{"id":19400,"date":"2023-06-25T11:12:21","date_gmt":"2023-06-25T09:12:21","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/?p=19400"},"modified":"2025-05-18T13:58:58","modified_gmt":"2025-05-18T11:58:58","slug":"o-historiji-sumske-zeljeznice-kruscica-kod-viteza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2023\/06\/25\/o-historiji-sumske-zeljeznice-kruscica-kod-viteza\/","title":{"rendered":"O historiji \u0161umske \u017eeljeznice \u201eKru\u0161\u010dica\u201c kod Viteza"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da o historiji industrijsko-\u0161umske \u017eeljeznice \u201eKru\u0161\u010dica\u201c donosi svojevrsnu zanimljivu crticu koja je vrlo specifi\u010dna, s obzirom na \u010dinjenicu da je prostor kotara Kru\u0161\u010dica u travni\u010dkom srezu obilje\u017een za\u010decima prve industrijalizacije u ovom dijelu Bosne. Po\u010detak organizovane proizvodnje drvenog uglja, izgradnja \u017eeljezni\u010dke pruge, izgradnja pilana i tvornice za impregnaciju drveta je historijski doga\u0111aj kako za mjesto Han Kompanija \u2013 Vitez tako i za njene mje\u0161tane.<\/p>\n\n\n\n

Sadr\u017eaj \u010dini odre\u0111ene doga\u0111aje i \u010dinjenice iz arhivske gra\u0111e sa mno\u0161tvom dokumenata te iz manjeg broja objavljenih izvora koji pripovijeda o po\u010detku industrijalizacije u periodu austrougarske administracije, Kraljevine SHS\/Jugoslavije i doba socijalizma.<\/p>\n\n\n\n

Polazi\u0161na literatura za ovaj rad su knjige:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. Branislav Begovi\u0107, 1978. \u201eRazvojni put \u0161umske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878\u20141918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju \u0161uma i industrijsku preradu drveta\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  2. Branislav Begovi\u0107, 1985 \u201e\u0160umska privreda Bosne i Hercegovine za vrijeme monarhisti\u010dke Jugoslavije (1918.-1941.) s posebnim osvrtom na eksploataciju \u0161uma i industrijsku preradu drveta. Sarajevo\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  3. D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974. \u201eIzgradnja \u017eeljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja K\u00e1llayeve ere\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  4. Dr\u017eavni arhiv BiH Sarajevo, skice, planovi,<\/em> bibliote\u010dka gra\u0111a i<\/em><\/li>\n\n\n\n
  5. Web portal vremeplov.ba, Li\u010dni arhivski fond.<\/em><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n
    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Period austrougarske vladavine \u2013 kako je sve po\u010delo<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Na sjednici Ministarskog vije\u0107a zajedni\u010dke monarhije, decembra 1877. godine, ministar austrijskih \u017eeljeznica Heinrich von Wittek (1884.-1930.), prilo\u017eio je spis predsjedniku upravnog odbora S\u00fcdbahna <\/em>sa kartama zapadnog dijela Balkanskog poluostrva sa pravcima \u017eeljezni\u010dkih pruga koje su bile ve\u0107 generalno projektovane kao mogu\u0107e varijante.  I prije nego je izvr\u0161ena okupacija Bosne i Hercegovine u austrijskom ministarstvu \u017eeljeznica pridavao je zna\u010daj o koncesiji za tehni\u010dke predradnje za prugu od Siska do granice do Novog, s obzirom na eventualno produ\u017eenje \u017eeljeznice Dobrljin \u2013 Banja Luka kroz Bosnu prema Sarajevu i Mitrovici, odnosno kroz Bosnu (via Banja Luka) prema Dalmaciji.<\/p>\n\n\n\n

    Kako je ve\u0107 izgra\u0111ena pruga Dobrljin \u2013 Banja Luka (1872.) i time otvorena direktna linija za Be\u010d, ministar Wittek prilo\u017eio je ve\u0107 projektovane trase od Banja Luke do Sarajeva, a odatle preko Pra\u010de i Rudog na Priboj prema Mitrovici, odnosno preko Uskoplja (Gornji Vakuf) i Livna do Splita.<\/p>\n\n\n\n

    Najve\u0107u pozornost produ\u017eenja trase odnosio se na malo naselje u Bosni, Vitez. Naime, predlo\u017eeno je vi\u0161e varijanti. Jedna od njih je produ\u017eenje trase od Banja Luke prema Vitezu, preko Jajca i Travnika, dok bi u drugoj varijanti trasa prema Vitezu trebalo da ide Vrbanjom i Bilom. Postojala je podvarijanta linije od Jajca do Viteza tako da bi se umjesto preko Travnika i\u0161la uz dolinu Vrbasa do Uskoplja pa onda u sjeveroisto\u010dnom pravcu na Vitez. Od Viteza generalno projektovana trasa i\u0161la bi preko Busova\u010de, Kiseljaka i Ilid\u017ee do Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    Na prilo\u017eenoj karti ministar Wittek ucrtao je i liniju koja bi se odvajala od Viteza prema Pe\u0161ti i Splitu, odnosno preko Zenice i Doboja vodila bi prema sjeveru do Broda i Pe\u0161te. Tako bi odvojcima od magistralnog pravca na sjever prema Brodu, na jug prema Splitu i jugoistoku prema Sarajevu Bosna bila presje\u010dena \u017eeljezni\u010dkim prugama \u0161irokog kolosijeka od sjeveroistoka prema jugoistoku i od sjevera prema jugu. Ovim bi se Monarhija preko Bosne kona\u010dno povezala sa Dalmacijom (Split \u2013 \u0160ibenik – Zadar). (Izvor: D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Mo\u017eemo zamisliti da je prihva\u0107en prijedlog opisane varijante Heinrich von Witteka, Vitez bi u to vrijeme (pa i danas) bio veliko \u017eeljezni\u010dko \u010dvori\u0161te. Od tada, pro\u0107i \u0107e petnaest godina vremena kada \u0107e kroz Vitez pro\u0107i pruga uzanog kolosijeka (1893.) i biti u rangu ukrsnice, odnosno ‘prolazne’ stanice.<\/p>\n\n\n\n

    Nakon 77 godina (1893.-1970.) od prolaska prvog voza od La\u0161ve do Travnika, ponovo se aktualizira izgradnja pruge \u0161irokog (standardnog) kolosijeka na spomenutoj dionici. Izgradnja pruge trebala je otpo\u010deti septembra 1971. godine na dionici (Lot 1.) La\u0161va \u2013 Kaonik. O ovome vi\u0161e u donjem dijelu teksta.<\/p>\n\n\n\n

    Okupacija BiH 1878. godine i izgradnja \u017eeljezni\u010dkih linija u travni\u010dkom srezu <\/u><\/strong> <\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Nakon 22 dana krvavih borbi, baron Filipovi\u0107 (Joseph Freiherr Philippovich von Philippsberg<\/em>, 1818-1889), umar\u0161irati \u0107e u Sarajevo 19. avgusta 1878. godine. Odmah \u0107e uspostaviti civilnu i vojnu upravu nad Bosnom i Hercegovinom, temeljem odredaba Berlinskog kongresa iz 1878. godine, koja \u0107e ostati i dalje formalno pod sultanom, sve do aneksije 1908. godine. Ve\u0107 septembra mjeseca iste godine otpo\u010dinju intenzivni radovi na izgradnji \u017eeljeznog mosta izme\u0111u dva Broda i prvi kilometri \u017eeljezni\u010dke pruge prema Zenici koja \u0107e biti pu\u0161tena u saobra\u0107aj naredne godine tj. 08.06.1879. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Produ\u017eenje trase od Zenice prema Sarajevu otpo\u010dinje 1881. godine i bi\u0107e predata u saobra\u0107aj 04.10.1882. godine o tro\u0161ku okupacionog kredita ispred Ministarstva rata dvojne monarhije. Odvojak od magistralne pruge od stanice La\u0161va prema Travniku i Bugojnu, odnosno prema Jajcu \u0107e biti odlo\u017een zbog prioritetne izgradnje pruge Metkovi\u0107 \u2013 Sarajevo (1891.)<\/p>\n\n\n\n

    Nakon pu\u0161tanja u javni saobra\u0107aj pruge Metkovi\u0107 \u2013 Sarajevo (01.08.1891.), otpo\u010dinju radovi na trasi od La\u0161ve do Travnika. Pruga je etapno zavr\u0161avana tako da je 26. oktobra 1893. godine bila izgra\u0111ena do Travnika u du\u017eino od 30+066 km. Dionica trase Travnik \u2013 Donji Vakuf \u2013 Bugojno u du\u017eini od 40+708 km pu\u0161tena je u saobra\u0107aj 14. oktobra 1894. godine \u0161to je ukupna du\u017eina trase La\u0161va \u2013 Bugojno 70+774 km. Dio od Donjeg Vakufa do Jajca pu\u0161tena u saobra\u0107aj 1. maja 1895. godine u du\u017eini trase od 33+629 km. Pruga je je bila zemaljsko vlasni\u0161tvo pod upravom k. .k. Bosna Bahn, (k.k.BB), a od 1895. Direkcije bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica (BHStB).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Ubrzo \u0107e na \u017eeljezni\u010dkoj liniji La\u0161va \u2013 Travnik biti nadovezano nekoliko \u0161umskih \u017eeljeznica. To su u prvom redu bile erarne re\u017eijske pruge \u0161umskih uprava u Busova\u010di (9.980 m na parnu vu\u010du i 26,360 m ostalih kolosijeka, gravitaciona pruga, kotura\u010da) i Han-Kompaniji (Aerar Waldbahn Han-Compagnie \u2013 Kruscica<\/em>) kod Viteza (4+700 km na parnu vu\u010du i 11+500 km gravitacione pruge, kotura\u010da).<\/p>\n\n\n\n

    Ina\u010de, \u0161ume kotara Kru\u0161\u010dica u travni\u010dkom srezu zapremaju oko 32.000 hektara povr\u0161ine od kojih je za eksploataciju spremno oko 15.000 hektara. Vitez okru\u017euju planine Kru\u0161\u010dica, Vilenica, Radovan, planinski masiv Vranice na jugozapadu i Busova\u010dka planina na istoku. Glavna vrsta drveta je bukva, a zatim u ‘smjesi’ nalazi se smreka i jela. Zahvaljuju\u0107i ovom prirodnom bogatstvu, \u0160umska direkcija Han Kompanija \u2013 Vitez, za glavni proizvod bili su proizvodnja \u0107umura, a prolaskom ‘glavne’ pruge (La\u0161va \u2013 Travnik) eksploatacija \u0161ume za proizvodnju drvnih sortimenata i izradu \u017eeljezni\u010dkih pragova.  <\/p>\n\n\n\n

    Uvidom u arhivsku dokumentaciju (Iskaz \u0161umsko industrijskih \u017eeljeznica na teritoriji Dr\u017eavnih \u017eeljeznica Sarajevo, juna 1926. god<\/em>.), erarna pruga \u0160umske uprave Vitez, na liniji Han Kompanija \u2013 Kru\u0161\u010dica, bila je duga 6+900 km na parnu vu\u010du i 14+500 km manipulativnih kolosijeka, gravitaciona pruga. \u017deljezni\u010dka mre\u017ea na teritoriji strugare u Kru\u0161\u010dici (odvojak kod km 3+359) izgra\u0111eno je 1450 m pruge \u0161to ukupno iznosi 22+850 km.  (Izvor: Arhiv BH \u2013 D.\u017d.S. 1926. Br. 16027\/I \u2013 1926. god.).<\/p>\n\n\n\n

    Napomena:<\/p>\n\n\n\n

    Prilikom istra\u017eivanja prona\u0111en je dokument koji govori o produ\u017eenje pruge na postoje\u0107u kotura\u010du du\u017eine od 3056 m od mjesta Kurjevac do Lu\u010devca, maja 1928. godine. Sada mo\u017eemo konstatovati da ukupna du\u017eina pruge (parnih i manipulativnih kolosijeka) iznosi 25+906 km. (Izvor: D\u017dS 1928. Kut. 37, protokol 16560)<\/p>\n\n\n\n

    Ugovor sa firmom Giovani Schucany i gra\u0111enje \u0161umske \u017eeljeznice \u201eKru\u0161\u010dica\u201c<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po\u010detkom 1900. godine do\u0161lo je do zaklju\u010divanja dugoro\u010dnog ugovora  izme\u0111u Zemaljske vlade za BiH i italijanske firme G. Schucany iz Napulja. Predmet ugovora bilo je oko 400.000 m3<\/sup> \u010detinarskih pilanskih trupaca, izra\u0111ivanih u re\u017eiji \u0160umske uprave u Han-Kompaniji (Vitez) na podru\u010dju Kru\u0161\u010dice planine. Posebnim ugovorom klauzulom firma se obavezala da \u0107e za izgradnju transportnih komunikacija u podru\u010dju Kru\u0161\u010dice staviti na raspolo\u017eenje zemaljskom eraru beskamatni zajam koji \u0107e joj se vratiti tokom trajanja ugovora u dvadeset jednakih godi\u0161njih rata.<\/p>\n\n\n\n

    Iste godine, po tada\u0161njim standardima, sagra\u0111ena je pruga uzanog kolosijeka u du\u017eini od 4,7 km na parnu vu\u010du  i 11,5 km gravitacione pruge sa odvojcima. Firma je 1901. godine na izlaznom dijelu doline Kru\u0161\u010dice podigla pilansko postrojenje na parni pogon u kome je bilo instalisano 4 gatera sa pomo\u0107nim strojevima, da bi kasnije instalirali jo\u0161 2 gatera.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Kako je firma bila rastere\u0107ena od briga vezanih za eksploataciju \u0161uma i dopremu oblovine do pilane, isklju\u010divo kvalitetnih trupaca, posvetila je ve\u0107u pa\u017enju na tehnolo\u0161kom procesu pilanske proizvodnje. Zbog toga je imala visok procenat iskori\u0161tavanja  pilanske oblovine koji se odrazio na kvalitet proizvedene robe koja je gotovo u cijelosti bila predmet eksporta u inostranstvo, prvenstveno u Italiju i zemlje oko Sredozemnog mora.<\/p>\n\n\n\n

    Firma je nesmetano radila sve do 1915. godine kada je Italija stupila u rat na strani Antante i kada je trebalo da bude stavljena pod sekvestar. Ipak, firmi je uspjelo da se oslobodi sekvestra, dokazivanjem da je njen vlasnik \u0161vajcarski dr\u017eavljanin. Njeno poslovanje do kraja rata (1918.) bilo je vrlo ograni\u010deno i pra\u0107eno stalnim sporovima sa zemaljskim erarom da bi iste godine bila likvidirana. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Tehni\u010dke karakteristike \u0161umske pruge \u201eKru\u0161\u010dica\u201c<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Mjeseca maja 1900. godine, sa\u010dinjen je Protokol koji sadr\u017ei svu potrebnu tehni\u010dku dokumentaciju (situacioni planovi i skice) za projektovanu trasu budu\u0107e \u0161umsko-industrijske pruge \u201eKru\u0161\u010dica\u201c. Sjednica Komisije odr\u017eana je u prostorijama upravitelja \u0160umarske direkcije Han Kompanija Vitez. Sa\u010dinjeni Protokol sadr\u017eavao je plan za po\u010detak i trajanje gradnje, duljina trase, gradnji mostova, mimolazi i stovari\u0161ta i drugi radovi. Potpisnici Protokola bili su upravitelj \u0161umske direkcije ispred naru\u010dioca radova, vlasnika firme G. Schucany iz Napulja u ovom slu\u010daju investitora i ovla\u0161tenog slu\u017ebenika (direktor Odsjeka Travnik) ispred Gra\u0111evinskog sektora gra\u0111enja pruga bh \u017eeljeznica (BHStB) kao izvo\u0111a\u010da radova.<\/p>\n\n\n\n

    Cijela trasa bi\u0107e polo\u017eena preko dr\u017eavnog zemlji\u0161ta osim u dva slu\u010daja eksproprijacije zemlji\u0161ta, oko 100 m2<\/sup>, sa ku\u0107om i pomo\u0107nim zgradama, izvjesne An\u0111e Mi\u0161kovi\u0107 i Jove Gu\u010danina. Zemlji\u0161te se nalazi na samom kraju prvog kilometra projektovane trase koja se ukr\u0161tava sa cestom La\u0161va \u2013 Travnik sve u blizini sagra\u0111ene zgrade upravitelja \u0160umarske direkcije Han Kompanija Vitez.   <\/p>\n\n\n\n

    Polazna ta\u010dka, odnosno prvi prostorni kilometar nalazi se uz kolosijeke stanice Han Kompanija \u2013 Vitez, odnosno veza na prostornom kilometru 13+922 ‘glavne’ pruge La\u0161va \u2013 Bugojno. Duljina trase iznosi 4.680 m. \u0160irina plenuma-donjeg stroja pruge od 3,6 m. Najmanji radijus \u0107e iznositi 70 m. Najve\u0107i uspon (prema Kru\u0161\u010dici) pruge je 25 \u2030. Projektom gradi se osam mostova (duljine 3, 4, 10, 30 i 50 metara) od kojih su najdu\u017ei preko rijeke La\u0161ve na prvom prostornom kilometru D=50 m, (u samoj blizini drvenog mosta za drumski saobra\u0107aj La\u0161va – Travnik) i potok Kru\u0161\u010dicu na prostornom km 4+500 od D=30 m.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Mostovi su drvene konstrukcije i tri su polo\u017eeni na obale, a ostali se naslanjaju na drvene pilote (Most D=10 m sa 2 pilota; D=30 m sa 3 pilota i otvorom od 5 m i most D=50 m sa 5 pilota otvora od 10 i 11 metara). \u0160ine (\u0161inje) \u0107e se dopremiti iz \u017eeljezare Zenica tip ‘VI’, kvaliteta sa 17,5 kg\/cm2  <\/sup>du\u017eine od 7 metara sa standardnim vezicama i klinovima. Drveni pragovi bi\u0107e dopremljeni od firme \u201eImpregnacija drveta \u2013 Institut Guido R\u00fctgers\u201c, Han Kompanija – Vitez.<\/em> <\/em><\/em><\/p>\n\n\n\n

    Na prostornom kilometru 3+540 \u2013 3+660 bi\u0107e sagra\u0111en mimolazni kolosijek (D=120 m) i ujedno odvojak pruge D=200 m za potrebe strugare (firma Giovani Schucany<\/em>, a poslije 1918. firma Parne pilane A. Sonns & Dietinger iz Osijeka 1893<\/em>.) i mimolazni kolosijek na prostornom kilometru 4+500 do 4+620 (utovarni kolosijek za potrebe Centralne Ugljare) na kraju trase D=120 m plus produljenja trase od 60 m za manevrisanje kola i ‘okretanje’ lokomotiva.<\/p>\n\n\n\n

    Dovoz posje\u0107ene \u0161umske oblovine do utovarnog kolosijeka (\u201eZentral Kohlenhof\u201c Han Kompagnie Kru\u0161\u010dica – Vitez<\/em>) dopreman je spletom sagra\u0111enih drvenih ri\u017ea (Wasserreis<\/em>) posebno za dovoz li\u0161\u010darske, odnosno \u010detinarske oblovine, a ujedno i centralno mjesto prijema i utovara drvenog uglja. Mnogo kasnije bi\u0107e sagra\u0111ena pruga tipa \u2018kotura\u010de\u2018 (gravitaciona pruga) u du\u017eini preko 11 kilometara u dubini planine Kru\u0161\u010dica. <\/p>\n\n\n\n

    Na \u0161umskoj trasi bi\u0107e postavljeno i signalnim oznakama obilje\u017eeno 11 putnih prelaza ‘u nivou’ sa prugom, sa dvije ‘rampe’ radi obezbje\u0111enja drumskog puta La\u0161va \u2013 Travnik. Jedini vodonapojnik za potrebe punjena vodom parnog kotla lokomotive nalazi se u stanici Vitez.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Protokolom je utvr\u0111eno da je pruga projektovana za parnu vu\u010du i odabran tip lokomotive serije ‘189’ (Fabrika lokomotiva Krauus\/Linz, Austrija<\/em>) sa dozvoljenom brzinom od 16 km\/h otvorene pruge i drvenog mosta, preko rijeke La\u0161ve, brzinom do 6 km\/h. Ina\u010de, lokomotive pomenute serije isklju\u010divo su vozile za potrebe rudnika u Zenici, Kaknju, Vare\u0161u i Elektrobosna Jajce. Prema dostupnim podacima, na \u0161umskoj pruzi \u201eKru\u0161\u010dica\u201c, dugo vremena vozile su lokomotive serije 189-011; 189-019 i 189-025. Lokomotive su sastavni dio voznog parka lo\u017eionice Dolac na La\u0161vi.<\/p>\n\n\n\n

    Konstatovano je da na pruzi mogu saobra\u0107ati sve serije teretnih kola. Putni\u010dki saobra\u0107aj (javni prijevoz putnika) nije planiran osim uvr\u0161tavanja jednih kola IV klase u slu\u017ebi redovnih inspekcijskih pregleda o stanju pruge i mostova i eventualno vlasnika pilane i VIP gostiju. (Izvor: ZVS \u2013 1901; K-107, \u0160.15-179)<\/p>\n\n\n\n

    Primopredaja gra\u0111evine izme\u0111u investitora i izvo\u0111a\u010da radova \u2013 Kolaudacija<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po\u010detkom decembra mjeseca 1900. godine, \u0160umska uprava Han Kompanija \u2013 Vitez, od Direkcije bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica, tra\u017ei kolaudaciju izgra\u0111ene \u0161umsko-industrijske pruge \u201eKru\u0161\u010dica\u201c (Waldbahn im Kru\u0161\u010dica \u2013 Thale<\/em>) radi upotrebe. Iz pregleda dostupnih dokumenata, kolaudacija je izvr\u0161ena polovinom 1901. godine. Naime, o\u010dekivao se ovla\u0161\u0107eni slu\u017ebenik ispred italijanske firme G. Schucany iz Napulja, u svojstvu investitora, koji bi svojim potpisom ovjerio zapisnika \u201eO primopredaji gra\u0111evine izme\u0111u investitora i izvo\u0111a\u010da radova\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Naime, pomenuta firma se obavezala finansirati izgradnju pruge u korist zemaljskog erara daju\u0107i joj beskamatni zajam s rokom otplate od 20 godina. Kako je ovla\u0161tena osoba prihvatila kona\u010dni finansijski obra\u010dun, \u010dlanovi komisije, u daljnjem postupku tehni\u010dkog prijema, utvrdili da su gra\u0111evinski radovi izvedeni u skladu s ugovorom, projektom i tehni\u010dkim propisima i svojim potpisima dali upotrebnu dozvolu za eksploataciju pomenute pruge. (Izvor: ZVS-1903 ; K-55, \u0160. 15-256)<\/p>\n\n\n\n

    Ugovor o eksploataciji \u0161uma u slivu Vranja\u010dkog potoka sa firmom G. Schucany<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    U 1906. godini zaklju\u010den je novi ugovor sa italijanskom firmom Giovani Schucany o eksploataciji \u010detinarskih \u0161uma u slivu Vranja\u010dkog potoka na podru\u010dju Kru\u0161\u010dice planine, koja je bila izdvojena za re\u017eijsko poslovanje. Predmet ugovora bilo je oko 30.000 m3<\/sup> \u010detinarskog korisnog drveta koje je firma trebalo da u roku 5 godina posije\u010de, izradi i izveze iz \u0161ume uz taksu od 4,00 krune po 1 m3<\/sup> korisnog drveta u \u0161umi na panju, a u korist \u0160umske uprave u Vitezu.<\/p>\n\n\n\n

    Firma je izgradila u donjem toku Vrani\u010dkog potoka pilansko postrojenje na vodeni pogon sa jednim punim gaterom. Proizvedena gra\u0111a je najve\u0107im dijelom bila predmet eksporta. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Pilana A. Sonns i dr. u Kru\u0161\u0107ici<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Jo\u0161 za vrijeme austrougarske uprave u BiH po\u010detkom XX vijeka, podigao je osje\u010dki trgovac A. Sonns (Parne pilane A. Sonns & Dietinger iz Osijeka 1893<\/em>.) pilanu na vodeni pogon na rijeci Kru\u0161\u0107ici na podru\u010dju travni\u010dkog sreza. U pilanu je bio instalisan 1 gater venecijaner, koji je kasnije zamijenjen jednim punim gaterom \u010diji je kapacitet iznosio do 5.000 m3<\/sup> pilanske oblovine, koju je vlasnik dobivao kupovinom \u010detinarskih trupaca izra\u0111enih u re\u017eijskom poslovanju \u0160umske uprave u Han-Kompaniji, koji se prilikom primopredaje firmi G. Schucany bili izlu\u010deni kao neugovorno drvo (tzv. \u0161kart-trupci). Nakon likvidacije firme Schucany (1918.) preduze\u0107e Sonns i dr. nastavilo je da radi u periodu izme\u0111u prvog i drugog svjetskog rata, kupuju\u0107i povremeno \u010detinarsku oblovinu izra\u0111enu u vlastitoj re\u017eiji \u0160umske uprave u Vitezu, putem licitacija. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    U \u0161umskom podru\u010dju \u0160umske uprave Vitez sagra\u0111eno je nekoliko malih pilana u vlasni\u0161tvu: Zaimovi\u0107 Rifat, Zukan Avdo, Livan\u010di\u0107 Ahmet i Mehmed, Mujanovi\u0107 Salko, Vjekoslav Franz, L. \u0160afradin, N. Grabovac, I. Markovi\u0107, I. Matkovi\u0107 i drugi. Nave\u0161\u0107emo samo  neke zna\u010dajnije male pilane.<\/p>\n\n\n\n

    Pilana L. \u0160afradina u \u0160afradinama kod Viteza, Vranja\u010dki potok<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Jo\u0161 za vrijeme austrougarske uprave u BiH, Luka \u0160afradin iz \u0160afradina kod Han-Kompanije (Vitez) sagradio je pilanu na Vranja\u010dkom potoku, u neposrednoj blizini sela \u0160afradin kod Han-Kompanije. Pilana je imala vodeni pogon i instaliran1 gater venecijaner ograni\u010denog kapaciteta koji je godi\u0161nje iznosio maksimalno 280 m3 <\/sup> pilanske oblovine. Vlasnik, me\u0111utim, nije u cijelosti koristio kapacitet svog pilanskog postrojenja, koji je povremeno bilo u pogonu. Pilana je snabdijevana kupovinom drveta iz podru\u010dja planine Kru\u0161\u010dice, a prvenstveno je uslu\u017eno rezala meramatnu oblovinu okolnim servitutnim ovla\u0161\u0107enicima.<\/p>\n\n\n\n

    Pilana Vjekoslava Franza u Vitezu<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Ova pilana na vodeni pogon na rijeci La\u0161vi, u Vitezu, srez travni\u010dki, s jednim gaterom venecijanerom i jednim cirkularom i strojem za bru\u0161enje pila, sagradio je u po\u010detku drugog svjetskog rata (1939.) Vjekoslav Franz iz Busova\u010de. Kapacitet pilanskog postrojenja, iznosio je oko 850 m3<\/sup> pilanske oblovine. Pilana je imala rezervaciono podru\u010dje, jer je bila sagra\u0111ena poslije 1.1.1929. godine. Snabdijevana je povremeno kupovinom drveta putem licitacija i pilanskih trupaca izra\u0111ivanih u re\u017eiji \u0160umske uprave u Vitezu.<\/p>\n\n\n\n

    Pilana N. Grabovca u Vitezu<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Pri kraju monarhisti\u010dke Jugoslavije, nalazila se i bila u pogonu pilana na rijeci La\u0161vi, u Han-Kompaniji (Vitez), vlasni\u0161tvo N. Grabovca. U njoj je bio instalisan 1 gater venecijaner s jednim cirkularom, a godi\u0161nji kapacitet joj je iznosio oko 600 m3<\/sup> pilanske oblovine.<\/p>\n\n\n\n

    Pilana I. Markovi\u0107a u Vranja\u010dkom potoku, Kru\u0161\u010dica \u2013 Vitez<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Pilana je bila na vodeni pogon u donjem toku Vranja\u010dkog potoka, u slivu rijeke Kru\u0161\u010dice. Podignuta je jo\u0161 za vrijeme austrougarske uprave u BiH (1906.) kao ispomo\u0107no postrojenje parnoj pilani italijanske firma Giovani Schucany u Kru\u0161\u0107ici. Nakon iskori\u0161tenja \u0161ume u slivu Vranja\u010dkog potoka, od strane spomenute firme, tu pilanu je otkupio I. Matkovi\u0107 iz Viteza, 1911. godine, i nastavio u njoj rad sve do aprilskog rata 1941. Matkovi\u0107 je u pilani, umjesto punog gatera koji je u njoj bio ugra\u0111en dok je bila u suvlasni\u0161tvu firme G. Schucany, instalirao 1 gater venecijaner, \u010diji je kapacitet bio ograni\u010den i iznosio godi\u0161nje oko 580 m3<\/sup> pilanske oblovine. Ni taj kapacitet nije bio u potpunosti iskori\u0161ten, jer je pilansko postrojenje kori\u0161teno povremeno. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1985.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Ovim se re\u017eijsko poslovanjem \u0160umske uprave Vitez, isporu\u010divanjem oblovine firmi G. Schucany i manjim pilanama u okru\u017eenju, i uslugom transporta oblovine i gotove gra\u0111e erarnom \u017eeljeznicom, dobrim dijelom pridonijela razvitku i unaprije\u0111enje u industrije drveta na ovom podru\u010dju.<\/p>\n\n\n\n

    Pored transporta \u0161umske oblovine do sagra\u0111enih pilana, odnosno prera\u0111ene drvene gra\u0111e prema kupcima van travni\u010dkog sreza, \u0161umska \u017eeljeznica \u201eKru\u0161\u010dica\u201c, vr\u0161ila je usluge prijevoza drvenog uglja od sagra\u0111enog pogona i stovari\u0161ta (u svojini \u0160umske uprave Han Kompanija – Vitez) \u201eCentralna Ugljenara\u201c (\u201eZentral Kohlenhof\u201c Han Kompagnie Kru\u0161\u010dica – Vitez<\/em>) u Kru\u0161\u010dici do krajnje stanice Vare\u0161 i usluge u transportu prera\u0111enih bukovih \u017eeljezni\u010dkih pragova za daljnju obradu firmi \u201eImpregnacija drveta \u2013 Institut Guido R\u00fctgers\u201c (Holzimpr\u00e4gnierung \u2013 Anstalt Guido R\u00fctgers, Han-Kompanie-Vitez<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

    Ugljenarstvo u Vitezu od 1890. – 1918. godine<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Austrougarska uprava je ve\u0107 u prvim godinama okupacije pristupila sistematskom radu oko priprema za proizvodnju \u017eeljeza na potpuno industrijskoj osnovi. U vezi s tim otpo\u010deli su ve\u0107 1890. godine radovi oko podizanja jedne moderne visoke pe\u0107i za topljenje \u017eeljezne rude u Vare\u0161u. Za proizvodnju drvenog ugljena koji je slu\u017eio u topioni\u010darstvu umjesto koksa, bile su anga\u017eovane \u0161umske uprave u Vare\u0161u i Sarajevu koje su u tu svrhu organizovale posebne pogone za proizvodnju drvenog uglja u vlastitoj re\u017eiji.<\/p>\n\n\n\n

    Pro\u0161irenjem industrijskog postrojenja (podignuta druga visoka pe\u0107, 1896.) bile su potrebno daleko ve\u0107e koli\u010dine drvenog uglja pa je odlu\u010deno da se odmah pristupi pripremama za otvaranje novih \u0161umskih uprava u organizaciji novih re\u017eijskih poslovanja sa ugljenarskim pogonima na podru\u010dju regiona Busova\u010de, Han-Kompanije (Vitez), Nemile i Vozu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

    Proizvedeni drveni ugalj prevozio se \u017eeljeznicom direktno do Vare\u0161a. \u0160umski region Busova\u010de i Viteza le\u017eali su uz \u017eeljezni\u010dku prugu Travnik \u2013 La\u0161va (izgra\u0111ena 1893.) i prevozio se dalje prugom od  La\u0161ve do Podlugova (izgra\u0111ena 1882.) odnosno od Podlugova do Vare\u0161a (izgra\u0111enom industrijskom prugom 1895. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Sje\u010du i izradu ugljenarskog drveta obavljali su gotovo isklju\u010divo doma\u0107i radnici \u2013 seljaci, dok je rad oko pougljavanja drveta ustupan dru\u017einama specijalizovanih radnika \u2013 ugljenara prvenstveno iz Italije, Tirola i Kranjske. Centralna Ugljenara (pogon i stovari\u0161te) nalazila se na samom kraju \u0161umske pruge u Kru\u0161\u010dici. Sav posao oko proizvodnje uglja i u vlastitoj re\u017eiji je pod \u0160umskom upravom Han Kompanija \u2013 Vitez.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Pored prisutnih stranih ugljenara, ovim se poslom bavilo i doma\u0107e stanovni\u0161tvo. Svoje ugljenike (\u017eernice, \u0107umurhane) gradili su bez pokrova i nije se razlikovao od postupka stranih ugljenara pa \u010dak u slu\u017eenju ‘alatom’. Doma\u0107i \u0107umurd\u017eija morao je sam prikupiti drvo, dopremiti do ugljenika i zatim izpaliti. Gotov proizvod dopremao je na konju, na kome su natovarene po dvije ko\u0161are do stovari\u0161ta, odnosno do \u017eeljeznice. Dopremljeni drveni ugalj se ‘klasificirao’, vagao i utovario u specijalne drvene sanduke za daljnji transport. Otkup od doma\u0107ih \u0107umurd\u017eija vr\u0161ila je \u0160umska uprava Han Kompanije \u2013 Vitez.  <\/p>\n\n\n\n

    Vare\u0161ka industrija \u017eeljeza od erarskih ugljenarskih poslovanja drveni ugalj, uz cijenu koje su bile osjetno ni\u017ee od onih na tr\u017ei\u0161tu, preuzimale u periodu 1890 \u2013 1918. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Proizvodnjom \u017eeljeza u vare\u0161kim visokim pe\u0107ima, od 1905. godine, kori\u0161ten je koks (transportovan iz Engleske brodom do Dubrovnika) te na bazi upotrebe koksa proizvodnja je bila mnogo br\u017ea i jeftinija nego pri upotrebi drvenog ugljena. Tim prelazom isklju\u010divu upotrebu koksa odrazio se negativno na poslovanje \u0161umskih direkcija te zbog manje potra\u017enje drvenog ugljena veliki broj doma\u0107ih radnika ostao je bez posla i zarade. To stanje se odrazilo i na poslovanje \u0160umske direkcije u Vitezu. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Impregnacija \u017eeljezni\u010dkih pragova u Vitezu<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Uspjeh u razvitku i unaprije\u0111enje u industriji drveta i proizvodnji drvenog ugljena na ovim prostorima potvr\u0111en je osnivanjem pogona za impregnaciju pragova u Han Kompani od strane poznate be\u010dke firme \u201eImpregnacija drveta \u2013 Institut Guido R\u00fctgers\u201c (Holzimpr\u00e4gnierung \u2013 Anstalt Guido R\u00fctgers, Han-Kompanie-Vitez<\/em>). S dnevnim kapacitetom od 800 do 1.000 pragova, do sredine 1890-ih, ova je tvornica bila u stanju pokriti sve potrebe za obra\u0111enim i impregniranim drvom za \u017eeljezni\u010dke pragove, telegrafske stupove i za drvene ‘pilote’<\/em> u izgradnji mostova isklju\u010divo za potrebe u izgradnji \u017eeljezni\u010dke infrastrukture.<\/p>\n\n\n\n

    Guido R\u00fctgers (1832. Koblenz, Deutschland \u2013 1892. Angern, Nieder\u00f6sterreich) je osniva\u010d i vlasnik prve austrijske tvornice za impregnaciju drva koja je po\u010dela sa radom 1868. godine pod nazivom \u201eHolzimpr\u00e4gnierung Guido R\u00fctgers\u201c.<\/em><\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Impregnacija pragova u Han Kompaniji (Vitezu) bila je jedna od 22 nekada\u0161nje stacionarne impregnacijske tvornice koje je vodio Institut R\u00fctgers u biv\u0161oj Austro-Ugarskoj monarhiji. Drveni \u017eeljezni\u010dki pragovi ili telegrafski stupovi bili su kemijski impregnirani u kotlovima pod tlakom, uglavnom kreozotom.<\/p>\n\n\n\n

    Podizanjem firme za impregnaciju drveta, a prilikom sje\u010de bukovih stabala u \u0161umi i obrade u zadate dimenzije \u017eeljezni\u010dkog praga, mnogo se doma\u0107eg stanovni\u0161tva tu zaposlilo iako su radovi bili sezonski, od kasne jeseni do kraja zimskog perioda.<\/p>\n\n\n\n

    Naime, u Bosni su se izra\u0111ivali pragovi (stariji naziv \u2013 podvlaka, \u0161veler, ‘Schwellen’<\/em>) iz bukovine (rijetko od hrasta i bora) za bh dr\u017eavne \u017eeljeznice, koje isklju\u010divo upotrebljavaju bukove pragove natopljene po sistemu \u201eR<\/em>\u00fc<\/em>tgers\u201c<\/em>. Izra\u0111ivanje pragova izdaje se radnicima koji rade u malim partijama ne vi\u0161e od 8 radnika. Pri obaranju stabala radnici bi se slu\u017eili jednostavnom pilom (\u017eagom, testerom) sa ru\u010dkama, zatim ‘kranjskom’<\/em> ili bosanskom sjekirom te drvenim i gvozdenim kladivom.<\/p>\n\n\n\n

    Tesa\u010di za tesanje stabla slu\u017ee se ‘bradviljem’<\/em> (bradva sa dugom ru\u010dicom, planka\u010d). Oboreno stablo bi rastavili u \u010dutke ili \u010dutuk (Turcizam k\u00fct\u00fck: panj, klada) 1,60 m duljine kolika je duljina praga uskotra\u010dnih \u017eeljeznica. Zatim bi tesa\u010d bradvom tesao \u010dutuk sve do zadatih dimenzija praga (duljine 1,60 m, visine do 13 cm i \u0161irine od 14,21 cm)  i nakon toga transportovali u stovari\u0161te na ‘vitlanje’ (prirodno su\u0161enje) pred impregnaciju. Tesa\u010di (partija od 8 radnika) za jedan dan ote\u0161u od 25 \u2013 40 komada pragova (jedan radnik od 3 do 5 dnevno). <\/p>\n\n\n\n

    U blizini \u017eeljezni\u010dke stanice, godine 1899., firma je sagradila dvije prostorije u kojim je montirala specijalne kotlove (dva kotla) koji su mogli postu\u0107i vakuum i proizvesti tlak tj. pneumati\u010dki na\u010din impregnacije. U te kotlove uvezli bi vagonete (od 5 do 9 vagoneta po jednom kotlu) natovarenim sa pragovima (od 55-60 po vagonetu) i otpo\u010deo proces ‘parenja’, odnosno ‘tla\u010denje’ zraka pod pritiskom od 3 do 4 atmosfere sa vru\u0107im parama od 112,50 <\/sup>C. Zatim se tlak snizuje i u kotao upu\u0161ta vru\u0107e kreozotno ulje (700 <\/sup>C), u razmjeri 1:25 izmje\u0161ano sa 15% karbolne kiseline, pod pritiskom od 6 do 7 atmosfera. Na kraju se pragovi premazuji sa 4 postotnim katranovim uljem.<\/p>\n\n\n\n

    \u010citav postupak (parenje, priprema vakuuma i impregnacija) traje od tri i pol do \u010detiri sata vremena. Za jednu godinu firma je mogla impregnirati do 300.000 \u017eeljezni\u010dkih pragova. Na impregnirane pragove ukucali bi \u010deli\u010dni \u010davao sa plosnatom glavom na kojem bi se nalazio ubilje\u017een datum impregniranja, (u po\u010detku, mjesec i godina, npr. 07\/95 je oznaka sedmi mjesec 1895. godina) odnosno kasnije oznaka godine od dva broja (npr. 07 je oznaka za 1907. godinu). Tvornica je po tada\u0161njim na\u010dinom proizvodnje izdavala sedmogodi\u0161nju garanciju trajnosti bukovog \u017eeljezni\u010dkog praga, kod borovih 8 i kod hrastovih 9 godina garancije. (Izvor: Fran \u017d. Kester\u010danek, Kroz Bosnu i Hercegovinu,<\/em> \u0160umarski list Br. 9. i 10. Zagreb, 1. rujna 1897. God. XXI)<\/p>\n\n\n\n

    Menad\u017eeri firme Instituta Guido R\u00fctgers, u poslovnom smislu, imali su dobar osje\u0107aj za gradnju pogona za impregnaciju drva u Han Kompaniji \u2013 Vitezu. Naime, poslovnim vezama doznali su za gradnju projektovane \u017eeljezni\u010dke trase \u201e(Janji\u0107i) La\u0161va  – Bugojno – Split\u201c za koji su radovi po\u010deli 1891.\/92. godine. Ugovorom potpisanim sa Direkcijom dr\u017eavnih \u017eeljeznica bili su eskluzivni dobavlja\u010di potrebnim impregniranim proizvodima za gradnju pruge i drvenih mostova u tom podru\u010dju Bosne.<\/p>\n\n\n\n

    Uspje\u0161no poslovanje nastavit \u0107e se tokom izgradnje pruge Donji Vakuf \u2013 Jajce (1895.) i djelomi\u010dno na izgradnji trase Jajce \u2013 Srnetica od 1914. do 1916. godine (pu\u0161tena u saobra\u0107aj 10.01.1916. godine) dok se zbog ratnih de\u0161avanja (1914.-1918.) odustalo od izgradnje uskotra\u010dne pruge Bugojno \u2013 Split. U sklopu preduze\u0107a sagradit \u0107e pilanu na parni pogon za strojnu obradu \u017eeljezni\u010dkih pragova, mostovnih konstrukcija i telegrafskih stupova. Za potrebe transporta oblovine do stovari\u0161ta pilane sagradit \u0107e industrijski kolosijek na parnu vu\u010du duljine od oko 600 metara.<\/p>\n\n\n\n

    Vitez \u2013 prvi svjetski rat i poslijeratni period<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po zavr\u0161etku rata i poraza Austro-Ugarske monarhije, 1. decembra 1918. godine, stvorena je je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u koju je u\u0161la i Bosna i Hercegovina. Promjenom dr\u017eavnog ure\u0111enja donesen je niz zakona usmjerenih ka sveobuhvatnoj transformaciji stranog kapitala u dr\u017eavno vlasni\u0161tvo. U vrijeme izvr\u0161enja pravnih propisa o sekvestraciji imovine biv\u0161e Austro-Ugarske monarhije (do juna 1919. godine) i nacionalizacijom (1922. godine), preduze\u0107e za impregnaciju drva u Han Kompaniji \u2013 Vitezu dato je na upravljanje Ministarstvu \u0161uma i rudnika.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Na \u010delo preduze\u0107a bi\u0107e postavljen Upravni odbor sa upraviteljima pogona impregnacije i pilanskih postrojenja i ubudu\u0107e poslovati kao dr\u017eavno preduze\u0107e sve do kraja 1945. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Industrijalizacija Viteza u poslijeratnom periodu (1945.)<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Odmah po oslobo\u0111enju (1945), pogoni impregnacije i parna pilana sa transportnom komunikacijom i voznim sredstvima preduze\u0107e \u201eImpregnacija\u201c za impregnaciju drveta u Vitezu, na\u0161la se pod udarom \u2018dr\u017eavne prinude\u2019<\/em> tj. izvr\u0161ena je konfiskacija imovine i pretvorena u dr\u017eavnu da bi kasnije (1948.) bila nacionalizovana i pretvorena u dru\u0161tvenu svojinu. Od tada posluje u sastavu dr\u017eavnih \u017eeljeznica.<\/p>\n\n\n\n

    Polovinom 1950. godine, donesen je \u201cOsnovni zakon o upravljanju dr\u017eavnim privrednim poduze\u0107ima i vi\u0161im privrednim udru\u017eenjima od strane radnih kolektiva\u201d<\/em>, popularno nazvan Zakon o predaji tvornica na upravljanje radnicima. Ovim zakonom dru\u0161tvena svojina preduze\u0107a \u201eImpregnacija\u201c bi\u0107e koncentrirana u rukama neposrednih proizvo\u0111a\u010da \u0161to \u0107e se smatrati svojevrsnim po\u010detkom \u201esamoupravnog modela\u201c koji \u0107e biti centralni ideolo\u0161ki element jugoslovenskog socijalizma.<\/p>\n\n\n\n

    Od 1962. godine, preduze\u0107e \u0107e poslovati u sastavu \u0160IP \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c iz Travnika kao jedan od pogona za preradu drveta. Modernizacijom preduze\u0107a planirana je godi\u0161nja proizvodnja kapaciteta od 36.000m3<\/sup> impregniranih proizvoda, odnosno 50.000 m3 <\/sup>pilanskih proizvoda. Jedan od uspje\u0161nih poslova, sa kojim se preduze\u0107e ponosi, jeste isporuka impregniranih pragova za izgradnju pruge normalnog kolosijeka Sarajevo \u2013 Plo\u010de (pu\u0161tena u saobra\u0107aj 29.11.1966.). Poslije ratnih de\u0161avanja u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) preduze\u0107e je bilo predmet privatizacije i ubrzo zbog nerentabilnosti zatvoreno. Instalirani pogonski strojevi su demontirani, a od pogonskih zgrada ostala je samo ruina.<\/p>\n\n\n\n

    Sna\u017ean privredni razvoj Viteza vezan je uz hemijsku industriju. Naime, od op\u0107eg dr\u017eavnog zna\u010daja, od strane Vlade FNRJ i Ministarstva narodne obrane, osnovano je privredno poduze\u0107e \u201e202\u201c, odnosno \u201eSlobodan Princip \u2013 Seljo\u201c, dana 3. jula. 1950. godine. Pogoni preduze\u0107a izgra\u0111eni su u naselju Ve\u010deriska i bili povezani industrijskom prugom u duljini od 15 kilometara. Pruga je bila odvojak (na km 0+460) od davno izgra\u0111ene \u0161umske pruge \u201eKru\u0161\u010dica\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Proizvodnja je bilo isklju\u010divo namjenske prirode za potrebe Ministarstva narodne odbrane i po\u010detak proizvodne ‘utemeljen’ je 1953. godine. Kasnije \u0107e se izgraditi jo\u0161 dva pogona za proizvodnju privrednog eksploziva i \u0161tapina, odnosno proizvodi po programu \u201ePVC\u201c-a (granulati, ekstruzija, plo\u010de od termostata i sl.). Sva tri pogona (dr\u017eavna preduze\u0107a) se sjedinjuju i registruju se u Poslovni sistem \u201eVitezit\u201c d.d. Vitez, novembra 1994. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Perspektive gra\u0111enja nove pruge La\u0161va \u2013 Vitez \u2013 Travnik 1970.-1975. god.<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Odlukom Radni\u010dkog savjeta za \u017eeljezni\u010dki saobra\u0107aj, dana 15. oktobra 1972. godine, donosi Odluku o trajnom obustavljanju saobra\u0107aja putni\u010dkih vozova na pruzi od La\u0161ve do Jajca. (Izvor: Glas \u017eeljezni\u010dara, informativni list \u017dTP-a Sarajevo. Godina VII, broj 161, 25. oktobar 1972.)<\/p>\n\n\n\n

    Dana 03.06.1973. definitivno se ukida putni\u010dki, a 01.06.1975. godine teretni  saobra\u0107aj. Posljednji teretni voz, broj 79077, pokrenut je iz Travnika prema La\u0161vi dana 2. jula 1975. godine sa polaskom u 11:52 h. (Izvor: Ajdin Fevzija Braco, \u2013 podatak usmeno citirao autor iz li\u010dne arhivske dokumentacije).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Nakon \u0161to su uzane pruge odigrale svoju vrlo zna\u010dajnu ulogu u nekada\u0161njim uslovima i bile pokreta\u010d privrednog razvoja krajeva kroz koje su prolazile sada su postale njihova ko\u010dnica. S toga se ozbiljno pristupilo tra\u017eenju rje\u0161enja ovog pitanja. Jedan od rje\u0161enja govori o izgradnji pruge normalnog kolosijeka umjesto uzanog. Programom razvoja preduze\u0107a (\u017dTP-a Sarajevo) za period 1970.-1975. godine, predvi\u0111ena je normalizacija pruga i to:<\/p>\n\n\n\n

    Programom razvoja preduze\u0107a (\u017dTP-a Sarajevo) za period 1970.-1975. godine, predvi\u0111ena je normalizacija pruge La\u0161va \u2013 Travnik \u2013 Bugojno<\/strong> kako bi se zadovoljile potrebe za prevozom iz travni\u010dkog i bugojanskog privrednog regiona.<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e, kao nosioc investicija postigao je dogovor sa skup\u0161tinom op\u0161tine Zenica i sa privrednim organizacijama datog podru\u010dja koji \u0107e na odre\u0111en na\u010din u\u010destvovati u finansiranju. Trasa pruge bi uglavnom i\u0161la po staroj trasi uzane pruge izuzev mjesta gdje to nije bilo mogu\u0107e posti\u0107i obzirom na konfiguraciju terena.<\/p>\n\n\n\n

    U sprovo\u0111enju usvojene razvojne politike preduze\u0107a, kona\u010dno je odlu\u010deno da izgradnja ove pruge zapo\u010dne septembra 1971. godine na dionici La\u0161va \u2013 Kaonik.<\/strong> (Izvor: Glas \u017eeljezni\u010dara, informativni list \u017dTP-a Sarajevo. Godina VI, broj 133, 18. avgust 1971.)<\/p>\n\n\n\n

    Maja 1971. godine, Komisija Zajednica J\u017d-a, u prisustvu predstavnika skup\u0161tine op\u0161tina Dubrovnik, \u010capljina i Trebinje  razmotrili su investicioni program za normalizaciju pruge \u010capljina \u2013 Dubrovnik<\/strong> u sklopu Projekta Ju\u017eni Jadran. Nakon dvodnevnog rada Komisija je usvojila zaklju\u010dak da je normalizacija pruge ekonomski opravdana. (Izvor: Glas \u017eeljezni\u010dara, informativni list \u017dTP-a Sarajevo. Godina VI, broj 128, 31. maj 1971.)<\/p>\n\n\n\n

    Investicionim programom, koji je usvojen 1973. godine, ra\u010dunom rentabiliteta dokazana je ekonomska opravdanost izgradnji normalne pruge od Prijedora do Sanskog Mosta<\/strong> u du\u017eini od 28+850 km i vodila bi desnom obalom Sane koja se uglavnom poklapa sa uzanom prugom. (Izvor: Glas \u017eeljezni\u010dara, informativni list \u017dTP-a Sarajevo. Godina IX, broj 198, 5. april 1974.)<\/p>\n\n\n\n

    Od velikih privrednih planova tj. investicionih programa (1970.-1975) \u017deljezni\u010dko transportne organizacije Sarajevo nije bilo ni\u0161ta. Njegove jasno definisane projekte koji su bili ‘rentabilni’ i ekonomski opravdani’ nisu imali podr\u0161ku \u0161ire zajednice ili jednostavno nije bila dovoljno jaka da osigura dovoljno sredstava za njenu realizaciju. Naime, doneseni planovi bili su ‘republi\u010dkog’ karaktera ali ne i od ‘odlu\u010duju\u0107eg’ zna\u010daja za privredu (SR) BiH.<\/p>\n\n\n\n

    Da se podsjetimo, a to je da se finansiraju oni projekti koji su od odlu\u010duju\u0107eg zna\u010daja za privredu \u010ditave Jugoslavije. Tokom 1970.\/71. godine na trasi pruge Sarajevo \u2013 Strizivojno Vrpolje vr\u0161en je remont i ujedno elektrifikacija pruge. Izvr\u0161enju radova mo\u017ee se promatrati kao jugoslovenski savezni projekt iako je ve\u0107im dijelom projekt finansiran od strane privrede BiH. \u017dTO Sarajevo je stranim kreditima kupovao nove elektri\u010dne lokomotive i gra\u0111evinski podizao depoe za prihvat istih u Rajlovcu, Zenici i Doboju. U isto vrijeme, od saveznog karaktera, na trasi pruge Beograd \u2013 Bar vr\u0161eni su zavr\u0161ni radovi kako bi bila pu\u0161tena u javni saobra\u0107aj. Ina\u010de, dugogodi\u0161nja gradnja ove pruge bila je jedan od najve\u0107ih i najskupljih saveznih projekata.<\/p>\n\n\n\n

    Da li su gore navedeni projekti ‘sklonjeni’ za neka bolja vremena? To ne znamo iako je od njihovog dono\u0161enja pro\u0161lo skoro 53 godine (1970.-2023.).<\/p>\n\n\n\n

    Sli\u010dni \u010dlanci: \u201eUspomena na \u0161umsku \u017eeljeznicu \u201eJasenica\u201c u srezu travni\u010dkom\u201c https:\/\/vremeplov.ba\/?p=19167<\/a><\/p>\n\n\n\n

    Ovaj skromni istra\u017eiva\u010dki rad, kojeg smo prezentirali ovim \u010dlankom, zavr\u0161avamo s iskrenom zahvalom prema uposlenicima u Arhivu BiH u Sarajevu, bez \u010dije pomo\u0107i u preporuci kori\u0161tenja dostupne bibliotekarske i arhivske gra\u0111e ne bi bila mogu\u0107a.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Napomena:<\/p>\n\n\n\n

    Preuzimanje dijela (maksimalno tre\u0107ine) ili kompletnog teksta mogu\u0107e je u skladu sa \u010dlanom 14 Kodeksa za \u0161tampu i online medija Bosne i Hercegovine.
    Ako neki drugi medij \u017eeli preuzeti dio\/\u010ditav autorski tekst, mo\u017ee to uraditi isklju\u010divo uz pismeno odobrenje portala vremeplov.ba.
    Nakon dozvole, du\u017ean je kao izvor navesti portal vremeplov.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen na\u0161 tekst.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n

    \n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div><\/div>