{"id":12814,"date":"2016-04-09T13:45:08","date_gmt":"2016-04-09T11:45:08","guid":{"rendered":"http:\/\/vremeplov.ba\/?p=12814"},"modified":"2025-05-18T14:36:09","modified_gmt":"2025-05-18T12:36:09","slug":"sumske-zeljeznice-u-sluzbi-eksploatacije-suma-u-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2016\/04\/09\/sumske-zeljeznice-u-sluzbi-eksploatacije-suma-u-bih\/","title":{"rendered":"\u0160umske \u017eeljeznice u slu\u017ebi eksploatacije \u0161uma u BiH"},"content":{"rendered":"

\"1\"<\/a>Imenovanjem za namjesnika i bosanskog vezira Topal \u0160erif Osman-pa\u0161e (od 1861. do 1869.g.) otpo\u010delo je vrijeme velikog preokreta u \u017eivotu naroda u Bosni i Hercegovini. Provode\u0107i sultanove reforme, u\u010dinio je mnogo kako za napredak Sarajeva tako i cijele Bosne i Hercegovine. Naime, iz istorijskih dokumenata stoji potvrda da je bio pionir u stvaranju modernog sarajevskog urbanizma. Grade\u0107i zna\u010dajne objekte u gradu za koje su bile potrebne ve\u0107e koli\u010dine drvene gra\u0111e gradio je prve pilane (na vodeni a kasnije na parni pogon) dovode\u0107i in\u017einjere iz Be\u010da. Ovi isti in\u017einjeri u\u010dili su doma\u0107i svijet \u0161ta i kako sje\u0107i, kako \u0161ume prorje\u0111ivati u biti o\u010duvanja za budu\u0107e generacije. U vremenu organizovanja u provedbi reformi pristupa se formiranju prvih \u0161umarskih inspektorata. Austrijski \u0161umarski stru\u010dnjaci su tada davali uop\u0161tene ocjene da postoji kompaktna i netaknuta \u0161umska podru\u010dja sa velikim sje\u010divim drvnim masama diljem Bosne i Hercegovine.<\/p>\n

\"2\"<\/a>Okupacijom Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska dolazi u posjed velikih prirodnih bogastava, me\u0111u kojima su se nalazile i \u0161ume. Novom organizacijom \u0161umarstva i \u0161umarske slu\u017ebe bile su podre\u0111ene glavnom cilju a to je brza i intenzivna eksploatacija bosanskih \u0161uma. Strana kapitalisti\u010dka preduze\u0107a sklapali su dugoro\u010dne ugovore tada sa Zemaljskom vladom BiH ve\u0107inom na bazi slobodnih pogodbi. U to vrijeme strane gra\u0111evinske firme iskazali su potrebu sa snabdijevanjem \u017eeljezni\u010dkim pragovima radi otpo\u010dinjanja gradnje \u017eeljezni\u010dkih linija: Dobrljin-Banja Luka (1872.g.), Bosanski Brod \u2013 Sarajevo (1879.\/82. g.), Sarajevo \u2013 Metkovi\u0107 (1885.\/91.), La\u0161va \u2013 Travnik \u2013 Bugojno \u2013 Donji Vakuf (1893.\/95.g.), Zavidovi\u0107i \u2013 Olovo \u2013 Han Pijesak \u2013 Kusa\u0107e (1901.\/02.g.), Sarajevo \u2013 Uvac (1901.\/06.g.) itd.<\/p>\n

\"3\"<\/a>U pogledu eksploatacije bukovih i hrastovih \u0161uma ciljem proizvodnje \u017eeljezni\u010dkih pragova prvenstveno su sje\u010de usmjerene na \u0161umske komplekse: Grme\u010d, Crna gora, \u0160ator, Vijenac, Risovac, Plje\u0161evica, Pastrijevo, \u0160i\u0161a, Pale\u017e, \u010cemernica i Manja\u010da u zapadnom dijeli BiH zatim Prosara, Motajica, Vu\u010djak, Ozren, Konjuh, Usora, Nemila, Igman, Ivan Bitovnja, Donja Pra\u010da i druge u sjevernom i centralnom dijelu Bosne, odnosno podru\u010dja sarajevskog regiona. Studij za otvaranje ovih \u0161umskih kompleksa nametnuo se problem pristupa eksploataciji tih \u0161uma. Na rje\u0161avanju prepreka u transportu drvne mase do javnih saobra\u0107ajnica radili su mnogi \u0161umski savjetnici (stranog porijekla) te ekspertizom i prijedloga bazirao se na kori\u0161\u0107enju \u017ei\u010dnih \u017eeljeznica (\u017ei\u010dare), \u010dekrka i gradnjom \u0161umskih \u017eeljezni\u010dkih pruga kojim bi drvo bilo spu\u0161tano u dolinu rijeka, odnosno do vodenih tokova rijeka Drine, Ribnik, Sanice i Sane splavarenjem do pilanskih postrojenja. Fakti\u010dki mo\u017eemo konstatovati da je austrougarska uprava na \u010delu sa Zemaljskom vladom, ciljem iskori\u0161tavanja raspolo\u017eivih prirodnih bogatstava \u0161umom, time pribavljala nov\u010dane prihode u okviru \u201enametnutog\u201c samofinansiranja.<\/p>\n

\"4\"<\/a>U cilju privla\u010denja stranog kapitala i zajedni\u010dkog poslovanja u eksploataciji bosanskih \u0161uma zaklju\u010divani  su prvi ugovori te ovom prilikom pomenut \u0107emo one zna\u010dajnije: Bosanska \u0161umska industrija a.d. Otto Steinbeis u Dobrljin-Drvaru, Bosanska \u0161umska industrija Eisler & Ortlieb Zavidovi\u0107i, \u0160umska industrija G.Gregersen & S\u00f6hne u Zavidovi\u0107ima, Bosanska industrija drveta a.d. Gustav Mechtersheimer u Vi\u0161egradu, Firma J.Brabetz u G.Podgracima, Firma Bos.drv.ind. konzorcij Oskova-Gostilja-Pura\u010di\u0107, \u201eUna\u201c drvna industrija a.d. u Bosanskoj Dubici, Josef Banheyer i sin Vukovar-Srebrenica, Industrija drveta a.d. Buttazzoni i Venturini u Sarajevu, Preduze\u0107e Zadik S.Finci Sarajevo-Pale, Preduze\u0107e Rafael Z.Finci i komp. Tar\u010din-Sarajevo<\/em> i drugi. Na kraju u periodu austrougarske uprave (1878.\/1918.g.) u Bosni i Hercegovini, na povr\u0161ini od oko 51.000 kvadratnih kilometara od toga 2\/3 pod \u0161umom, kapitalisti (eksploatatori u slu\u017ebi Monarhije) uspjeli su posje\u0107i oko 18,5 miliona kubnih metara drveta \u0161to je po ugovorenim obavezama iznosi oko 52% realizacije. Za onih 48% ne posje\u0107ene \u0161ume ostaje \u017eal i sje\u0107anje kada su mjerkali i \u0161partali bosanskim \u0161umovitim planinama i divili se  visinom, jedrinom i \u010disto\u0107om bosanskog debla. Neposredno po zavr\u0161etku rata (i za vrijeme rata) vlasnici ovih kompanija gube vlasni\u0161tvo u korist Kraljevine SHS koja konsfikuje-<\/em>naslje\u0111uje<\/em> sva erarska imanja, postrojenja i izgra\u0111ene \u0161umske pruge u Bosni i Hercegovini. Najbolji primjer naslje\u0111ivanja je slu\u010daj dr\u017eavnog preduze\u0107a \u201e\u0160ipad\u201c koji, kao novi upravitelj, koristi svu ste\u010denu infrastrukturu u ovom dijelu Bosne i rt Klobu\u010dac sa izgra\u0111enom lukom u \u0160ibeniku sa oko 400 km pruga od njema\u010dkog industrijalca i bankara Otto Steinbeisa. U ovo vrijeme u narodu je ostala izreka \u201eStenbeisova \u017eeljeznica\u201c (<\/em>Steinbeis-Bahn) <\/em>dok bi se kasnije izgovarala \u201e\u0160ipadove pruge-\u017eeljeznice\u201c.<\/p>\n

\"5\"<\/a>Preko istorije postanka ove velike kompanije (\u201eBosnische Forstindustrie AG Otto Steinbeis<\/em>\u201c<\/em>) te\u0161ko je pre\u0107i, jer dr\u017eimo, da je ona manje poznata generaciji ro\u0111ena poslije sedamdesetih godine pro\u0161log vijeka kada su definitivno ukinute uzane (i sve \u0161umske) pruge u tom dijelu BiH.  Otto Steinbeis je 1892. godine osnovao i registrovao firmu pod svojim imenom da bi 1900. godine pretvorio svoje preduze\u0107e u akcionarsko dru\u0161tvo pod nazivom \u201eBosanska \u0161umska industrija a.d. Otto Steinbeis Dobrljin-Drvar. Eksploataciona podru\u010dja razdijelio je na dva gravitaciona podru\u010dja. \u0160ume sjevernog dijela koje gravitiraju Sani i Uni, a ju\u017enog u dolini Unca. Prema tome smje\u0161tena je jedna pilana na Uni u Dobrljinu, druga u dolini Unca u Drvaru. Doprema trupaca u Dobrljin obavlja se u glavnom vodenim putem, a u Drvar \u017eeljeznicom. Tako\u0111er, treba spomenuti eksploataciono podru\u010dje u dolini Vrbasa gdje se drvo prevozilo \u017eeljeznicom od Jajca do Turbeta, odnosno preko Srnetice do Drvara.<\/p>\n

\"6\"<\/a>Za vrijeme eksploatacije \u0161uma (prvi ugovor zaklju\u010dio je 1892. godine sa Zemaljskom vladom BiH o dvadesetogodi\u0161njoj eksploataciji da bi 1900. godine sa novoformiranim preduze\u0107em zaklju\u010dio na trideset godina) od osnivanja pa sve do izbijanja prvog svjetskog rata izgradio je glavne \u017eeljezni\u010dke smjerove kojima se transportovala drvna masa iz \u0161uma tog podru\u010dja u du\u017eini od oko 346 km pruga na lokomotivski pogon, a uz to jo\u0161 80 km gravitacionih pruga. Kao sredi\u0161nju ta\u010dku i \u010dvori\u0161te odredio je Srneticu koja se vezala na dr\u017eavne \u017eeljezni\u010dke pruge i to jednim krakom preko Sanskog Mosta do Prijedora na glavnu prugu normalnog kolosijeka do Dobrljina, drugim krakom preko O\u0161trelja, Drvara i Ti\u0161kovca sa Kninom do \u0160ibenika a tre\u0107im krakom preko Mlini\u0161ta sa Jajcem. Vozni park se sastojao od 24 lokomotive na parni pogon sa oko 1300 vagona za transport drveta i drugog materijala i elektri\u010dnu \u017eeljeznicu u krugu fabrike celuloze u Drvaru pogonjena strujom od izgra\u0111ene male termoelektrane. Ove pruge imale su karakter stalnosti te su kao takve bile i ostale do najnovijih vremena, odnosno do njihovog ukidanja 1976. godine. Tako\u0111er, u ugovornom podru\u010dju se nalazilo 11 izgra\u0111enih \u010dekrka (\u017eicna \u017eeljeznica \u2013 kotura\u010de) u ukupnoj du\u017eini od 6.400 m, 11,5 km \u0161umskih puteva i oko 155 km rije\u010dnih tokova za splavarenje (Una, Sana, Unac, Ribnik, Vrbas i dr.) do tovari\u0161nih mjesta i pilana.<\/p>\n

\"7\"<\/a>Zbog radikalnih personalnih promjena u resoru Zajedni\u010dkog ministarstva finansija u Be\u010du i rukovodstva bosanskohercegova\u010dke uprave 1912. godine, a na osnovu o\u0161tre kampanje Bosanskog sabora protiv njega i njegovog preduze\u0107a, Steinbeis je pristao na transakciju te prodati svih 60% akcija preduze\u0107a u korist Bosanskohercegova\u010dkog erara. Za protuuslugu Zemaljska vlada BiH obavezala posebnim ugovorom da \u0107e Otta Steinbeisa imenovati u funkciji generalnog direktora i \u010dlana upravnog odbora novog erarskog preduze\u0107a. Po zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata preduze\u0107e je pod  jurisdikcijom<\/em> nadle\u017enog ministarstva u Kraljevini SHS da bi 1919. godine pravo nad upravljanje (naslije\u0111enoj) imovinom dato firmi pod imenom \u0160umsko Industrijsko preduze\u0107e  Dobrljin \u2013 Drvar a.d. Sarajevo, a tek 1939. godine pod novim imenom \u0160umsko industrijsko preduze\u0107e \u201e\u0160ipad\u201c a.d.  Poslije drugog svjetskog rata sva imovina prelazi u vlasni\u0161tvo Nove (socijalisti\u010dke) Jugoslavije (konfiskovano kao narodna imovina-dru\u0161tvena svojina)<\/em>, a izgra\u0111ene pruge u javnom zna\u010daju ulaze u sistem Jugoslovenskih Dr\u017eavnih \u017deljeznica (JD\u017d), odnosno Jugoslovenskih \u017deljeznica (J\u017d) sve do ukidanja po\u010dev\u0161i od 1968. do 1975.\/76. godine. Na kraju kao kuriozitet, za vrijeme i poslije ratnih de\u0161avanja u novonastaloji dr\u017eavi Republici Hrvatskoj i danas se vodi pravni spor u pogledu uknji\u017ebe prava (novog-starog) vlasni\u0161tva nad prostorom, magacinima, poslovnim i ostalim zgradama na poluotoku Klobu\u010dac u \u0160ibeniku od strane nasljednice \u0160ipada iz Sarajeva.<\/p>\n

U prilogu ovog \u010dlanka eskluzivno objavljujemo rijedak fundus fotografija ure\u0111en iz dva dijela. Naime, izvor fotografija sadr\u017ei se od dva (otkupljena na kolekcionarskom tr\u017ei\u0161tu) porodi\u010dna albuma i nastala su u vrijeme Kraljevine SHS-Jugoslavije od 1925. do 1933. godine.  S ovim prilogom ne umanjuje se zna\u010daj pod temom u gornjem naslovu \u010dlanka jer sve \u0161umske i uzane pruge i fabri\u010dka postrojenja naslije\u0111ena su od AU Monarhije 1918. godine.<\/p>\n

Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/p>\n\n

\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div><\/div>