Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić danas je otvorio vrata obnovljene sarajevske Vijećnice, simbola kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.
“Vijećnica treba biti multimedijalni centar. Centralni hol može služiti kao koncertna dvorana, u što smo se uvjerili tijekom nedavnog gostovanja Bečke filharmonije. Svi ostali prostori mogu se koristiti za razne izložbe, od likovnih do muzejskih postavki. Vijećnica ima i svečanu salu, kao i druge dvorane u kojima bi se mogli održavati prijemi i razne druge svečanosti visokog ranga”, kazao je Komšić.
Posjetitelji će do kraja srpnja, u okviru Dana otvorenih vrata, svakog dana od 10:00 do 17:00 sati, uključujući vikende, moći razgledati unutrašnjost obnovljene Vijećnice.
Podsjećamo, 20. travnja 1896. godine otvorena je Gradska vijećnica u Sarajevu. Vijećnica se nalazi nedaleko od Baščaršije na Mustaj-pašinom mejdanu i predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekat iz austrougarskog razdoblja građen u pseudo-maurskom stilu.
Što se tiče same izgradnje, prvi projekt je uradio Karlo Paržik, ali se ovaj nije svidio tadašnjem ministru Benjaminu Kalaju, pa je izrada novog povjereno Alexandru Witteku. Kao uzor u izradi ovog projekta poslužila mu je džamija Kemala II, zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je Wittek navodno, upravo zbog ovog projekta (nedovoljnog osvjetljenja u glavnoj auli zgrade), umno obolio i izvršio suicid, završetak njegovog projekta povjeren je 1894. godine Ćirilu M. Ivekoviću. On je to učinio s uspjehom, a sarajevska Vijećnica ostala je njegov najveći domet. Zanimljivo je da je i u Brčkom projektirao gradsku vijećnicu. Vijećnica je napravljena u pseudo-maurskom stilu, stilu u kojem je većina objekata u Sarajevu tijekom austrougarske vlasti. Objekt Gradske vijećnice službeno je predan na uporabu 20. travnja 1896. godine.
Vijećnica je odmah nakon otvorenja postala važan objekt u tadašnjim okolnostima. Što se tiče njezine funkcije, Vijećnica je prvotno predstavljala zgradu tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Njezin izgled i neposredno okruženje bili su prikladan okvir za fotografiranje trenutaka novouspostavljene lične rasvjete, novog tramvaja na električni pogon, prvih automobila u gradu, a bila je i središnja točka svih fotografa koji su s istočnih padina težili snimiti panoramu središnjeg dijela Sarajeva. U godini aneksije, 1908. godine, Bosna i Hercegovina postaju ravnopravnim članom velike zajednice austrougarske monarhije, a 31. svibnja 1910. godine Vijećnica je bila i mjesto posjete cara Franje Josipa.
No, ne vežu se samo lijepa sjećanja za Vijećnicu, već postoje i ona s gorčim okusom. Jedno od njih svakako je i 28. lipnja 1914. godine. Tog dana, prijestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija sastali su se s gradskim čelnicima u Vijećnici. Nakon tog sastanka, oni su poslani u smrt, a Sarajevo i svijet u Prvi svjetski rat.
Također, na pravoslavni Božić u Bosni i Hercegovini, 1920. godine, regent Aleksandar Karađorđević sa svojom sestrom kneginjom Jelenom posjetio je Sarajevo, gdje je od strane gradske uprave bio primljen u Gradskoj Vijećnici.
Do 1949. godine Vijećnica je bila sjedište Gradske uprave, kada je ustupljena Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Tu se razvija Akademija znanosti i umjetnosti, kao i glavna knjižnica. Tako pojam „Vijećnica“ postaje sinonim kulture i prosvijećenosti sve do 1992. godine.
Za vrijeme agresije na Sarajevo (od 1992. do 1995. godine), Vijećnica je više puta granatirana od strane JNA i VRS-e. U noći između 25. i 26. kolovoza granatiranjem je zapaljena i potpuno uništena.
