Svim građanima, svim radnicima, svim članovima bosanskohercegovačkih sindikata i svima koji se i dalje bore za radnička prava želim SRETAN PRVI MAJ – MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA!
Danas je dan elementarnog humanizma prema radnom čovjeku i dan sjećanja na dugogodišnju borbu radnika cijelog svijeta, borbe koja je današnjim radnicima uspjela osigurati neka od temeljnih radničkih prava – kraći radni dan, bolje uvjete rada i zdravstvenu zaštitu.
Prvi maj se obilježava kao dan borbe za osnovna ljudska prava svakog radnika ili, u slobodnom prevodu, dan borbe za pravo na dostojanstven život čovjeka. Mnogi su ljudi kroz povijest izgubili život boreći se za radnička prava, pa je Prvi Maj dan posvećen poginulima koji su se borili za to da naš radni dan od 24 sata bude podijeljen na 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Borba za radnička i ljudska prava traje još i danas te je vrlo izgledno da će i naša djeca te djeca njihove djece na svoj način voditi borbu za svoja prava.
Chicago, 1. svibnja 1886. godine
Kako je to bilo u prošlosti, jer kako kažu, povijest se redovno ponavlja.
U Chicagu je 1886. godine započeo opći štrajk kojim su se radnici nastojali izboriti za svoje dostojanstvo i prava, među kojima i osmosatno radno vrijeme. U prosvjedima koji su zahvatili više od 1.200 tvornica u cijelom SAD-u sudjelovalo je između 350.000 i 400.000 radnika i radnica, koji su napustili svoja radna mjesta i krenuli u marš ulicama zahtijevajući osmosatno radno vrijeme po principu 8:8:8, odnosno 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati slobodnog vremena.
3. svibnja poslodavci su među radnike poslali svoje ‘štrajkolomce’. Između radnika i njih došlo je do sukoba te je intervenirala policija ranivši mnoge i ubivši četvero radnika. Kao odgovor na taj događaj 4. svibnja, radnički aktivisti sazvali su za 20:30 sati mirnu skupštinu na Haymarket trgu gdje se trebalo raspravljati o daljnjim tokovima borbe i o odgovoru na akcije policije. Oko 22 sata, kada je skup bio pri kraju, policija je zahtijevala raspuštanje skupštine, ali tada je netko iz gomile, u kojoj je preostalo oko 200 ljudi, bacio bombu ubivši jednog i ranivši nekoliko policajaca. Policija je otvorila vatru pri čemu je, u toj pucnjavi, ubijeno sedmero policajaca i mnogo radnika i radnica čiji broj do danas nije utvrđen.
Mnogo je prosvjednika uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Usprkos nedostatku dokaza, sedmorica od njih osuđena su na smrt. Jedan od njih počinio je samoubistvo u zatvoru, dvojica su pomilovana, a preostala četvorica obješena su 11. novembra 1887. pjevajući Marseljezu na stratištu. Jednog od njih (August Spies) posljednje riječi bile su: „Doći će vrijeme kada će naša tišina biti moćnija od glasova koje ste danas ugušili.”
MayDay
U Parizu 1989. godine, na zasjedanju Druge Internacionale (međunarodna zajednica radničkih i socijalističkih stranaka), 1. maj proglašen je Međunarodnim praznikom radnika i radnica, poznat i kao „May Day“, a na uspomenu masakr radnika u Chicagu, 1886. godine.
Međunarodni praznik rada, poznatiji i kao Prvi maj, slave radnici diljem svijeta. Najčešće se obilježava uličnim demonstracijama na kojima sudjeluju sindikati, radničke organizacije i brojni ljevičarski pokreti. Prvi maj se slavi i kao službeni praznik u preko 80 zemalja svijeta, a neslužbeno se slavi u gotovo cijelom svijetu.
Na Istoku parade, na Zapadu prosvjedi
Tokom prošlih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumjevanje sa poslodavcima, odnosno državom, postizali zapažene uspjehe u borbi za svoja prava i tako vremenom su se smirivale i socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali uz niske plate i produženi rad zbog navodnih državnih interesa, radnici su su više bili izrabljivani nego na Zapadu.
S vremenom su, pa i do danas u pojedinim državama, proslave praznika rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima svijetu treba pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratskim strukturama. U slučaju težnje za promjenama i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom i tenkovima. Potpunu degradaciju praznika rada doživio je uključenjem vojnih parada u proslave čime se izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile kao dokor „režimu“.
Sindikati, tajkuni i političari
Usprkos svemu, 1. maj, ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva. Dan kada čovjek-radnik pokazuje da ima ponos, dostojanstvo i čast jer ako se klanja i služi tajkunima, mafijašima i korumpiranim političarima zašto ga slaviti?
Poznata stvar je da i danas ima sindikata, čast izuzecima, koji su svojim aktivnostima izdali borbu radnika u njenim temeljima i otvoreno pristali na kolaboraciju sa stranim i domaćim kapitalistima kao i sa državnom mašinerijom koja ovu eksploataciju ozakonjuje. Sindikalni birokrati se ne srame svog položaja koji su zauzeli u ekonomskoj hijerarhiji jer su od radničke borbe (prava radnika i štrajkova) napravili „unosan posao“ zarađujući na patnji radničke klase.
Danas, u Bosni i Hercegovini, ima više od 500.000 nezaposlenih, više od milion građana živi ispod granice siromaštva, ogroman broj se nalazi u državničkom ropstvu, stvaraju se novi redovi pred narodnim kuhinjama, plate i penzije minimalne i neredovna isplata, kao da to naše političare puno ne zabrinjava. Ti isti političari koji nemaju plan strategije razvoja, dugoročne i održive, sporih ili nikakvih važnih odluka i zakona koji direktno utiču na život i dobro svih ali zato mudro nude i nameću krakoročna rješenje koja obično završavaju katastrofalno. Zašto ne kazati da među njima ima (u vrijeme tranzicije i ubrzane privatizacije u BiH) i onih koji su se obogatili malverzacijama, nelegalnim špekulacijama i kriminalnim privatizacijama. Na čelo kompanija postavljaju podobne (stranačke) ljude koji obično sa strukom nemaju nikakve veze ali su eksperti u nepoštivanju radničkih prava, izbjegavaju obaveze prema državi, sebični su i bez vizije, vješto izbjegavaju neposredno učestvovanje u odnosima socijalnog dijaloga i partnerstva.
Tradicija kroz piknik i roštilje
Tradicionalno i ove godine organizirati će se radnički prosvjedi uz posredovanje sindikata širom zemlje sa porukama, pravo na rad, a ne bijedu i glad, dostojanstvo i plaćeni rad, mladima svijetla budućnost, a starijima mirnu starost, mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi. Mnogi građani, također tradicionalno, međunarodni dan opšte solidarnosti radništva, proslaviće uz prvomajski uranak, odlaskom na piknik, roštilje, rekreacije, pjesmu, ples i druženje.
Dok živi praznik rada – živi i nada! Živio Prvi maj!
