Građani Sarajeva, kao i njihovi gosti, u avgustu 2014. godine doživljavaju veoma pozitivan šok kada na Marijin Dvor stigne famozni tramvaj broj 15. Karakteristično zvono koje se poslednji put oglasilo davne 1960. godine, sada ukrcava putnike i najavljuje polazak prema Muzejima i Novoj železničkoj stanici. Ovo mnogo znači Sarajlijama, mnogima je tramvaj ostao u lepom sećanju, posebno starijima, nostalgičarima koji se prisećaju i zauvek će se sećati tih lepih starih vremena. Naime, tramvaj „Nostalgija“, kako su ga nazvali, izrađen je po uzoru na prvi električni tramvaj iz 1895. godine (o tramvajima iz tog doba više na sledećem linku: https://vremeplov.ba/2025/?p=4161), koji je svoje prve „korake“, a i sada, napravio upravo po šinama Marijin Dvora.
Tramvaj „Nostalgija“ u organizaciji Ambasade Mađarske i Mađarskog memorijalnog odbora deo je programa obeležavanja 100. godišnjice početka Prvog svetskog rata. Replika tramvaja iz 1895. godine prilagođena je uslovima vožnje po savremenom Sarajevu, ima 16 sedećih i desetak stojećih mesta, i svakodnevno saobraća na relaciji Baščaršija – Željeznička stanica. Ovim preuređenim muzejskim eksponatom, kojeg su vredni majstori GRAS-a ručno izradili, u stojećem stavu vešto upravljaju dvojica vremešnih tramvajdžija obučeni u tradicionalnu bosansku narodni nošnju.
Doživljavajući emotivno ovaj prizor, javljaju se simbolične poruke (na žalost u obrisima zatvorenih muzeja), koje govore da smo danas dio jednog kulturnog putovanja kroz vrijeme i dio važne atrakcije, uprkos održavanju manifestacije Sarajevo film festivala. Onima kojima je važan ovaj trenutak ponovnog susreta sa objektom iz prošlosti, na brzinu se hvataju mobilnih uređaja i snimaju bez obzira na to kako je taj momenat zabilježen. Postavlja se pitanje: „Da li je nostalgija jedino što ostaje u našoj svijesti ili je to način koji se širi izvan tog kruga?“ Konačno, spoznaja kaže da je nostalgija unutar tog kruga, omotana mekanim velom svijesti u današnjem životu, što se zaustavi u našem oku, opipljivo i neposredno, bez obzira koliko se to može zamišljati.
Nema dileme, odlučan sam da se vratim kući po foto-aparat, onako u prolazu, da kroz objektiv budem unutar kruga zajedno sa tramvajem broj 15. (sa tačkom) i zabeležim trenutke vožnje kroz prelepe delove grada Sarajeva. Koliko će ova foto priča u komentarima biti ozbiljna, validna teorija „začaranog“ kruga svesti nostalgije ili teorija emotivne vrednosti priloženih fotografija, ostavljam Vama na sud. I pomislim u sebi: ja volim tramvaj, volim ovaj grad, grad Sarajevo.
Sa ljubavlju,
Vaš Srećko
