{"id":17230,"date":"2019-05-24T21:31:09","date_gmt":"2019-05-24T19:31:09","guid":{"rendered":"http:\/\/vremeplov.ba\/?p=17230"},"modified":"2025-05-18T14:01:16","modified_gmt":"2025-05-18T12:01:16","slug":"uoci-56-godisnjice-ukidanja-u-spomen-na-uzanu-zeljeznicku-prugu-semizovac-ivancici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2019\/05\/24\/uoci-56-godisnjice-ukidanja-u-spomen-na-uzanu-zeljeznicku-prugu-semizovac-ivancici\/","title":{"rendered":"Uo\u010di 56. godi\u0161njice ukidanja: U spomen na uzanu \u017eeljezni\u010dku prugu Semizovac – Ivan\u010di\u0107i"},"content":{"rendered":"\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U maju 2019. godine pro\u0107i \u0107e 56\ngodina od kada je ukinuta uzana \u017eeljezni\u010dka pruga Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i. O\nSemizovcu i uzanoj pruzi prema \u010cevljanovi\u0107u i Ivan\u010di\u0107ima mo\u017ee se mnogo toga\nnapisati, a sve na osnovu sa\u010duvanih dokumenata i raspolo\u017eive literature. Gotovo\nsvi  izvori o istoriji ove rudni\u010dke\n\u017eeljezni\u010dke pruge svode se na samo nekoliko uop\u0161tenih re\u010denica. Ovom prilikom,\nposvetili smo ve\u0107i dio vremena prikupljaju\u0107i \u010dinjenice i dokaze te izabrali\nnajzanimljivije dijelove koje \u0107e vam do\u010darati onovremene obi\u010daje i doga\u0111aje\nkoji datiraju od prije sto i vi\u0161e godina, ali i doga\u0111aje iz na\u0161e bliske\npro\u0161losti. <\/p>\n\n\n\n

U periodu austro-ugarske okupacije Semizovac je bio \u017eeljezni\u010dko-industrijsko naselje na pruzi Sarajevo \u2013 Bosanski Brod (oktobar 1882.) i poznato mjesto zahvaljuju\u0107i rudniku manganove rude u \u010cevljanovi\u0107ima i pretovaru drvene gra\u0111e sa planina Zvijezde i Ozrena odakle su se \u017eeljezni\u010dkom prugom upu\u0107ivali \u0161irom svijeta. Poslije rata, izgradnjom pruge normalnog kolosijeka \u0160amac – Sarajevo (1947. g.) Semizovac je bio va\u017ena raskrsnica drumskih i \u017eeljezni\u010dkih puteva koji vode ka Sarajevu, Zenici i Tuzli. Nova zgrada \u017eeljezni\u010dke stanice u Semizovcu bila je u slu\u017ebi rukovo\u0111enja saobra\u0107ajem normalnog kolosijeka dok je zgrada Stare \u017eeljezni\u010dke stanice organizirala prevoz roba i putnika prema Ivan\u010di\u0107ima sve do njenog ukidanja u maju 1963. godine. Od tada, kada je Semizovac bio administrativno sjedi\u0161te ove regije (Sredanjski srez, ukinut 1947. g.), danas na \u017eeljezni\u010dkim kartama je samo stanica (ukrsnica) koju ni mjesni stanovnici gotovo nikako i ne koriste. \u0160to se ti\u010de prevoza putnika \u017eeljeznicom kroz stanicu Semizovac danas (2018.\/'19. g.) u saobra\u0107aju vozi pet pari lokalnih putni\u010dkih vozova iz smjera Sarajeva i Zenice. Semizovac je danas administrativno podijeljen na dvije mjesne zajednice i pripada op\u0161tini Vogo\u0161\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Kako je sve po\u010delo <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Okupacijom Bosne i Hercegovine od\nstrane Habsbur\u0161ke Monarhije 1878. godine, ministarstvo rata\nzajedni\u010dke vlade u Be\u010du donijelo je odluku o hitnoj izgradnji \u017eeljezni\u010dke trase\ndo centralne Bosne u svrhu prevoza vojnih trupa i prate\u0107eg vojnog kontingenta.\nZa mjesto polazne ta\u010dke u izgradnji pruge izabran je Bosanski Brod preko\nDervente, Doboja, Zenice do Sarajeva. Pruga, koja prolazi kroz mjesto\nSemizovac, predata je i pu\u0161tena u saobra\u0107aj na cijeloj dionici 04. oktobra\n1882. godine. Eksploatacijom ove pruge po\u010dela su se pojavljivati strana\nkapitalisti\u010dka preduze\u0107a s namjerom kupovine ve\u0107ih koli\u010dina zemaljskih erara i\nstavljanja finansijskih sredstava u izgradnju \u0161umskih i rudnih transportnih komunikacija.\nS tim u vezi znatno je pridonijela i izgradnja industrijske i prve rudni\u010dke\npruge Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107i du\u017eine od oko 21 km (20, 252 km). <\/p>\n\n\n\n

Izgradnja i tehni\u010dke karakteristike pruge<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Gradnja rudarsko-\u0161umske pruge (Montanbahn) Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107i  po\u010dela je u septembru 1884. godine po najve\u0107oj zimi, a polo\u017eena je po starom drumu sa malim izmjenama (Strabenkorper – vojni put za Olovo i Kladanj) dok su se in\u017eenjerske konstrukcije sastojale od suhozida i drvenih mostova. Napominjemo da iste godine, u mjesecu avgustu, po\u010dela  je izgradnja uzane pruge Metkovi\u0107 \u2013 Mostar pod upravom Bosanskih \u017eeljeznica (\u201ek.u.k. Bosnabahn\u201c). Gradnju pruge ve\u0107im dijelom finansirala je firma rudarskog podhvatni\u0161tva \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia” sowie der Holzbef\u00f6rderung) dok ostali dio finansira Zemaljska vlada BiH. Pruga je pu\u0161tena u javni saobra\u0107aj 26. januara 1885. godine.  Polovinom 1886. godine, novoformirane bh. Dr\u017eavne \u017eeljeznice (BHStB) otkupile su izgra\u0111enu trasu, odr\u017eavale  i sav promet vodile u svoju korist. Da je ovaj istorijski doga\u0111aj va\u017ean, svjedo\u010de i navodi u novinama \u201eSarajevski list\u201c koji datiraju od 26. juna 1885. godine, gdje ovako pi\u0161e, citiramo: \u201cNjeg. Preuzvi\u0161enost g. Ministar pl. Kallay (Benjamin von K\u00e1llay, Upravitelj Bosne i Hercegovine od 1882. \u2013 1903. godine) odvezao se jutros \u017eeljeznicom do Vogo\u0161\u0107e i otalen pobo\u010dnom linijom do \u010cevljanovi\u0107a, da razgleda radnju u tamo\u0161njim manganskim rudokopima. Njeg. Preuzvi\u0161enost vrati\u0107e se ve\u010deras nazad u Sarajevo i u subotu izjutra otputovati \u017eeljeznicom put Broda i Be\u010da<\/em>\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ve\u0107 u avgustu mjesecu iste godine Johann von Appel (Baron Johann<\/em> von Appel,<\/em> guverner Bosne i Hercegovine od 1882. \u2013 1903. godine) vozit \u0107e se ovom trasom,  \u201e…Njeg. Preuzvi\u0161enost poglavar zemlje baron Appel krenuo se 19. o. mj. u jutru u pratnji jednog general\u0161tabnog majora i jo\u0161 dva oficira na ve\u0107e putovanje u svrhu nadziranja. Program tog putovanja je sljede\u0107i: 19. o. mj. Otputovala je Njeg. Preuzvi\u0161enost u \u010cevljanovi\u0107, a odavde odjahati u Kladanj…\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U vi\u0161e pisanih izvora govori se o \u017eeljezni\u010dkoj pruzi Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107i. Du\u017eina ove trase bila je oko 24,1 km. Izgradnjom uzane pruge Brod \u2013 Sarajevo najbli\u017ea stanica mjestu Semizovac bila je Vogo\u0161\u0107a kod Ilija\u0161a (Gornja Jo\u0161anica) sa sjeverne strane, a s ju\u017ene stajali\u0161te Dvori (vrni\u0161te- stari izraz tog vremena) koje je promijenjeno (1884. god.) u Reljevo i stanica Ilid\u017ea-Crnotina koja od 01. januara 1890. godine mijenja ime u Rajlovac. Stanica Vogo\u0161\u0107a u to vrijeme bila je \u201emodernog\u201c tipa sa tri kolosijeka, telegrafom, rezervoarom, vodonapojnicima i pomo\u0107nim zgradama. Svoju najve\u0107u ekspanziju do\u017eivjela je u prihvatu i otpremi rude iz \u010cevljanovi\u0107a i drvnih sortimenata iz Srednjeg prema istoku i zapadu cijele Evrope. Na kompleksu infrastrukture stanice izgra\u0111ena je zgrada direkcije Rudarsko podhvatni\u0161tvo \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”). Semizovac u to vrijeme (U AU kartama Han Semizovac) za vozove bilo je prolazno mjesto. Odlukom da se gradi pruga prema \u010cevljanovi\u0107ima tehni\u010dki odvojak  sa glavne pruge, konstrukcijom, ucrtana je polazna ta\u010dka u Semizovcu u blizini u\u0161\u0107a rijeke Ljubine u rijeku Bosnu, ta\u010dnije na 253,3 kilometra od Broda. Odlukom o polaznoj ta\u010dci bit \u0107e pokreta\u010d privrednog i kulturnog preobra\u017eaja mjesta Semizovac, a u vojnim mapama i agendama biznismena metalne i drvne industrije bit \u0107e nadaleko poznat jo\u0161 dugo vremena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Krajem 1887.? godine (nije\nprovjereno, jer jo\u0161 istra\u017eujemo, iako je prona\u0111en dio \u0161ine lijevan 1887.\ngodine) bh. dr\u017eavne \u017eeljeznice (BHStB) odlu\u010duju da se u Semizovcu izgradi\n\u201eran\u017eirna stanica\u201c sa stovari\u0161tima, pomo\u0107nim zgradama, glavnim magacinom,\nvodonapojnicima i zgradom za sitne opravke lokomotiva. Nova zgrada \u017eeljezni\u010dke\nstanice izgra\u0111ena je tek 1906. godine, a sav saobra\u0107aj rukovo\u0111en je iz\npostoje\u0107eg objekta izgra\u0111enog prije uspostavljanja saobra\u0107aja prema\n\u010cevljanovi\u0107ima, kod samog odvojka u blizini dana\u0161njeg kamenog drumskog mosta\npreko rijeke Ljubine. Ta prva zgrada imala je telegraf (prva uspostavljena\nlinija bila je Metkovi\u0107 \u2013 Mostar 1858. g., a druga Sarajevo \u2013 Carigrad 1860.\ng.) i telefon (1895. g.) za uspostavljanja veze sa Rajlovcem i Vogo\u0161\u0107om. Uz\nzgradu, postojala je i blok ku\u0107a za skretni\u010dara koji je rukovodio skretnicama i\nrampom jer je pruga sjekla drumski put (danas Stara cesta) Sarajevo \u2013 Ilija\u0161 \u2013\nVisoko. <\/p>\n\n\n\n

Svi kolosijeci su demontirani u stanici Vogo\u0161\u0107a i montirani u Semizovcu. Tomu je tako zbog preoptere\u0107enja i sigurnosti u odvijanju saobra\u0107aja otvorene pruge od odvojka u Semizovcu do stanice Vogo\u0161\u0107a u du\u017eini od oko 1,8 kilometara. U vrijeme pu\u0161tanja u saobra\u0107aj novoizgra\u0111enih kolosijeka, stanica Semizovac dobiva status stanice vi\u0161eg ranga dok stanica Vogo\u0161\u0107a gubi taj status i u grafikonima se unosi kao stajali\u0161te. Nova, glavna zgrada direkcije rudarskog podhvatni\u0161tva \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”) premje\u0161ta se u Semizovac sa ve\u0107 izgra\u0111enim pogonima za separaciju manganove rude, ambulantom, rudni\u010dkim zgradama za stanovanje i drugim prate\u0107im objektima. Ovim se prekida rad na separaciji manganove rude (Erziv\u00e4sche) u \u010cevljanovi\u0107ima, osim grubog \u010di\u0161\u0107enja, i direktno se prevozila do Semizovca.<\/p>\n\n\n\n

Prva sijalica na Balkanu zasvijetlila je u Semizovcu?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Prema pisanju enciklopediste Alije Bejti\u0107a, prva sijalica na Balkanu zasvijetlila je u Semizovcu 1890. godine, prije nego u Sarajevu (1895. g.), a samo devet godina (New York 1881.) iza prve Edisonove sijalice. Naime, izgra\u0111ena je jedna manja hidroelektrana u blizini zgrade za separaciju, a kao pogon za instalirani generator (dva generatora ja\u010dine 110 W) koristila se voda gonjena iz rijeke Ljubine pomo\u0107u napravljene drvene ri\u017ee (korito). Ova mala hidroelektrana napajala je strujom nekoliko poslovnih prostorija i stanova oko pomenute fabrike. Sijalice su bile jednostavne konstrukcije sa tankim vlaknom od volframa koji je, zagrijavaju\u0107i se, proizvodio svjetlo ja\u010dine od 1,5 V. Hidroelektrana je bila u upotrebi sve do 1947. godine kada se Semizovac priklju\u010dio na gradsku elektro mre\u017eu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Izgra\u0111eni krak trase \u017eeljezni\u010dke pruge od Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a dug je: do Ljubine 9 km +523 m, do Srednjeg 16+169 i do \u010cevljanovi\u0107a 20+252 km. Najmanji radijus krivina je 40 metara. Zbog malog radijusa krivina anga\u017eovane su vozne lokomotive rasporedom osovina 0-2-0 (serije 171, 172, 173, i 81\/0-4-0). Uspon i pad pruge je: do Srednjeg 20, a do \u010cevljanovi\u0107a 26 \u2030. Brzine vozova su od 16 do 20 km\/h. Vo\u017enja do \u010cevljanovi\u0107a na usponu traje oko 83 minute, a nazad (pad pruge) oko 61 minuta. Broj kolosijeka po stanicama je: Semizovac 6, Ljubina, Srednje i \u010cevljanovi\u0107i po dva, s tim \u0161to je u stanici \u010cevljanovi\u0107i izgra\u0111ena posebna rampa i kolosijek za utovar iskopane rude u teretne vagone (\u201eErzewerks\u201c). Najve\u0107i broj dozvoljenih osovina u stani\u010dnom kolosijeku (ukr\u0161tavanja, mimoile\u017eenja, utovar i sl.) je: Semizovac 98 dozvoljenih osovina, Ljubina 22, Srednje 31 i \u010cevljanovi\u0107i 20 osovina. U stanici Semizovac postojao je jedan rezervoar od 13 m\u00b3 vode (gravitaciona voda) i jedan vodonapojnik u protoku 1,5 min. po kubiku. Ljubina ima rezervoar od 4 m\u00b3 i vodonapojnik 3,3 min.\/m\u00b3. Srednje bez vodnih instalacija. U \u010cevljanovi\u0107ima rezervoar od 13 m\u00b3 (gravitaciona voda) i vodonapojnik protoka 1 min.\/m\u00b3. \u010cistili\u0161te vatre i uglja imale su stanice Semizovac i \u010cevljanovi\u0107i. Nijedna stanica nije imala okretnicu, a ni trianglu (okretanje tendera lokomotive). Kako smo naveli, pruga je pu\u0161tena u javni saobra\u0107aj 26. januara 1885. godine. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Produ\u017eenje kraka pruge do Ivan\u010di\u0107a (finansirala Rudni\u010dka zadruga \u201eBosnia\u201c) pu\u0161teno je za teretni  saobra\u0107aj 15. januara 1894. da bi u javni saobra\u0107aj (putni\u010dki) od Semizovca bilo pu\u0161teno tokom 1899. godine. Od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a pruga je bila duga 1+904 km, tako da je du\u017eina trase od Semizovca do Ivan\u010di\u0107a bila 22 km i 156 metara. Uspon pruge \u010cevljanovi\u0107a \u2013 Ivan\u010di\u0107i je 30 \u2030 , broj izgra\u0111enih kolosijeka dva sa maksimalnim brojem dopu\u0161tenih osovina 16. Rezervoar, vodonapojnik i okretnicu Ivan\u010di\u0107i nisu imali. Vo\u017enja od Semizovca do Ivan\u010di\u0107a (uspon) trajala je oko 91 minut (prosjek 16 km\/h), a nazad (pad pruge) 67 minuta (prosjek 20 km\/h). Produ\u017eenje izgra\u0111ene pruge ubrzo su otkupile bh. Dr\u017eavne \u017eeljeznice tako da je cijela dionica bila pod njihovom upravom. Brojevi vozova teretnih i mje\u0161ovitih (sastav putni\u010dki + teretni) bili su od 1300 do 1380. Stanica Semizovac za potrebe prevoza putnika imalaje  jedna kola tipa De (Troosovinska slu\u017ebena kola) i tri para kola tipa BCns (dvoosovinska 2 i 3 razreda sa hodnikom po sredini kola).          <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za potrebe manevrisanja i vu\u010de vozova u stanici Semizovac snabdijevanje sa lokomotivama tra\u017eilo se iz Lo\u017eioni\u010dke ispostave u Podlugovima. Propisanim redom lokomotivske vo\u017enje pristizale su lokomotive serije JD\u017d\/J\u017d 81 (Bp. Ozn.\/br. SHS 490, JD\u017d\/J\u017d 81). Lokomotiva serije 81-005 vozila je sve do ukidanja pruge. Zatim serije 172 (Orenstein & Koppel-SHS broj 10000, JD\u017d\/J\u017d 172). Lokomotiva serije 172-004 vozila do ukidanja pruge. Lokomotiva serije 173-002 bila je u najmu na pruzi Bar \u2013 Vir Pazar  (Kraus\/Li -Bosnabahn br. 2, BHStb br. 12, SHS 12, JD\u017d\/J\u017d 173), vozila je sve do ukidanja pruge (1963.) i kasnije radila na industrijskom kolosijeku (vozila tramvaje) za potrebe UNIS-a i PRETIS-a do kraja 1966. godine. Tako\u0111er, za potrebe VTZ \u201eTito\u201c u Vogo\u0161\u0107i, vozile su lokomotive serije 176-005 (bila u najmu na pruzi Doboj \u2013 Simin Han) i lokomotiva 185-012 (bila u najmu pruge Brod \u2013 Sarajevo) koja je vozila do 1955. godine. I na kraju ovog popisa ne\u0161to malo je vozila (od 1961. do ukidanja pruge 1963. god.) lokomotiva serije 11928 (Jung \u2013 1953.g. 11928 tip Dt-n2, J\u017d broj 11928) poznata pod imenom \u201e\u010cevljanka\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Tradicionalno preno\u0161enje \u201e\u017deljezni\u010dke loze\u201c i imena zaposlenika<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Budu\u0107i da se na ovom dijelu pruge\ntradicionalno prenosila \u201e\u017deljezni\u010dka loza\u201c spomenut \u0107emo imena zaposlenika u\nLo\u017eionici Podlugovi iz popisa 1936.\/'37. godine, a to su: \u010ce\u0107ez P. Du\u0161an mvo\u0111a\ni upravnik, \u0160il J. Emil mvo\u0111a, Mese\u0107kov M Stefan mvo\u0111a, Marek J. Franjo mvo\u0111a,\nMoskal A. Aleksa mvo\u0111a, \u010curi\u0107 N. Spasoje mvo\u0111a, Novak J. Josip mvo\u0111a, Ri\u010dl A.\nAlojz pm. mvo\u0111e, Cmilji\u0107 R. Branko pm. mvo\u0111e, Ri\u010dl A. Franjo pm. mvo\u0111e,\nKapetina \u0110. Spasoje \u010dinovnik, Ali\u0107 O. \u010camil rad na vodocrpki, Bosilj\u010di\u0107 N.\nRisto vratar, Gli\u0161i\u0107 M. Risto rad na vodocrpki, Jefti\u0107 S. Du\u0161an lo\u017ea\u010d, Ku\u010dkovi\u0107\nM. Du\u0161an lo\u017ea\u010d, Lisak M. Mustafa lo\u017ea\u010d, Mimi\u0107 H. Mustafa lo\u017ea\u010d, Uzunovi\u0107 \u2013\nJovi\u0107 C. Risto lo\u017ea\u010d, Hajdin H. Avdo rad na vodocrpki, Alagi\u0107 \u010c. Fehim lo\u017ea\u010d,\nBaji\u0107 S. Jovo lo\u017ea\u010d, Milinkovi\u0107 \u2013 Bosilj\u010di\u0107 J. Radovan lo\u017ea\u010d, Perendija T. \u0110oko\nlo\u017ea\u010d, Radi\u0107 N. Bogdan lo\u017ea\u010d, Milanovi\u0107 I. Trifko lo\u017ea\u010d, Radan T. Radojica\nlo\u017ea\u010d, Haler L. Josip lo\u017ea\u010d, Gli\u0161i\u0107 M. Nikola lo\u017ea\u010d, Zec L. Stevo kanc.\nslu\u017ebenik, Petrovi\u0107 L. Relja dnevni\u010dar i pregleda\u010d kola, Polj\u010di\u0107 P. Vojin\ndnevni\u010dar pregleda\u010d kola, Vuki\u010devi\u0107 A. Bo\u017eidar dnevni\u010dar \u2013 lo\u017ea\u010d, Gutlar \u2013\nBaljkovi\u0107 I. Antun dnevni\u010dar lo\u017ea\u010d, Na\u0111 L. Lajo\u0161 dnevni\u010dar v.d. dezinfekcija\nkola, Heleta M. Vojislav dnevni\u010dar v.d. dezinfekcija kola, Pani\u0107 S. Jovo\ndnevni\u010dar \u010duvar lo\u017eionice i  \u0160avija L.\nDu\u0161an dnevni\u010dar \u010duvar kola.          <\/p>\n\n\n\n

Popis stani\u010dnog osoblja iz 1936.\/'37.\ngodine radili su u  stanici Semizovac\nHofbauer \u0110. Edvard kontrolor i \u0161ef stanice, Mihanovi\u0107 J. Albert otpravnik\nvozova, Kuraja M. Kre\u0161imir \u010dinovnik, Savi\u0107 V. Sava i Bijeli\u0107 S. Danilo blokari,\nPavli\u0107 \u0110. Konstatin tranziter, Petrovi\u0107 S. Danilo i Rosulja\u0161 R. Slavko\nskretni\u010dari te Gajevi\u0107 S. Jusuf stani\u010dni slu\u017eitelj. U ukrsnici Ljubina radio je\nMal\u010devi\u0107 J. Mato skretni\u010dar. U stanici Srednje radili su Doutlik J. Karlo kao otpravnik\nvozova i \u0161ef stanice i Bukovac A. Ilija kao stani\u010dni slu\u017eitelj. U stanica\n(Ukrsnica) \u010cevljanovi\u0107i Jok\u0161i\u0107 S. Branko na poslovima skretni\u010dara, a u\nstanici  Ivan\u010di\u0107i Marki\u0107 P. Frano \u0161ef i\nLisak J. Pa\u0161an stan. slu\u017eitelj. <\/p>\n\n\n\n

Pruga Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i ukinuta je\nza \u017eeljezni\u010dki saobra\u0107aj 25. maja 1963. godine. Stara \u017eeljezni\u010dka zgrada uzane\npruge u Semizovcu prestaje sa radom i adaptira se u stambenu zgradu sa vi\u0161e\nstambenih jedinica koji se progla\u0161avaju \u201eslu\u017ebenim\u201c (kadrovskim) stanovima.          <\/p>\n\n\n\n

Rudnik u \u010cevljanovi\u0107u <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Najstarija le\u017ei\u0161ta manganove rude u BiH bila su u \u010cevljanovi\u0107ima. Rudnik je za vrijeme svog trajanja mijenjao mnogo gospodara. Jo\u0161 za vrijeme turske vladavine uz rudokope su izgra\u0111ivani manji majdani sa stupama pogonjeni gravitacionom vodom i kova\u010dnice (manifakturna proizvodnja) i dugo vremena se trgovalo sa dubrova\u010dkim trgovcima. Eksploatacija je nastavljena za vrijeme austro- ugarske vladavine namjenom industrijske proizvodnje, a za vojne potrebe monarhije otpo\u010dinje se sa pripremnim radovima i manjom proizvodnjom 1880.\/'81., a punim kapacitetom 1883. godine. Vlasnici rudnika i prvim nazivom firme bili su Rudarsko podhvatni\u0161tvo \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na visoravni \u010cevljanovi\u0107a, obraslom crnogori\u010dnom \u0161umom, izgra\u0111eno je manje naselje (Berghof) sa glavnom radni\u010dkom \u201ekasarnom\u201c, manjim zgradama za rad i stanovanje \u010dinovnika, ambulantom, \u0161kolom (Prva \u0161kola otvorena 1908. godine, \u201eWerkhaus\u201c) i zgradom za posjetitelje rudnika. Naime, svi putnici namjernici u namjeri da posjete rudni\u010dko naselje morali su dobiti posebnu dozvolu od strane direkcije rudnika u Vogo\u0161\u0107i, a kasnije u Semizovcu. Od mjesta okna rudokopa (mali vagoni iz utrobe podizani su liftom) do zgrade za \u201e\u010di\u0161\u0107enje\u201c, drobljenje  i ispiranje rude izgra\u0111ena je rudna \u017eeljeznica (\u201eErzbahn\u201c) \u0161irine 0,50 m u du\u017eini od oko pet kilometara. Izme\u0111u dva Svjetska rata izgradit \u0107e se 3,444 km pruge \u0161irine 0,76 m i novih 360 metara pruge \u0161irine 0,50 m. Ina\u010de, rudni\u010dki kompleks u opsegu ide od mjesta Nani\u0107a s juga na nekih 10 kilometara sve do Si\u0107 potoka kraj \u010cevljanovi\u0107a, a \u0161irok je od 2 do 6 kilometara. Krajem 19. vijeka rudnik \u0107e izgraditi manju elektranu i proizvoditi elektri\u010dnu energiju za potrebe radni\u010dke kolonije i za pokretanje ma\u0161ina, a bit \u0107e u upotrebi sve do priklju\u010denja na gradsku mre\u017eu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rudnik nastavlja sa radom u vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, koja preuzima cjelokupno dr\u017eavno vlasni\u0161tvo Austro \u2013 ugarske monarhije pod nazivom \u201eRudarska zadruga Bosnia u Semizovcu\u201c. Tokom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je bila pod njema\u010dkom okupacijom tako da Rudnik \u010cevljanovi\u0107i vr\u0161i eksploataciju rude isklju\u010divo za potrebe njema\u010dke ratne privrede. Poslije zavr\u0161etka rata, rudnik, pod novim nazivom \u201eRudnik \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Semizovac\u201c, radi za potrebe privrede Narodne Republike Bosne i Hercegovine (Ustavom od 1963. do aprila 1992. Socijalisti\u010dka R BiH) sve do zatvaranja rudnika  1965. godine. Danas je mjesto \u010cevljanovi\u0107i (Gornji \u010cevljanovi\u0107i) poznato po \u010cevljanskoj koridi koja se tradicionalno odr\u017eava od 1947. godine.<\/p>\n\n\n\n

Srednje, pilana i postrojenja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Mjesto Srednje \u017eeljezni\u010dkom trasom od Semizovca udaljeno je oko 16 km. Prolaskom uzane pruge ovo mjesto \u0107e biti od izuzetnog zna\u010daja za razvoj drvne industrije i glavna privredna djelatnost. Privrednom politikom strani kapitalisti Austro- ugarske monarhije u prvi plan stavljaju eksploataciju \u0161umskih bogatstava. Otvaranjem \u0161umskih revira na planinama Ozren (kod Sarajeva) i Zvijezdi novi vlasnici pokazali su spremnost i obavezu staviti sva raspolo\u017eiva finansijska sredstva. Prvi ugovor sa zemaljskom vladom BiH zaklju\u010dila je firma Giuseppe Feltrinelli i komp. iz Milana 1899. godine. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U ugovoru se radi o vi\u0161egodi\u0161njoj eksploataciji \u0161uma gravitacionog podru\u010dja rijeke Ljubine, izme\u0111u Srednjeg i \u010cevljanovi\u0107a. Za potrebe \u0161umskih transportnih komunikacija izgra\u0111ena je 9,2 km duga vodena ri\u017ea u dolini potoka Ra\u010de kao i 2,5 km duga \u0161umska gravitaciona \u017eeljezni\u010dka pruga (kotura\u010da) u Dubokom potoku kod \u010cevljanovi\u0107a. Sva drvna posje\u010dena masa se tovarila u vagone zemaljskih \u017eeljeznica i transportovala prugom \u010cevljanovi\u0107i- Vogo\u0161\u0107a do pilanskih postrojenja u Kasindolu i Had\u017ei\u0107ima gdje se i prera\u0111ivala. Tako\u0111er, tih godina, u Srednjem se isticala manja pilana sa jednim gaterom na vodeni pogon u vlasni\u0161tvu Steinmetza Franza koju je drvnu masu otkupljivao sa planine Ozren kod Sarajeva. Firma Giuseppe Feltrinelli i komp. iz Milana radila je sve do izbijanja Prvog svjetskog rata razlogom odluke donesene od strane ministarstva rata Austro – ugarske monarhije, 1915. godine, kojom se nalagala sekvestracija nad cjelokupnom imovinom talijanskih preduze\u0107a u BiH. Pred kraj vladavine monarhije u Srednjem se formira samostalna \u0160umska uprava radi \u201eracionalne eksploatacije\u201c \u0161uma, finansijskih poslova i spre\u010davanja \u0161umskih kra\u0111a. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Poslije Prvog svjetskog rata na ovim \u0161umskim revirima radi\nfirma \u201eOzren\u201c a. d. \u0160umska industrija Srednje i gradi uzanu prugu 0,76 m prema\nplanini Ozren u du\u017eini od 8,500 kilometara. Tako\u0111er, u postrojenju pilane\npu\u0161tena je u pogon elektri\u010dna centrala za pokretanje u rad ma\u0161ina za rezanje\nbalvana \u2013 gateri. Poslije Drugog svjetskog rata sva imovina se konfiskuje u\nkorist dr\u017eave tako da se u Srednjem registruje novo preduze\u0107e pod nazivom\n\u201e\u0160umsko \u2013 industrijsko preduze\u0107e Romanija\u201c. Stara \u017eeljezni\u010dka stanica u\nSrednjem izgra\u0111ena je u Austro – ugarskom periodu (godinu gradnje jo\u0161\nistra\u017eujemo) da bi od 1945. godine bila obnovljena, a i danas postoji te je\nukidanjem pruge progla\u0161ena stambenom zgradom.<\/p>\n\n\n\n

Semizovac, izgradnja industrijske pruge i velika \u017eeljezni\u010dka nesre\u0107a 1971. godine <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Pored navedenih podataka o Semizovcu i njegovog razvoja donosimo jo\u0161 mnogo vrijednih podataka. Tokom 1939. godine, \u010de\u0161ke firme \u201e\u0160koda\u201c, \u201eKonstruktiva\u201c i \u201ePraga\u201c otpo\u010dele su izgradnju budu\u0107e vojne fabrike u Vogo\u0161\u0107i koja je trebala biti sastavni dio Vojno- tehni\u010dkog zavoda iz Sarajeva sa svojim pogonima u Ilija\u0161u, Vare\u0161u i drugim mjestima. S tim u vezi, za potrebe izgradnje vojne fabrike,  otpo\u010dela je i izgradnja (u oktobru 1939. god.) industrijske pruge (0,76 m) od Semizovca do mjesta gradili\u0161ta u Vogo\u0161\u0107i. Pruga je pu\u0161tena u saobra\u0107aj 1. maja 1940. godine. Isto tako, pregledom reda vo\u017enji od godine otvaranja pa sve do zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata, zbog odlaska i dolaska radne snage u Vogo\u0161\u0107u, otvorena je \u017eeljezni\u010dka stanica Jo\u0161anica koja se nalazila u blizini u\u0161\u0107a potoka Jo\u0161anice u rijeku Bosnu. Svi lokalni i mje\u0161oviti vozovi na relaciji Sarajevo \u2013 Zenica \u2013 Sarajevo redom vo\u017enje su se zaustavljali u stanici i bavili u vremenu po \u201eprijemu putnika\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U maju 1947. godine otpo\u010dinje obnova stare vojne fabrike sa izgradnjom novih postrojenja pod imenom VTZ (Vojno- tehni\u010dki zavod) “Tito\u201c u prete\u010du Preduze\u0107e “Tito”, Sarajevo, (PRETIS) koji je zvani\u010dno otvoren i pu\u0161ten u rad 22. decembra 1949. godine. Industrijski krak prema PRETIS-u se tokom 1951. godine demontira i pru\u017ena trasa se normalizuje (1,435 m), ali je zadr\u017eana uzana mre\u017ea kolosijeka koji je rije\u0161en putem upletaja kolosijeka. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tijekom tog perioda ubrzo se formiraju nove UNIS-ove fabrike\nvalj\u010dastih le\u017eajeva \u201eUTL\u201c i fabrika automobila \u201eVolkswagen\u201c \u2013 TAS, Sarajevo.\nMalo je poznato da je Semizovac u saobra\u0107aju imao vo\u017enju tramvaja po\n\u017eeljezni\u010dkoj trasi do Vogo\u0161\u0107e, a sve za potrebe prevoza radnika UNIS-a. Naime,\nod rashodovanog tramvajskog parka u Sarajevu, krajem 1963. godine, (u saobra\u0107aj\nuvedeni tramvaji \u201eVa\u0161ingtonci\u201c DS 1960. god.), fabrika \u0107e otkupiti dvije\nprikolice i adaptirati, u tehni\u010dkom smislu, kva\u010denja za voznu lokomotivu.\nTramvaji su saobra\u0107ali negdje na godinu 1963.\/64. sve do kraja 1966. godine\nkada je kona\u010dno i ukinuta uzana pruga. I danas postoji kolosijek (\u0161irine 1,435\nm ) pod kojim se vr\u0161i \u201eredovan\u201c saobra\u0107aj i po\u010dinje od Nove \u017eeljezni\u010dke stanice\nSemizovac do kruga biv\u0161eg TAS-a i PRETIS-a.<\/p>\n\n\n\n

Stra\u0161an udes vozova<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Semizovac \u0107e u nedjelju 17. jula 1971. godine do\u017eivjeti jednu\nod najve\u0107ih tragedija u istoriji jugoslovenskih \u017eeljeznica. Ujutro, oko 03.08\nsati, desit \u0107e se udes vanrednog brzog voza iz Beograda i teretnog voza koji je\nsaobra\u0107ao iz pravca Rajlovca do Doboja. Nesre\u0107a se dogodila kada je brzi voz,\niz pravca Podlugova, u punoj brzini pro\u0161ao zatvoreni signal stanice Semizovac i\ndirektno se sudario sa kompozicijom teretnjaka koji se upravo zaustavio na\nprvom kolosijeku. U vanrednom brzom vozu bilo je od oko 400 putnika, od kojih\noko 230 u\u010denika osnovnih \u0161kola iz Kragujevca i okolnih sela Stragara,\nBelo\u0161evaca i Lu\u017enice, koji su krenuli na ljetovanje u Gradac na moru. U ovoj\nnesre\u0107i, u prvom vagonu do lokomotive (dizel D\u017eems \u2013 \u201eKenedijevka\u201c serije 661),\ngdje su bila smje\u0161tena djeca iz mjesta Stragara, njih 14 i jedan nastavnik \u0107e\nsmrtno nastradati. Isto tako smrtno \u0107e nastradati i ma\u0161inovo\u0111e teretnog voza\nkoji su u tom momentu bili u upravlja\u010dnici lokomotive serije 662 poznate pod\nimenom \u201eNada\u201c. Ma\u0161inovo\u0111e koji su skrivili nesre\u0107u, Alojz Pokrajac i Ivan\nJurilj, odmah su pritvoreni i bili su predmet istra\u017enih radnji formiranih\nkomisija ispred SUP-a i stru\u010dnjaka \u017dTP-a Sarajevo. Otpravnik vozova (izvjesni\nRajko Gra\u010danin) koji je rukovodio saobra\u0107ajem do momenta udesa odmah je\nnapustio slu\u017ebene prostorije stanice i pobjegao u mjesto Krivoglavci nose\u0107i sa\nsobom sve saobra\u0107ajne knjige. Sutradan se predao organima tada\u0161nje milicije i\nprilikom istra\u017enih radnji, ispostavit \u0107e se da su ga one knjige koje je ponio\nsa sobom spasile te\u0161ke robije. Istog dana poslijepodne ispra\u0107eni su za\nKragujevac i posmrtni ostaci poginule djece.<\/p>\n\n\n\n

\u010cim su saznali za te\u0161ku nesre\u0107u u Semizovcu, predsjednik Republi\u010dke skup\u0161tine D\u017eemal Bijedi\u0107 i predsjednik Republi\u010dkog izvr\u0161nog vije\u0107a Dragutin Kosovac uputili su telegrame sau\u010de\u0161\u0107a Skup\u0161tini op\u0161tine Kragujevac.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja drumskih puteva i \u0161kola<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dolaskom Austrougara na ovo podru\u010dje uz pomo\u0107 najma u doma\u0107oj\nradnoj snazi u kratkom periodu \u201eizgradili\u201c su \u201evojne\u201c ceste prema Olovu i\nKladnju, Ilija\u0161u i Visokom i preko Kobilje Glave do Sarajeva. Tokom njihove\nvladavine putevi su koliko toliko odr\u017eavani dok je cesta prema \u010cevljanovi\u0107u,\nprilikom izgradnje uzane pruge, ve\u0107im dijelom (oko 14 km) iskori\u0161tena za\npolaganje pragova sa \u0161inama. Tek \u0107e se na 1914.\/'15. godinu graditi novi put uz\nprugu i desnu stranu rijeke Ljubine u \u0161irini planuma od 3 metra. Poslije\nzavr\u0161etka rata o ovoj cesti vi\u0161e se niko nije brinuo te je vremenom propala,\nzarasla u korov i \u201enestala\u201c iz vojnih karata.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u dva Svjetska rata put Semizovac \u2013 Visoko se radi u \u010detiri etape. Po\u010detak radova po\u010deo je 1925. da bi bio zavr\u0161en 1931. godine. Put prema \u010cevljanovi\u0107u, tako\u0111er u etapama, u \u0161irini je planuma od 5 metara. Radovi otpo\u010dinju tek 1930. godine i prvih pet kilometara zavr\u0161eno je idu\u0107e godine. Za izgradnju preostalih etapa nemamo izvor. Put Semizovac \u2013 Ilija\u0161 asfaltiran je 1958., a Ilija\u0161 \u2013 Visoko 1964. godine. \u0160iroka cesta prema Vogo\u0161\u0107i i Sarajevu izgra\u0111ena je 1955. godine. Obnova i \u201emodernizacija\u201c puta prema \u010cevljanovi\u0107u i Ivan\u010di\u0107ima po\u010det \u0107e 1954. godine. Put se zvao \u201ePut broj 6 JNA\u201c. Te godine Direkcija iz Sarajeva donosi Prilog Redu vo\u017enje iz 1954. godine gdje uvodi Peja\u017ene vozove iz stanice Semizovac za potrebe prevoza ljudstva i gra\u0111evnog materijala. Prvi asfalt bit \u0107e polo\u017een tek 1963. godine. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Izgradnjom \u017eeljezni\u010dke pruge Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i te\nzahvaljuju\u0107i uspje\u0161nom razvitku erarskih \u0161uma i eksploataciji rudnika u\n\u010cevljanovi\u0107u nastupio je br\u017ei razvoj i emancipacija doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Kako\nsmo naveli, prva \u0161kola (Pu\u010dka \u0161kola \u2013 \u201eWerkhauss\u201c) izgra\u0111ena je u \u010cevljanovi\u0107u\n1906. godine, a poha\u0111ala su je djeca rudara rudnika mangana. U mjestu\nSemizovac, krajem 1913. godine, vr\u0161e se pripreme oko formiranja \u0161kole (Pu\u010dka\n\u0161kola), a bit \u0107e smje\u0161tena u jednoj rudni\u010dkoj zgradi, na sprat koji je slu\u017eio\nza stanovanje nastavnog kadra. Po\u010detkom 1914. po\u010dinje sa radom da bi po\nizbijanju Prvog svjetskog rata, 1915. godine, prestala sa radom. Prvi njen\nu\u010ditelj bio je Simeun Kne\u017eevi\u0107. \u0160kola nastavlja sa radom 1919. godine (kao\n\u010detverorazredna \u0161kola) u kojoj radi njen stari u\u010ditelj Simeun Kne\u017eevi\u0107 sve do\n1923. godine kada dolazi novi u\u010ditelj Abduselam Jele\u010dkovi\u0107. Od 1924. godine\nnakratko \u0107e tu raditi u\u010ditelj Jovo Pudari\u0107 da bi kasnije u istoj predavali\nu\u010ditelj Artimonije Stojanovi\u0107 koji \u0107e ujedno biti i njen upravitelj do 1945. godine\ni prve u\u010diteljice (1926. god.) Natalija Jankovi\u0107 \u2013 Stojanovi\u0107 i Natalija\nCekovi\u0107. Poslije zavr\u0161etka rata, od 1945. do 1955. godine radila je kao\n\u0161estorazredna \u0161kola, a od godine 1956.\/57. godine formirana je osmogodi\u0161nja\n\u0161kola. 1963. godine bit \u0107e sagra\u0111ena nova, ve\u0107a \u0161kola sa kabinetskom nastavom i\nfiskulturnom dvoranom koju i danas poha\u0111aju djeca ovog kraja. U ovoj \u0161koli\nradit \u0107e nastavnik i budu\u0107i dugogodi\u0161nji direktor \u0161kole (do 1984. god.) Rasim\nSuljagi\u0107 koji je bio omiljeni \u201eU\u010da\u201c kako kod djece, tako i kod mjesnog\nstanovni\u0161tva. <\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u dva svjetska rata u mjestu Srednje postojala je osnovna (narodna) \u0161kola i njena u\u010diteljica bila je \u010corovi\u0107 Danica. U mjestu Ivan\u010di\u0107i osmogodi\u0161nja \u0161kola po\u010dinje sa radom 1955.\/'56., a u Ljubini 1960.\/'61. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na kraju valja pomenuti da su jedini objekti koji su\npreostali kao dio historijskog naslije\u0111a ove rudni\u010dke pruge stare stani\u010dne\nzgrade u Semizovcu i Srednjem te \u017eeljezni most uzane pruge preko rijeke Ljubine\nu Semizovcu. Stani\u010dna zgrada uzane pruge u Semizovcu, kako smo naveli, od 1963.\ngodine postaje stambena zgrada u kojoj i danas stanuju \u017eeljezni\u010dke porodice.\nNa\u017ealost, svi korisnici ovih prostora, prema obavezi potpisanog Ugovora o\nzakupu \u2013 kori\u0161tenju stambenih prostorija sa vlasnikom zgrade (\u017deljeznice federacije\nBiH) te kako stoji u jednoj od klauzola \u2013 u slu\u010daju realizacije plana za\nrekonstrukciju magistralne pruge \u0160amac \u2013 Sarajevo (kapitalni remont –\nispravljanje krivine) otkazuju ugovor o kori\u0161tenju prostorija i zgrada se ru\u0161i\ndo temelja. U na\u0161oj konstataciji \u201ekao olak\u0161avaju\u0107a okolnost\u201c za ru\u0161itelja ove\n113 godina stare zgrade stoji da ista nije u Registru o za\u0161titi dobara kao\ndobro od kulturno \u2013 historijskog naslije\u0111a, a \u0161to vlasnik zgrade dobro zna.\nAferim. U slu\u010daju ru\u0161enja ove zgrade nestaje i posljednji arhitektonski\nspomenik na ovim prostorima.  <\/p>\n\n\n\n

Nadamo se da ste zadovoljni ovim skromnim \u010dlankom te da vam je poslu\u017eio u edukativne ili pak razonodne svrhe te vam ovom prilikom poklanjamo  galeriju veoma rijetkih fotografija iz daljnje i bliske pro\u0161losti ove biv\u0161e \u0160umsko – industrijske pruge Semizovac \u2013 Ljubina \u2013 Srednje \u2013 \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Ivan\u010di\u0107i.<\/p>\n\n\n

\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div><\/div>