Poštovani posetioci portala vremeplov.ba!
Ovom prilikom, ekskluzivno, kroz arhivski dokument dajemo „konačan“ odgovor o opravdanosti ukidanja pruga širine 0,76 m u gradu Sarajevu, koje su pripadale uskim stanicama Sarajevo, Alipašin Most i Bistrik. Usvajanje programa modernizacije Željeznica Jugoslavije, 1964. godine, uključilo je i masovno ukidanje uzanih i nerentabilnih pruga na celokupnom prostoru bivše Jugoslavije. Tada, Željezničko preduzeće Sarajevo formira „Biro za studije i analize“, čiji je osnovni zadatak da „studijskom“ analizom „pretrese“ ključne elemente i pokazatelje u nerentabilnosti ovog vidа saobraćaja, što će, na kraju, imati uticaj prilikom razmatranja njihovog predloga za konačno ukidanje uzanog željezničkog kolosijeka u čvorištu Sarajeva.
Treba imati na umu da izgradnjom pruga normalnog kolosijeka Šamac – Sarajevo 1947. i uspostavljanjem normalizacije pruge Sarajevo – Ploče 1966. godine, stara željeznička stanica Sarajevo i stanica Alipašin Most, zajedno sa svom postojećom infrastrukturom, postaju usko grlo povezano sa otpremom putnika, ekspresne i dnevne robe. Sve ovo zbog ukidanja uzanog kolosijeka za pravac Mostar i Zenica, a kasnije i za Višegrad. Takođe, za niz uzanih industrijskih i manipulativnih kolosijeka predlaže se demontiranje i ugradnja normalnih kolosijeka radi potrebe većih „radnih organizacija“ koje gravitiraju u blizini željezničkog čvorišta, poput: Energoinvest, RO Vaso Miskin Crni, Tvornica žice i eksera, Paromlin, Fabrika duhana i dr.
Čitajući tekst iz urađene analize pomenutog biroa mogu primetiti jednu „svetlu tačku“. Naime, konstatovano je da stanica Bistrik poslednjih godina (tj. 1965./66. i 67. godine) pokazuje tendenciju rasta u broju otpremljenih putnika kao i ukupnog utovara i istovara denčane i kolske robe. U suštini, stanicu Bistrik drže na životu i predlažu da i dalje ostane otvorena za putnički saobraćaj prema Višegradu. Jedini uslov je da se podignu montažni objekti za potrebe putnika, prtljaga i ekspresne robe na novom lokalitetu (jer se definitivno ukidaju uzak kolosek Sarajevo i Alipašin Most), a za najpovoljniju opciju izabrana je lokacija na Čengić Vili. Takođe, stanica Bistrik, sa tadašnjim robnim magacinom, nije mogla da zadovolji predviđene potrebe u manipulaciji robom, te se predlaže izgradnja novog montažnog robnog magacina. Kao što je poznato, stanica Bistrik (izgrađena i puštena u saobraćaj 1906.) prestaje sa radom sredinom 1978. godine.
Ukratko iz istorije: Uzana pruga Sarajevo – Ploče ukinuta je (etapno) 01.06.1967. godine, Zenica – Doboj 1. aprila 1968. godine, pruga Sarajevo – Lašva 26. maja 1969. godine, Lašva – Zenica 1. juna 1975. godine, Gabela – Dubrovnik 1. juna 1976. godine i Sarajevo (Čengić Vila) – Višegrad 1. avgusta 1978. godine. Faktički danom 1. avgusta 1978. godine, kada je u stanicu Čengić Vila pristigao poslednji voz iz stanice Višegrad, smatra se danom, mesecom i godinom definitivnog ukidanja željezničke uzane pruge u BiH.
Na kraju, kako da ne odamo počast trudu naših predaka, djedova i očeva, koji su svojom tvorevinom od znoja i rada gradili temelje ovih pruga, kao i onih koji su se njima služili i održavali ih. Kako da ne pomenemo ekipe željezničara na mnogim stanicama, prilikom primanja i otpreme vozova, predvođene šefovima stanica, zvuk uzdržane zviždaljke otpravnika vozova, konduktera sa snažnim glasom i povikom „Ulaz molim!“, kao i mašinovođe koje, u trenutku, izbacuju višak pare iz kotla, a rezki zvuk lokomotive pištaljke signalizira polazak voza. Da, od srca im veliko HVALA.
Poštovani posetioci, toplu preporuku da pročitate ponuđeni arhivski dokument kako biste se na kratko podsetili ili (mladji) nešto naučili o železničkoj istoriji naše domovine.
Za pregled knjižice kliknite na pdf dokument (12MB):
U prilogu pogledajte galeriju odabranih fotografija povezanih sa člankom, kao deo bogate galerije „Pruga uzanog kolosijeka„
