Mjesečne arhive: Novembar 2017.

Dvorska i salonska kola BH zemaljske željeznice

Dvorska i salonska kola BH zemaljske željeznice, istorija

Ovim člankom želimo ispričati kratku istoriju dvorske kompozicije u kome su se prvom polovinom 20 vijeka vozile carske i kraljevske porodice dolinom rijeke Bosne, krševitim bregovima Hercegovine i veličanstvenim kanjonom rijeke Neretve. Naime, u posjedu smo veoma rijetkog dokumenta u tvrdom povezu dimenzija 44×25 cm koji datira iz 1935.godine. Knjiga (katalog) nosi naziv „Dvorska i salonska kola“ i sastoji se od osamnaest tehničkih crteža ručno iscrtani od strane inženjera Radionice državnih željeznica Sarajevo.

Odgovor u korištenju ove dvorske kompozicije zaključujemo da su ih mogli koristiti austrougarski car Franjo Josip prilikom posjete Bosni i Hercegovini 1910.godine, nadvojvoda austrougarski prestolonasljednik Franjo Ferdinand 1914.godine i regent Kraljevine SHS (1918.-1921.) Aleksandar Karađorđević posjetom u Sarajevu 1920.godine i kao kralj Kraljevine SHS u ponovnoj posjeti Sarajevu 1925.godine.

 

Posjeta austrougarskog cara Franje Josipa Bosni i Hercegovini

Povodom predstojećeg carevog putovanja 30. maja 1910.godine u Bosnu i Hercegovinu direkcija Bosanskohercegovačke zemaljske željeznice (BHStB) izvršila je probnu vožnju posebnih dvorskih  i salonskih kola naručenih iz tvornice iz Graza. Ova četveroosovinska kola, namijenjena za saobraćaj uzanim prugama (0,76 m) bila su duga trinaest metara, sa automatskim kočenjem i zračnim kočnicama te pomoćnim uređajem za kočenje, kao i električnom rasvjetom. Dvorska kompozicija sastojala se od dvoja salonska (jedna su careva) i dvoja kola za svitu, zatim po jedna kola za ručavanje, kuhinju, inspekciona, kola za gardu i kola za komornika. U redovnom sastavu dvorske kompozicije bila su uvrštavana troosovinska salonska kola, duga 9 metara i obično su bili damski.
Unutrašnje uređivanje izvedeno je prema nacrtu inženjera Kubicka u stilu njemačke kasne renesanse. Kola su ukupno imala od osam do trinaest prozora (zavisno o namjeni kola) postavljena u metalne okvire. Unutrašnji zidovi bili su pokriveni zelenom a plafon bijelom svilom. Unutrašnje uređenje napravljeno je od orahovog drveta a podovi od hrastovog parketa prekrivenih sa bosanskim ćilimima izrađenih od poznate sarajevske tkaonice ćilima („Zemaljska erarna tkaonica ćilima Sarajevo“). Spoljašnjost dvorskih i salonskih kola su imala zelenu boju na kojima se nalazila bosanska zemaljska zastava boje zlata. Pri samom ulazu u vagon u kome je smješten car nalaze se dva predsoblja za ađutanta sa jednim mjestom za spavanje i radnim stolom, a zatim prostorija – kabinet za cara u kojoj se nalazila sofa, radni stol, te jedna fotelja. Zatim slijedi uređena spavaća soba sa ležajem, umivaonik, prostor za ličnu poslugu i mali prostor za električne uređaje.    

Posebnim dvorskim vozom normalnog kolosijeka, 29. maja 1910. godine, car je krenuo iz Budimpešte da bi narednog dana, 30. maja, ujutro oko 5.00 sati, stupio na tlo Bosne i Hercegovine željezničke stanice Bosanski Brod. Inače, stanica Bosanski Brod imala je dvije stanice, jedna za normalni a druga za uzani kolosijek. Oko 5.30 car se smjestio u zaseban voz bosanskohercegovačkih zemaljskih željeznica (BHSTB) i nastavio putovanje za Sarajevo. U 8.12 sati voz je stigao u Doboj (zadržavanje oko 20 minuta). U Zavidoviće pristiže u 9.59  (zadržavanje oko 3 minuta). U Zenicu dvorski voz dolazi u 11.48 i poslije polusatnog zadržavanja nastavlja putovanje prema Visokom gdje pristiže u 13.50 sati. Poslije desetominutnog zadržavanja nastavlja put prema Sarajevu. U Sarajevo dvorski voz dolazi u 15.00 sati.

Tokom ovog putovanja, kao kuriozitet, valja napomenuti da je na kraju dvorske kompozicije bio zakvačen jedan poluteretni vagon u kome se prevozila jedna krava i žena iz Beča. Naime, krava i žena koju je muzla su pristigle posebnim vozom iz Beča da bi na dan putovanja prema Sarajevu  bile u „redovnom“ sastavu ovog voza. Ovo sve iz razloga što je caru Franji iz zdravstvenih razloga preporučeno da pije mlijeko i to od te iste krave.

Prema protokolu, 3. juna, 1910. godine, pred paviljonom kod Fabrike duhana car je ušao u vagon  dvorskog voza i krenuo na putovanje u Mostar. U 9.00 sati voz pristiže u Konjic, u Jablanicu u 10.27, a u Mostar tačno u 12.00. Malo poslije 16.00 sati dvorska kompozicija polazi iz Mostara prema Beču i u Bosanski Brod stiže sutradan u 7.30 sati. Po protokolu car Franjo iz Mostara trebao je krenuti oko 18.30 sati ali zbog velike vrućine u Mostaru odustalo se od nekih dijelova programa. Za tu priliku, predvidljivi gradonačelnik Mostara Mujaga Komadina, u organizaciji komiteta za doček cara triju konfesija, specijalno su organizirali dostavu leda sa vrha planine Velež kako bi kupei i salonska kola cara imali podnošljivu temperaturu. Iako je ovaj specijalni dvorski voz napravljen za uskotračni kolosijek nije mogao biti onako luksuzan i prostran kao carski voz na bečkim željeznicama ali zaključujemo da je car uživao u krajolicima fascinantnog kanjona rijeke Neretve, proljetno olistanim bosanskim šumama i obzorju u dugačkoj vodoravnoj crti plavog neba i zelene Posavine ravne.

Na kraju treba napomenuti značaj i razlog careve posjete BiH. Iz istorijske perspektive nameću se tri razloga. Prvi, u februaru 1910. godine donesen je Zemaljski statut za Bosnu i Hercegovinu, drugi, tokom boravka u Sarajevu car je potpisao reskript o naimenovanju saborskog predsjedništva i treće, 15. juna iste godine počeo je sa radom prvi Bosanskohercegovački sabor kao prvo stvarno narodno predstavništvo u istoriji Bosne i Hercegovine.

Posjeta nadvojvode austrougarskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda Bosni i Hercegovini

Polovinom 1914. godine u Bosni su organizovani veliki ljetni manevri austrougarske vojske uzrokom posljedica balkanskih ratova 1912. i 1913. godine i bojazni da su ugroženi njeni interesi naročito na Jadranu jer je Srbija (osvajanjima udvostručila veličinu svojih teritorija) imala namjeru osvojiti i dio albanske obale.  Da bi scenario velikih ljetnih manevara austrougarske vojske bio na značaju bečki dvor najavio je dolazak u inspekciju generalnog inspektora oružanih snaga Carevine nadvojvodu i nasljednika habsburškog prijestolja Franju Ferdinanda. Najava dolaska nadvojvode, 6. aprila 1914. godine, tadašnji dogradonačelnik Sarajeva Josip Vancaš zvanično je sa bečkog dvora dobio ovlaštenje da izvijesti Gradsko vijeće da će 28. juna u posjetu Sarajevu doputovati nadvojvoda Ferdinand.

Nadvojvoda Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beča 23. juna 1914. godine, posebnim vozom do Trsta, potom vojnim brodom, 25. juna, doplovio do ušća Neretve i jahtom kojom je doplovio do Metkovića (Mjesto Metković su bili u sastavu Kraljevine Dalmacije krunske zemlje Habsburške Monarhije sa sjedištem u Zadru do kraja 1918. godine). Nakon srdačne dobrodošlice od strane upravitelja općine Metković i direktora Bosansko-hercegovačkih željeznica nadvojvoda je sjeo u poseban dvorski vlak i krenuo prema Mostaru. U stanici Mostar stigao je u 8.25 sati da bi nakon kratkog zadržavanja u Mostaru nastavio putovanje prema Sarajevu.

Krajnja stanica dvorskog voza bila je Ilidža Banja u koju je stigao u 14.30 sati i odsjeo u Hotelu „Bosna“. Tu ga je sačekala njegova supruga vojvotkinja Sofija koja je do Sarajeva putovala vozom preko Budimpešte, Slavonskog i Bosanskog broda do Sarajeva, tačnije do banje Ilidža gdje je stigla ujutro oko 9.30, tačno pet sati prije nego što će doputovati njen suprug nadvojvoda Franjo.

Na dan 26. juna dvorskom kompozicijom nadvojvoda Franjo Ferdinand se odvezao do željezničke stanice Tarčin gdje je tog i narednog dana prisustvovao vojnom manevru kod Tarčina. Na dan 28. juna 1914. godine Franjo Ferdinand je trebao službeno posjetiti Sarajevo prijepodne, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratit se preko Metkovića brodom kući.

Ujutro tog dana, sa Ilidže oko 9.00 sati, istim dvorskim vozom stiže do ispred Filipovića kasarne oko 10.07 sati gdje su ga čekala kolona automobila za planiranu vožnju gradom. Epilog ove posljednje vožnje istorijski je poznat čitaocima tako da su oko 11.30 službeno potvrđena smrt nadvojvode Franje Ferdinanda i vojvotkinje – češke grofice Sofije Chotek.

U ponedjeljak, 29. juna 1914, nakon oproštaja građana od pokojnih, lijesevi su kasno poslije podne odveženi na željezničku stanicu gdje su s čelne strane zadnjega vagona i utovareni. Specijalni dvorski voz iz Sarajeva prema Metkovićima krenuo je tačno u 19.10 sati. U Metkoviću su mrtvački kovčezi pretovareni na jahtu „Dalmat“ i rijekom Neretvom prema Jadranu su transportirani. Po Jadranskom moru do Trsta lijesovi su putovali na stražnjoj palubi bojnog broda “Viribus Unitis”. Dalje sa željeznicom preko Graza i kratkim zadržavanjem u Beču do Artstetten, gdje su 04.06.1914 bili sahranjeni u novosagrađenu grobnicu.

Ovaj događaj u Sarajevu biće upamćen kao tragični uvod u strašni rat gdje će na milione seljaka i radnika otjerati na front oduzevši im plugove, motike, kose u zamjenu za puške i topove, a mnoge je odveo u smrt.

Posjeta Aleksandra Karađorđevića Bosni i Hercegovini 1920. i 1925. godine

Krajem 1918. godine propisana je Privremena uredba o organizovanju i formiranju žejleznica u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS-CXC). Cjelokupna željeznička mreža podijeljena je na pet zasebnih direkcija, između kojih je bila i Direkcija državnih željeznica u Sarajevu. Na osnovu ustavnog amandmana od 1929. godine naziv se promijenio u Jugoslovenske Državne Železnice (JDŽ-JДЖ).

Prema istorijskim podacima pominju se samo dvije zvanične posjete Bosni i Hercegovini od strane Kraljevsko dvora Kraljevine SHS sa sjedištem u Beogradu. Prva posjeta Aleksandra Karađorđevića, tada u svojstvu regenta, upriličena je 20. septembra 1920. godine. Regent se dovezao dvorskom kompozicijom, sada u vlasništvu Direkcije državnih željeznica u Sarajevu, iz pravca Bosanskog Broda preko Doboja i Zenice do Sarajeva. Druga posjeta Sarajevu desila 18. aprila 1925. godine sada u svojstvu Kralja u društvu kraljice Marije. Na osnovu ovih događaja i uloženog truda oko pribavljanja potrebnih podataka nismo u mogućnosti opisati detalje izvršene vožnje dvorskog voza.

Jedino za pretpostavku možemo konstatirati da je dvorska kompozicija, kojom je doputovao Aleksandar, bila ista kompozicija kojom su putovali car Franjo Josip 1910. i nadvojvoda Franjo Ferdinand 1914. godine. Također, pretpostavljamo da ista kompozicija dvorskih i salonskih kola iz 1910. godine brižljivo su čuvani i održavani u hangarima Glavne a kasnije Državne željezničke radionice u Sarajevu.

Na osnovu istraživanja postoje podaci da je kraljevska porodica rado putovala vozom radi odmora u mjestu Miločer u blizini Budve u Crnoj Gori. Tada jedina željeznička veza iz Beograda do Herceg Novog, odnosno Zelenike, bila je vožnja normalnim do Slavonskog Broda, a od Bosanskog Broda uskotračnim kolosijekom preko Sarajeva, Mostara, Gabele i Huma do Zelenike. Tek polovinom 1938. godine uspostavljen je direktni putnički saobraćaj Beograd – Dubrovnik via Užice, Višegrad i Sarajevo. Da li je kraljevska porodica odlaskom na odmor službeno koristila dvorska kola ili je redovitim putničkim vozovima i vagonima prvog razreda putovala inkognito, nije nam poznato.

Za sudbinu gore opisane dvorske kompozicije tokom trajanja i poslije Drugog svjetskog rata na ovim prostorima za sada nismo u mogućnosti odgovoriti.

Srećko Ignjatović

  

 
   

 

 

 

Godine koje se pamte – 70 godina omladinske pruge Šamac – Sarajevo

Na današnji dan (16.11.1947 godine) prugom Šamac – Sarajevo prošao je prvi voz nakon 220 radnih dana po otpočinjanju građenja saobraćajnice koja je i danas žila kucavica željeznice u Bosni i Hercegovini. Intezitet građenja ove pruge bio je 1.100 metara dnevno i tada i danas predstavlja jedinstveni slučaj na građenju željeznica u Evropi i svijetu.

Povodom svečanog puštanja u saobraćaj Omladinske pruge Šamac – Sarajevo već 15. novembra duga kompozicija putničkog voza, okićena zelenilom i ukrašena zastavama i parolama prešla je jutros novosagrađeni veliki Savski most i zaustavila se u Bosanskom Šamcu. Pored naroda iz okolice na svečanost su došle brojne omladinske brigade, a brigadiri presretni i ponosni slaveći svoj najveći radni uspjeh baš na mjestu, gdje su 1. aprila te godine, udarili prvi kramp u zemlju i time otpočeli izgradnju Omladinske pruge normalnog kolosijeka.

 

Po lijepom i sunčanom danu voz iz Šamca krenuo je u 7.15 za Sarajevo vozeći počasne putnike najbolje udarnike i delegate masovnih organizacija. Vozeći pitomom dolinom Bosne na svakom kilometru oduševljeno je pozdravljan od naroda sa cvijećem i darovima. U Modriči je stigao u 8.12 i dočekan je svečano od mještana gdje se organizovao kraći miting. Po odlasku iz Modriče svečani voz se zadržao u Osječanjima i Grapskoj gdje je narod u velikom broju pozdravio najbolje graditelje Omladinske pruge.

U 11.30 svečani voz stigao je u Doboj dočekan zvucima muzike oduševljenim poklicima i aplauzom. Dočekujući graditelje, narod je iznosio darove, kolače, cigarete i voće. Odmah po dolasku voza održan je miting na kojem su govorili predstavnici ispred Vlade NR BiH, Glavnog štaba Omladinske pruge i Narodno fronta grada Doboja. Negdje iza podne voz je krenuo prema Maglaju. U Maglaju svečani voz dočekalo je cjelokupno stanovništvo ove male varošice sa istom radošću i oduševljenem. Prolazeći kroz bosanska brda i prve tunele, preko prvih mostova preko rijeke Bosne, voz pristiže u Zavidoviće. U Zavidovićima je voz dočekao narod čitavog sreza s muzikom. Radni narod Zavidovića, koji je također pomogao omladini u izgradnji Pruge, zajedno sa graditeljima proslavio je ovu veliku pobjedu.

Pred zalazak sunca vozeći preko Žepča i novosagrađene željezničke stanice Nemila voz se približio najvećem objektu na Omladinskoj pruzi i gorostasnoj planini Vranduk, kroz čiju su utrobu graditelji probili najveći tunel i otvorili vrata Omladinskoj pruzi u srce Bosne. Veličanstveni portal tunela okićen je slikama maršala Tita i ogromnim parolama na kojima su ispisani rezultati i uspjesi slavnih minerskih brigada. Dugim piskom lokomotive odata je počast graditeljima i voz tutnjajući ulazi u tunel gdje ga sa druge strane dočekuje zeničko polje za kojim će se iz daljine vidjeti dimnjaci zeničke željezare.

Na vijest o prolasku svečanog voza kroz Zenicu grad je već bio okićen, na svakoj kući istaknuta zastava, svi ulazi okićeni zelenilom i slikama maršala Tita i na nekoliko mjesta podignuti su veliki slavoluci sa parolama. U jedan sat poslije podne formirana je velika povorka u kojoj je učestvovalo nekoliko hiljada graditelja Pruge i građana Zenice i krenula na novu željezničku stanicu.

Specijalni voz maršala Tita

Očekujući svečani voz, stanovništvo Zenice i graditelji doživjeli su veliku čast da iznenada i neočekivano vide i pozdrave voljenog maršala Tita. Naime, specijalni voz maršala Tita krenuo je iz Beograda prema Sarajevu i to novom trasom širokog kolosijeka Omladinske pruge kako bi učestvovao na veličanstvenoj proslavi otvaranja Omladinske pruge u Sarajevu. Pojavu maršala Tita pozdravilo je oduševljeno nekoliko hiljada građana Zenice koji su neprekidno klicali i skandirali. Poslije kraćeg zadržavanja specijalni voz produžio je vožnju prema Sarajevu.

Tačno u 6. sati uveče stigao je svečani voz u Zenicu i svi prisutni koji su strpljivo čekali, oduševljeno su pozdravili najbolje graditelje Pruge i prvi voz. Svečanim mitingom upućeni su pozdravi graditeljima Pruge ispred Vlade NR BiH, Gradskog narodnog odbora i zeničkog sreza. Ispraćen oduševljenim klicanjem okupljenog naroda svečani voz je produžio za Sarajevo.

Sarajevo, 16 novembra 1947. godine

Jutros rano glavne ulice Sarajeva bile su preplavljene masama građana i naroda iz okolice Sarajeva koji su pod zastavama, u gustim redovima, polazili  prema gradilištu nove željezničke stanice. Već nekoliko dana vršene su pripreme za ovo veliko slavlje tako da je grad okićen velikim svjetlećim parolama, svjetlećim petokrakama i vjencima žarulja. Gradski izlozi bili su okićeni slikama maršala Tita te u istim male izložbe koje prikazuju proizvodne uspjehe radnih kolektiva.

 

Cijeli prostor između nasipa Omladinske pruge, gradilišta željezničke stanice i logorskog bloka, bio je prekriven masama naroda. Iz mase od oko 80.000 građana, seljaka i graditelja Omladinske pruge, orile su se neprestano oduševljene pjesme i klicanje. Tačno u 9 sati začuo se od Čengić Vile zvižduk svečanog voza. Sa Bakarevca su plotuni iz 10 topova pozdravili dolazak prvog voza iz Šamca. Radosno klicanje i pljeskanje pozdravilo je svečani voz koji je okićen zastavama i parolama, polako ulazio na stanični plato i zaustavio se u visini tribine. Lokomotiva svečanog voza bila je ukrašena zastavama i velikom značkom graditelja Omladinske pruge, a na prvom vagonu bila je istaknuta parola: „Za 193 dana izgradili smo 242 kilometra pruge“.

 

U tom momentu pojavio se na tribini maršal Tito gdje su ga prisutni sa oduševljenjem pozdravili uz novu tutnjavu topova i dugačak pisak lokomotivske pištaljke. Nakon toga, načelnik Uprave gradilišta Omladinske pruge Mihajlo Švabić podnio je maršalu Titu raport. Saslušavši raport Tito je rekao: „ Dobro ste izvršili zadatak kojim vam je Vlada postavila. Narod i država duguju vam veliku zahvalnost. Primite toplu i srdačnu zahvalnost u ime Savezne Vlade i naroda za velike napore koja je učinila naša omladina. Živjela naša omladina!“. U tom času mješoviti hor Željezničkog kulturno-umjetničkog društva „Vaso Miskin Crni“, intonirao je himnu „Hej Sloveni“. Zatim je govornici prišao maršal Tito i održao narodni govor.

Po završetku govora načelnik Uprave gradilišta zamolio je Tita da otkrije spomen-ploču na kojoj su kratko ubilježeni rezultati omladine na pruzi Šamac – Sarajevo. Ta spomen-ploča privremeno je postavljena uz sam željeznički nasip, a kasnije će biti uzidana u zgradu željezničke stanice gdje se i dan danas (16.11.2014 godine) nalazi. Po otkrivanju spomen-ploče Tito je rekao: „ Drugovi omladinci i omladinke otkrivam ovu spomen-ploču kao znak završetka velike bitke koju ste vi pobjedonosno izvojevali. Neka stoji ovdje kao uspomena na zavjet po kojem je naša omladina s velikim herojstvom izgradila još jedno veliko djelo na dobro naše zemlje i naših naroda“.

Poslije ovog događaja, tačno u 14 sati, ispred Narodne banke, otpočeo je defile graditelja Omladinske pruge. Kolone učesnika gusto zbijeni u redove nosili su zastave FNRJ i zastave i grbove narodnih republika te zastave brigada koje su učestvovale u izgradnji Omladinske pruge. U nastavku defilea prikazan je život i rad na pruzi. Na velikim kamionima nekoliko vagoneta postavljenih na prugu predstavljalo je zemljane radove, zatim čete omladinaca sa lopatama i za njima čete sa kolicima. Velika kompozicija tunela Vranduk, maketa mosta kod Maglaja i velika bijela maketa željezničke stanice u Zenici bile su posebno zapažene.

U organizaciji mjesnog sindikalnog vijeća i kao domaćina tri puta udarne sarajevske brigade, na Trgu oslobođenja, priredili su za svoje drugove sa pruge iz drugih republika i krajeva, svečano oproštajno veče sa omiljenom logorskom vatrom. Narodno veselje uz logorske vatre i pjesme potrajalo je do kasno u noć.

Podaci iz lista „Oslobođenje“ novembra 1947 godine.

 

Iz sadašnjeg ugla

Prvi kapitalni remont pruge Vrpolje – Šamac – Sarajevo desio se davne 1970. godine uporedo prilikom izvođenja radova na elektrifikaciji pruge gdje je puštena u saobraćaj 1971. godine. Tih godina ovom dionicom željeznički putnički saobraćaj godišnje prevozio je oko 4 miliona putnika sa dnevno oko 50 putničkih vozova. Brzina vozova je bila do 100 km/h. Do dan danas (2014. godine) nije izvršen ni jedan ozbiljan remont osim u slučajevima obnove uzrokovanih zbog ratnih dejstava (1992. – 1995.) i velikih poplava 2014. godine. U organizaciji ORA 1978. godine izgrađen je drugi kolosijek od stanice Zenica do Doboja.

Zadnjih godina ovom dionicom voze dva brza voza (Talgo BH vozovi) od Sarajeva do Doboja, odnosno po dva-tri para lokalnih putničkih vozova na relaciji Zenica – Maglaj / Zenica – Sarajevo, pri brzinama, zavisno o stanju dionice, 30, 50 odnosno 70 km/h. Također Od Doboja prema Šamcu, od 2013. godine, putnički saobraćaj je u potpunosti ukinut tako da Bosna i Hercegovina nema željezničkih linija prema Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji, odnosno izlaz prema Evropi.

Obavještavamo cjenjene posjetioce da tehničke karakteristike u gradnji pruge te mnoštvo ekskluzivnih fotografija na temu „Omladinska pruga Šamac – Sarajevo“ možete pogledati klikom na link:
http://vremeplov.ba/?p=5554 i link: http://vremeplov.ba/?p=14640

“Prošlost ne treba zaboraviti bez obzira kakva ona bila, jer sve što se ne zapiše, biće zaboravljeno.”

Srećko Ignjatović