{"id":19452,"date":"2023-08-21T20:52:02","date_gmt":"2023-08-21T18:52:02","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/?p=19452"},"modified":"2025-05-18T13:58:57","modified_gmt":"2025-05-18T11:58:57","slug":"most-izmedju-dva-broda-na-savi-historija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2023\/08\/21\/most-izmedju-dva-broda-na-savi-historija\/","title":{"rendered":"Most izme\u0111u dva Broda na Savi – historija"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Predmet istra\u017eivanja ovog rada je most na rijeci Savi izme\u0111u dva Broda. Most koji je nakon kratkotrajne i mukotrpne izgradnje, 1878.\/79. godine, spojio dvije obale, a samim tim i dvije potpuno razli\u010dite vjere, nacije i kulture. Sam rad kronolo\u0161ki prati tri stolje\u0107a o doga\u0111anjima, sudbinama i dramama malih ljudi i kako je stvorena duboka veza izme\u0111u fascinantne gra\u0111evine i \u017eitelja koji se njome slu\u017ei do dan danas.<\/p>\n\n\n\n

Lijeva obala rijeke \u010dini carstvo sa sjedi\u0161tem u Be\u010du a desna carstvo sa sjedi\u0161tem u Carigradu. Njeni \u017eitelji, pod vrhovni\u0161tvom spomenutih carstava u pojasu uz granicu,  bili su u slu\u017ebi grani\u010dara i ujedno ‘topovska hrana’ za koju su godinama krvarili na terenu. U tim sukobima mnogi \u0107e poginuti a mobilisani novi \u017eivalj do\u010dekati istu sudbinu svojih predaka, a nerijetko \u0107e manji broj potra\u017eiti spas emigriranjem. To \u0107e vremenom rezultirati integracijskim procesima na obje strane, na zapadnoj, kroatiziranjem, na isto\u010dnoj bosniziranjem. Ovaj proces dugog trajanja historijski je zabilje\u017een s tim da ponu\u0111eni tekst i znanstveno valorizuje kako su oni tekli.<\/p>\n\n\n\n

Historijsko razdoblje 1697.-1878. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

…\u201eTamo \u0107emo podi\u0107i gvozdeni most…Vozovi \u0107e i\u0107i preko njega i vu\u0107i \u0107e ih parne lokomotive austrijskog cara, kakva Bosna jo\u0161 vidjela nije\u201c, pokazuju\u0107i jaha\u010dkim bi\u0107em prema vrbacima ade koja izviruje iz Save izme\u0111u Turskog<\/em> Broda u Bosni i kraljevskog Broda u Slavoniji. Ovako je kazivao general Filipovi\u0107 stoje\u0107i pod hladovitom kro\u0161njom divovske topole, koja je donedavna vegetirala uz jedan stari turski \u010dardak. Ove rije\u010di zbunjeno su slu\u0161ali predstavnici Turske komande, nosioca protestne note koju je general grubo odbio i naredio da se odmah silom ili milom razoru\u017ea posada u Turskom<\/em> Brodu sa svega 45 askera. Vrlo brzo posada je  razoru\u017eana nakon \u010dega je izvje\u0161ena austrijska i potom spu\u0161tena osmanska zastava. Ovaj doga\u0111aj desio se 28. jula 1878. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/p>\n\n\n\n

Gledano istorijski, prije nepuna tri stolje\u0107a, za turskog \u201evakta\u201c, oba Broda pripadali su istoj teritorijalnoj jedinici-sand\u017eaku, sa sjedi\u0161tem u Slavonskoj Po\u017eegi. Kao cjelina, raspolovljeni vijugavom rijekom, mogla se vidjeti orijentalna arhitektura, \u0161iljci minareta i \u010dalme bradatih had\u017eija. Godine 1691. Ban Nikola Erd\u00f6dy (Hrvatski ban, 1680 \u2013 1693<\/em>) i general Hercog de Croy<\/em> likvidirali su tursko upori\u0161te u Brodskoj tvr\u0111avi i kona\u010dno oslobodili Brod od Turaka. Na slavonskoj strani utihnuo je glas mujezina i od tada Brod postaje baza habzbur\u0161ke ekspanzije prema jugu dok Turski<\/em> Brod dobiva ulogu pograni\u010dne stra\u017ee na Savi, tada, umornog otomanskog carstva. Skoro puna tri stolje\u0107a nakon toga, kontakt izme\u0111u dva Broda branjen je i sprje\u010davan od vojnih vlasti jedne i druge strane.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1697. u Brodu \u0107e boraviti glasoviti Eugen Savojski (Princ italijansko-francuskog porijekla i vrhovni komandant habsbur\u0161ke carske vojske, 1663-1736<\/em>) gdje \u0107e izvr\u0161iti pripreme za napad na Bosnu sa 4 hiljade kopljanika, dvije i pol hiljade pje\u0161aka s pu\u0161kama, dvanaest malih topova i dva mu\u017eara (njem. M\u00f6rser<\/em>, ma\u0111. Mozs\u00e1r,<\/em> starinski top, prangija, op. a.). Naime, nakon velike pobjede nad Turskom vojskom kod Sente, 11. septembra 1697. godine, be\u010dki dvor donosi odluku, da jedan dio carske vojske na \u010delu s Eugenom Savojskim, prije\u0111e kod Broda rijeku Savu i krene u odbijanje Turaka od desne bosanske obale. Utaborio se na Viju\u0161u, prvog naselja koje je nosilo to ime na mjestu dana\u0161njeg Broda (Slavonskog, op. a.). Desetog na dvanaesti oktobra rijeku Savu forsirao je pomo\u0107u brodova \u0107ajki<\/em> koje su bile povezane u most kod Ade i tom prilikom zaobi\u0161ao, kako se tada zvao Turski<\/em> Brod.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Brzim mar\u0161evima napredovao je prema u\u0161\u0107u Spre\u010de u rijeku Bosnu kod Doboja. Posada tvr\u0111ave, dominantnog dvorca iznad Doboja, pru\u017eila je jak otpor. Nakon vojni\u010dkog zauzimanja dvorca, za odmazdu zbog odbijanja ultimatuma o predaji grada, spalio je sve varo\u0161ke ku\u0107e i ambarove.<\/p>\n\n\n\n

Mar\u0161iraju\u0107i sa manjim okr\u0161ajima preko Maglaja, \u017dep\u010da, Vranduka i Zenice 21. oktobra sti\u017ee u selo Doboj (kod Kaknja, op. a.) gdje se i ulogorio. Princ po\u0161alje jednog konji\u010dkog kapetana sa 200 husara (ma\u0111. husz\u00e1r<\/em>, laka konjica, op. a.) dvadeset dvojicom korneta (kornet- stjegono\u0161a, truba\u010d, op. a.) i furira (njem.<\/em> Fouriersch\u00fctz,<\/em> vojnik pozadinac, konju\u0161ar) zapovjediv\u0161i im da idu u izvidnicu prema Sarajevu. Kapetan je ponio pismo adresirano na Sarajlije pisano njema\u010dkim, turskim i srpskim. U pismu, izme\u0111u ostalog, pisalo je da mu se Sarajevo preda jer u protivnom ako ne poslu\u0161aju: …\u201c ma\u010dem i vatrom uni\u0161titi sve i ne\u0107e po\u0161tediti ni djece u maj\u010dinoj utrobi\u201c. Kako se onaj kapetan vratio i raportirao da se pred Sarajevom sukobio sa Turskom konjicom, a u me\u0111uvremenu princ se ve\u0107 utaborio kod Visokog, ponovo po\u0161alje 240 njema\u010dkih konjanika na \u010delu sa general-a\u0111utantom \u0160are (Charree<\/em>) i 200 husara kome je komandovao oberlajtnant od srpske milicije Malini\u0107 (Mallenich<\/em>). Naredba je glasila da se po cijenu sukoba sa neprijateljem donesu pouzdane vijesti o prilikama u Sarajevu tj. o mobilizaciji gra\u0111ana i vojske za odbranu grada i odgovor na pisani ultimatum.<\/p>\n\n\n\n

Kako tog dana i no\u0107i nije dobio odgovor princ zapovjedi da sutra ujutro vojska krene na Sarajevo. Od Visokog prema Sarajevu vojska sa topni\u0161tvom kretala se obalom rijeke Bosne preko Ilija\u0161a i Semizovca, zatim kroz Gornju Vogo\u0161tu (danas Vogo\u0161\u0107a, op. a.) te preko Kobilje Glave izbije na Ko\u0161evsko Brdo. Usput zatekne jednog ranjenog korneta<\/em> koji mu ispri\u010da da je napadnut od turaka gdje sabljama sasijeko\u0161e jednog truba\u010da, a on sam u uzdignutoj ruci dr\u017ee\u0107i pismo, brzo okrene natrag i jedva iznese \u017eivu glavu. Princ naredi da se vojska rasporedi po okolnim brdima i da potom odmah krenu u napad. Po\u0161to se brzo uvidjelo da sa turske strane nema nikakve odbrane, krenu nekoliko odjeljenja u grad u plja\u010dku. U tom pohodu na\u0161li su dosta plijena, a naro\u010dito u du\u0107anima punih robe, koji vlasnici nisu imali kada ukloniti. Oplja\u010dkali su staru pravoslavnu crkvu i iz nje odnijeli vrijednih knjiga i ikona. Uve\u010der je izbio po\u017ear i prema austrijskom izvje\u0161taju izgorjelo je svo Sarajevo. U po\u017earu su stradale gotovo sve d\u017eamije, a u 17 sarajevskih d\u017eamija izginuli su imami i mujezini. Stara pravoslavna crkva je po\u0161te\u0111ena u po\u017earu dok katoli\u010dka crkva u mahali Latinluku u potpunosti je izgorila. Sutradan, 24. oktobra, vojska se ulogorila da se odmori dok su manja odjeljenja plja\u010dkala, gonili bjegunce i ubijali ih i zarobljavali \u017eene i djecu. Hri\u0161\u0107ani su dolazili u logor i molili Princa Eugena da se sa vojskom isele iz Sarajeva \u0161to im je dozvolio i obe\u0107ao da \u0107e ih naseliti sa one strane Save.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Po\u0161to je izveo svoju namjeru Princ Eugen se spremao na povratak. Sililo ga je poodmaklo jesenje vrijeme i bojao se da ki\u0161a i snijeg u\u010dine jo\u0161 gorim i onako lo\u0161e puteve. Kako nije bilo razloga zauzimati sarajevske tvr\u0111avice, koju su \u010duvale turske posade, 25. oktobra, izdata je naredba da se krene natrag. Tog dana padala je jaka i hladna ki\u0161a te po razbla\u0107enim putevima mar\u0161irala je vojska zajedno sa izbjeglicama, zarobljenim muslimanima i jevrejima, a me\u0111u njima bilo je pravoslavaca sa porodicama. Ovakvo lo\u0161e vrijeme nije smetalo vojnicima da usput pale muslimanske ambare i ku\u0107e koje su se nalazile blizu druma. Usput ovoj koloni pridru\u017eivale su se nove izbjeglice i molile vojsku da ih vode preko Save. Negdje oko \u017dep\u010da stigla je vijest da se iz okoline Temi\u0161vara i Biograda (Beograd, op. a.) okupila Turska vojska od 8000 ljudi i da je 22. oktobra krenula da preko Zvornika do\u0111u u Bosnu. Osiguravaju\u0107i uzmak, sa manjim sukobima kod \u017dep\u010da i Maglaja, princ Eugen brzo je mar\u0161irao prema Brodu gdje nakon dvanaest dana mu\u010dkog pje\u0161a\u010denja vojske sa hiljadama izbjeglica stigne na obalu Save tj. 5. novembra 1697. godine.<\/p>\n\n\n\n

Tada\u0161nji zapovjednik Brodske tvr\u0111ave, Mihael Kyba grof od Kinitzfelga<\/em>, obavje\u0161tava Savojskog da je provizorni most, koji je dao osigurati za prelaz u povratku njega i vojske, razoren od strane Turaka. Za odmazdu, naredi da se mjesto spali i sravni sa zemljom. Austrijska vojska, sa vi\u0161e od 40.000 izbjeglica iz Bosne, kod mjesta Poloja,  prebacit \u0107e se u mjesto  Beberine na Slavonskoj strani. Jedan dio izbjeglica \u0107e naseliti Brod, a ostali u mnoga opusto\u0161ena sela Slavonije nakon protjerivanja Turaka u dotada\u0161njim sukobima u europskim pokrajinama Osmanskoga Carstva.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Historijski gledano, vojni\u010dke pobjede Eugena Savojskog kod Sente 1697., Petrovaradina 1716. i Beograda 1717. godine, obilje\u017eile su prekid Turskih osvajanja u Evropi. Uzrokom uzastopnih poraza u ratu sa Austrijom, Karlova\u010dkim (Sremski Karlovci 1699.) odnosno Po\u017eareva\u010dkim mirom (Po\u017earevac 1718.), ozna\u010deno je vrijeme definitivnog povla\u010denja Turske iz Srednje Evrope. Sklopljenim mirom veliki dio teritorije  Hrvatske, Slavonije i Banata, zatim Like i Banije te dio Bosne, ulaze u sastav Austrijskog carstva. Rijeka Sava \u010dini granicu izme\u0111u dva carstva od u\u0161\u0107a Bosuta pa sve do Une.<\/p>\n\n\n\n

Nakon ovih doga\u0111aja, na prostoru Broda, zajedno sa posavskim dijelom Slavonije, bi\u0107e progla\u0161ena Slavonska vojna krajina, ujedno i Hrvatska i Dunavska. Na podru\u010dju hrvatsko-slavonske Vojne granice svim poslovima, pa i sudskim, upravljat \u0107e vojska pod vla\u0161\u0107u hrvatskog bana. U vremenu od 1715. do 1780. godine, Austrija \u0107e izgraditi veliku Carsku i kraljevsku slavonsku pograni\u010dnu tvr\u0111avu. Ova impozantna gra\u0111evina pod imenom \u201eTvr\u0111ava Brod\u201c (Festung Brod<\/em>) bila je pravilnog zvjezdolikog oblika zidana opekom, drvetom i djelomi\u010dno kamenom i opasana zemljanim nabojem u slu\u010daju eventualnih poplava od nabujale rijeke Save. U nju \u0107e biti stacionirana vojska II banske pukovnije. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U to vrijeme svaki stanovnik uz vojnu granicu bio je vojnik (u dobi od 16. do 60. godine \u017eivota). U vrijeme mira svaki se vojnik hranio i odijevao o svom tro\u0161ku, a za vrijeme rata na carsko-kraljevski tro\u0161ak. Uz tvr\u0111avu gra\u0111ena su nova naselja \u010dija je urbana osnova formirana jo\u0161 u tursko doba.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1807. Brod gubi status grada i progla\u0161ava selom, odnosno grani\u010dnim mjestom. Administrativno \u0107e biti podre\u0111en gradu Podvinju. Kako rijeka Sava postaje stalnom granicom izme\u0111u Turske i Austrije stanovnici oba Broda postaju grani\u010dari s brojnim i te\u0161kim vojnim i radnim obavezama. Godine 1820. donosi se proglas o uvo\u0111enju u du\u017enost Slobodne kraljevske op\u0107ine Brod, a za prvog gradona\u010delnika Broda izabran je Mihael Polsater. Naime, prilikom boravka cara Franje II\/I u Brodu 1817. godine,  (prvi car Austrije od 1804-1835 i biv\u0161i car Svetog rimskog carstva od 1792-1806<\/em>) od strane vi\u0111enijih stanovnika, predata mu je molbenica da im se status sela podre\u0111enog Podvinju ukine i vrati status grada. Molba im je usli\u0161ena te osnovom reskripta Dvorskog vojnog savjeta 31. novembra 1819., odnosno donesenim nalogom Centralne komande iz Petrovaradina, januara 1820. godine, Brodu je vra\u0107en status grada. Godine 1860. tvr\u0111ava se ukida, postaje vojni\u010dki bezna\u010dajna, da bi godine 1871. proglasom Franje Josipa I (Franc Jozef car Austrije i kralj Ugarske od 1848-1916<\/em>) Brod progla\u0161en gradom te je nazvan Brod na Savi. Godine 1881. nakon pretrpjelih brojnih reformi i transformacija, Slavonska vojna krajina se ukida da bi tokom 1882. njena oblast se stavlja pod upravu Kraljevine Hrvatske i Slavonije u okviru Zemalja krune Svetog Stefana (Ugarske, op. a.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Jo\u0161 sedamdesetih godina devetnaestog stolje\u0107a Bro\u0111ani su dugo molili da im Kraji\u0161ka uprava utvrdi savsku obalu i da na tako utvr\u0111enoj obali sagradi cestu. Njihovoj se molbi odazvao barun Filipovi\u0107, tada upravitelj Vojne granice i vojni zapovjednik sa sjedi\u0161tem u Zagrebu. Ve\u0107 u junu mjesecu 1878. godine, na osnovu raspisane javne jeftimbe <\/em>i izda\u0161nosti Kraji\u0161ke investicione zaklade iz Zagreba, molba \u0107e im biti usli\u0161ena u nadi skorog zapo\u010dinjana radova. Istorijski gledano, potez barona Filipovi\u0107a ba\u0161 i nije naivan, gledaju\u0107i sa vojno strate\u0161kog a ne sa infrastrukturnog aspekta. Visoko obrazovan i \u010dovjek od polo\u017eaja pomno je pratio situaciju trogodi\u0161njeg ustanka od 1875. do 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori nagovje\u0161tavaju\u0107i kraj vi\u0161estoljetne vladavine Osmanskog Carstva. Iz dostupne \u0161tampe, u vrijeme krize, bezvla\u0161\u0107a i nasilja u Bosni i Hercegovini saznao je na koji na\u010din se rje\u0161ava \u201eisto\u010dno pitanje\u201c tj. pravoslavni ustanici tra\u017ee da se Hercegovina pripoji Crnoj Gori, a Bosna Srbiji dok ustanici iz reda katolika i druge prista\u0161e su imali \u017eelju da se Bosna i Hercegovina pod habsbur\u0161kom krunom sjedini sa katoli\u010dkim hrvatskim zemljama. Tako\u0111er, doznao je diplomatska rje\u0161enja o podjeli pobunjenih pokrajina izme\u0111u Austrije i Rusije. U skladu s sporazumom Austro-Ugarske Monarhije s Rusijom, ostvaren je cilj tj. donesenim sporazumom dobili su pravo vojni\u010dkog ovladavanja i mandat za upravljanje cijelom Bosnom i Hercegovinom.  Njegova namjera Bro\u0111anima \u0107e biti jasna kada \u0107e u roku od mjesec i vi\u0161e dana, u svojstvu generala Austrijske vojske, 25. jula sti\u0107i u Brod sa zadatkom da izvr\u0161i okupaciju Bosne. Tada \u0107e izgovoriti onu svoju \u010duvenu re\u010denicu i tako Bro\u0111anima obe\u0107ati izgradnju ceste, mosta i prugu do Vinkovaca i Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

Period okupacije Bosne i Hercegovine 1878.-1879. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prvi most preko Save \u2013 ako se prelaz na pontonskim \u010damcima mo\u017ee smatrati mostom \u2013 gra\u0111en je u julu 1878. godine, da preko njega pre\u0111u Austro-ugarske trupe sastavljene od 20 bataljuna, 6 satnija, 8 eskadrona, 8 baterija i 8 zbornih mosnih \u201eekvipa\u017ea\u201c ( franc. \u00c9quipage,<\/em> posada, kola sa konjima sa posadom za snabdijevanje, op. a.) tj. 18 hiljada vojnika, 900 konja i 48 topova, kako bi u smislu zaklju\u010dka Berlinskog kongresa izvr\u0161ili okupaciju Bosne i Hercegovine. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na \u010delu infanterije, \u0161oko\u010dkih grani\u010dara, husara i ulanera (ulaner<\/em>, vojnik po osnovu mobilizacije u doba Austro-Ugarske dr\u017eave, op. a.) raznih narodnosti, jezika, uniformi i gajtana, pre\u0161ao je pontone komandant okupacionih snaga general Filipovi\u0107 (Joseph Freiherr Philippovich von Philippsberg<\/em>, Gospi\u0107,1819.-Prag,1889.<\/em>), \u010dovjek hrvatskog porijekla i imena, germanskog odgoja i sadr\u017eaja. Naime, prije njega, u 5 sati ujutro, jedna jedinica na \u010delu sa izvjesnim Franz M\u00fcllerom iz 27. lova\u010dkog bataljona prelazi na drugu stranu obale kako bi razoru\u017eala Tursku posadu. Nakon toga je izvje\u0161ena austrijska zastava, donesena iz Brodske tvr\u0111ave i potom spu\u0161tena osmanska zastava. Kako je najve\u0107i dio vojnika preba\u010den do 9 ujutro, general Filipovi\u0107, zajedno sa na\u010delnikom general\u0161taba Popp-iem, divizionarom Karl von Tegetthoff-om, pukovnikom Carl barunom  Mecs\u00e9ry de Tsoor i brigadirom Scotti-em su prvi pre\u0161li u Bosnu na tlo Turskog<\/em> Broda, te uz zvuke carevke \u201esve\u010dano\u201c su ih do\u010dekali stanovnici svih triju dominantnih bosanskih etno konfesionalnih skupina. General se zahvalio na prijaznom do\u010deku  te poslije du\u017eeg govora rekao: …\u201cza sve vjeroispovijesti i za muhamedance valjati ravnopravnost pred zakonom i sudom i da Njegovo Veli\u010danstvo \u017eeli, da se zakon \u0161tuje i pravda i pravica vr\u0161i\u201c. Nadahnutim govorom prisutnim je dao do znanja da on, komandant carske vojske, u ime Njegovog veli\u010danstva<\/em> dolazi u Bosnu po vojnoj zapovijesti da donose red, mir i civilizaciju napa\u0107enoj pokrajini.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Prijelaz trupa izme\u0111u dva Broda na Savi nije bio jedini. Istodobno je pre\u0111ena granica kod \u0160amca, Gradi\u0161ke, Kostajnice i sa Juga preko granice kod Imotskog i Vrgorca. Prvo vatreno kr\u0161tenje izme\u0111u austrougarske infanterije i ustanika desit \u0107e se kod Doboja. Glavni okr\u0161aj trajao je veoma kratko ispod zidina dvorca. Ovaj impozantni dvorac vi\u0161e je puta igrao zna\u010dajnu ulogu u historiji ratovanja. Godine 1697. od ruku osmanske vojske osvojio ga je princ Eugen Savojski, a 1717. general Petrach.<\/p>\n\n\n\n

Ulaskom vojske u Maglaj ustanici pru\u017eaju \u017eestok otpor. Naime, 3. avgusta, Husarska eskadrila osme Gusarske pukovnije, pod komandom kapetana Milinkovi\u0107a, upast \u0107e u zasjedu i tom prilikom od kur\u0161uma ispaljenih iz kubura i pu\u0161ki kremenja\u010da izginuti 53 Husara i poru\u010dnik grof Chorinsky. Kasnije, nakon okupacije Bosne u blizini novoizgra\u0111enog \u017eeljeznog mosta, du\u017eine od 175 metara, biti \u0107e postavljen obelisk u spomen na pale Husare, a na brdu Preslici i grobni spomenik kao ratni spomen na sve poginule i grofa Chorinsky. Isto tako i kod \u017dep\u010da ustanici pru\u017eaju jak otpor i tom prilikom izgine 18 husarskih vojnika iz \u010detrdesetsedme regimente i jedan poru\u010dnik izvjesni Wihelm Bukin.     <\/p>\n\n\n\n

Nakon 22 dana krvavih borbi, general Filipovi\u0107 umar\u0161irati \u0107e u Sarajevo 19. avgusta 1878. godine. Odmah po zauzimanju grada uspostaviti \u0107e vojnu i civilnu upravu nad Bosnom i Hercegovinom, temeljem odredaba Berlinskog kongresa iz 1878. godine, iako je de iure <\/em>ostala pod sultanovom vla\u0161\u0107u sve do aneksije 1908. godine.<\/p>\n\n\n\n

Dono\u0161enjem i proglasom \u201eprivremenog\u201c gradskog statuta imenovat \u0107e se  Vije\u0107e za grad Sarajevo. \u010clanovi Vije\u0107a birani su u skladu sa njihovom vjerskom pripadno\u0161\u0107u. Za prvog gradona\u010delnika izabran je sarajlija Mustajbeg Fadilpa\u0161i\u0107 (1830.-1892.) od 1878. do 1892. godine, jedan do tada najve\u0107ih zemljoposjednika u zemlji. U prvim danima nakon osvajanja grada uspostavljen je prijeki sud. Zbog dizanja bune i pru\u017eanja otpora austrougarskim trupama devet sarajevskih muslimana pogubljeno je prijekim sudom vje\u0161anjem i na stotine Sarajlija svih vjeroispovijesti uhap\u0161eno i zatvoreno u priru\u010dni logor na zapadnom kraju grada. Oko \u0161est stotina zarobljenika potjerani su na prisilan mar\u0161 do Broda na Savi i odatle vozom preba\u010deni u Be\u010d. Iz Be\u010da preba\u010deni su u zatvor u Olomuc (u dana\u0161njoj \u010ce\u0161koj) da bi nakon progla\u0161enja op\u0107e amnestije 15. novembra 1878. godine svim zarobljenicima dozvoljeno da se vrate u Sarajevo s tim da se od Bosanskog Broda vrate pje\u0161ice. Uslijed hladnih decembarskih no\u0107i tokom mar\u0161a i bez pogodnog smje\u0161taja za odmor mnogi su umrli od smrzavanja.<\/p>\n\n\n\n

Barun Filipovi\u0107 ostavlja Sarajevo 2. decembra 1878. godine. Njegov odlazak  politi\u010dke je naravi zbog optu\u017ebi od strane ma\u0111arskih politi\u010dkih krugova pod kojem ga optu\u017euju da, kao imenovani Poglavar okupirane zemlje, politi\u010dkim ustrojem namjerava vezati Bosnu i Hercegovinu uz Hrvatsku, koje bi za posljedicu bilo naru\u0161avanje temeljnih odnosa snaga u dualisti\u010dkoj ure\u0111enoj Monarhiji. Naime, vr\u0161e\u0107i glavne pripreme za civilnu upravu Bosne i Hercegovine, na \u010delu sa pravnikom Vladimirom Ma\u017eurani\u0107em (Karlovac 1845.-Zagreb 1928.), ina\u010de sin pjesnika i bana Ivana Ma\u017eurani\u0107a (1814.-1890.), donosi Nacrt uprave za BiH i \u0161alje ga u Be\u010d u kom stoji prijedlog trajnog osiguranja zadobivenih pokrajina ukoliko se ustroj u pokrajinama tako udesi kako bi se vremenom mogle pripojiti na ustroj kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Ovo se Be\u010du nije svidjelo, te mu ga vrate na ispravak, a Filipovi\u0107 ga netaknutog po\u0161alje u Be\u010d. Kako i pored novog upozorenja iz Be\u010da ostaje pri svojoj odluci za to bude i opozvan. Prilikom napu\u0161tanja Sarajeva, od strane vojnih i gradskih vlasti, prire\u0111en mu je sve\u010dan ispra\u0107aj. Igrom sudbine ne\u0107e se vratiti putem doline Bosne prema Bosanskom Brodu odakle je prije \u010detiri mjeseca krenuo u vojni\u010dki pohod prema Sarajevu. Razlog je prirodne naravi jer se rijeka Sava izlila iz svog korita i poplavila oba Broda, Sijekovac i sve do Dervente. Kako se tada pri\u010dalo od Sijekovca do Dervente moglo se putovati samo \u010damcem. Mo\u017ee biti i razlog odustajanja zbog vijesti da se velika grupa oslobo\u0111enih zarobljenika kre\u0107e dolinom Bosne prema Sarajevu pa se njegovo gospodstvo<\/em> nije \u017eeljelo kompromitovati u mogu\u0107em susretu sa njima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Vi\u0161ednevnim putovanjem, \u0161to jahanjem \u0161to pomo\u0107u zapre\u017enih vojnih kola, uputio se preko Mostara u Kotor. Iz Kotora, odnosno Mornari\u010dke baze u Boki, brodom ratne mornarice prebacio se do Trsta i kasnije \u017eeljeznicom do Be\u010da. Za uspje\u0161no vojno zauzimanje cijele Bosne i Hercegovine, kao najsjajnijoj epizodi vojni\u010dke karijere, barun Filipovi\u0107 dobio je niz odlikovanja kao \u0161to su: Zapovjedni\u010dki kri\u017e vojnog ordena Reda Marije Terezije i Veliki Kri\u017e Leopoldova ordena koji mu je dodijelio car Franjo Josip I. Generala Filipovi\u0107a naslijedio je vojvoda Wilhelm Nikolaus od W\u00fcrttemberga ( Wilhelm Herzog Nikolaus von Wurttemberg, 1828.-1891.<\/em>) Vojvoda od Virtemberga bio je na \u010delu Sedme pje\u0161adijske divizije sa zadatkom da od Gradi\u0161ke i Kostajnice nastupi preko Novog, Banja Luke, Jajca i Viteza i da se u rejonu Zenice sastane sa snagama koju je predvodio general Filipovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Dolaskom J\u00f3zsefa Szl\u00e1vyja (1818-1900) na \u010delo zajedni\u010dkoga Ministarstva financija po\u010detkom 80-ih godina zapo\u010dela je ma\u0111arska politi\u010dka dominacija u Bosni i Hercegovini, koja je kulminirala 1882. godine imenova\u00adnjem Benjamina K\u00e1llaya njezinim upraviteljem.<\/p>\n\n\n\n

Most \u010diju je gradnju najavio Filipovi\u0107 izgradila je be\u010dka gra\u0111evinska  firma \u201eFreiherr von Schwarz<\/em>\u201c, dobiv\u0161i na licitaciji radove za svotu od dva i pol miliona forinti. Tako\u0111er, ista firma izgradit \u0107e prugu standardnim kolosijekom (1435 mm) od Broda na Savi do Bosanskog Broda (Brod \u2013 Bosnabroder Eisenbahn<\/em>) duga\u010dku 3,444 km. Ova pruga, bi\u0107e spojena sa standardnom glavnom prugom k.u.k Ma\u0111arskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica Dalj \u2013 Vinkovci – Broda na Savi koja je pu\u0161tena u saobra\u0107aj 22. novembra 1878. godine. Tro\u0161kovi izgradnje mosta i dijela pruge bili su pokriveni okupacionim kreditom. Datumom po\u010detka radova na izgradnji mosta i uzane pruge, oktobra 1878. godine, umjesto naziva Turski<\/em> Brod administrativno i slu\u017ebeno nosit \u0107e naziv Bosanski Brod. Gra\u0111enje mosta trajalo je devet mjeseci te je most zajedno sa spojnom prugom predat saobra\u0107aju 5. jula, odnosno slu\u017ebeno otvoren za saobra\u0107aj 10. avgusta 1879. godine.  Samo na mjesec prije, 8. juna iste godine, u redovan saobra\u0107aj pu\u0161tena je pruga uzanog kolosijeka (760 mm) Bosanski Brod \u2013 Zenica. Me\u0111utim, most je stajao na drvenoj konstrukciji te je Ma\u0111arsko ministarstvo komunikacija oformilo stru\u010dnu komisiju koja je 15. juna 1879. godine zaklju\u010dila da se most ostavi u dosada\u0161njem stanju i da se do izgradnje definitivnih (betonskih, op. a.) stubova prikupe jo\u0161 neki podaci o visini nastupaju\u0107e visoke vode i o veli\u010dini stvarno potrebne visine za brodove koji plove Savom. Ovakvo stanje izgra\u0111enog mosta nije prestavljao problem u prvim razmjenama dobara: sa bosanske strane stizali su vozovi natovareni ugljenom, soli, jelovim, hrastovim i bukovim trupcima, sitnom i krupnom stokom, dok iz suprotnog pravca stizale kompozicije krcate vojskom, \u017eandarmima, financima, bankarima, trgovcima i \u010dinovnicima. Izgra\u0111ena pruga Brod \u2013 Bosnabroder Eisenbahn<\/em> bila je u vlasni\u0161tvu Austrijskih vojnih vlasti, a \u017eeljezni\u010dki operater je bio pod upravom Ma\u0111arskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica.<\/p>\n\n\n\n

Period gra\u0111enja mosta preko Save, Brod \u2013 Bosanski Brod, 1878. \u2013 1879.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U periodu okupacije u Bosni i Hercegovini prakti\u010dno i nisu postojali pogodni drumovi, a ono malo \u0161to ih je bilo bili su te\u0161ko prohodni. Jedina postoje\u0107a pruga, Dobrljin \u2013 Banja Luka, kao zavr\u0161ena dionica ranije projektovane tzv. \u201eSand\u017eak pruge\u201c (1872), nije pokrivala dovoljnu teritoriju, a nije bila dovoljno sigurna, po\u0161to su na njoj bili \u010desti prekidi saobra\u0107aja. Radi brzog slanja trupa i zaposjedanja teritorija, ubrzana gradnja pruga za austro-ugarsku vladu postala je strategijska nu\u017enost. Ta nu\u017enost zahtijevala je izgradnju pruge uzanog kolosijeka od Bosanskog Broda prema Zenici i Sarajevu koja bi bila spoj budu\u0107oj pruzi normalnog kolosijeka  Dalj \u2013 Vinkovci – Brod na Savi (pu\u0161tena u saobra\u0107aj 22. studenog\/novembra 1878. godine, op. a.). Izgra\u0111ena pruga Vinkovci \u2013 Brod na Savi prvu godinu koristila bi se isklju\u010divo u vojne svrhe da bi budu\u0107om izgradnjom mosta preko Save, (polovinom 1879. godine, op. a.) bila predata u javni saobra\u0107aj.  Po\u0161to je rijeka Sava tekla pored oba Broda bilo je neophodno izgraditi jedan stabilni most koji bi \u017eeljezni\u010dkom i cestovnom komunikacijom spojio ova dva mjesta.<\/p>\n\n\n\n

Na osnovu zavr\u0161enog detaljnog projekta kao prvi dan po\u010detka radova na mostu uzima se 18. septembar 1878. godine, jer se pristupilo obilje\u017eavanju osovine mosta, a od 30. septembra do 3. oktobra komisijski su fiksirani visina mosta, \u017eeljezni\u010dki nasip i prilazne rampe. Ve\u0107 sutradan, 4. oktobra, na bosanskoj strani, otpo\u010deli su radovi na izgradnji \u017eeljezni\u010dke uzane pruge 760 mm na dionici Brod \u2013 Derventa, a 6. oktobra otpo\u010deli su radovi na mostu tj. prvo zabijanje pilota za nosa\u010de jarmova.<\/p>\n\n\n\n

Projektovanje i pripremni radovi gra\u0111enja mosta<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako su vojni interesi zahtijevali hitnu uspostavu mostovne komunikacije, koja \u0107e biti sposobna za kori\u0161tenje pod svim okolnostima tj. cestovnog i \u017eeljezni\u010dkog saobra\u0107aja, nare\u0111eno je hitna izgradnja u \u0161to kra\u0107em roku. <\/p>\n\n\n\n

U smislu ovih zahtjeva podnesen je Ministarstvu rata generalni projekat od strane ing. Vilhelma Presela (Wilhelm von Pressel, 1821-1902)<\/em> imenovani njema\u010dki zvani\u010dnik i \u017eeljezni\u010dki in\u017eenjer Otomanskog carstva, odnosno biv\u0161i direktor za gra\u0111enje c. i k. privatnog dru\u0161tva Ju\u017enih \u017eeljeznica. Most je bio projektovan tako da gvozdeni re\u0161etkasti nosa\u010di u pet polja po 80 metara raspona, po\u010divaju na drvenim jarmovima, raspore\u0111enim i sa ostavljenim slobodnim prostorom za naknadne definitivne (betonske) stubove. Za kori\u0161tenje mosta kao zajedni\u010dkog za cestovni i \u017eeljezni\u010dki saobra\u0107aj postojala su dva alternativna prijedloga. Po prvom pruga je le\u017eala izme\u0111u re\u0161etkastih nosa\u010da, a za cestovni saobra\u0107aj predvi\u0111ale su se konzole za no\u0161enje kolovoza izvan re\u0161etaka. Po drugom prijedlogu kolosijek i kolovoz u \u0161irini dvije trake vozila, predvi\u0111aju se jedan pored drugog odjeljeni za\u0161titnom pregradom, izme\u0111u re\u0161etkastih nosa\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Lokacija mosta odre\u0111ena je u neposrednoj blizini Broda, zapadno, na mjestu gdje je rijeka ostrvom podijeljena u dva rukavca. S obzirom da je na osnovu projekta, izvo\u0111enjem provizornih jarmova data mogu\u0107nost da se most izgradi u kratkom vremenu, ministarstvo rata prezidijalnim ukazom od 28. avgusta 1878. naredilo predsjedniku tehni\u010dkog i vojnog komiteta feldmar\u0161allajtnantu Danielu Freiher von Salis \u2013 Soglio (Daniel Freiherr von Salis-Soglio, 1826-1919<\/em>), u to vrijeme generalni inspektor austrougarske vojske, da izvr\u0161i pripreme u svrhu izdavanja radova na gra\u0111enju mosta i da sklopi odgovaraju\u0107e ugovore. Da bi se ovom nare\u0111enju moglo udovoljiti bilo je potrebno predhodno izraditi detaljan projekat mosta.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U roku od nekoliko dana organizovan je u okviru tehni\u010dkog i administrativnog komiteta odgovaraju\u0107i biro ( Schnellpressen-Druck des k.k. milit\u00e4r Geographic Institutes<\/em>), u kojem je bilo osam in\u017eenjera, ve\u0107inom preuzetih iz \u017eeljezara, na koje se ra\u010dunalo kod izrade re\u0161etkastog mosta. Izrada ovog projekta, na prijedlog in\u017e. Vilhelma Presela,  bio je pod rukovodstvom sekcijskog in\u017eenjera Franz Vabit\u0161a (Franz Vabitsch<\/em>), u tu svrhu upu\u0107enog od privatnih ju\u017enih \u017eeljeznica, dok je generalni inspektor Freiher von Salis uz pomo\u0107 sekcijskih in\u017eenjera li\u010dno rukovodio izdavanjem radova i sklapanjem ugovora.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Zahvaljuju\u0107i okretnosti i marljivosti ovog projektantskog biroa u pogledu metode i organizacije umno\u017eavanja spisa i crte\u017ea veliku pomo\u0107 u tehni\u010dkim sredstvima dobi\u0107e od tehni\u010dkog i administrativnog vojnog komiteta ( Autograph im k.k. t. & a. milit\u00e4r Comite<\/em>). Predsjednik komiteta je ve\u0107 4. septembra 1878. godine, dakle u roku 8 dana, izvijestio nadle\u017ene da su radovi ve\u0107 izdati preduze\u0107ima, ugovori su zaklju\u010deni a izrada detaljnih projekata bi\u0107e zavr\u0161ena do 15. septembra. Da bi se dobila predstava o veli\u010dini izvr\u0161enog posla u tako neuobi\u010dajeno kratkom vremenu treba spomenuti da je projekat obuhvatio: 1 (jedna) promemorija, 20 originalnih planova, dva grafi\u010dka hidrauli\u010dka prikaza rijeke Save kod Broda, jedan statisti\u010dki prora\u010dun i jedan prora\u010dun te\u017eina. Sa umno\u017eavanjem projekta za razne ustanove nastao je elaborat sa 392 nacrta. Umno\u017eavanja su vr\u0161ena kvalitetno u litografskom i fotografskom zavodu tehni\u010dkog i administrativnog vojnog komiteta.<\/p>\n\n\n\n

Za izgradnja drvenih jarmova i svih sporednih postrojenja po jedina\u010dnim cijenama, zatim izrada monta\u017enih skela za ra\u010dun odnosnih \u017eeljezara, izdata je konzorciju Jochem, Dunz i Anderle (Konsortium Jochem, Dunz & Anderle<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

Izrada i montiranje po jednog polja mosta povjerena je sljede\u0107im izvo\u0111a\u010dima:<\/p>\n\n\n\n