Pionirska željeznička pruga Švrakino Selo – Kotorac – 1948. godine

Devetnaestog septembra 1948. godine održan je miting omladine grada Sarajeva povodom puštanja u saobraćaj prvog dijela pionirske pruge Sarajevo – Krupac, i to od Švrakina Sela do Donjeg Kotorca u dužini od 4200 metara. Na mitingu je učestvovalo nekoliko hiljada sarajevskih pionira, koji su bili oduševljeni izgradnjom prvog objekta, koji će služiti njima za razonodu i učenje. Pruga je izgrađena požrtvovanim zalaganjem sarajevskih omladinskih brigada, članova Narodnog fronta naselja Švrakinog Sela, Donjeg i Gornjeg Kotorca i stručnog rukovodstva organa željeznice. Prvi voz pokrenut je iz Donjeg Kotorca prema Švrakinom Selu okićen zastavama i zelenilom sa predstavnicima pionira. Ta malena kompozicija koja je putovala uzanim kolosijekom širine 0,60 m u krajnjoj stanici pozdravljena je burnim klicanjem i pljeskanjem. Posebno su pozdravljeni pioniri i pionirke, koji su prvi put vršili željezničarsku saobraćajnu službu na ‘svojoj’ željeznici. U svečanom špaliru stajali su budući pioniri željezničari zanimanja šefovi stanica, otpravnici vozova, telegrafisti, vozovođe, blagajnici, kondukteri, revizori, skretničari i saobraćajni milicioneri obučeni u nove ukusne uniforme sa željezničkim oznakama.

Nakon pozdravnih govora partijskih rukovodilaca za grad Sarajevo, na kojem je bio prisutan i sekretar Predsjedništva vlade ‘drug’ Džemal Bijedić, pročitan je telegram od strane sarajevskih pionira, upućen Maršalu Jugoslavije, drugu Titu, u kojem između ostalog stoji da u ime pionira grada Sarajeva i pionira – željezničara šalju najsrdačnije pozdrave sa otvaranja prve sarajevske pionirske željeznice uz obećanje da će savjesno vršiti svoju dužnost i dalje stručno osposobljavati. Nakon pročitanog telegrama prisutni na mitingu su klicanjem i dugotrajnim aplauzom pozdravili govorne parole: „Da živi prva pionirska pruga u Bosni i Hercegovini“!, „Da živi drug Tito, voljeni naš pionirski prijatelj“!, „Da živi Savez pionira Jugoslavije“!

Po završetku mitinga pozvani su predstavnici masovnih organizacija i narodnih vlasti da sjednu u voz kako bi svojim prisustvom uveličali ovaj važan događaj. Signalnim znakom „Polazak“, pionira-otpravnika vozova, dat usnom zviždaljkom i podignutim loparićem, kompozicija na čelu sa malenom lokomotivom, hukteći, uz šištanje pare i dugotrajnog lokomotivskog piska, krenula je lagano prema Donjem Kotorcu. Svi putnici dobili su originalne željezničke kartonske karte uz cijenu od dva dinara.

Vozne karte tokom vožnje, pomoću kondukterskih kliješta, poništavali su pioniri i pionirke kondukteri uz budno oko pionira – revizora i željezničke dječije saobraćajne milicije. Izgrađena pruga išla je kroz slabo naseljenu ali vrlo romantičnu okolinu Sarajevskog Polja, pored Mojmila Brda i zelene doline prema Kotorcu. Naime, za vrijeme trajanja rata Švrakino Selo je bilo potpuno spaljeno i razrušeno od strane okupatora. Prvo zaustavljanje svečanog voza bilo je na stajalištu u naselju Dobrinja. Nakon kraćeg zadržavanja, uz mahanje brigadnim zastavama i crvenim pionirskim maramama, kompozicija je nastavila vožnju do Donjeg Kotorca.

Projektovanje i izgradnja Pionirske pruge

Sarajevska pionirska pruga polazila je od novog radničkog naselja Švrakino Selo, dalje preko Sarajevskog polja u kojem spaja sela Bijelo Polje i Vukovići i završava u Donjem Kotorcu. Između ovih stanica nalazi se stajalište Dobrinja. Pruga se gradila od 1. jula do 19. septembra 1948. godine. Željezničke stanice sa potrebnim službenim prostorijama i pratećom infrastrukturom bile su smještene u jednim od objekata koje je ustupio Glavni štab omladinskih brigada. Obe stanice imale su po dva kolosijeka za „obrtanje“ lokomotive za novu vožnju. Ujedno izgrađena je i ‘provizorna’ ložionica sa radionicom za održavanje i male opravke voznog parka.

Vozni park činile su parne lokomotive serije JDŽ 99.3-002 dopremljena iz željezničke ložionice u Titogradu i JDŽ 3909 (0-2-0, Deutsch Krone) te jedna službena i četvera putnička kola. Tehnički remont lokomotiva te čelična postolja sa drvenim skeletom i sa kompletnim unutrašnjim enterijerom putničkih vagona urađen je u Centralnoj željezničkoj radionici u Sarajevu.

Inače, pruga je projektovana u dužini od 14 km i kada bude izgrađena biti će najduža pionirska pruga u Jugoslaviji. Širina kolosijeka po projektu je 0,60 m sa najvećim usponom od 11 ‰. U planu je izgradnja „izvlačnog“ kolosijeka od stanice Alipašin Most do početka izgrađene pruge u Švrakinom Selu kako bi se kontinuirano mogle izvlačiti lokomotive, putnički i teretni vagoni, kako za potrebe naselja Švrakinog Sela tako i za neometan saobraćaj pionirske pruge. Isto tako planira se nastavak izgradnje pruge od Donjeg Kotorca do kamenoloma, odnosno krajnje planirane stanice u Krupcu.

U Krupcu je otvoren kamenolom u kome se proizvodio i drobio kamen krečnjak za potrebe izgradnje javnih objekata, infrastrukturnih radova i za podizanje prvih radničkih naselja na periferiji grada Sarajeva. Godine 1947. u organizaciji Gradskog narodnog odbora i pod vodstvom Narodnog fronta počinje širenje i gradnja novih naselja: Grbavica, Aneks, Hrasno, Naselje Pavle Goranin (Švrakino Selo) i drugi. Te godine uz organizaciju omladinskih akcija, prvo sarajevsko naselje nakon Drugog svjetskog rata izgrađeno na Švrakinom Selu koji ubrzo dobiva naziv po narodnom heroju Pavle Goraninu.

Sarajevska pionirska pruga ukinuta je 3. decembra 1949. godine. Na osnovu izmjena reda vožnje od 15. maja 1949. godine (5-te Izmjene reda vožnje), donesena je depeša, broj 87/c od 3.XII 1949. godine, u kome stoji da od tog dana prestaje svaki saobraćaj na pionirskoj pruzi Švrakino Selo – Donji Kotorac. Lokomotive su prebačene u Semizovac u službi vuče ‘šljunkarskih’ vozova. Naime, od stanice Semizovac izgrađen je kolosijek širine 600 mm koji je vodio uz desnu obalu rijeke Bosne. Iz rijeke se vadio šljunak, tovario u ‘rudničke’ vagonete i vozio do istovarne rampe u Semizovcu tj. preko puta vojne kasarne. Šljunak se koristio za izgradnju nove cestovne dionice od Vogošće prema Semizovcu i dalje prema Srednjem i Olovu.   

Prilikom izgradnje naselja Grbavica, uz pomoć Direkcije željeznica u Sarajevu, izgrađen je jedan „izvlačni“ kolosijek, širine 0,76 m, sa početnom tačkom od Stare željezničke stanice, preko magistralne ceste, drvenog željezničkog mosta na rijeci Miljacki (u blizini Mašinskog fakulteta, op. a.) do krajnje stanice na Grbavici, odnosno do zgrade Glavnog štaba omladinskih brigada. Ova pruga uradila je ogroman posao u dovlačenju građevinskog materijala za potrebe izgradnje naselja. Brzom industrijalizacijom grad Sarajevo dobijao je novi izgled i obrise dok se u novim naseljima u kojima stanove dobijaju porodice mahom zaposlene velikim dijelom u industriji, grade se i javni objekti, škole, domovi zdravlja i sve drugo što je potrebno za život u naselju.

Kako su građene Pionirske pruge tadašnje Jugoslavije

Izgradnja prvih pionirskih pruga otpočeta su u maju 1947. godine u Beogradu i Zagrebu. Pošto je zagrebačka pionirska pruga bila prva završena, prije beogradske, 31. avgusta, a predata 1. septembra 1947. godine, smatra se da je zagrebačka pionirska pruga prva dječija željeznica u Jugoslaviji.

Pionirska željeznica u Zagrebu izgrađena je u najljepšem njegovom kraju – Maksimiru. Polazna tačka ove pruge je od stanice koja nosi ime narodnog heroja „Jože Vlahović“, zatim ide kroz park u dužini od 700 metara. Na izlazu iz parka prelazi preko mosta na potoku Štefanac, ide dalje uzvodno do stajališta „Stjepan Skrnjig“ te u istom pravcu da krajnje stanice koja nosi ime „Narodna omladina Hrvatske“. Ukupna dužina je 2600 m, širina kolosijeka 0,60 m, a najveći uspon 19 ‰ koja se nalazi na 1000 m od početnog profila pruge.

Vozni park sačinjavale su: Jedna nova lokomotiva serije '59’ proizvedena u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu; jedna službena i troja 4-osovna putnička kola tipa Cs i renumerirana u tip Cag serije 502 – Zagreb, dužine 8 m, širine 1,5 m sa 20 sjedišta i 20 mjesta za stajanje. Kola su bila sa električnim osvjetljenjem i parnim grijanjem. Čitav vozni park, koji je osposobljen za saobraćaj, urađen je u Željezničkoj radionici u Zagrebu. Pruga je ukinuta 21. septembra 1953. godine.

Druga po redu izgrađena pruga bila je „Beogradska pionirska željeznica“ koja je završena i predata od strane nadležnog ministarstva za saobraćaj 20. septembra 1947. godine. Kasnije ova pruga biće predata na korištenje upravi Pionirskoga grada od 15.04.1951. godine. Širina kolosijeka je 0,60 m, a dužina trase 5.085 m. Pruga polazi sa Banovog brda, a polazna tačka je stanica Kosmaj koja je imala tri stanična kolosijeka i okretnicu za lokomotive. Iz stanice Kosmaj pruga u velikom luku, prema jugu, sa usponom od 10‰, prolazi kroz stajalište Zlatar, na 2,6 kilometru, zatim pored samog pionirskog grada ulazi u stanicu Sutjeska. Iz ove stanice, pruga prolazi kroz stajalište Fruška Gora i nastavlja dalje grebenom iznad Kneževca i Rakovice. Iznad same Rakovice, pruga se na 5 km završava u stanici Jastrebac jednom od najljepši stanica na pionirskim prugama. Ova stanica ima tri kolosijeka, ložionicu, triangl za okretanje tendera lokomotiva i izvlačni kolosijek kojim su iz stanice Rakovica dopremane lokomotive i putnička kola za pionirsku prugu.

Vozni park sačinjavaju tri lokomotive u dvije kompletne putničke garniture od po 10 kola. Lokomotive su bile serije JDŽ 99.4-010; 99.4-029 i 99.4-083 zakupljena od ložionice Đorče Petrov iz Skoplja. Saobraćaj na ovoj pruzi prestao je sa radom krajem 1952. godine da bi zvanično bila ukinuta 30.01.1953. godine.

Pionirska željeznica u Ljubljani

Treća pionirska željeznica izgrađena je u Ljubljani. Na izgradnji pruge pristupilo se 13. marta 1948. godine, a završena i predata u saobraćaj 13. juna iste godine. Ukupna dužina pruge je 3800 m sa širinom kolosijeka 0,76 m. Polazna tačka ove pruge nalazila se u južnom dijelu predgrađa Ljubljane – Viča, odnosno od stanice naziva „TV 15“ koja je dobila ime po historijskoj terenskoj vezi iz doba NOR-a. Pruga vodi do predgrađa Keseze u kome se (profil na 2,7 km) nalazi stanica „Jelenov Žljeb“ i završava kod Podutike, odnosno krajnja stanica Trgovski Gozd.

Vozni park ove pruge sačinjavaju jedna lokomotiva serije JDŽ 178-003 i pet 4-osovnih putničkih kola serije Cas br. 201 do 204 sa električnim osvjetljenjem, parnim grijanjem i automatskim vazdušnim kočenjem. Također u sastavu voznog parka bila su jedna službena kola serije DFa br. 250. Prema nekim podacima, pionirska željeznica u Ljubljani ukinuta je 11.04.1954. godine. Trasa sa željezničkom infrastrukturom demontirana je krajem septembra iste godine. Zgrade su predate na upotrebu omladinskim organizacijama, a osnovna i pokretna sredstva Direkciji željeznica Ljubljana, odnosno uzanoj pruzi Poljčane – Zreče. Također, u slovenačkom gradu Mariboru, planirana je izgradnja Pionirske pruge gdje bi trasa išla lijevom obalom rijeke Drave. Projektovana je tako da putnici putuju od podnožja visokog Pohorja pa sve do čuvenog Mariborskog otoka – kupališta na rijeci Dravi, gdje se tada nalazila ogromna električna centrala. Trasiranje i zemljani radovi, lijevom obalom Drave, otpočeli su 27.06.1953. godine. Međutim, ubrzo se odustalo od izgradnje iz finansijskih razloga.

Pionirska željeznica u Kruševcu

Četvrta po redu pionirska željeznica izgrađena je u Kruševcu koja je, u tehničkom pogledu, predstavljala veliki korak naprijed. Naime, to je jedina pionirska željeznica kojom je, umjesto parne lokomotive i klasičnih putničkih kola, saobraćao dizel motorni voz, sa kojim se s pravom ponosili pioniri ovog starog grada. Pruga je puštena u saobraćaj 1. maja 1948. godine i bila je kružnog toka, ukupne dužine oko 700 metara. Širina kolosijeka bila je 0,60 m dok su šine uzete sa uzane šumske željeznice na Velikom Jastrepcu. Motorni voz sastojao se od pogonskih kola sa dvije prikolice. Izrada čeličnog kostura sa obrtnim postoljem i gornjeg sanduka koji je obložen limom napravljen u fabrici „14 oktobar“ u Kruševcu. Pogonski agregat (motor i mjenjač) su uzeti sa kamiona tipa „Praga“. Pruga je prestala sa radom tokom 1958. godine.

Pionirska željeznica u Skoplju

Peta pionirska željeznica izgrađena je u Skoplju na trasi Gradski park – Dolno Nerezi. Građenje pruge otpočelo je 25. juna, a završena i predata u saobraćaj 21. jula 1948. godine. Pruga je dugačka 5500 m, širina kolosijeka 0,60 m i čitava je u horizontali. Pruga ima pravac istok-zapad i izgrađena je uglavnom u gradskom parku tako da istovremeno vezuje Skoplje sa njegovim predgrađem Đorče Petrov. Polazna stanica nosi naziv „Stiv Naumov“, a krajnja „Borko Talevski“ koje su izgrađene za rekordnih sedam dana. Prolazne stanice bile su Hristijan Karpos (zoo) i Blagoj Sosolcev (konjički klub). Produžetak trase „Dolno Nerezi – Matka“ od stanice Borko Talevski, prolazna Đorče Petrov, do krajnje stanice Glumovo, u dužini od 600 metara, predata je u saobraćaj juna 1952. godine.

Vozni park sastojao se od dvije lokomotive serije JDŽ 99.4-005 i 99.2-00x, zatim dva otvorena vagona građena u ložionici Đorče Petrov te četiri putnička vagona serije Cas ‘poklonjena’ od strane Željezničke direkcije iz Zagreba.

Pionirska željeznica u Sarajevu

Šesta po redu pionirska željeznica izgrađena je u Sarajevu od Švrakina Sela do Donjeg Kotorca u dužini od 4200 m i predata u saobraćaj 19. septembra 1948. godine. Sarajevska pionirska pruga polazila je od novog radničkog naselja Švrakino Selo te vodila preko Sarajevskog polja u kojem su prugom spojeni sela Bijelo Polje i Vukovići i završavala u Donjem Kotorcu. Između ovih stanica nalazi se stajalište Dobrinja. Pruga je ukinuta 3. decembra 1949. godine.

Pionirska željeznica, druga po redu, u Zagrebu

Sedma po redu pionirska željeznica izgrađena i puštena je u saobraćaj na relaciji „Dubrava – Slanovac“ tj. kao druga pionirska željeznica u Zagrebu. Radovi na ovoj pruzi otpočeli su 14. maja a završeni 14. novembra 1948. godine, kada je i predata u saobraćaj. Pruga počinje iz predgrađa Dubrava i usponom uz potok Budrovac, zatim pored Pionirskog grada u Granešini gdje se nalazi stanica „Pionirski grad“ ide do stajališta Miroševac i završava u Slanovcu. Pruga je dugačka 5920 m, širinom kolosijeka 0,76 m, a najveći uspon je 18,5 ‰.

Vozni park sačinjavaju jedna lokomotiva serije 185-032 i četiri putnička vagona od toga dvoja kola serije Cas br. 205 i 206 proizvedena 1907. i 1912. godine (prepravljena stara kola, vlasništvo bivše k.u.k. BHStB tipa salonskih kola) i dvoja serije Cas br. 310 i 311. Također, u sastavu voznog parka vozila su  jedna službena kola serije DFa br. 251 i dvoja teretna kola JDŽ br. 231 i 208. Kasnije na pruzi su angažirane lokomotive serije 82-002, M-3 i M-20-752. Cjelokupni vozni park, koji je osposobljen za saobraćaj, urađen je od strane Željezničke radionice u Zagrebu. Pruga je ukinuta za saobraćaj 7. septembra 1964. godine.

Pionirska željeznica u Kragujevcu

Osma po redu pionirska željeznica izgrađena je u Kragujevcu od Velikog parka – Vašarišta do Šumarica u dužini od 3000 m, širine kolosijeka 760 mm. Početna stanica nalazila se na mjestu gdje je sada Mašinski fakultet i kretala se prema Šumaricama sijekući ukoso put Kragujevac – Gornji Milanovac zatim trasom, kasnije, izgrađenog tkz. kružnog puta i završavala do krajnje stanice „Lovačkog doma“ koja se nalazila na mjestu današnjeg hotela „Šumarice“. Pruga je građena svakodnevnim dobrovoljnim radom članova Narodnog fronta i brigadira omladinskih brigada sastavljenih iz svih srednjih škola u Kragujevcu. Pruga je svečano puštena u saobraćaj 1. maja 1953. godine. Vozni park sastojao se od jedne lokomotive i ‘nekoliko’ putničkih vagona uzanog kolosijeka. Pruga je funkcionisala na radost i atrakciju djece godinu-dvije, a zatim zbog velikih troškova prestala sa radom. 

Pionirska pruga gradila se i u Bitoli (nema dostupnih informacija, u toku istraživanje, op. a.), a planirane izgradnje pionirskih željeznica bile su u Boru, Nišu i Novom Sadu koje nikada nisu realizovane.

Ideja o izgradnji pionirskih pruga je bila ‘nekritički‘ i ‘idealistički‘ prenijeta iz sovjetske socijalističke prakse u kome su se gradili ‘atraktivni’ centri za djecu i omladinu gdje će se vaspitavati u novom (socijalističkom) duhu. Ova ideja ne umanjuje dobronamjernost i plemenitost kojeg su prihvatili pioniri i omladina tadašnje Jugoslavije.

Kroz razne kurseve pionira – željezničara koji su organizovani u mjestima gdje  su postojale pionirske željeznice prošlo je oko 2000 pionira – željezničara starosti do 15 godina. Izrađena su prva saobraćajna uputstva za rad na Pionirskim prugama te napisani priručnici za saobraćajnu, transportnu i telegrafsku službu. Pod rukovodstvom Pionirskih organizacija i željezničkih stručnjaka, sve pionirske pruge dobile su solidan kadar i to kadar sa kojim željezničke direkcije računaju u budućnosti kako bi im povjerile ozbiljne zadatke u upravljanju željezničkim saobraćajem.

 Izvori i literatura:

List „Oslobođenje“, 19. septembra 1948. godine, Svečano je puštena u saobraćaj pruga Švrakino Selo – Donji Kotorac, broj 505, strana 3.

List „Kragujevačka Svetlost“ maj 1953. godine, http://kaldrmaskragujevac.rs/pionirska-pruga-u-sumaricama/, pristup 30.11.2020.                                                                                                                               

Knjiga, „Sto godina železnica Jugoslavije“, Zbornik članaka povodom stogodišnjice železnica Jugoslavije, Beograd, 1951. godine.                                                                                                                             

Knjiga, Fani Rižnar, „Pionirska proga“, Slike iz života železnice uzanih pruga u ex-Jugoslaviji (1879-1982), Pionirske pruge.                                                                                                                                                       Knjiga, Slobodan Simonović, Enciklopedija Kruševca i okoline,  2011. godine, članak, str. 132.

Napomena:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine.

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio/čitav autorski tekst, može to uraditi isključivo uz pismeno odobrenje portala vremeplov.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal vremeplov.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.