Na lokalitetu donjeg Polimlja (Polimljem se nazivaju područja u slivu rijeke Lima) od jugoistočne Bosne te kanjonom rijeke Lim do njezinog ušća u Drinu, još od doba Ilira postojala je granica između Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva. Još prije nego što je Polimlje došlo pod sultanovsku vlast, ovim je područjem prolazio karavanski put Sarajevo – Višegrad – Rudo – Uvac – Prijepolje i Novi Pazar. Tijekom turskog razdoblja, u mreži puteva donjeg Polimlja postojala je tzv. carska džada, koja je bila sastavni dio carigradskog drumskog pravca, polazeći od Sarajeva, jednim preko Prače, Čajnića i Pjevalja, a drugim preko Višegrada, Budimlija, Uvca, Priboja do Pljevalja. Ova komunikacija, na jednu i drugu stranu, čini samo dio šire zemaljske cestovne mreže, znajući da su, u srednjem vijeku i za vrijeme Turske, ove krajeve pohodile karavane s robom iz Dubrovnika i zaleđa prema istočnoj Bosni i Srbiji, i obratno.
Prostora navedene komunikacije (u promijenjenom smjeru i ukupnoj dužini) za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, od karavanskog do makadamskog puta, nastaju prometnice nove tehnologije – željezničke pruge. Željeznička uska pruga, koja se odvajala na mostu na Drini pri ušću Lima, izgrađena je od Sarajeva do Uvca, odnosno do Višegrada i Dobruna.
Osim navedenih činjenica, glavni razlog pisanja ovog članka je obrađivanje posebne teme od povijesnog značaja u cijeloj užoj, pa i široj regiji, tj. željezničkog mosta u svrhu komunikacije, kao i glavnih raskrižja na toj dionici.
Uskotračni željeznički most kod ušća Lima u Drinu bio je važan strateški objekt. Sagrađen je između 1902. i 1905. godine. Na desnoj strani mosta, obale rijeke Drine i ušća Lima, sagrađena je zgrada željezničke stanice (vojnička karaula – stražarnica) pod nazivom Most na Drini – Rasputnica (Brücke über den Fluss Drina). Sa lijeve strane obale, na udaljenosti od otprilike tri kilometra, nalazila se željeznička stanica Međeđa, u slobodnom prijevodu – glavna stanica za otpremu voza preko mosta – Rasputnice prema Višegradu, odnosno Priboju na Limi. Službeno, prva željeznička kompozicija, koja je krenula iz Sarajeva, prešla je preko njega 4. jula 1906. godine do krajnje stanice Uvac, a isti je dan iz Međeđe krenula prema stanici Dobrun.
Željeznički most s stanicom Most na Drini – Rasputnica (dugo se upotrebljavao termin Most na Limu) bili su sastavni dio objekta izgrađene uskotlačne pruge, širine 0,76 m, tzv. „Istočna pruga“ (glavni istočni pravac – Sarajevo Ostgrenze), na relaciji Sarajevo – Uvac, kao glavne pruge, i odvojka „sporedne“ pruge od stanice Međeđa prema Dobrunu. Oba navedena pružna pravca, koja su se „odvajala“ u stanici Most na Drini, puštena su u javni promet 4. srpnja 1906. godine. Dva mjeseca kasnije, 1. kolovoza iste godine, izgrađen je i pušten u promet produžetak pruge od Dobruna do Vardišta (državna granica tada Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Srbije) kako bi se tek 2. veljače 1925. godine ovaj dio pruge spojio s Užicem i od tada dobio status glavne pruge na relaciji Sarajevo – Beograd – Sarajevo. Drugi pravac od državne granice sa Srbijom (Uvac) i dalje je pušten u promet tek 1. siječnja 1929. godine, izgradnjom pruge od stanice Uvac do Priboja na Limu.
Cijelog svog postojanja bio je izgrađen od metalne konstrukcije dužine 130 metara, koja je nekoliko puta rušena i obnavljana tijekom dva Svjetska rata. Prvobitni izgled konstrukcije (1906. godine) bio je polukružnog oblika. Negdje u jesen 1914. godine, prilikom povlačenja iz Srbije, vojska Austro-Ugarske Monarhije ruši most, zbog čega se na oko dvije godine obustavlja željeznički promet prema Uvcu, odnosno Višegradu. U travnju 1916. most doživljava obnovu s ravnom konstrukcijom i novim betonskim kulama. Radovi na obnovi obavljeni su zajedno željezničkim odjelom vojske i građevinskim poduzećem za izgradnju mostova tvrtke iz Beča Waagner Biro i Kurz (Waagner-Biró und Kurz), koja i danas proizvodi mostove.
Po uspostavi prometa prema Užicu i Beogradu godine 1926., obavlja se nova, druga obnova ovog mosta, odnosno pojačanje njegove konstrukcije zbog prelaska tada težih lokomotiva i tereta (vrijednu arhivu fotografija s obnove mosta možete pogledati na linku: https://vremeplov.ba/2025/?p=11693). U ratnoj 1943. godini, nakon kapitulacije italijanske okupacijske vojske i napuštanja područja istočne Bosne, nastaju krvavi sukobi u ratnom osvajanju tog teritorija. Most na Drini, iako dobro sačuvan od strane njemačke vojske, biva srušen miniranjem, doživjevši puknuće na sredini i urušivši se u rijeku Drinu. Iste godine, njemačka vojska ga privremeno obnavlja (treća obnova) zbog iznimne strateške važnosti vojnog prijevoza za južni front.
Po završetku rata, godine 1945., na mostu su obavljane generalne reparature, tako da je od tada obnovljeni most (četvrta obnova) bio u službi željezničkog prometa besprijekorno obavljajući svoju funkciju sve do ukidanja 1978. godine. Ukidanje uske pruge Sarajevo – Užice/Priboj na Limu odlagano je etapno, i to: Užice – Višegrad 1. ožujka 1974., a Višegrad – Sarajevo, odnosno Priboj n/L – Međeđa 28. svibnja 1978. godine. Dolazak posljednjeg putničkog voza iz Višegrada i Priboja n/L u stanicu Sarajevo (Čengić Vila), predvođen dizel lokomotivom, dogodio se 1. kolovoza 1978., te se taj datum službeno bilježi kao ukidanje „Istočne pruge“ uzanog kolosijeka.
Planiranjem i budućom izgradnjom hidroelektrane Višegrad počinju posljednji dani u odbrojavanju života ovog željezničkog mosta, tada u službi kao drumskog mosta. Naime, početkom studenoga 1989. godine, pred službeno puštanje prvog agregata u pogon (26. studenoga 1989.), uz jeke sirene odjekivale su eksplozije mina tako da se brzo mijenjao reljef kanjona Drine i Lima. Metalna konstrukcija mosta koja i dalje čvrsto stoji na svojim kulama iz minute u minutu polako ulazi u vječni podvodni svijet. Most koji je sedamdeset godina ponosno preko svojih snažnih leđa prebacivao putničke i teretne vozove u oba smjera, čvrsto povezivao ljude od jedne obale do druge, stvarao trajna prijateljstva i ljubavi, doprinoseći ljudskoj želji za zajedničkim životom i druženjem, sada odlazi u smiraj rijeke. Iako potopljen, ostaje vječni spomenik nekom davnom vremenu u vječnom zagrljaju bistra vode Drine.
„Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrijednije od mostova.“ Ivo Andrić, nobelovac.
Fotografije Mosta na Drini (Most na Limu) od njegovog nastanka, rušenja i obnavljanja, kao i fotografije u trenutku potapanja mosta, ostaju svjedočiti o nekim prošlim vremenima i događajima, kao draga uspomena koju ne smijemo zaboraviti.
Srećko Ignjatović
