{"id":19115,"date":"2022-10-11T22:48:40","date_gmt":"2022-10-11T20:48:40","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/?p=19115"},"modified":"2025-07-08T14:09:13","modified_gmt":"2025-07-08T12:09:13","slug":"iz-historije-sumske-pruge-ilijas-misoca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2022\/10\/11\/iz-historije-sumske-pruge-ilijas-misoca\/","title":{"rendered":"Iz historije \u0161umske pruge \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovaj rad i tekst u prvom dijelu predstavlja poku\u0161aj i ima zadatak da u kra\u0107im potezima i sa\u017eetom obimu prezentira \u0161to realniju i vjerniju sliku industrijalizacije mjesta Ilija\u0161 od vremena austrougarske uprave (1878-1918), Kraljevine SHS\/Jugoslavije (1919-1941) i Socijalisti\u010dke federativne republike Jugoslavije (1945-1992) sa posebnim akcentom na razvoj i eksploataciju \u0161uma u dolini rijeke Miso\u010de.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Radi korektnog prila\u017eenja jednom tako slo\u017eenom pitanju, a u cilju postizanja relevantnih rezultata, na osnovu izvorne gra\u0111e i prihvatljivih izvornih informacija, pratit \u0107emo preko primjera uspona dvije firme: \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c (1886-1917) i \u201eButtazzoni & Venturini\u201c (1890-1945), obe iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

Polazi\u0161na literatura za ovaj rad su knjige:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. Branislav Begovi\u0107, 1978. \u201eRazvojni put \u0161umske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878\u20141918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju \u0161uma i industrijsku preradu drveta\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  2. Branislav Begovi\u0107, 1985 \u201e\u0160umska privreda Bosne i Hercegovine za vrijeme monarhisti\u010dke Jugoslavije (1918.-1941.) s posebnim osvrtom na eksploataciju \u0161uma i industrijsku preradu drveta. Sarajevo\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  3. D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.<\/em> <\/em>\u201eIzgradnja \u017eeljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja K\u00e1llayeve ere\u201ci<\/em><\/li>\n\n\n\n
  4. Web portal vremeplov.ba, Li\u010dni arhivski fond.<\/em><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Okupacijom Bosne i Hercegovine (1878. godine) Austro-Ugarska je dobila u posjed velika prirodna bogatstva, me\u0111u kojima su se nalazile i \u0161ume. U cilju osiguranja potrebnih finansijskih prihoda zemaljskoj blagajni,  austrougarska uprava u BiH orijentirala se u po\u010detku na prodaju pojedinih \u0161umskih podru\u010dja putem direktnih pogodbi i zaklju\u010divanja dugoro\u010dnih ugovora sa pojedinim preduze\u0107ima i poduzetnicima.<\/p>\n\n\n\n

    Na osnovu slobodnih pogodbi zaklju\u010divani su dugoro\u010dni ugovori o eksploataciji \u0161uma u dva oblika: Eksploatacija hrastovih i bukovih \u0161uma sa manufakturnom proizvodnjom i eksploatacija \u0161uma u okviru erarskih \u0161umskih re\u017eijskih poslovanja (B. Begovi\u0107 1978.godine).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Jedan takav ugovor (sa manufakturnom proizvodnjom) zaklju\u010den je sa privatnom firmom \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c 1886. godine a u okviru erarskih \u0161umskih re\u017eijskih poslovanja sa firmom \u201eButtazzoni & Venturini\u201c 1898. godine. Prije nego pre\u0111emo na glavnu temu, dozvolite da u kratkim crtama navedemo biografiju poslovanja preduze\u0107a \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Franz Steinmetz (stariji) i Franjo Steinmetz (mla\u0111i) doselili su se iz Austrije u Sarajevo 1886. godine. Iste godine u op\u0161tinskom sudu u Sarajevu registrovali su preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c sa odre\u0111enom djelatnosti \u201eTrgovina drveta za gra\u0111u i gorivo\u201c. Sjedi\u0161te preduze\u0107a i boravi\u0161nu adresu  prijavili su u ulici \u010cemalu\u0161a, a skladi\u0161te drva (Holzplatz<\/em>) u Kolodvorskoj ulici (Bahnhofstra\u00dfe<\/em> ) u gradskom ‘naselju’<\/em>  Ferhadija. (Izvor: Bosanski Glasnik 1902. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Ve\u0107inom su se potrebnom oblovinom snadbijevali iz vlastite pilane i manjim dijelom licitacijom ili neposrednom pogodbom sa vlasnicima drugih preduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c – Pilana \u201eMo\u0161\u0107anica\u201c kod Vasin Hana, Sarajevo<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1886. preduze\u0107e je na rijeci Mo\u0161\u0107anici kod Vasina Hana sagradilo pilanu na vodeni pogon. To je ujedno bila i prva sagra\u0111ena pilana na rijeci Mo\u0161\u0107anici. Pilana je bila konstruisana na vodeni pogon i bila je vrlo primitivna, odnosno u punom smislu kao pilana ‘poto\u010dara’. Naime, voda dovedena posebnim ‘jazom’<\/em> (koritom) do pilane, padala je kroz drveni ‘badanj’<\/em> (ba\u010dva bez dna) na malo drveno kolo koje se okretalo oko horizontalno postavljene drvene osovine. U ovu drvenu osovinu bila je u\u010dvr\u0161\u0107ena tzv. \u201egega\u201c<\/em> (sinonim \u201egega\u201c \u2013 poskakuje, uspinje, giba) izra\u0111ena od drveta i sastavljena od vratila na lakat i duga\u010dke motke pomo\u0107u koga se dizao i spu\u0161tao okvir drvenog ‘jarma’<\/em> (okvir) na kome je bio pri\u010dvr\u0161\u0107en gater venecijaner, odnosno jedna \u017eeljezna testera debljine oko 0,5 cm.<\/p>\n\n\n\n

    Godi\u0161nji kapacitet ove pilane nije mogao iznositi vi\u0161e od 100 m\u00b3 \u010detinarske pilanske oblovine. Pilansku oblovinu nabavljali su putem licitacije iz predjela Vu\u010dja Luka, tj. sa \u0161umskog podru\u010dja Kalina \u2013 Bio\u0161tica. Zbog ote\u017eanog transporta \u0161umske oblovine do pilane i visine cijene prevoza rezane gra\u0111e do skladi\u0161ta u grad preduze\u0107e je odlu\u010dilo prodati pilanu. <\/p>\n\n\n\n

    Nevedenu pilanu otkupio je Nezir Had\u017eija, a od njega prekupio Ismet \u0160ljaka koji je pilansko postrojenje (1918. godine) prebacio na parni pogon.<\/p>\n\n\n\n

    Zadnji vlasnik bio je Nedeljko Stoki\u0107 (1933. godine) koji je u tu pilanu, pored jednog venecijanera, ugradio i jedan puni gater sa instalisanim parnim strojem od 55 KS. (B. Begovi\u0107 1978. ABH FD\u0160S \u2013 Katastar doma\u0107ih malih pilana, Fol 60-61).<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c \u2013 Pilana u Srednjem kod Sarajeva<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Pred sam kraj devetnaestog vijeka preduze\u0107e je sagradilo prvu pilanu na vodeni pogon uz potok Ra\u010du (lijeva pritoka rijeke Ljubine) kod Srednjeg. Prilikom izgradnje pilane instaliran je i pu\u0161ten u rad jedan gater venecijaner.<\/p>\n\n\n\n

    Kasnije, potpisivanjem ugovora o eksploataciji \u0161uma sa Zemaljskom vladom (1901. godine) instaliran je i drugi gater.<\/p>\n\n\n\n

    Potrebnom oblovinom preduze\u0107e se snabdijevalo iz \u0161umskog podru\u010dja Ra\u010da \u2013 Kalina (\u0161uma Laze i Lipnik) sa godi\u0161njim kapacitetom od oko 2.400 m\u00b3 prera\u0111enoga \u010detinarskog drveta. Oblovina do pilane dopremana je pomo\u0107u vodenih drvenih ‘ri\u017ea’<\/em> (W\u00e4ssriger Holzreis<\/em> ), a pilansku prera\u0111evinu transportovali su \u0161umsko-rudni\u010dkom uskotra\u010dnom prugom do Semizovca, odnosno do Sarajeva, franko skladi\u0161te drva u Ferhadiji. Pilana je radila do kraja 1917. godine kada je i prodana, kada ju je otkupio Danilo \u0106orovi\u0107 iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Godine 1922. kod u\u0161\u0107a potoka Ra\u010de u rijeku Ljubinu, Luka \u010cabraji\u0107 sagradit \u0107e parnu pilanu, a marta 1926. godine je registruje u Preduze\u0107e \u201eOzren\u201c \u2013 \u0160umska industrija a.d. Srednje. Jedan od akcionara bio je i Danilo \u0106orovi\u0107 koji je u novoosnovano preduze\u0107e unio svoju pilanu na vodeni pogon, koju je svojevremeno kupio od Franza Steinmetza. (B. Begovi\u0107 1985.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c – Tar\u010din kod Sarajeva<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1901. preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c sa Zemaljskom vladom potpisat \u0107e dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Preslica \u2013 Lapov dol \u2013 Lani\u0161te kod Tar\u010dina. Predmet ugovora bila je sje\u010da od oko 80.000 m\u00b3  \u010detinarskog i 50.000 m\u00b3 bukovog korisnog drveta uz otpadaju\u0107u koli\u010dinu ogreva.<\/p>\n\n\n\n

    Zbog finansijskih pote\u0161ko\u0107a preduze\u0107e nije bilo u mogu\u0107nosti da pristupi realizovanju zaklju\u010denog ugovora. Ovakvo stanje trajalo je oko dvije godine te od strane Zemaljske vlade preduze\u0107e dobija upozorenje uz obrazlo\u017eenje za raskidanje ugovora ukoliko odmah ne pristupi potrebnim radnjama eksploatacije, jer u protivnom gubi prava na koncesiju, kako je to stajalo u predmetnom ugovoru.<\/p>\n\n\n\n

    U novonastaloj situaciji preduze\u0107e stupa u ‘poslovne’ pregovore sa novoosnovanim preduze\u0107em \u201eRafael Z. Finci i Komp.\u201c (osnovano 1902. godine, sa suvlasnicima Ellas Baruh i Isak Baruh ) koje \u0107e 1903. godine ‘otkupiti’ i prenijeti na sebe ugovor iz 1901. godine o dugoro\u010dnoj eksploataciji ugovorenog \u0161umskog podru\u010dja koji je svojevremeno posjedovalo preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c Firma \u0107e ubrzo izgraditi \u0161umsku \u017eeljezni\u010dku prugu u kombinaciji adhezione (10,6 km) i gravitacione (5,4 km) \u017eeljezni\u010dke pruge (kotura\u010da) u du\u017eini od cca 16,0 km, koja je vodila od Tar\u010dina preko Guvni\u0161ta do Lani\u0161ta i Lapov dola. Istovremeno je firma podigla u Tar\u010dinu parnu pilanu sa pogonskim strojem od 200 KS sa instalisanim 4 gatera sa svim ostalim strojevima i ure\u0111ajima.<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1911. do\u0107i \u0107e do pretvaranja preduze\u0107a \u201eRafael Z. Finci i Komp.\u201c u akcionarsko dru\u0161tvo pod nazivom Dioni\u010darsko dru\u0161tvo za eksploataciju i eksport drva \u201eJela\u201c, koja je nastavilo realizovanje ugovora iz 1903. godine. (B. Begovi\u0107 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Iz ovog kratkog fragmentarnog prikaza o poslovanju preduze\u0107a \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c Mo\u017ee se zaklju\u010diti da je preduze\u0107e raspolagalo sa vrlo malim kapitalom.<\/p>\n\n\n\n

    Iako se ugovorno podru\u010dje i mjesto Tar\u010din oslanjalo na dr\u017eavnu prugu Sarajevo \u2013 Metkovi\u0107 (sagra\u0111ena 1891. godine) u podizanju pilane i gradnji \u017eeljezni\u010dke saobra\u0107ajnice za ovo preduze\u0107e bio je ogroman investicijski projekat kojeg nisu mogli realizovati. Zanimljivo je \u0161to se sli\u010dna poslovna gre\u0161ka preduze\u0107a desila i 1910. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Naime, Zemaljska vlada za BiH i preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c potpisat \u0107e dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010da kod Ilija\u0161a u trajanju od 15 godina. Kako preduze\u0107e, nakon dvije godine, nije pristupilo realizaciji potpisanog ugovora zemaljski erar pokrenut \u0107e sudski spor kod nadle\u017enog suda u Sarajevu. Rezultat nagodbe u vezi sa sudskim sporom preduze\u0107e, sada kao \u201eInokosno preduze\u0107e F. Steinmetz\u201c, \u0107e se integrirati (poslovno udru\u017eiti) sa preduze\u0107em \u201eButtazzoni i Venturini\u201c. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c posmatraju\u0107i okrug Sarajevo pa i \u0161ire, bilo je jedno od najja\u010dih i najuspje\u0161nijih privrednih preduze\u0107a u drvno-prera\u0111iva\u010dkoj djelatnosti. U nastavku \u0107emo u kratkim crtama navesti biografiju poslovanja navedenog preduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – dolazak u Sarajevo i registracija preduze\u0107a<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1885. Peter Buttazzoni, po zanimanju stolar i Ivan Venturini, stolar i ma\u0161inbravar iz Italije doselili su se u Sarajevo i registrovali preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, sa upla\u0107enim temeljnim kapitalom od dva miliona kruna uz klauzulu da svaki dioni\u010dar potpisuje za sebe. Osnovna djelatnost je proizvodnja gra\u0111evne stolarije i namje\u0161taja i eksport robe u inostranstvo. Sa po\u010detnim kapitalom sagradit \u0107e parnu pilanu u Sarajevu (uz Ko\u0161evski potok) i tvornicu stolarske robe (Tischler Warenfabrik<\/em>) sa skladi\u0161tem rezane gra\u0111e (Holzplatz<\/em>) i ogrijevnog drveta. Boravi\u0161na adresa sa tvornicom prijavljena je u Kolodvorskoj ulici (Bahnhofstra\u00dfe<\/em> ) u gradskom ‘naselju’<\/em>  Ferhadija. (Izvor: Bosanski Glasnik 1902. godine).<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – gradnja pilane u Sarajevu i pro\u0161irivanje djelatnosti<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1898. preduze\u0107e \u0107e sagraditi parnu pilanu (S\u00e4gewerk<\/em>) u ‘naselju’ Ko\u0161evo uz Ko\u0161evski potok i ujedno tvornicu gra\u0111evne stolarije i namje\u0161taja sa zaposlenih 120 radnika.<\/p>\n\n\n\n

     Industrijsko postrojenje sa\u010dinjavalo je: Parni stroj ja\u010dine od 50 KS, dva gatera, \u010detiri cirkularne pile, dvadeset instalisanih strojeva za obradu drveta (tra\u010dna pila, freze, glodalice, hoblarice, deblja\u010de, brusilice, stroj za lju\u0161tenje furnira, prese i dr). Za strojevima su prete\u017eno radili strani radnici sa radnim iskustvom dok su ‘doma\u0107i’ radnici obavljali ni\u017ee stru\u010dne poslove (pomo\u0107nici u opslu\u017eivanju stroja) i te\u017ee fizi\u010dke poslove. (D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Godine 1890. umjesto naziva Tvornica stolarske robe (Tischler Warenfabrik<\/em>) nosi naziv Tvornica namje\u0161taja (M\u00f6belfabrik<\/em>). <\/em>Asortiman proizvoda su: prozori, vrata, portali, oprema za trgovine, brodski podovi, \u010detverokutni masivni namje\u0161taj svih stilova, friz od ameri\u010dkog hrasta, furniri, karni\u0161e i asortiman ostalog stolarskog pribora i specijalni namje\u0161taj u orijentalnom stilu.<\/p>\n\n\n\n

    Zahvaljuju\u0107i vizionarskoj obrazovnoj podr\u0161ci tada\u0161njeg re\u017eima \u0161kolovale su se generacije zanatlija u drvorezbarstvu i usavr\u0161ili tehniku \u200b\u200bdo neprepoznatljivosti. Mnogi od svr\u0161enih zanatlija zaposlili su se kod ve\u0107 etabliranog proizvo\u0111a\u010da namje\u0161taja \u201eButtazzoni i Venturini\u201c u Sarajevu i u Mostaru. Naime, preduze\u0107e je 1886. godine otvorilo filijalu u Mostaru i sagradilo manju tvornicu (radionicu) namje\u0161taja (registrovana 1891. godine) i zapo\u0161ljavalo do 35 radnika. Ru\u010dno rezbareni komadi namje\u0161taja iz mostarske tvornice (pe\u0161kuni, stolci, sofe i sl.) su izlagani  na sajmovima i izlo\u017ebama u Budimpe\u0161ti 1896., Parizu – Milenijska izlo\u017eba 1900., Milanu 1906., zlatna medalja, Torino 1911., zlatna medalja itd. (Izvor: Bosanski Glasnik 1915.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Vrijedno je spomenuti i jednog od pionira drvorezbara-poduzetnika po\u010detkom dvadesetog vijeka a to je konji\u010danin Gano Nik\u0161i\u0107. On je tehniku rezbarenja (bordure u obliku cvjetova i drugih oblika) nau\u010dio od ve\u0107 \u0161kolovanih zanatlija te kasnije tu tehniku razvio i usavr\u0161io, a zatim ju je prenio na svog sina, osnovav\u0161i ‘kompaniju’ u Konjicu 1927. godine, koja i danas postoji. Ina\u010de, konji\u010dki duborez je u novembru 2017. godine upisan na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslije\u0111a \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n

     \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Eksploatacija \u0161ume u \u0161umskog podru\u010dju sliva potoka Pova\u010de<\/u><\/strong>   <\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Za kontinuirani rad sagra\u0111ene pilane u Sarajevu (Ko\u0161evski potok), sa potrebnom oblovinom preduze\u0107e se snabdijevalo od erarskog re\u017eijskog poslovanja \u0160umske uprave Sarajevo iz ugovornog \u0161umskog podru\u010dja sliva potoka Pova\u010da.<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1898. slobodnom pogodbom preduze\u0107e\u201eButtazzoni i Venturini\u201c sa Zemaljskom vladom BiH zaklju\u010dilo je dugoro\u010dni ugovor o desetogodi\u0161njoj eksploataciji 40.000 \u2013 60.000 m\u00b3 \u010detinarskog korisnog drveta u \u0161umama koje su se nalazile u gravitaciji potoka Pova\u010da, desne pritoke rijeke Ljubine. Te \u0161ume su bile izdvojene i kao takve rezervisane za iskori\u0161tavanje u vlastitoj re\u017eiji \u0161umske uprave u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Iste godine, na u\u0161\u0107u potoka Pova\u010da u rijeku Ljubinu, preduze\u0107e \u0107e sagraditi pilanu na vodeni pogon sa jednim instalisanim gaterom venecijanerom. Jedan dio pilanske oblovine prera\u0111ivao se u ovoj pilani, a ostatak sa prera\u0111enom oblovinom transportovano je \u017eeljeznicom (Ljubina \u2013 Semizovac \u2013 Sarajevo) na stovari\u0161te parne pilane u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

    Poslije isteka desetogodi\u0161njeg roka (1908. godine) preduze\u0107u je naknadnim ugovorom ustupljeno jo\u0161 30.000 m\u00b3 \u010detinarskog korisnog drveta iz istog ugovornog podru\u010dja u trajanju od tri godine (do 1911. godine). U toku trajanja ugovora (1898-1911) preduze\u0107e je ukupno posjeklo oko 80.000 m\u00b3 \u010detinarskog drveta \u010dijom preradom je dobiveno oko 35.000 m\u00b3 rezane gra\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

    Ve\u0107i dio rezane gra\u0111e iskori\u0161teno je u vlastitoj tvornici namje\u0161taja, dok je manji dio predmet eksporta u inostranstvo. (D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

    Izgradnja firmine \u0161umske saobra\u0107ajnice \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c <\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Za potrebe transporta isje\u010denog \u0161umskog drveta do pilane, preduze\u0107e je sagradilo gravitacionu prugu (kotura\u010da) u du\u017eini od 7,3 km, odnosno 7,2 km ‘glavne’ i 0,10 km krilne pruge pod radnim nazivom \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c. Ova krilna pruga vodila je od pilane do spoja sa rudni\u010dkom prugom Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107 (pu\u0161tena u saobra\u0107aj 26. januara 1885. godine.). Ova pruga bila je u vlasni\u0161tvu rudarske zadruge \u201eBosnia\u201c (Gewerkschaft Bosnia<\/em>) sve do polovine 1896. godine kada \u0107e biti otkupljena u korist zemaljskog erara.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Od ovog spoja i dalje dr\u017eavnom prugom vodila je (oko 1500 m) do \u017eeljezni\u010dke stanice Ljubina. Iz stanice Ljubina formirana kompozicija se otpremala do stanice Semizovac (oko 9,5 km) do spoja sa ‘magistralnom<\/em>‘ prugom Bosanski Brod \u2013 Sarajevo (pu\u0161tena u saobra\u0107aj 1882. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Sje\u010diva masa do pilane transportovala se pomo\u0107u dvadeset \u201etruck\u201c<\/em> vagona, jakih osovina promjera od 70 mm, nosivost oko 7 tona tereta. Vrijednost investicije cca 60.000 kruna. (Izvor: \u0160umske \u017eeljeznice Bosne i Hercegovine 1911. godine. Izvijestio: Gyula Sztehlo, glavni in\u017eenjer Uprave za \u0161ume Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine. Str. 1002-1016).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Namjera u prezentiranju gornjih podataka je da se kona\u010dno otkloni dugogodi\u0161nja misterija oko naziva gravitacione pruge \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Naime, prilikom sastavljanja protokola o izgradnji pruge (rukopis, 1898. godine) slu\u017ebena osoba je ne\u010ditko upisala podatak \u201ePora\u010da\u201c, a prilikom protokolisanja u nadle\u017enom ministarstvu na omotu glavnog spisa druga osoba upisuje \u201ePra\u010da\u201c. Kucani tekst (sa nazivom Ljubina \u2013 Pra\u010da) \u0161alje se Ministarstvu zajedni\u010dkih finansija na uvid i ‘odobrenje’.<\/p>\n\n\n\n

    Prilikom \u0161tampanja knji\u017eice \u201eIzvje\u0161taj o upravi Bosne i Hercegovine 1914.-1916. godine (Bericht \u00fcber Verwaltung von Bosnien und Herzegowina 1914-16<\/em>) odgovorni urednik unosi podatak \u201eLjubina \u2013 Pra\u010da\u201c. Kasnije, ovaj podatak bi\u0107e preuzet i naveden u mnoga knji\u017ena izdanja \u0161to \u0107e kod istra\u017eiva\u0107a stvoriti veliku zabunu i navedenu gravitacionu prugu pripisati \u0161umskoj pruzi \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da \u2013 Okruglica\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Dozvolite da pre\u0111emo na glavnu temu ove zanimljive pri\u010de.<\/em><\/p>\n\n\n\n

     \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Integracija sa preduze\u0107em \u201eF. Steinmetz & Komp.<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Kako smo ve\u0107 gore u tekstu naveli, prvi interes za eksploataciju \u0161umskog podru\u010dja u slivu rijeke Miso\u010de pokazalo je preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c Preduze\u0107e je sa Zemaljskom vladom, 1910. godine, potpisalo petnaestogodi\u0161nji ugovor o eksploataciji navedenog \u0161umskog podru\u010dja. Nakon dvije godine, zbog pasivnosti u realizaciji eksploatacije ugovorenog \u0161umskog podru\u010dja, potpisani ugovor bi\u0107e predmet sudskog spora.<\/p>\n\n\n\n

    Na osnovu tu\u017ebenog zahtjeva, preduze\u0107e se branilo \u010dinjenicom u posljedici nedostatka finansijskih sredstava i da nije uspjelo dobiti potreban kredit. Tu\u017eila\u0161tvo predla\u017ee Sudskom vije\u0107u da se poni\u0161ti predmetni ugovor uz obrazlo\u017eenje da je preduze\u0107e nesposobno za daljnje izvr\u0161enje ugovora i da se svjesno upustilo u kupovinu iz spekulativnih pobuda u namjeri da preprodajom i prenosom ugovora i ugovornih podru\u010dja do\u0111u lako do zarade.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Kako je preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c ostalo bez potrebnih \u0161umskih sirovina (izvr\u0161enjem trinaestogodi\u0161nje eksploatacije \u0161umskog podru\u010dja u slivu rijeke Pova\u010de,1898-1911) bili su zainteresirani da vr\u0161e eksploataciju \u0161ume u \u0161umskom podru\u010dju sliva rijeke Miso\u010de. Znaju\u0107i da je \u0161umsko podru\u010dje predmet sudskog spora, sa preduze\u0107em \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c stupaju u ‘poslovni’ kontakt s prijedlogom integracije u jedno preduze\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

    Kako ne bi naru\u0161io svoj poslovni odnos, a nije se mogao pouzdati u svoj uspjeh na sporu, Franz Steinmetz pristupa na sudu sa prijedlogom za zaklju\u010denje sudske nagodbe uz obrazlo\u017eenje, da je njegovo preduze\u0107e (\u201eInokosno preduze\u0107e F. Steinmetz\u201c) integrirano u akcionarsko dru\u0161tvo \u201eButtazzoni i Venturini\u201c. Po\u0161to postignuta sudska nagodba ima istu pravnu snagu kao i sudska presuda, akcionarsko dru\u0161tvo od F. Steinmetza odmah otkupljuje ugovor  o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010da, koje je on otkupio 1910. godine. Ovim sporazumom Zemaljska vlada je bila zadovoljna, jer u izvr\u0161enoj transakciji dobila je ja\u010deg ugovornog ‘kontrahenta’ <\/em>(njem. Kontrahent-protustranka, druga ugovorna strana) koji su joj pru\u017eali ve\u0107e garancije u pogledu izvr\u0161avanja ugovornih obaveza i obezbje\u0111ivanja redovitih i kontinuiranih prihoda. (D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

     \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d. – gradnja pilane u Ilija\u0161u i \u0161umske \u017eeljezni\u010dke pruge na parni pogon Ilija\u0161 – Miso\u010da<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    U 1912. godini do\u0161lo je do osnivanja akcionarskog dru\u0161tva pod nazivom  <\/u><\/strong>\u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d. (Buttazoni und Venturini Holzindustrie A.G.<\/em>) u Sarajevu koje je nastalo integracijom preduze\u0107a \u201eButtazzoni i Venturini\u201c i Inokosnog preduze\u0107a \u201eF. Steinmetz\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Zajedni\u010dko ministarstvo finansija u Be\u010du odobrilo je ovu transakciju 1913. godine. Predmet ugovora bila je sje\u010diva drvna masa u \u0161umskom podru\u010dju Miso\u010da (2.446 ha), u koli\u010dini od 365.700 m\u00b3 \u010detinara i 47.000 m\u00b3 li\u0161\u010dara, koja \u0107e se posje\u0107i u roku od 15 godina uz godi\u0161nji etat<\/em> (Etat<\/em>– povr\u0161ina \u0161ume<\/em> predvi\u0111ena za sje\u010du) od 24.000 m\u00b3 \u010detinarske i 3.100 m\u00b3 li\u0161\u010darske neto mase. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.- ABH- ZMF br.,3.307 , br. 8.180 i br. 11.500\/BH ex 1910; ABH- ZMF br. 14.135\/BH ex 1911.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Temeljni kapital osnovanog akcionarskog dru\u0161tva je 2 miliona kruna. \u010clanovi uprave dru\u0161tva su: Berkovi\u0107 Nikola, Stux G\u00e9za, Me\u0161i\u0107 Ademaga, Buttazzoni Petar, Ivan Venturini, Franz Steinmetz, \u0110or\u0111o R. Jovanovi\u0107, Asimaga \u0160abanovi\u0107 i Karl K\u00f6zer kao ovla\u0161teni potpisnik. (Izvor: Bosanski Glasnik, 1915. godine)<\/p>\n\n\n\n

    Napominjemo da F. Steinmetz u novoosnovano akcionarsko dru\u0161tvo nije unio pilanu na vodeni pogon koju je podigao uz potok Ra\u010du kod Srednjeg. Pilanu \u0107e prodati 1917. godine kada i definitivno napu\u0161ta BiH.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Akcionarsko dru\u0161tvo je 1912. godine odmah pristupilo izgradnji parne pilane u Ilija\u0161u u kojoj je, pored parnog stroja ja\u010dine 100 KS, instalirano i \u010detiri puna gatera tipa venecijaner, jedan gater za sitni rez, sedam cirkularnih pila i ostalim odgovaraju\u0107im brojem pomo\u0107nih strojeva za obradu drveta. Isto tako, za potrebe transporta sje\u010dive mase do sagra\u0111ene pilane, izgra\u0111ena je \u0161umska \u017eeljezni\u010dka pruga na lokomotivski pogon \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c, u du\u017eini od 32 km, koja se naslanjala na magistralnu<\/em> prugu Bosanski Brod \u2013 Sarajevo. (Izvor: Bosanski Glasnik 1915.)<\/p>\n\n\n\n

    Vozni park na ovoj \u0161umskoj pruzi vr\u0161en je sa dvije lokomotive ja\u010dine od 70 KS, 48 ‘truck’<\/em> kola i troja putni\u010dka kola (\u010deli\u010dno postolje sa drvenim sandukom) za prevoz materijala i radnika. Kod jednih kola izvr\u0161eni su dodatni radovi unutra\u0161njeg enterijera i pretvorena u ‘salon kola’<\/em>  kojeg su koristili \u010dlanovi uprave i VIP gosti. Tro\u0161kovi u izgradnji ove \u0161umske pruge, sa nabavkom voznog parka, iznosio je oko milion kruna.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d.  – Eksploatacija \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010de od 1913. do 1918. godine<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Izgradnja \u0161umske pruge otpo\u010dela je 1912. godine. Po\u010detak trase nalazio se ispred stovari\u0161ta pilane i vodila preko dr\u017eavne \u017eeljezni\u010dke infrastrukture do stanice Ilija\u0161. Na ovom prostoru bi\u0107e sagra\u0111en kolosijek (u du\u017eini od oko 200 m) koji \u0107e u tehni\u010dkom smislu biti spojen sa glavnom prugom (profil na km 20,5) Sarajevo \u2013 Bosanski Brod. Uporedo uz glavnu prugu trasa je vodila (u smjeru stanice Podlugovi) do preko sagra\u0111enog  mosta nad rijekom Miso\u010dom i u velikom luku u desno vodi desnom obalom pomenute rijeke, zatim ubrzo vodi lijevom obalom sve do naselja Miso\u010da.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Trasa je dalje vodila pored naselja Mahmutovi\u0107a Rijeka, Nasi\u0107i, Tisovik, Nabo\u017ei\u0107 sve do naselja Okruglica, du\u017eina dionice bila je cca 20 km. Produ\u017eetak pruge (sa krilnom prugom) od 12 km bi\u0107e sagra\u0111en 1913. godine. Najmanji radijus \u0161umske pruge iznosio je 40 m sa maksimalnim usponom do 50 \u2030.<\/p>\n\n\n\n

    U Okruglici \u0107e biti sagra\u0111ena zgrada stanice sa mimolaznim kolosijecima (utovarni kolosijeci), lokomotivska okretnica sa lo\u017eionicom, vodonapojnik i radni\u010dka kantina.  <\/p>\n\n\n\n

    Prve radne lokomotive bile su: Lokomotiva serije (broj kotla) 1697 proizvedena 1911. godine u fabrici Arn. Jung \u2013 Jungenthal b. Kirchen<\/em> i lokomotiva serije (broj kotla) 3813 proizvedena 1912. godine u fabrici Maffei<\/em> \u2013 M\u00fcnchen.<\/em> Pored sagra\u0111ene \u0161umske pruge firma je za potrebe dopremanja sje\u010dive mase iz \u0161ume do stovari\u0161ta uz ‘glavnu’ prugu izgradila oko tri kilometra ‘suve ri\u017ee’ (Trockener Reis<\/em>) i oko devet kilometara puteva za vuku drveta.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Eksploatacija \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010da zapo\u010deto je tek 1913. godine. Zbog prilika i doga\u0111aja povodom tzv. balkanske krize i djelomi\u010dno mobilizacije ljudstva (1913. godine), kao i po\u010detka Prvog svjetskog rata (1914. godine) onemogu\u0107ilo je firmi redovno poslovanje. Firma je do kraja austrougarske uprave u BiH (1918. godine) posjekla i preuzela svega 46.100 m\u00b3 \u010detinarskog (26% od ugovorene sje\u010de) i 5.400 m\u00b3 li\u0161\u0107arskog drveta (oko 22%), od \u010dega 3.000 m\u00b3 ogrjeva. (B. Begovi\u0107 1978. – ABH- ZMF br., br 8.254 i 9.070\/ BH ex 1914; br 8.307\/BH ex 1916.).<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d.  – (Todorovi\u0107 i Dohan trgovina i industrija drveta), Sarajevo<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po zavr\u0161etku rata i poraza Austro-Ugarske monarhije, 1. decembra 1918. godine, stvorena je je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u koju je u\u0161la i Bosna i Hercegovina. Promjenom dr\u017eavnog ure\u0111enja done\u0161en je niz zakona usmjerenih ka sveobuhvatnoj transformaciji stranog kapitala u dr\u017eavno vlasni\u0161tvo. U vrijeme izvr\u0161enja pravnih propisa o sekvestraciji imovine biv\u0161e Austro-Ugarske monarhije (do juna 1919. godine) i nacionalizacijom (1922. godine), akcionarsko dru\u0161tvo \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, u novonastaloj politi\u010dko-ekonomskoj situaciji na\u0161lo na\u010din da izmakne stvarnoj nacionalizaciji i dobilo prava na daljnje poslovanje. Ovim je i Zemaljska vlada bila zadovoljna ishodom jer su joj prijeko bila potrebna finasijska sredstva radi odr\u017eivosti u finansiranju dr\u017eavnih institucija.<\/p>\n\n\n\n

     Nakon storniranih svih dugoro\u010dnih ugovora 1919. godine, u 1922. godini do\u0161lo je do sporazumne obnove starog (ugovori iz 1910. i 1913. godine u trajanju od 15 godina) i zaklju\u010divanja novog dugoro\u010dnog ugovora s akcionarskim dru\u0161tvom \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, uz izmjenu \u0161umske takse i rok trajanja ugovora do 1933. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Za vrijeme trajanja ugovora (11 godina) akcionarsko dru\u0161tvo \u201eButtazzoni i Venturini\u201c je iskoristilo u svom ugovornom podru\u010dju oko 500.000 m\u00b3  \u010detinarskog i oko 100.000 m\u00b3  li\u0161\u0107arskog drveta prera\u0111eni na svom pilanskom postrojenju u Ilija\u0161u. (B. Begovi\u0107, 1985.)<\/p>\n\n\n\n

    Kako smo naveli, \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d. su do 1914. godine izgradili 32 km \u0161umske pruge na parnu vu\u010du. Nastavkom eksploatacije ugovornog podru\u010dja od 1922. godine, \u0161umska pruga je produ\u017eavana do novih \u0161umskih revira.<\/p>\n\n\n\n

    Uvidom u arhivsku dokumentaciju (Iskaz \u0161umsko industrijskih \u017eeljeznica na teritoriji Dr\u017eavnih \u017eeljeznica Sarajevo, juna 1926. god<\/em>.), preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d. prema unesenim podacima  za \u0161umsku \u017eeljeznicu \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c stoji: Produ\u017eenje pruge prema \u0161umskom podru\u010dju Bla\u017ee (planina Zvijezda) 5,850 km., krilna pruga od profila na km 32+340 Kaljavi potok u du\u017eini od 3.400 km i produ\u017eenje sa prugom kotura\u010dom do mjesta Ravne u du\u017eini od 2.100 km., krilna pruga od profila na km 34+120 Rakov potok u du\u017eini od 1.100 km., \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea na teritoriji Strugare 0.650 km i spojni kolosijek izme\u0111u stanice Ilija\u0161 i magistralne (Bosanski Brod \u2013 Sarajevo) pruge u du\u017eini od 0.200 km \u0161to je ukupno cca 45.300 km. (Izvor: Arhiv BH \u2013 D.\u017d.S. 1926. Br. 16027\/I – 1926. god.).<\/p>\n\n\n\n

    Prodaja imovine \u201eButtazzoni i Venturini\u201c u Ilija\u0161u preduze\u0107u Todorovi\u0107 i Dohan \u2013 Trgovina industrija drvetom<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Nakon isteka ugovornog roka (1934. godine) firma \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d. prodaje svoje pilansko postrojenje u Ilija\u0161u kao i gornji stroj \u0161umske \u017eeljezni\u010dke pruge Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da (45,3 km) uklju\u010duju\u0107i i cjelokupni vozni park. Kupac je preduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c \u2013 trgovina industrija drvetom pilana Mokro, osnovano 1925. godine. Suvlasnici ovog preduze\u0107a bili su Vaso Todorovi\u0107 i Herman Dohan, oba iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    U Mokrom, na podru\u010dju sreza sarajevskog, preduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c je 1925. godine podiglo parnu pilanu u kojoj su pored parnog stroja od 200 KS, bila instalisana tri puna gatera s nekoliko cirkularnih pila i ostalih pomo\u0107nih strojeva. Pilana je snabdijevana oblovinom (putem licitacije) u dr\u017eavnim \u0161umama na podru\u010dju Romanije i Kaline \u2013 Bio\u0161tice.(B. Begovi\u0107, 1985.)<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e je sagradilo \u0161umsku prugu, pod nazivom \u201eRomanija\u201c, u du\u017eini od 6.500 km (od Mokrog do sela Kr\u0161ulje, \u0161umsko podru\u010dje Veliki Vrh) i spojne kolosijeke na teritoriji strugare u Palama i spojni kolosijek od strugare do stanice Koran u du\u017eini cca 1.950 km. (Izvor: Arhiv BH \u2013 D.\u017d.S. 1926. Br. 16027\/I – 1926. god.).<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1935. do\u0161lo je do osnivanja \u0161umske uprave u Okruglici, koja je obuhvatala povr\u0161inski, u slivu rijeke Miso\u010de i dio sliva Male \u017di\u017eanske rijeke, od oko 12.000 ha. Kako je u okviru pomenute uprave organizovano re\u017eijsko poslovanje, od preduze\u0107a \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c, Ministarstvo \u0161uma i ruda otkupljuju \u0161umsku \u017eeljezni\u010dku prugu Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da (1938. godine), s cjelokupnim voznim parkom i ovom kupovinom \u0161umska uprava je potpuno postala samostalna u poslovanju.   <\/p>\n\n\n\n

    Pilansku oblovinu, preduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c kupovalo je redovito, putem licitacije, i to najprije postavno vagon na stovari\u0161tu uz \u0161umsku prugu u Miso\u010di, a poslije franko stovari\u0161te pilane u Ilija\u0161u. Ovakvo stanje je potrajalo sve do izbijanja aprilskog rata 1941. godine. (B. Begovi\u0107, 1985.; ABH FD\u0160S br. 14.277 pov. Ex 1929. Kut. 118.).<\/p>\n\n\n\n

    Firma \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta a.d. su nastavili proizvodnju namje\u0161taja i ostalih drvnih sortimenata, prera\u0111uju\u0107i drvo u postoje\u0107oj pilani u Sarajevu. Salon namje\u0161taja nalazio se u ulici Vojvode Radomira Putnika br. 25 (kasnije ulica Dr. Ante Star\u010devi\u0107a, 1941.-1945.)  i na ovim prostorima su se zadr\u017eali sve do kraja Drugog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n

    \u0160umska pruga \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c u vrtlogu rata 1941. \u2013 1945.<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Aprila 1941. godine, od strane njema\u010dkoga Wehrmachta  izvr\u0161ena je okupacija teritorije Bosne i Hercegovine. Uz pomo\u0107 i pod za\u0161titom okupacionih snaga progla\u0161ena je tzv. Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska pa \u0107e u okviru nastale dr\u017eave pripasti i teritorija Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

    Njema\u010dka ratna privreda bila je jako zainteresirana za sirovine i proizvode srednjebosanskog bazena. Od strate\u0161kog zna\u010daja bila su bogata \u0161umska podru\u010dja koja su uvezana industrijsko \u017eeljezni\u010dkom prugom, Zavidovi\u0107i – Olovo, zatim Podlugovi – Vare\u0161 i \u0161umske pruge Ilija\u0161 – Okruglica i Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

    Jo\u0161 u aprilu 1941. godine, Uprava za vojnu privredu i naoru\u017eanje Tre\u0107eg Rajha, pokazala je interes da se pojedina preduze\u0107a stave direktno u slu\u017ebu potrebe njema\u010dke vojske kao \u0161to su: \u017deljezara u Vare\u0161u, Zavodi municije \u2013 Vogo\u0161\u0107a kod Sarajeva i \u201eJugo\u010delik A.G.\u201c u Ilija\u0161u. (o ovome vi\u0161e u narednom poglavlju, op. a.)<\/p>\n\n\n\n

    Maja 1941. godine, od strane Ministarstva \u0161uma i ruda, donesena je Zakonska odredba o razrje\u0161enju svih dugoro\u010dnih \u0161umskih ugovora dok se ure\u0111aji, kako se navodi, pilanska postrojenja i saobra\u0107ajna sredstva s voznim parkom ne smiju se uklanjati i ista odr\u017eavati u upotrebljivom stanju. O provedbi donesene zakonske odredbe brinuo se povjerenik koji je imenovan ispred istog ministarstva. Povjerenik je nadzirao rad pilanskog postrojenja i organizaciju saobra\u0107aja \u0161umske \u017eeljeznice \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c. (Izvor: Zakoni \u2013 Zakonske odredbe i naredbe, Knjiga I – Svezak od 1-10, od 11. travnja do 26. svibnja 1941.).<\/p>\n\n\n\n

    Po izbijanju ustanka, sredinom 1941. godine, pilana u Ilija\u0161u radila je smanjenim kapacitetom dok je saobra\u0107aj na \u0161umskoj pruzi potpuno obustavljen. Uzrok ovih de\u0161avanja pripisuje se prisutnosti vare\u0161kog partizanskog odreda \u201eZvijezda\u201c koji je u sadejstvu sa dvije formirane \u010dete na Okruglici, uspje\u0161no realizovao borbene zadatke na podru\u010dju Semizovca, Srednjeg, \u010cevljanovi\u0107a, Okruglice i Vare\u0161a. Po svladavanju ovih prostora najva\u017eniji zadatak odreda \u00bbZvijezda\u00ab je da onemogu\u0107i proizvodnju za okupatora u ovom industrijskom podru\u010dju i da ometa saobra\u0107aj na mnogobrojnim komunikacijama.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Po\u010detkom januara 1942. godine, na teritoriju vare\u0161kog odreda \u201eZvijezda\u201c, stigao je Vrhovni \u0161tab NOP-a Jugoslavije sa ‘drugom’ Titom, sa jedinicama Prve proleterske brigade (formirane u Rudom 22. decembra 1941. godine). Vrhovni \u0161tab se smjestio u \u010cevljanovi\u0107ima, gdje je boravio od 5. do 17. januara.<\/p>\n\n\n\n

    Sedmog i osmog januara 1942. godine, u Ivan\u010di\u0107ima kod Srednjeg, odr\u017eano je Pokrajinsko partijsko savjetovanje komunista Bosne i Hercegovine, kome su prisustvovali najvi\u0161i rukovodioci KPJ, Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Mo\u0161a Pijade i drugi. Na slobodnoj teritoriji Srednjeg i Okruglice uspostavljeni su narodnooslobodila\u010dki odbori kao organ vlasti i komande mjesta, kao organa vojnih vlasti. Prvi komandant mjesta u Okruglici bio je Milan \u0110ur\u0111i\u0107 iz Kunosi\u0107a, a u Srednjem Trifko Doki\u0107 iz Vogo\u0161\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Na Okruglici se, pored zgrade (\u017eeljezni\u010dka stanica) u kojoj su bili smje\u0161teni \u0160tab bataljona i komanda mjesta, nalazila bolnica,  kroja\u010dka radionica, a u lo\u017eionici \u0161umske \u017eeljeznice bila je organizovana narodna kuhinja. Mre\u017ea snabdijevanja sakupljana je u Visokom i okolnim selima i prebacivana karavanima preko Vlahinja, Slivna, Mahmutovi\u0107a rijeke u Okruglicu.<\/p>\n\n\n\n

    Po\u010detka maja 1942. godine, nastupile su te\u0161ke borbe izme\u0111u \u010detnika i partizana u oblasti Srednjeg i Okruglice tako da su \u010detni\u010dke jedinice 4. maja ovladali ovim prostorima. Oktobra 1943. godine, jedinice 17. udarne divizije NOVJ zauzimaju Vare\u0161 i pritom uni\u0161te visoke pe\u0107i \u017eeljezare kao i rudni\u010dka postrojenja. (Izvor: Uspjesi i prevazila\u017eenje pote\u0161ko\u0107a u razvoju NOP-a, oktobar 1941 \u2013 novembar 1943., Knjiga III, Sarajevo 1979.)<\/p>\n\n\n\n

    Krajem marta 1945. godine, zapo\u010dela je akcija oslobo\u0111enje Sarajeva sa \u0161irom okolinom od strane Jugoslovenske armije. Ve\u0107 4. aprila 1945. godine oslobo\u0111en je Vare\u0161. Nakon \u017eestokih borbi, 6. aprila, slomljen je otpor nijemaca i pripadnika tzv. NDH i oslobo\u0111eno je Sarajevo. Istog dana oslobo\u0111en je Semizovac i Ilija\u0161, a do 10. aprila Visoko i Kakanj.<\/p>\n\n\n\n

    Izgradnja kovnice \u201eJugo\u010delik\u201c u Ilija\u0161u<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Kao najzna\u010dajniji pogon vojne industrije u BiH bio je Vojno tehni\u010dki zavod u Sarajevu sa radionicom \u201ePirotehnika\u201c, osnovani 1929. godine, da bi 1. januara 1936. godine u\u0161le u sastav Vojno tehni\u010dkog zavoda u Kragujevcu. Zavod se od 1938. godine modernizuje i pro\u0161iruje te finansira izgradnju kovnice za topovske dijelove i pu\u0161\u010dane cijevi u Ilija\u0161u (\u201eJugo\u010delik\u201c A.G. Ilija\u0161), kao i presaonicu za izradu artiljerijske municije koja je po\u010dela sa radom 1939. godine.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eJugo\u010delik\u201c A.G. osnovan je juna 1938. godine. U njegov sastav, pored kovnice u Ilija\u0161u, u\u0161li su \u017deljezara Zenica (osnovana 1892. godine), Rudnik i \u017eeljezara Vare\u0161 (osnovani 1895. godine) i Rudnik uglja u Brezi (po\u010deo sa radom 1907. godine). Iako je formalno bila u rukama doma\u0107eg kapitala, firma je podignuta prvenstveno njema\u010dkim kapitalom ( \u201eHermann<\/em> G\u00f6ring Werke<\/em>\u201c\u2013 \u017eeljezara u Zenici i Vare\u0161u) pa je podizanje jednog takvog preduze\u0107a za Njema\u010dku zna\u010dilo stvaranje pretpostavke za iskori\u0161tavanje ‘balkanske’<\/em> sirovinske baze i plansko pro\u0161irenje njema\u010dko vojno-industrijskog kapitala. (<\/strong>Historijska misao, 1., Tuzla, 2015, Stranice 113-156. Salkan U\u017ei\u010danin).<\/p>\n\n\n\n

    Tvornica u Ilija\u0161u izgradit \u0107e splet \u017eeljezni\u010dkih kolosijeka koji \u0107e se oslanjati na glavnu prugu u stanici Podlugovi. Potrebnim gra\u0111evinskim drvetom (japija, \u0161prajcevi i sl.) snabdijevali su se iz pilane u Ilija\u0161u. Investicionim ulaganjem u gradnji kovnice u Ilija\u0161u, slobodno se mo\u017ee konstatovati, da je to bila inicijalna kapisla ‘male’ industrijske revolucije u ovom kraju, koja je imala za posljedicu i urbanizaciju koja se stvarala oko tvornice i davno sagra\u0111ene pilane.<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1938. u mjestu ‘Gornja’ Vogo\u0161\u0107a, do\u0107i \u0107e do izgradnje fabrike za vojne namjene investirana isklju\u010divo \u010de\u0161kim kapitalom od strane firmi \u201e\u0160koda\u201c i \u201eEumeko\u201c. Za potrebe transporta sirovine, polufabrikata i radnika, sada firme \u201e\u0160kodini zavodi\u201c izgradit \u0107e industrijski kolosijek (\u0161irine 760 mm), od kruga fabrike do \u017eeljezni\u010dke stanice u Semizovcu od oko 4 km, koji je i danas (2022., op. a.) u funkciji sa standardnom \u0161irinom kolosijeka. Godine 1940., integri\u0161e se sa Vojno tehni\u010dkim zavodom u Sarajevu pod nazivom \u201eZavodi municije\u201c – Vogo\u0161\u0107a kod Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    Nakon aprilskog rata (1941. godine) \u201ePirotehnika\u201c u Sarajevu prestaje sa radom te na osnovu pregovora predstavnika Wehrmachta (Odjeljenje za privredu njema\u010dke 2. Armije u Sarajevu, op. a.) i vlasti NDH, u avgustu i novembru, njene ma\u0161ine i strojevi raspore\u0111eni su na zavode u Vogo\u0161\u0107i i na \u017deljezaru u Zenici.<\/p>\n\n\n\n

    Tokom 1940. godine, izgra\u0111eno je postrojenje livnice za topovske cijevi u Ilija\u0161u od strane njema\u010dkog \u201eKrupp-a\u201c (Njema\u010dka tvornica Friedrich Krupp AG<\/em> bila je u drugom svjetskom ratu jedan od velikih dobavlja\u010da oru\u017eja i vojne opreme, op. a.). Naredne godine postrojenja livnice bi\u0107e demontirana i transportovana u Njema\u010dku. Razlog je dio spekulacija o lo\u0161em kvalitetu \u017eeljezne rude iz Vare\u0161a i rude mangana iz \u010cevljanovi\u0107a. Prije svega razlog je u \u010destim diverzijama ustanika (miniranjem pruga i mostova) kojim se redoviti transport rude povremeno prekidao i time dovodio u pitanje rentabilnost livnice. Demontirani dijelovi postrojenja livnice iz Ilija\u0161a zavr\u0161io je u \u017eeljezarama \u0160tore i Ravne u Sloveniji.     
     <\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po\u010detkom 1942. godine, kovnicom i presaonicom u Ilija\u0161u proizvodnju u potpunosti  preuzimaju i rukovode njema\u010dke in\u017eenjerske ekipe. Tokom 1943. godine, stalnim diverzijama partizana na \u017eeljezni\u010dkim prugama i savezni\u010dkim bombardiranjima iz zraka, u potpunosti su ispale iz proizvodnje \u017eeljezare u Zenici i Vare\u0161u. Time je obustavljen i rad u zavodima u Sarajevu, Vogo\u0161\u0107i i  tvornici u Ilija\u0161u. (Seka Brklja\u010da, Vojna industrija u Bosni i Hercegovini i vojno privredni interesi nacisti\u010dke Njema\u010dke, UNSA \u2013 Prilozi 28. 1999., str. 189-201).<\/p>\n\n\n\n

    Razvoj industrije u Ilija\u0161u poslije zavr\u0161etka rata 1945. godine<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Odmah po oslobo\u0111enju (1945), parna pilana sa transportnom komunikacijom i voznim sredstvima \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c u Ilija\u0161u, na\u0161la se pod udarom ‘dr\u017eavne prinude’<\/em> tj. izvr\u0161ena je konfiskacija imovine i pretvorena u dr\u017eavnu da bi kasnije (1948.) bila nacionalizovana i pretvorena u dru\u0161tvenu svojinu. U vrijeme obnove oslobo\u0111ene zemlje i donesenog petogodi\u0161njeg plana (Petogodi\u0161nji plan razvitka narodne privrede u FNRJ u godinama 1947.\u20131951., op. a.) pilana u Ilija\u0161u \u0107e dati veliki doprinos u proizvodnji gra\u0111evinske stolarije.<\/p>\n\n\n\n

    Polovinom 1950. godine, donesen je “Osnovni zakon o upravljanju dr\u017eavnim privrednim poduze\u0107ima i vi\u0161im privrednim udru\u017eenjima od strane radnih kolektiva”<\/em>, popularno nazvan Zakon o predaji tvornica na upravljanje radnicima. Ovim zakonom dru\u0161tvena svojina preduze\u0107a \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161 bi\u0107e koncentrirana u rukama neposrednih proizvo\u0111a\u010da \u0161to \u0107e se smatrati svojevrsnim po\u010detkom \u201esamoupravnog modela\u201c koji \u0107e biti centralni ideolo\u0161ki element jugoslovenskog socijalizma.<\/p>\n\n\n\n

    Pro\u0161irivanjem kapaciteta i rastom proizvodnje preduze\u0107e \u201eBosna\u201c pretvara se u Kombinat drvne industrije kao samostalna osnovna organizacija udru\u017eenog rada u sastavu \u0160.I.P. \u201e\u0160IPAD\u201c Sarajevo \u2013 Kombinat drvne industrije \u201eBosna\u201c Ilija\u0161. U organizacijskom obliku, kombinat vr\u0161i primarnu proizvodnju (sje\u010da i obrada oblovine) do proizvodnje finalnih proizvoda (gra\u0111evinska stolarija, monta\u017ene ku\u0107e i sl.).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Izgradnjom pruge standardnog kolosijeka (Omladinska pruga \u0160amac \u2013 Sarajevo, 1947. godine), od stanice Ilija\u0161 do stovari\u0161ta preduze\u0107a, bi\u0107e polo\u017een kolosijek iste \u0161irine i spojen na glavnu prugu. Iste godine, priklju\u010denjem Ilija\u0161a na ‘gradsku’ elektri\u010dnu mre\u017eu, pilanski i tvorni\u010dki strojevi bi\u0107e pogonjeni ‘industrijskom’ elektri\u010dnom energijom. Industrijski \u017eeljezni\u010dki kolosijek bi\u0107e demontiran zajedno sa kolosijecima \u0161umske pruge Ilija\u0161 – Miso\u010da 1965. godine.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Rje\u0161enjem Okru\u017enog privrednog suda u Sarajevu od 19.02.1973. godine, preduze\u0107e posluje pod istim nazivom ali bez svojstva pravnog lica, odnosno na osnovu Samoupravnog sporazuma o udru\u017eivanju OOUR-a (Osnovna organizacija udru\u017eenog rada, op. a.), tako da sva prava i obaveze dosada\u0161njeg preduze\u0107a \u201eBosna\u201c prelaze na preduze\u0107e \u0160umsko industrijsko preduze\u0107e \u201e\u0160ipad\u201c Sarajevo. (Izvor: \u0160ipad dioni\u010darsko dru\u0161tvo Sarajevo, Historijski izvod iz sudskog registra od 17.04.2013. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Polovinom osamdesetih godina Jugoslavenska privreda prelazi na ‘tr\u017ei\u0161nu ekonomiju’, odnosno prijelaz iz plansko-tr\u017ei\u0161nog ekonomskog sistema preko dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva u decentralizirano ure\u0111enje privrede. Prekretnica u ‘ekonomskom ure\u0111enju’ uslijedit \u0107e dono\u0161enjem Zakona o preduze\u0107ima 1988. godine. Slijedom doga\u0111aja, preduze\u0107e \u201eBosna\u201c izlazi iz sastava \u201e\u0160ipad-a\u201c i registruje se pod nazivom Dru\u0161tveno preduze\u0107e drvne industrije \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161 sa osnovnom djelatno\u0161\u0107u u proizvodnji monta\u017enih ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

    \u017deljezara Ilija\u0161<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1945. Vojno-tehni\u010dki zavodi Sarajevo sa Vogo\u0161\u0107om i Ilija\u0161em stavljaju se pod upravu Ministarstva narodne odbrane. Iste godine VTZ iz Sarajeva preseljava se u Vogo\u0161\u0107u i mijenja naziv u VTZ \u201eTito\u201c, da bi 1947. godine dobila novo ime Preduze\u0107e \u201eTito\u201c Sarajevo i pod ovim imenom posluje sa kraticom \u201ePRETIS\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Etapno, sve do 1952. godine, postrojenja namjenske industrije iz Ilija\u0161a preseljavaju se u Preduze\u0107e \u201eTito\u201c u Vogo\u0161\u0107i. Ovim preseljenjem, u sklopu \u017deljezare u Ilija\u0161u, stvoreni su uslovi za izgradnju Livnice (Livnica \u201eIlija\u0161\u201c, utemeljenja 1952. godine,) i pu\u0161tanjem u rad (1954. godine) u proizvodnji vodovodnih i kanalizacionih cijevi. Brzom industrijalizacijom i rastom proizvodnje, posebno u domenu proizvodnje gvo\u017e\u0111a, preduze\u0107e je preimenovano u naziv \u017deljezara \u201eIlija\u0161\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Pedesetih godina pro\u0161log vijeka, nastupilo je najdinami\u010dnije razdoblje u kome \u0107e op\u0161tina Ilija\u0161 do\u017eivjeti brzu industrijalizaciju vezanu za preradu drveta tvornice \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c i eksploataciju i preradu \u017eeljeza u \u017eeljezari \u201eIlija\u0161\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    U to vrijeme oba pomenuta privredna centra zapo\u0161ljavala su oko 4000 radnika tako da je iz skoro svakog doma\u0107instva bio po jedan zaposlenik. Ovakvo stanje potrajat \u0107e do izbijanja rata u BiH (1992. godine) sa posljedicom potpunog prekida proizvodnje i kasnije (1995. godine) zbog velike devastacije industrijskog pogona \u017eeljezare i radioni\u010dkih hala \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c mnogi biv\u0161i radnici \u0107e ostati bez posla.   <\/p>\n\n\n\n

    Podaci o industrijskim lokomotivama<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Na kraju, nekoliko rije\u010di o podacima parnih lokomotiva koje su saobra\u0107ale na \u0161umskoj pruzi Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da. Prema Popisu industrijskih lokomotiva pri Direkciji \u017eeljeznica u Sarajevu iz 1932. godine (sa dopunama do marta 1940. god., op. a.), a koje su bile u slu\u017ebi u Ilija\u0161u u vlasni\u0161tvu preduze\u0107a firme \u201eButtazzoni i Venturini\u201c Industrijsko-trgova\u010dko a.d. i \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c su:<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 1697 proizvedena 1911. godine u fabrici Arn. Jung \u2013 Jungenthal b. Kirchen. <\/em>Ova lokomotiva, 0-4-0 sa \u010detiri vezane osovine, bila je prva nabavljena lokomotiva za \u0161umsku prugu Ilija\u0161 – Miso\u010da. Naime, prema protokolu od 14.06.1912. godine, izvr\u0161ena je probna vo\u017enja na du\u017eini od 12 km i zadovoljila sve tehni\u010dke parametre. (Arhiv BiH, Spis 2498\/1912, \u0161ifra 182-23). Godine 1915. od strane Ministarstva rata (K.u.K. Kriegeministerium in Wien<\/em>), lokomotiva se ‘vojno’ mobilizira i \u0161alje u Bosanski Brod na izgradnji pruge uskotra\u010dnog kolosijeka Bosanski Brod \u2013 Slavonski Brod \u2013 Sibinje. Prema podacima iz popisa iz 1932. godine, prodana 1936. godine u korist firme B\u00f6hmische Gesellschaft f\u00fcr Feldbahnbedarf GmbH<\/em>, Prag sa sjedi\u0161tem u Vinkovcima. O daljnjoj sudbini ove lokomotive nemamo podataka.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

     <\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 3813 proizvedena 1912. godine u fabrici Maffei<\/em> \u2013 M\u00fcnchen.<\/em> radni naziv \u201eMaffei br. 1\u201c. Ova lokomotiva, 0-4-0 sa \u010detiri vezane osovine, bila je druga u sastavu voznog parka pomenute firme. Gotovo cijeli svoj radni vijek radila za potrebe pilane u Ilija\u0161u da bi 1961. godine bila anga\u017eirana u preduze\u0107u \u201eJela\u201c, Tar\u010din, a kasnije \u0160.I.P. \u201eVranica\u201c Fojnica, sve do kraja 1965. godine kada je i kasirana.<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 1264 proizvedena 1921. godine u fabrici Krauss & Comp. A.G.<\/em>, Linz – <\/em>\u00d6sterreich. Za oba preduze\u0107a bi\u0107e u slu\u017ebi sve do 1938. godine kada prelazi u vlasni\u0161tvo Direkcije \u0161uma Sarajevo, odnosno u slu\u017ebu vu\u010de \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c u Ilija\u0161u. Radni vijek zavr\u0161it \u0107e 1965. godine po ukidanju uskotra\u010dnog kolosijeka i \u0161umske pruge \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Na osnovu istra\u017eivanja iz drugih izvora, donosimo podatke o lokomotivama koje su vozile poslije 1945. godine za potrebe \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161 i \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c \u2013 Ilija\u0161:<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 4657 proizvedena 1901. godine u fabrici Krauss & Comp. A.G., Linz<\/em> – \u00d6sterreich. Bila u vlasni\u0161tvu kompanije \u201eMorpurgo e Parente\u201c<\/em> i vozila na pruzi vicinalne \u017eeljeznice \u201eUsora \u2013 Pribini\u0107\u201c (1886\/1896) da bi pre\u0161la u vlasni\u0161tvo Zemaljskoj \u0161umskoj \u017eeljeznici \u201eUsora \u2013 Pribini\u0107i\u201c (Landes\u00e4rarische Waldbahn Usora \u2013 Pribinic, 1896-1918<\/em>). Prema popisu industrijskih lokomotiva pri Direkciji \u017eeljeznica u Sarajevu iz 1932. godine, zadnja glavna revizija parnog kotla izvr\u0161ena je 1934. godine. Poslije rata (1945. godine) u vlasni\u0161tvu P.D.I. \u201eJahorina\u201c da bi od 1961. do 1965. godine vozila za potrebe \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 7380 proizvedena 1916. godine u fabrici Orenstein<\/em> & Koppel \u2013 Berlin, kupljena u korist firme G\u00f6tz&Co,Wien (<\/em>Trgova\u010dka firma za prodaju raznih strojeva, op. a.). U sklopu reparacije pripada Bosanska d.d. za ‘iskori\u0161\u010davanje’ drveta i paropila – Banja Luka pod nazivom \u201eBrettauer br. 4\u201c da bi 1934. godine pripala pod nadzor i eksploataciju \u201eSA d\u00b4Exploitation foresti\u00e8re<\/em>\u201c, Zagreb; Rudnik Banja Luka. Od 1949. godine u vlasni\u0161tvu  P.D.I. \u201eJahorina\u201c, a od 1961. do 1965. godine u slu\u017ebi \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c – Ilija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 5091 proizvedena 1904. godine u fabrici Krauss & Comp. A.G., Linz<\/em> – \u00d6sterreich od 1904. do 1919. godine u vlasni\u0161tvu Bosnische Holzverwertungs A.G.<\/em> Tesli\u0107 pod br. ‘4’ od 1920. do 1945. godine u slu\u017ebi firme P.D.I. \u201eBorja\u201c Tesli\u0107 pod nazivom br. ‘3’. Poslije rata (1945. godine) vozila za potrebe firme P.D.I. \u201eVrbas\u201c \u2013 Podgraci, a kasnije za potrebe pilane \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c u Ilija\u0161u.<\/p>\n\n\n\n

     Lokomotiva serije (broj kotla) 5061 proizvedena 1904. godine u fabrici Krauss & Comp. M\u00fcnchen<\/em>–Linz<\/em>. Bila u slu\u017ebi firme \u201eUngarn Wagonfabrik RaaB<\/em>\u201c. Poslije rata (1918. godine) u vlasni\u0161tvu firme \u201eJela\u201c d.d. Tar\u010din do 1937. godine kada se stavlja van pogona zbog likvidacije firme. Novi vlasnik je preduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c (Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da) da bi od 1945. godine bila u slu\u017ebi \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c – Ilija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

    Ovaj skromni istra\u017eiva\u010dki rad, kojeg smo prezentirali ovim \u010dlankom, zavr\u0161avamo s iskrenom zahvalom prema uposlenicima u Arhivu BiH u Sarajevu, bez \u010dije pomo\u0107i u preporuci kori\u0161tenja dostupne bibliote\u010dke gra\u0111e i dopu\u0161tenja u prezentaciji gore navedenih skica i planova ne bi bila mogu\u0107a.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Napomena:<\/p>\n\n\n\n

    Preuzimanje dijela (maksimalno tre\u0107ine) ili kompletnog teksta mogu\u0107e je u skladu sa \u010dlanom 14 Kodeksa za \u0161tampu i online medija Bosne i Hercegovine.
    Ako neki drugi medij \u017eeli preuzeti dio\/\u010ditav autorski tekst, mo\u017ee to uraditi isklju\u010divo uz pismeno odobrenje portala vremeplov.ba.
    Nakon dozvole, du\u017ean je kao izvor navesti portal vremeplov.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen na\u0161 tekst.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Sarajevo, 30.09.2022.godine<\/p>\n\n\n

    \n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div><\/div>