Piše: Srećko Ignjatović
Dokument koji ćemo objaviti sačuvan je sasvim slučajno i datira iz 1985. godine. Naime, početkom 1996. godine, radnici željezničke stanice Sarajevo ubrzano su pripremali prvi postratni promet vozila. Pospremajući ured šefa stanice, uz mnoštvo dokumentacije koja se žurno bacala u vreće za smeće, nalazio se i spomenuti dokument koji je (spašen od strane pisca ovih redova) smatran vrlo vrijednim i zanimljivim za buduća istraživanja.
Popis čine generacije željezničara koja je godinu dana prije (Zimske Olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine) podnijela ogroman teret na svojim leđima i s velikim entuzijazmom izvršila zadatak. Među njima nalaze se radnici iz pete, šeste i sedme decenije prošlog stoljeća s uskotračne željeznice kada se u Sarajevo dolazilo ćirom, odnosno generacija radnika kada je Sarajevo s normalnim kolosijekom spojeno s Savom (Strizivojno Vrpolje 1947.) i kasnije s Jadranom (Ploče 1966.)
Većina radnika sa spiska čini mlađu generaciju (zaposleni 70-ih i 80-ih godina) te i novoprimljene koji su zasnovali svoj prvi stalni radni odnos. U to vrijeme, ocijenjeni zlatnim za radničku klasu, svi zajedno gradili su posebno povjerenje među sobom, zajednički rasli i oblikovali se u ulozi dobrog i odgovornog željezničara. U socijalističkom sustavu ‘željezničar od države’ bio je vrlo cijenjen i zaštićen na pravi način te nikada nisu svoj rad doživljavali kao teret niti razmišljali o visini zarađene plaće, jer je sve bilo na vrijeme, s podjelom viška i regresom za godišnji odmor.
Popis sadrži radnike koji su neposredni sudionici u željezničkom prometu i izostavljeni su radnici ‘zajedničkih‘ službi (pravni i kadrovski poslovi, ekonomija i sl.). Detaljnim pregledom vršioca dužnosti, nakon rata (1992.-1995.), prema novoj sistematizaciji, izostavljeni su: teleprinteristi, vozni manipulanti, pratitelji salonskih kola, domaćini vozova (kapetani na poslovnim vozovima Bosna Ekspres), rukovatelji audio-video sustava (na Olimpijskim vozovima), spikeri, magacinski radnici, garderoberi, lampisti, čuvari na obezbjeđenju zgrade (naoružani čuvari), utovarači automobila (rampa za utovar automobila u kola serije ‘Laekks’), čistači perona itd.
Vezano za brojno stanje pojedinih zanimanja, npr. kondukter, tada je bilo angažirano 125 (do kraja 1991. ukupno 142) službenika. Po novoj sistematizaciji raspoređeno je oko 20 radnika po zanimanju kondukter, a danas (2023.) oko 10-12 aktivnih. Isti slučaj je i s ostalim zanimanjima.
Čitajući popis, rado se sjetim tih drugova ‘našeg’ doba od kojih mnogi više nisu s nama. U mom poslu bili su mi velika podrška i pomoć te velikodušni sa svojim vremenom i iskustvima. Ako sretnem nekog od preživjelih, svaki nosi svoju priču i svatko je na svoj način. Za umrle drugove (‘Počivali u miru’), a mi koji polako putujemo ovim svijetom prema smrti (Živjeli u miru).
Originalni dokument je iz osobnog arhivskog fonda i možete ga pogledati putem foto galerije ovog članka.
Napomena:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili cjelokupnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine.
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio/čitav autorski tekst, može to učiniti isključivo uz pismeno odobrenje portala vremeplov.ba.
Nakon odobrenja, dužan je kao izvor navesti portal vremeplov.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je naš tekst objavljen.
