Na željezničkoj pruzi, uzanog kolosijeka od 0,76 m, Beograd – Sarajevo, duljine 405 kilometara, izgrađeno je ukupno 134 tunela. Vožnja vlakova od Sarajeva do Beograda počela je tek 1928. godine i odvijala se ovom rutom: Sarajevo-Višegrad (1906. Fr), dionica ukinuta 1978. godine. Višegrad-Vardište (1906. Fr) i Vardište-Užice (1925. Fr), dionica ukinuta 1974. godine. Slijede stanice Užice-Čačak-Lajkovac-Obrenovac i Beograd (1928. Fr).
Od Sarajeva do stanice/rasputnice Most na Drini tijekom austrougarskog razdoblja izgrađeno je 64 tunela, a od Mosta na Drini do Vardišta – Mokra Gora (granica Bosne i Hercegovine i Srbije) 15 tunela. U razdoblju između dva svjetska rata izgrađena su još 4 betonska tunela, tako da je ukupno izgrađeno 83 tunela. Preostalih 51 tunel, na dionici Sarajevo – Beograd, izgrađeni su u Srbiji.
Radovi na pruzi Sarajevo – Višegrad – Vardište započeli su 14. kolovoza 1902. godine. Prvobitno, prema potpisanom sporazumu iz 1900. godine (Ministarstvo rata monarhije i Appela – šefa Zemaljske vlade kao investitora), trasa je trebala biti građena kao normalna željeznička pruga, u pogledu uspona i pravca. Međutim, od toga se odustalo zbog nedostatka financijskih sredstava, a ponajviše zbog političkih spletki (unutarnje ustrojstvo dvojne Monarhije) i interesa u nastavku „brižljivih“ diplomatskih odnosa Porte (Istanbul) s Monarhijom (Wien). Time je na neki način zapečaćena sudbina izgradnje ove pruge kao buduće i stalne uskokolosečne željeznice. Izgradnja trase pruge bio je težak građevinski izazov, prolazeći dolinom rijeke Miljacke, savladavajući vododijelnicu na nadmorskoj visini od 950 metara, te spuštajući se u dolinu Prače i slijedeći njen tok, dolazi do doline Drine.
Granom u dolini Drine (stanica Most na Drini), trasa bi išla uz Drinu sve do Višegrada, a zatim uz dolinu Rzav do Vardišta. Austro-ugarski državni službenici zaduženi za nadzor i gradnju pruge bili su zapanjeni teškim i nepristupačnim terenom kojim je trasa išla. Dobili su naređenje da se pruga mora graditi pod svaku cijenu. Nakon četiri godine gradnje, ova pruga, od Sarajeva do Vardišta, puštena je u promet 1906. godine.
Povodom ukidanja ove trase uzane pruge donosimo kroniku iz lista Politika od 3. ožujka 1974. godine, gdje stoji: „„Starog dobrog, sarajevsko-užičkog ”ćire” od juče više nema. Ne ”kašljuca” više penjući se polako, ali sigurno od Užica ili Višegrada šarganskim serpentinama. Centralni radnički savjet ŽTP-a Beograd donio je odluku da se zbog izgradnje barske pruge na dionici od Titovog Užica do Stapara (gdje se pruga uzanog kolosjeka na nekoliko mjesta poklapa s budućom barskom prugom) i zbog nerealnosti, od 1. ožujka 1974. godine trajno obustavi promet na dionici uzanog kolosjeka od Titovog Užica do Dobruna, odnosno Višegrada. Užički željezničari, kao i mnogi Užičani, posljednji su vlak ispratili s tugom“. [END TRANSLATION]
U prilog ovog članka prilažemo skice tunela (djelomično) na relaciji Beograd – Sarajevo. Skice tunela od broja 1 do 17 odnose se na tunele između stanica Dobrun – Višegrad – Most na Drini – Ustiprača Goražde. Ovi tuneli, za vrijeme austrougarskog perioda, od Sarajeva su bili označeni brojevima 1 – 64, tako da se brojevi u skicama odnose na: Skica br. 1 / AU br. 9; 2/8; 3/7; 4/6; 5/5; 6/4; 7/3; 8/2 i 9/1 odnose se na relaciji Dobrun – Most na Drini, a 10/64; 11/63; 12/62; 13/61; 14/60; 15/59; 16/58 i 17/57 odnose se na relaciju Most na Drini – Ustiprača Goražde. Skica br. 75/AU br. 1; 74/2; 73 /betonski bez broja; 72/3 i 71/4 odnosi se na relaciju Sarajevo – Pale.
Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.
