Objavljujemo isključivo tehnički priručnik za šumsku prugu (uzdužni profil 0,76 m) Zavidovići – Olovo – Kusače, stanje na dan 8. avgusta 1901.
Originalni naslov (na nemačkom): Längenprofil – Arar. Waldbahn: Zavidovići – Olovo – Kusače, razmera – dužina 1:5000 – visina 1.500., broj 35917 i 48756.
Ovde možete pogledati administrativnu podjelu održavanja, nadzora i čuvanja (okrug, opština, mesna zajednica – atar).
Takođe postoje sheme stanica, šumskih krila, skice mostova, podaci o uzdignuću/najužem nagibu i krivinama pruge, tunelima, šumskim tovarištima, izvorima, vodostanicama i rezervoarima.
Na primer, prema unesenim podacima od km 0+000 do 3+000, administrativno pripada Travniku, a od 3+000 do 118+400 nadgleda Donja Tuzla. Opštine pružnih deonica su: Žepče, Maglaj, Donja Tuzla, Kladanj, Visoko i Vlasenica, dok su „mesečne zajednice“ – šumski atari (stanice, lokomotivske garaže, tovarišta, šumska krila, izvorišta, ukrštenja sa mestnim drumovima i sl.) na ovoj trasi, prema unesenim podacima, sledeći: Zavidovići (stanica, pretovarna stanica, ložionica), Podkleče, Mustajbašić (vodostanica), Činović (stanica Kovači, zemljana rampa, nadgrobni spomenik F.P.), Hajdarevići (šumsko tovarište „Krivaja“, mlinovi i izvorište), Hrge (stanica Stog, Popov Han i pristupni šum. putevi), Gore – Vukovine (šum. tovarište „Vozuća“, izvorište), Ribnica (stanica Ribnica i šum. tovarište „Džinica“, rezervoar), Pribrazić (rezervoar), Greben, Konjuh (stanica Stipin Han, pristupni šum. put Stjepanov Han), Jelaške, Stojčići, Rijekа (Careva Čuprija, stanica i šum. tovarište „Careva Čuprija“), Kamensko (stanica Kamensko), Maguljica, Sokoline, Brezica, Čunište (stanica i šum. tovarište „Čunište“, rezervoar), Krivaja Rijeka (stanica Solun, mlinovi, pristupni šum. put), Husići (šum. tovarište „Bogdanovići“), Glog (tunel dužine 20 m), Olovo (stanica, glavni put – drum Olovo – Kladanj, put za Petroviće, put do mlinova, pretovarna stanica, ložionica, rezervoar), Bjeliš, Čude (tunel 62,60 m), Petrovići (stanica i šum. tovarište „Petrovići“, zemljišne rampe, rezervoar), Žeravica (stanica Žeravice, šumsko krilo i lokomotiva garaža), Nevačka, Pjenovac (šum. tovarište „Pjenovac“), Brkovina (stanica i šum. tovarište „Brkovina“, rezervoar), Han Pjesak (stanica Han Pjesak i pretovarna stanica, drum Podromanija – Vlasenica) i Kusače (stanica i šum. tovarište „Kusače“, rezervoar).
Iz istorije:
Užična pruga Zavidovići – Olovo – Kusače duga je 118 km + 300 (prema podacima ovog dokumenta) i puštena je u saobraćaj 10. juna 1902. godine za teretni, a za putnički saobraćaj 1919. godine. Ukidanje pruge započinje etapno: Kusače – Han Pjesak 1. oktobra 1967., Han Pjesak – Olovo 1. aprila 1968., Olovo – Careva Ćuprija 1. juna 1970. i Careva Čuprija – Zavidovići tokom 1973. godine, pri čemu su putnički vozovi saobraćali do Ribnice.
Osobine pruge su: visinska kotа u stanici Zavidovići iznosi 211,658 m/nv., Olovo 539,896 m/nv., Han Pjesak 1089,370 m/nv., a Kusače 1006,094 metara nadmorske visine. Širina kolosijeka je 0,76 m, najmanji radijus krivine pruge je R= 60, a najveći uspon je 25 ‰. Na trasi između stanica obezbeđeni su prilazni/prolazni likovni signali, tj. okrugli kotur u boji istaknut crnom bojom.
Šumska željeznička pruga šipada – Krivaja Bazen (1901. godina) sa javnim prevozom (1919.) polazi od stanice Zavidovići, a trasa prolazi dolinom reke Krivaje do stanice Olovo (km 71+800). Od stanice Olovo trasa se vinje uzdignućem potoka Stupčanica do ušća potoka Bjesnica, a zatim prati rečnu dolinu uz potok Pistica na vodomoredu Han Pijesak (km 113+500). Od stanice Han Pijesak pruga ima blag pad po padinama potoka Žepa sve do stanice Kusače (km 118+300). Izgrađena pruga pripadala je Direkciji bosansko-hercegovačkih državnih željeznica, a posebnim ugovorima joj je data koncesija za eksploataciju (šumske površine između dolina reka Bosne, Krivaje i Drine – ugovor potpisan 1899. godine) firmi Eisler & Ortlieb (austrijska firma J. Eisler & Bruder iz Beča i nemačka firma Louis Ortlieb iz Minhena) na 30 godina. Godine 1900. potpisan je novi ugovor za dvadesetogodišnju eksploataciju šumskog područja Trstionice, Zvijezde i Duboštice. Ovim ugovorima firma je na taj način eksploatisala 32.300 hektara šuma. Firma Eisler & Ortlieb izgradila je u Zavidovićima modernu pilanu sa ukupno 26 gatera, kapaciteta od 2400 KS, te je bila jedna od najvećih i najmodernijih instalacija tog doba u Evropi.
Održavanje pruge i nabavka voznog parka padali su na teret firme. Prema podacima iz 1928. godine, površina šuma i šumskih zemljišta na kojima se nalazila trasa ove pruge bili su: Srez Kladanjski 71.500 ha, Tuzlanski 162.000 ha, Vlasenički 117.500 ha i Žepački 63.400 ha. Takođe, 1899. godine potpisan je ugovor sa mađarskom firmom Gregersen i sinovi iz Budimpešte (Gregersenova šumska industrija a.d.) o petnaestogodišnjoj eksploataciji 19.300 ha šuma u šumskom području Gostović. Firma je do 1904. godine izgradila mrežu šumskih željezničkih pruga (0,76 m) ukupne dužine 57 km, od čega 37 km pruga na lokomotivskom pogonu. Do kraja 1918. godine, izgradila je ukupno 70 km pruge, od toga 54 km pruge za lokomotivsku vuču, 12 km na gravitaciju i 4 km utovarnih kolosijeka. Firma je imala u Zavidovićima pilansko postrojenje sa osam instaliranih gatera.
Kasnije su od glavnog kolosijeka podignuti razgranati krakovi – odvojci prema Drinskom bazenu. Ti razgranati krakovi – odvojci su građeni u različito vreme zbog eksploatacije pojedinačnih šumskih revira, a mnogi od njih uopšte nisu imali lokomotivsku vuču, već se koristila gravitacija, koturače i konjska/volovska zaprega. Od 1900. do 1918. godine izgrađeno je 158 km sporednih (krilnih) šumskih pruga, oko 1000 metara žične željeznice na motorni pogon, 11,5 km suvih riža i 32 km šumskih vlakova. Ovim novoizgrađenim krakovima vršila se eksploatacija velikih šumskih površina Mukata, Debelog Brda, Kuštravice, Studene Gore, Žepe i Devetaka. Treba napomenuti da je posebnim ugovorom iz 1911. godine (licitacijom – pismenom ponudom) za petogodišnju eksploataciju šume u šumskom području Visočnik (srez vlasenički) firmi Banheyer Josef i sin, iz Vukovara, dodijeljena dozvola. Oni su na tom području izgradili 1,8 km šumske željezničke gravitacione pruge (koturače) i 1,5 km šumske ceste, a u mestu Han-Kram podigli su parnu pilanu sa 2 gatera. Kompanije koje su održavale i koristile ovu trasu sa krakovima – odvojcima su: firma Šumske željeznice Eisler & Ortlieb (Waldbahnen der Firma Eissler & Ortlieb) od 1901. do 1918., firma Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb/Zavidovići (Bosnische Forstindustrie Eissler & Ortlieb/Zavidovići) od 1918. do 1934., Državna šumska željeznica Zavidovići – Olovo – Kusače (DŠŽ-ZOK) od 1934. do 1949., a od 1949. do ukidanja bila je pod upravom PDI Krivaja. Od 1900. do 1914. godine, firma Eissler & Ortlieb imala je na raspolaganju vozni park od 16 lokomotiva ukupne snage 1600 KS i 564 dvotočka vagona, u kojima je bilo zaposleno oko 500 radnika i službenika, sa dnevnim prevozom od oko 1200 kubnih metara drveta.
Pozivamo vas da razgledate galeriju fotografija i skeniranih istorijskih dokumenata koji nude mnoštvo informacija o izgradnji pruge iz 1901. godine i da sa nama podelite uzbuđenje kojim odišemo dok radimo na ovako važnim istorijskim projektima.
Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici vlasništvo web portala vremeplov.ba i da ne sme biti objavljivana ili ponovo korišćena bez izričitog odobrenja.
