Vremeplov osnovne škole u Semizovcu otkriva mnogo toga o opstanku jedne male, ali značajne obrazovne institucije kroz više od 105 godina njenog postojanja. Kroz dva svjetska rata, različite vojske koje će zauzimati njene prostorije, preko njezina seljenja u prostor bivše bolnice, pa sve do miješanog zvona kojim je učitelj pozivao učenike da uđu u školu i nastave školovanje, često prekidano raznim ratovima i povijesnim nedaćama.
Ova obrazovna institucija iznova i iznova otkrivala je tu jedinstvenu snagu: nastaviti s radom i mnogim generacijama učenika pružiti temelje kvalitetnog odgoja i obrazovanja. Upravo u tim pauzama između povijesnih oluja i ratova kojima je ovo područje uvijek bilo sklono, u tim zamršenim vremenima onoga što danas nazivamo samo pisanom poviješću, pokoja fotografija ili dio prašnjave arhivske građe, sadržane su i uspomene na sve učitelje i nastavnike, kao i učenike koji su dio svog djetinjstva ostavili u učionicama ove škole.
Čak i nakon posljednjeg rata, kada je zgrada škole bila u devastiranom stanju, ljudi dobre volje, mještani svih starosnih dobi, uz pomoć donacija i Općine Vogošća, ponovno pronalaze snagu da osnovnu školu u Semizovcu učine spremnom za rad. Danas se ona zove Osnovna škola „Porodice ef. Ramić“ Semizovac, iako se smijeh dječaka Ahmeda Ramića nikada neće čuti u nekoj od učionica obnovljene škole, uspomene na njega i porodicu efendije Ramića uvijek će ostati. Nove generacije učenika otkrit će znanje u učionicama ove škole, uživati na velikim i malim odmorcima, polako odrastati, vjerovatno i ne sanjajući o njezinoj zanimljivoj i burnoj povijesti…
A čudna, tajnovita i uzburkana povijest Bosne i Hercegovine će nastaviti svoju plovidbu, kao i Vremeplov osnovne škole u Semizovcu.
Cijeli tekst ovog skromnog istraživanja možete pročitati klikom OVDJE