Gradski – kolni promet u Sarajevu (1885. godina)
Godina je 1885., austrijske vlasti su u Sarajevu i nakon izgradnje stare željezničke stanice (1882.) dolaze na ideju da uspostave kolski promet. Sredstvo javnog prijevoza bio bi tramvaj koji će po uskotračnim šinama vući konj. S obzirom da je željeznička stanica udaljena tri kilometra od centra grada, sva roba koja se prevozi željeznicom prenosi se teretnim kolima. Kako je to otežavalo promet, Zemaljska vlada odlučuje započeti radove (27.08.1884.) na izgradnji kolske trase do samog centra grada.
Ono što dodatno utječe na uvođenje kolskog tramvaja osim prijevoza ljudi, roba i građevinskog materijala, jest gradnja Katedrale (1884. – 1887.), te zgrada Zemaljske vlade (1884. – 1886.). Ulica Vasa Miskina, sadašnja Ferhadija, dobiva Gradski tramvajski kolodvor. Kolodvor je smješten na Trgu Oslobođenja – Alija Izetbegović, preciznije od ugla ispred Tržnice Markale (njem. Markthalle), pa sve do srpske narodne Osnovne škole (danas Ekonomski fakultet), koji je srušen 1938. i 1939. godine. U Strossmayerovoj ulici je izgrađena remiza koja predstavlja štalu za konje i sklonište za tramvaj.
Službeno, prvi tramvaj je pušten u promet 1. siječnja 1885. godine. Četiri kola, posebno opremljena za ovu priliku, stoje pred stanicom u Ferhadiji, a ispred njih skup koji čine zemaljski poglavar Ivan barun Appel, predstojnici zemaljske vlade, Gradsko poglavarstvo i mnoštvo građana.
Cijela ova skupina zatim sjeda u drveni vagon – tramvaj upregnut u konja bijelca i za trinaest minuta odvozi se do uske željezničke stanice. Gradonačelnik Mustafa beg Fadilpašić u ime grada i njegovog budućeg napretka, traži od poglavara Appela da se prenesu posebni izrazi zahvalnosti ministru finansija i upravniku Bosne i Hercegovine, Benjaminu Kalaju. Odmah nakon otvaranja započinje promet, a kondukter, koji je po posebnim propisima gradske uprave bio “pristojno odjeven”, pozove svoje prve putnike. Nakon što se tramvaj u koji je moglo stati 28 ljudi napuni, zvonce zazvoni, a tramvajdžija John Hanke pokrene svog bijelca po šinama prema Marijin dvoru.
Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a započinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, protezala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom Ćemalušom (današnjom Titovom), preko Marijin dvora i završavala na uskoj željezničkoj stanici. Tramvajska karta bila je tamnocrvene boje, ispisana na srpskohrvatskom, njemačkom i turskom jeziku te je koštala 5 krajcera.
Od kolske do električne tramvajske infrastrukture
- 1894. i 1895. – Sagrađena električna centrala (na Hisetima), a poslije i dodatno proširena.
- 1895. – Sarajevo dobiva prvu električnu rasvjetu
- 3. i 4. April 1895. – Sarajevo svjetli u punom sjaju uz pomoć žarulja, te na glavnim ulicama su instalirane po 18 lampi na luk, tkz. Bogen – lampe.
- 1910. – Sprovedena struja do Ilidže
- 1917. – Podignuta hidrocentrala na Hridu
- 1892. – Pruga se proširuje izgradnjom kraka na relaciji od Marijin dvora do Latinske ćuprije (Principov most)
- 1. maja 1895. – Uvođenjem električne struje, elektrificirana je mreža od željezničke stanice do Latinske ćuprije dužinom od 5,1 km, i tada je uveden prvi elektični tramvaj
- 1. Juna 1895. – Elektični pogon se uvodi i to na Ćemalušinoj pruzi (Marijin dvor – Zemaljska banka/nekadašnji SDK, Titova ulica)
- 1897. – Puštena u saobraćaj kompletna pruga od Fabrike duhana (Marijin dvor) do Vijećnice obalom rijeke Miljacke (dužina 2025 m)
- 1. April 1898. – Puštena pruga od Zemljaske banke (Gornjom Ćemalušom) do Katedrale, ali samo za prijevoz putnika, dok je dio pruge koja se pružala Ferhadijom ostala za prijevoz robe
- 1918. – Ukupna dužina tramvajskih šina do ove godine iznosi 5,7 km, a kolski park sastoji se od tri električne lokomotive za teret, trinaest kola s motorom i sedam prikolica.
- 1923. – Izgradnjom pruge od Katedrale do Vijećnice dužinom od 788 m, stvorena je kružna tramvajska linija kroz grad
- 1924. – Izrađen drugi kolosijek (dvokolosiječna pruga) od Marijin dvora do stare željezničke stanice, tako da se novim kolosijekom otpremaju vozovi na relaciji Fabrika duhana – Ilidža – Banja Ilidža i time rastereti tramvajski saobraćaj
- 1924. – Ove godine je produžena i tramvajska pruga od željezničke stanice do Dolac Malte
- 1926. – Izgradnjom podvožnjaka na Višegradskoj pruzi, izgrađen je i nastavak pruge od Dolac Malte do Čengić Vile koji traje samo deset godina
- 1936. – Dionica (D. Malta – Č. Vila) se ukida zbog finansijskog nesudjelovanja od strane Električnog tramvaja na remontu pruge, odnosno novog kaldrmisanja.
- 1952. – Izgrađen dupli kolosijek od Marijin Dvora do Nove stanice i uvedena tramvajska linija na relaciji Baščaršija – Nova željeznička stanica.
Rekonstrukcija kolosijeka i modernizacija voznog parka (1958. godina)
Tramvajska dionica Čengić Vila – Ilidža sa izgradnjom tramvajskog (normalnog 1435 mm) kolosijeka započela je 1958. godine. Do tada su se koristili vozovi uskog kolosijeka, a od 1948. uvedeni su dvosedi autobusi „Lejland“ tzv. „Londonci“, dok je istovremeno ostatak tramvajske mreže u samom gradu doveden na istu širinu kolosijeka te je cijela dionica svečano puštena u promet 28. studenog 1960. godine. Uskotračni tramvaj u Sarajevu prestaje s vožnjom 9. listopada 1960., uz svečani oproštaj na kojem je sudjelovalo više od 50.000 građana.
Tijekom rekonstrukcije tramvajskih šina od 1958. do 1960. godine izvršena je i modernizacija tramvajskog parka, tako da je ugovorena nabava 71 modernog PCC tramvaja iz Washingtona (1958. godine isporučeno 50, a 1962., još 21 tramvaj, napomene Washington D.C. ili popularno „Vašingtonci“).
Zanimljivo je napomenuti da postojećim brojem vozila nisu mogli zadovoljiti potrebe kupaca pa su radnici GSP-a vlastitim znanjem u radionici napravili zglobni tramvaj, tj. dva rashodovana „solo“ tramvaja spojili su u jedan i svečano ga pustili u promet 29. studenoga 1964. godine. Sljedećih godina na ovaj način napravljeno je još sedam zglobnih tramvaja.
Tijekom 1966. godine pa sve do 1983. ugovorena je nabava tramvaja marke „TATRA“, tzv. „češki tramvaji“, koji su polako iz saobraćaja potiskivali već istrošene „vašingtonce“. „Penzionisanje vašingtonaca“ dogodilo se pred Zimsku olimijadu u Sarajevu 1984. godine. Kasnije, uz eksploataciju „starih tatri“, 1999. godine obnavlja se vozni park s novim češkim tramvajima marke „SATRA“, tramvajima iz Beča (2001.) marke „Lohner Type“ te tramvajima iz Amsterdama (2009.) marke „LHB“.
Pored donjih slika vezanih za navedenu tematiku, cijeli album današnjih sarajevskih tramvaja možete pogledati klikom na sljedeći link: https://vremeplov.ba/2025/?page_id=169
Vaš Srećko Ignjatović