
Jevreji iz Sarajeva Rafael Zadik Finci, Elias Baruh i Isak Jak Baruh osnovali su 1902. godine preduzeće za iskorištavanje šuma i industrijsku preradu drveta pod nazivom Rafael Z. Finci i društvo. Preduzeće je sa firmom Franz Steinmetz 1901. godine zaključilo ugovor o dugoročnoj eksploataciji šumskog područja Preslica – Lapov dol – Lanište. Firma Rafael Z. Finci i društvo izgradila je šumsku željezničku prugu u dužini od 13,0 km koja je vodila od Tarčina preko Guvništa do Laništa i Lapovog dola. Ta saobraćajnica predstavljala je kombinaciju adhezivne (13,0 km) i gravitacione željezničke pruge (koturače) od oko 3 kilometra. Vozni park činila je jedna lokomotiva snage 30 KS i 25 pari dvoosovinskih vagoneta. Istovremeno je firma podigla u Tarčinu parnu pilanu sa pogonskim strojem od 200 KS i četiri gatera, sa svim ostalim strojevima i uređajima.

Godine 1911. došlo je do pretvaranja preduzeća Rafael Z. Finci i kompanije u akcionarsko društvo pod nazivom Dioničko društvo za eksploataciju i izvoz drveta „Jela“. Nova firma izgradila je još jedan kilometar pruge, ali bez vuče lokomotive, i nastavila sa radom sve do 1914. godine, jer su svi radovi bili prekinuti tokom trajanja rata (1914/1918). Također, firma „Jela“ d.d. koristila je izvlačenje ogrijevnog drveta sa Ivan-planine, koje se transportovalo izgrađenom prugom od glavne pruge kod Raštelice. Za dopunsko snabdevanje svog pilanskog postrojenja u Tarčinu, počevši od 1912. godine, kupovala je od preduzeća F. Neuberger četinarsku i bukovu oblovinu sječenu u šumskom području Ravne planine i najvećim delom je izvozila u inostranstvo.

Prilikom istraživanja u Istorijskom arhivu BiH nismo mogli pronaći tehničku dokumentaciju, kao ni podatke vezano za izgradnju ove šumske željeznice. Jedine podatke smo pronašli iz 1908., 1911. i 1914. godine. Prvi dokument govori o produženju pruge za oko 1,2 kilometra od Laništa do Lapovog dola, gdje investitor Rafael Z. Finci i kompanija podnose prijavu kotarskom uredu, šumskoj upravi na Ilidži, te svim zainteresiranim u zajednici (privatni posjedi) kako bi se svi mogli uključiti u postupak.
Prilikom projektovanja najavljene trase sačinjen je Zapisnik u kojem su učestvovali projektant Mustajbeg Mutavelić, tehnički vještak Ivan Kriesehe, ispred šumske uprave nadšumar g. Aleman te kao stranke Salih Japalak džemat baša (starješina džemata) i Arif Japalak iz Korče.
Drugi dokument iz 1911. godine odnosi se na izgradnju pruge dužine 250 metara, sa tehničkim nacrtom, u kojem sledi Zapisnik u kome zastupnik ispred firme „Jela d.d.“ Isak Baruh daje svoj iskaz, navodeći da nema zainteresovanih strana koje bi se uključe u postupak osim Zemaljskog erara. Treći dostupni dokument je podnesak od strane firme „Jela d.d.“, a s obzirom na to da je pisan njemačkom goticom, teško je bilo šta od toga prevesti.
U prilogu ovog članka možete pogledati originalne dokumente koji se nalaze u fotogaleriji.
Literatura:
- Branislav Begović, Razvojni put šumske
privrede u Bosni i Hercegovini u periodu (1878-1918) sa posebnim osvrtom na
eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, str. 84 i 85. - Arhiv Bosne i Hercegovine, ZVS-Šumske i
industrijske željeznice, 1908.,1911.,1914.