BC dizel motornih 4-osovinskih kola širine kolosijeka 0,76 m. Navodimo i serije ovih dizel motora, stare oznake: 448/100-101 prikolica 106; 448/104-105 prikolica 102; 448/106/110 prikolica 104; 448/108-113 prikolica 105; 448/103-111 prikolica 103 i 448/109-112 prikolica 100. Kasnije je izvršena nova numeracija i umjesto serije 448 nova oznaka bila je 801. Za brojeve podserija nemamo podataka.

Prosjek starosti putničkih kola

Najinteresantniji podaci su o starosti putničkih i službenih kola svih širina uzanog kolosijeka na području JŽ-a. Od ukupno 826 putničkih i službenih kola od toga: Proizvedeni od 1885.-1899. godine 173 kola; od 1900.-1918. godine 409 kola; od 1919.-1945. godine 241 kola i poslije 1945. godine 3 kola. Prema ovim podacima starosti kola uzanog kolosijeka na području JŽ-a do 1955. godine, proizvedeni u Austrougarskom periodu su 582 kola ili oko 71%, a za vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije 241 kola ili oko 29% od ukupnog broja.

Podaci starosti kola ŽTP Sarajevo proizvedeni u Austrougarskom periodu su 317 kola ili oko 71%, a za vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije 127 kola ili oko 29% od ukupnog broja. Proizvodnja kola, za potrebe ŽTP-a Sarajevo, poslije 1945. godine, prema podacima iz ove knjižice, nije bilo.

Srodni tekstovi:

Dvorska i salonska kola BH zemaljski željeznica, link: http://vremeplov.ba/?p=15241                          

Istorija i razvoj putničkog saobraćaja uzanog kolosijeka u BiH, link: http://vremeplov.ba/?p=17404

Šumska pruga Tarčin-Lanište-Lapov dol 1902. godine

Sarajevski jevreji Rafael Zadik Finci, Elias Baruh i Isak Jak Baruh su 1902. godine osnovali preduzeće za eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta pod nazivom Rafael Z. Finci i komp. Preduzeće je sa firmom Franz Steinmetz 1901. godine sklopila ugovor o dugoročnoj eksploataciji šumskog područja Preslica – Lapov dol – Lanište. Firma Rafael Z. Finci i komp. je izgradila šumsku željezničku prugu u dužini od 13,0 km, koja je vodila od Tarčina preko Guvništa do Laništa i Lapovog dola. Ta saobraćajnica je predstavljala kombinaciju adhezione (13,0 km) i gravitacione željezničke pruge (koturače) od oko 3 kilometra. Vozni park je bio od jedne lokomotive jačine 30 KS i 25 pari dvoosovinskih truck-vagoneta. Istovremeno je firma podigla u Tarčinu parnu pilanu sa pogonskim strojem od 200 KS i 4 gatera sa svim ostalim strojevima i uređajima.

U 1911. godini došlo je do pretvaranja preduzeća Rafael Z. Finci i komp. u akcionarsko društvo pod nazivom Dioničarsko društvo za eksploataciju i eksport drva „Jela“. Nova firma je izgradila još jedan kilometar pruge ali bez lokomotivske vuće i nastavila rad sve do 1914. godine, jer su svi radovi bili prekinuti u vrijeme trajanja rata (1914./1918.). Također, firma „Jela“ d.d. iskorištavala je izvlačenje ogrijevnog drveta sa Ivan-planine koji se transportovao izgrađenom prugom od glavne pruge kod Raštelice. Za dopunsko snabdijevanje svog pilanskog postrojenja u Tarčinu, počevši od 1912. godine, kupovala je od preduzeća F. Neuberger četinarsku i bukovu oblovinu sječenu  u šumskom području Ravne planine i najvećim dijelom eksportovala u inostranstvo.

Prilikom istraživanja u Istorijskom arhivu BiH nismo mogli pronaći tehničku dokumentaciju, a niti podatke vezano za izgradnju ove šumske željeznice. Jedino podatke smo pronašli iz 1908., 1911. i 1914. godine. Prvi dokument govori o produženju pruge za oko 1,2 kilometra od Laništa do Lapovog dola gdje investitor Rafael Z. Finci i komp. podnosi prijavu kotarskom uredu, šumskoj upravi na Ilidži i svim zainteresiranim u zajednici (privatni posjedi) kako bi se svi mogli ukljućiti u postupak.

Prilikom projektovanja najavljene trase sačinjen je Zapisnik u kojem su učestvovali projektant Mustajbeg Mutavelić, tehnički vještak Ivan Kriesehe, ispred šumske uprave nadšumar g. Aleman te kao stranke Salih Japalak džemat baša (starješina džemata) i Arif Japalak iz Korče.

Drugi dokument iz 1911. godine govori o pravljenu pruge u dužini od 250 metara sa tehničkim nacrtom u kojem slijedi Zapisnik u kojem zastupnik ispred firme „Jela d.d.“ Isak Baruh daje svoj iskaz u kojem navodi da nema interesanata koji bi se uključili u postupak osim Zemaljskog erara. Treći dostupni dokument je podnesak ispred firme „Jela d.d.“ pa kako je pisan Njemačkom goticom teško da smo išta mogli i prevesti.

U prilogu ovog članka možete pogledati izvorna dokumenta koja se nalaze u fotogaleriji.

Literatura:

  • Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, str. 84 i 85.
  • Arhiv Bosne i Hercegovine, ZVS-Šumske i industrijske željeznice, 1908.,1911.,1914.

Daljinar – knjižica tarifskih kilometara na Bosanskohercegovačkim i Austrijskim državnim željeznicama za 1906. godinu

Na dan puštanja u javni saobraćaj (04.07.1906. godine) izgrađene uzane pruge Sarajevo – Istočna granica (Sarajevo-Ostgrenze) Direkcija Bosanskohercegovačkih državnih željeznica (Bosnische-hercegovinische Staatsbahnen) izdaje knjižicu kilometarskih odstojanja za lokalne tarife (Kilometerzeiger zu den Lokal- Tarifen) prilikom otpreme putnika, prtljaga, ekspresne robe i pasa.

Knjižica kilometarskih odstojanja tehnički je urađena i propisana za slijedeće pruge:

  1. K. k. Bosnische-hercegovinische Staatsbahnen
  2. Bosnisch Brod – Sarajevo,
  3. Sarajevo – Gabela,
  4. Gabela – Uskoplje Landesgrenze, (državna granica)
  5. Uskoplje – Glavska Landesgrenze,
  6. Nagumanac Landesgrenze – Igalo Landesgrenze,
  7. Hum – Trebinje,
  8. Gabela – Metković,
  9. Lašva – Bugojno,
  10. Donji Vakuf – Jajce,
  11. Doboj – Siminhan,
  12. Karanovac – Gračanica,
  13. Sarajevo – Uvac und
  14. Megjegje – Vardište
  • K. k. österreichische Staatsbahnen (norddalmatinische Linien)
  • Uskoplje Landesgrenze – Gruž (Gravosa)
  • Glavska Landesgrenze – Nagumanac Landesgrenze und
  • Igalo Landesgrenze – Zelenika

Prilikom pregleda kilometarskih tablica uočiti ćete oznake *, **, + i o. Oznaka * su stanice u kojim se zaustavljaju vozovi samo za osoblje i pomoćni kadar. Oznaka ** napominje za stanice K. k. Austrijskih državnih željeznica (Hercegnovi i Komaj) u kojim se zaustavljaju vozovi za osoblje i ustanove u radu. Oznaka + (krst) označene su stanice u kilometru za osoblje i ograničeni teretni promet (Sutorina, Čilipi i Mihanići). Oznaka „o“ su granični prijelazi, koji nisu uspostavljeni za lokalni promet i služe samo za određivanje udaljenosti od ili do državne granice isključujući područje Sutorine. Naime, Sutorina se (geografski) nalazi u Bh teritoriju i 7.437 kilometara izgrađena je o trošku Zemaljske vlade BiH i istu kilometražu održava i na njoj posluje direkcija K. k. österreichische Staatsbahnen.

Knjižica je štampana na Njemačkom jeziku juna 1906. godine.

Literatura: Arhivski dokumenti su iz fundusa Arhiva BiH.

Red vožnje vozova BH državnih željeznica iz 1901. godine

Originalni naziv: Fahrordnung der Züge auf den bosn.-herceg. Staatsbahnen – giltig vom 1. Maj 1901.

Objavljujemo Red vožnje vozova Bosanskohercegovačkih državnih željeznica iz 1901. godine. U sadržaju knjižice možete vidjeti planirane vožnje putničkih i teretnih vozova u smjeru:

  1. Sarajevo – Bosanski Brod i natrag,
  2. Podlugovi – Vareš i natrag,
  3. Vogošća – Čevljanović (Ivančići) i natrag,
  4. Gabela – Gravosa i natrag,
  5. Uskoplje – Zelenika i natrag,
  6. Hum – Trebinje i natrag,
  7. Sarajevo – Mostar i natrag,
  8. Mostar – Metković i natrag,
  9. Doboj – Donja Tuzla – Siminhan i natrag,
  10. Gračanica – Gračanica-Stadt. i natrag,
  11. Lašva – Bugojno i natrag,
  12. Donji Vakuf – Jajce  

Knjižica Reda vožnje štampana je na Njemačkom jeziku.

Red vožnje vozova BH državnih željeznica iz 1900. godine

Originalni naziv: Fahrordnung der Züge auf den bosn.-herceg. Staatsbahnen – giltig vom 1. Maj 1900.

Objavljujemo Red vožnje vozova Bosanskohercegovačkih državnih željeznica iz 1900. godine. U sadržaju knjižice možete vidjeti planirane vožnje putničkih i teretnih vozova u smjeru:

  1. Sarajevo – Bosanski Brod i natrag,
  2. Podlugovi – Vareš i natrag,
  3. Vogošća – Čevljanović (Ivančići) i natrag,
  4. Sarajevo – Mostar i natrag,
  5. Mostar – Metković i natrag,
  6. Doboj – Donja Tuzla – Siminhan i natrag,
  7. Gračanica – Gračanica-Stadt. i natrag,
  8. Lašva – Bugojno i natrag,
  9. Donji Vakuf – Jajce  

Knjižica Reda vožnje štampana je njemačkom jeziku.

Pravilnik o saobraćaju dvorskih vozova, 1932. godina

Objavljujemo Pravilnik broj 65 o vršenju službe prilikom saobraćaja Dvorskih vozova iz 1932. godine. Pravilnik je donesen od strane Državne željeznice Kraljevine Jugoslavije.

Iz sadržaja:

Pored opštih propisa pravilnik sadrži i način izbora vozila, sastav voza, pratioci i izvidnice i njihove dužnosti, otpravljanje i saobraćaj Dvorskog voza i izvidnice te dužnosti građevinskog odjeljenja i mašinskog osoblja. Pored ovog pravilnika u prilog donosimo i Uput za osiguranje Dvorskih željezničkih vozova donesen od strane Generalne direkcije državnih željeznica pod brojem Pov. Br. 600/24 od 1924. godine. U ovom uputu govori se o neposrednom osiguranju od strane Dvorske straže angažirane od strane vojnika Kraljeve garde i komande Žandarmerije u mjestima gdje Dvorski voz prolazi. 

Mostovi na pruzi Brčko – Banovići, skice iz 1950. godine

Iz naše arhive, ekskluzivno za vas, objavljujemo skice željezničkih mostova na prugama Brčko – Banovići, Bosanska Poljana – Lukavac i Poljana – Tuzla. Skice mostova uradila je građevinska služba JDŽ-a  Direkcija Vinkovci. Skice datiraju iz 1950. i 1951. godine.

Željeznički mostovi na pomenutim trasama izgrađeni su u vremenu izgradnje Omladinske pruge Brčko – Banovići i izgradnjom pruge normalnog kolosijeka Doboj – Tuzla. Izgradnja pruge normalnog kolosijeka Brčko – Banovići trajala jje 190 dana tj. od 1. Maja 1946. godine i puštena u saobraćaj 7. Novembra iste godine. Pruga Doboj – Tuzla radovi su započeti krajem 1947. i pruga je puštena u saobraćaj 28. Marta 1951. godine.

Na trasi pruge Brčko – Banovići iz brojnih arhiva koji su nam dostupni te podaci iz elektronskih medija (Wikipedija, slobodne enciklopedije i dr.) stoji da su izgrađena 22 mosta ukupne dužine od 455 m. Međutim pregledom po raspoloživim skicama stoji da su izgrađena 24 mosta ukupne dužine od 562,80 metara. Mi ne sumnjamo u prvobitni podatak (22 mosta) ali pozivamo sve da svojim istraživanjem ospore moguću grešku i na kraju dobijemo krajnji tačan podatak i prihvatimo ga kao konačan.

Za ovu priliku smo napravili tabelu uređujući je po skicama (skice možete pogledati u galeriji) te uvidom u istu možemo doći do konačnog rezultata. Također u skicama upisani su kilometri mjesta izgrađenog mosta po daljinaru od stanice Vinkovci. Daljinar možete pogledati pomoću linka http://vremeplov.ba/?p=16726

 U priloženoj galeriji možete pregledati vrijedan dokument pod nazivom „Evidencija i normiranje radova na Omladinskoj pruzi Brčko – Banovići“. Dokument je iz našeg arhiva i preuzet iz lista „Mjesečni stručni časopis za saobraćajna pitanja“ broj 4 iz Aprila 1947. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Tuneli na uzanoj pruzi Uskoplje – Dubrovnik, 1955. godine

Objavljujemo skice tunela na trasi uzane pruge Uskoplje – Dubrovnik iz 1955. godine kao rijedak dokument iz naše arhive.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 7, svi tuneli su visine od 4,35 do 4,51 m, najduži tunel je br. 5. (Brgat – Šumet) od 274,25 m, najkraći je tunel br. 4 (Brgat – Šumet) od 8,09 m, najveći uspon je na trasi  Uskoplje – Brgat od 26,7 ‰.

O građenju pruge, istorija:

Trasa željezničke uzane pruge  Gabela – Hum – Uskoplje – Dubrovnik puštena je u promet 16 i 17. jula 1901. godine. Duljina trase Uskoplje – Dubrovnik je 16+500 km. Pruga je prestala sa saobraćajem 30. maja 1976. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.   

Tuneli na uzanoj pruzi Sarajevo – Zelenika, 1955. godine

U namjeri da svaki članak na neki način bude ekskluzivan sa rijetkim arhivskim materijalima ovaj put objavljujemo skice tunela na uzanoj pruzi Sarajevo – Zelenika od 1955. godine.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 34, najduži je tunel br. 4. „Ivan“ od 3223,04 m koji je pušten u saobraćaj 9. aprila 1931. godine, najkraći je tunel br. 15 i dug je 9,3 m između Raške Gore i Vojno, najniži je tunel br. 13 (Prenj – Grabovica) i visok je 4,07 m, najviši je tunel br.4 „Ivan“ i visok je 5,46 m, najveći uspon je na trasi Brđani pod Ivanom – Bradina od 57 do 60 promila i između Mihanića i Glavske oko 35 promila. 

O građenju uzane pruge, istorija

Trasa Uzana pruga Sarajevo – Zelenika građena je u dvije etape. Pruga Metković – Gabela – Sarajevo puštena je u promet 1. avgusta 1891. godine. Pruga Gabela – Hum – Uskoplje – Zelenika puštena je u promet 16 i 17. jula 1901. godine. Duljina pruge od Sarajeva do Zelenike, do 1953. godine, bila je 329+300 km da bi poslije 1953. godine (nova trasa zbog akumulacijskog Jablaničkog jezera i vozovi polazili sa stanice Sarajevo Novo) duljina pruge bila 321+100 km.

Ukidanje uzane pruge Sarajevo – Zelenika je išlo u tri etape. Izgradnjom normalnog kolosijeka Sarajevo – Gabela – Ploče i puštanjem u saobraćaj 1. decembra 1966. godine je godina ukidanja ove trase. Trasa Uskoplje – Zelenika ukinuta 1. juna 1969. godine, a Čapljina – Gabela – Uskoplje ukinuta je 30. maja 1976. godine.

 Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.   

Tuneli na uzanoj pruzi Gabela – Ploče, 1955. godine

Objavljujemo skice tunela na trasi uzane pruge Gabela – Ploče iz 1955. godine kao rijedak dokument iz naše arhive.

Prilikom pregleda arhivskog materijala uočili smo slijedeće podatke: Ukupan broj tunela je 6, svi tuneli su visine od 4,7 do 4,8 m, najduži tunel je br.2  (Komin – Rogotin) od 190,50 m, najkraći je tunel br4 (Rogotin – Ploče) od 54,33 m, najveći uspon je na trasi (Komin – Rogotin) od 2,5 ‰.

O građenju pruge, istorija

Uzana pruga Gabela – Ploče otpočela je sa gradnjom 1939. godine i puštena je u promet 25.11.1942. godine, a ukinuta  30. novembra 1966. godine. Od 1. decembra 1966. godine u saobraćaj je puštena pruga normalnog kolosijeka Sarajevo – Ploče – Sarajevo.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.