{"id":19769,"date":"2024-07-21T12:46:43","date_gmt":"2024-07-21T10:46:43","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/?p=19769"},"modified":"2025-05-18T13:58:57","modified_gmt":"2025-05-18T11:58:57","slug":"sumska-i-elektricna-zeljeznica-firme-ugar-u-turbetu-1911-1941","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2024\/07\/21\/sumska-i-elektricna-zeljeznica-firme-ugar-u-turbetu-1911-1941\/","title":{"rendered":"\u0160umska i elektri\u010dna \u017eeljeznica firme \u201eUgar\u201c u Turbetu, 1911.-1941."},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: <\/strong>Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Ovaj istra\u017eiva\u010dki rad, pored ostalog, sadr\u017ei tehni\u010dke podatke o izgradnji i eksploataciji \u0161umskih \u017eeljeznica: \u0160umske (erarne) pruge, Busova\u010dke planine, Busova\u010da \u2013 Tisovac \u2013 Kozice \u2013 Ka\u010duni \u2013 Zahorsko podru\u010dje<\/strong> (70.210 m); Turbe \u2013 Suho Polje \u2013 Smet \u2013 Gostilj \u2013 Ilomska<\/strong>, 1912.-1938. (73.900 m); Elektri\u010dna industrijska \u017eeljeznica Turbe \u2013 Pilana, <\/strong>1913.-1941. (2.400 m); \u0160umsko-industrijska pruga \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c, Turbe \u2013 Sebe\u0161i\u0107<\/strong>, 1931. god. (52.500 m); \u0160umska pruga \u201eSeme\u0161nica\u201c – Donji Vakuf, <\/strong>1927.-1939. (31.433 m); \u0160umskih pruga \u201eJanj\u201c i \u201eJanj II\u201c u Donjem Vakufu<\/strong> 1952.-1954. (52.677 m).<\/p>\n\n\n\n

Uvod u temu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Temeljem odredaba Berlinskog kongresa iz 1878. godine, Bosna i Hercegovina \u0107e biti okupirana od strane Habsbur\u0161ke Monarhije, koja \u0107e ostati i dalje formalno pod sultanom, sve do aneksije 1908. godine. Odmah \u0107e uspostaviti civilnu i vojnu upravu nad Bosnom i Hercegovinom i Septembra mjeseca iste godine otpo\u010dinju intenzivni radovi na izgradnji \u017eeljeznog mosta izme\u0111u dva Broda i prvi kilometri \u017eeljezni\u010dke pruge prema Zenici koja \u0107e biti pu\u0161tena u saobra\u0107aj 08.06.1879. godine. Nastavkom izgradnje pruge do Sarajeva (04.10.1882.), trasa Bosanski Brod \u2013 Sarajevo u cjelini zauzima posebno mjesto i u budu\u0107nosti \u0107e imati ogromni podsticaj za privredni razvoj Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

Na ovu glavnu prugu, dolinom rijeke Bosne, izgradit \u0107e se \u017eeljezni\u010dki industrijski odvojci Doboj \u2013 Usora \u2013 Pribini\u0107 (1886), Doboj \u2013 Tuzla \u2013 Simin Han (1886), Zavidovi\u0107i \u2013 Kamenica (1899), Zavidovi\u0107i \u2013 Olovo \u2013 Kusa\u010de (1901), Begov Han \u2013 Bistri\u010dak (1911) i Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da (1913).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Odvojak ili glavni krak od magistralne pruge, u slivu rijeke La\u0161ve i Vrbasa, godine 1891. po\u010dinje gradnja \u017eeljezni\u010dke trase od stanice La\u0161va \u2013 Travnik (1893), Travnik – Donji Vakuf \u2013 Bugojno (1894) i Donji Vakuf \u2013 Jajce (1895). Krak do Jajca projektovan je sa \u017eeljom spajanja Banja Luke sa Sarajevom, odnosno krak do Bugojna u namjeri spajanja sa Splitom. Pruga je bila zemaljsko vlasni\u0161tvo pod upravom k. i k. Bosna Bahn (k.k.BB), a od 1895. Direkcije bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica (BHStB).<\/p>\n\n\n\n

Kako je srednja Bosna posjedovala velika prirodna bogatstva, me\u0111u kojima su se nalazile i \u0161ume, a u cilju osiguranja potrebnih finansijskih prihoda zemaljskoj blagajni. Austrougarska uprava (bosanski biro sa Zajedni\u010dkim Ministarstvom finansija u Be\u010du – ZMF) u BiH orijentirala se u po\u010detku na prodaju pojedinih \u0161umskih podru\u010dja putem direktnih pogodbi i zaklju\u010divanja dugoro\u010dnih ugovora sa pojedinim preduze\u0107ima i poduzetnicima. Ovom namjerom stvoreni su uslovi za potpisivanje prvih ugovora izme\u0111u zemaljskog erara i privatnih firmi i priznavala su im se prava na izgradnju i iskori\u0161tavanja \u0161umskih \u017eeljeznica, koje su gra\u0111ene o tro\u0161ak firme, u granicama ugovorenog \u0161umskog podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na \u017eeljezni\u010dkoj liniji La\u0161va \u2013 Travnik \u2013 Donji Vakuf (1894-1912) nadovezano je nekoliko \u0161umskih \u017eeljeznica i to erarna re\u017eijska pruga \u0161umske uprave u Busova\u010di (9,98 km na parnu vu\u010du i 26,36 km ostalih kolosijeka, kotura\u010de), Han Kompaniji (9 km od toga 5 km na parnu vu\u010du), \u0161umska \u017eeljeznica firme \u201eUgar\u201c kod Turbeta (16,7 km od toga 9 km na parnu vu\u010du, i 11 km \u017eicne \u017eeljeznice u prvoj etapi gradnje).<\/p>\n\n\n\n

Prvi dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji drveta \u0161umskog podru\u010dja Ugar zaklju\u010den je 1911. godini sa firmom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c i ugovor \u0161umskog podru\u010dja Dnoluka sa firmom \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c Zbog lo\u0161eg poslovanja ove firme \u0107e kasnije mijenjati vlasnike pa prije nego pre\u0111emo na glavnu temu, dozvolite da u kratkim crtama navedemo njihovu poslovnu biografiju integriranu iz vi\u0161e objavljenih knjiga i dostupne arhivske gra\u0111e Arhiva BiH, fond ZMS (1911-1918), D\u017dS (1922-1938)  JD\u017d-J\u017d, neobjavljeni fond (1952-1954) <\/p>\n\n\n\n

Ugar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher, Turbe (1911-1918)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Krajem maja 1911. godine izvr\u0161ena je submisijska prodaja sje\u010divih masa \u010detinarskog drveta u susjednom \u0161umskom podru\u010dju Ugar (4.900 ha), na teritoriji sreza travni\u010dkog i banjalu\u010dkog. Na licitaciji je prispjelo ukupno \u0161est ponuda, od kojih je najpovoljnija bila inokosnog preduze\u0107a Hagenbucher Georga, industrijalca iz Linza u Austriji, koji je bio ina\u010de njema\u010dki dr\u017eavljanin.  George Hagenbucher posjedovao je firmu u Austriji pod nazivom \u201eVeleprodaja drveta, parnih pila i tvornica drvene galanterije a. d. Linz\u201c (\u201eHolzgro\u00dfhandlung Linzer Dampfs\u00e4ge  und Holzwarenfabrik A. G. Linz\u201c<\/em>)        <\/p>\n\n\n\n

Sa njim je u julu 1911. godine zaklju\u010den dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Ugar u trajanju od 20 godina (1912-1932). Predmet ugovora je bila sje\u010da oko 842.000 m3<\/sup> u \u0161umi na panju sa prosje\u010dnim godi\u0161njim etatom od oko 42.000 m3<\/sup>. Krajem 1912. godine inokosno preduze\u0107e G. Hagenbucher pretvoreno je u akcionarsko dru\u0161tvo pod nazivom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c (\u201eUgar – Forstindustrie Aktiengesellschaft, Gebr\u00fcder Hagenbucher\u201c<\/em>) tako da je s tim izvr\u0161en i prenos ugovora iz 1911. godine. Osnovni ulo\u017eeni kapital najve\u0107im dijelom bio je u rukama bra\u0107e Hagenbucher dok je manji dio akcija nalazio se u posjedu nekolicine austrijskih industrijalaca.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ukupna investicija od 3,900.000 kruna ulo\u017eena je u izgradnju pilanskog postrojenja sa instaliranim pogonskim ma\u0161inama, \u017eicne \u017eeljeznice (11,2 km), \u0161umske \u017eeljezni\u010dke pruge na parni i elektri\u010dni pogon  (16,7 km) i niz gra\u0111evinskih objekata za potrebe \u0161umske manipulacije. \u017dicna \u017eeljeznica kao i pilansko postrojenje stavljeno je u pogon po\u010detkom 1912. godine dok su kasnije nastale  pote\u0161ko\u0107e u realizaciji izgradnje \u0161umskih transportnih komunikacija.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, sje\u010dne preliminare za 1912. i 1913. godinu je realizovano gotovo u cijelosti. Svo posje\u010deno drvo iz \u0161umskog podru\u010dja u cijelosti je transportovano \u017eicnom \u017eeljeznicom do pilanskih postrojenja u Turbetu na daljnju obradu. Sje\u010dni preliminar za 1914. godinu firma realizuje oko 18% dok je do kraja austrougarske uprave u BiH (1918) posjeklo i preuzelo oko 90.000 m3<\/sup> \u010detinarskog drveta prve i druge  klase. Zbog prilika i doga\u0111aja povodom tzv. balkanske krize i djelomi\u010dno mobilizacije ljudstva (1913. godine), kao i po\u010detka Prvog svjetskog rata (1914. godine) onemogu\u0107ilo je firmi redovno poslovanje. Uzrokom nastale situacije i lo\u0161eg poslovanja kompletan paket akcija bi\u0107e u rukama be\u010dke firme \u201eDie Vereinigte Holzindustrie A. G.\u201c<\/em> Iza koje je stajao austrijski industrijalac i finansijer Oskar K\u00f6rner.<\/em> <\/p>\n\n\n\n

Preduze\u0107e H. D\u017eini\u0107 \/ Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. (1911-1914)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

 Godine 1911. u \u0161umskom podru\u010dju Ugar, podru\u010dja Dnoluka (823 ha), travni\u010dkog i jaja\u010dkog sreza, na submisijskoj prodaji sje\u010dive mase najbolju ponudu daje inokosno preduze\u0107e Hamidbeg D\u017eini\u0107 iz Banja Luke. Iste godine zaklju\u010den je dugoro\u010dni ugovor u trajanju od deset godina (1912-1921). Predmet ugovora je bila sje\u010da oko 200.000 m3<\/sup> \u010detinarskog korisnog drveta prve i druge klase i 30.000 m3 <\/sup>bukovog i ogrevnog drveta. Pomenuto preduze\u0107e nije pristupilo realizovanju zaklju\u010denog ugovora u 1912. i 1913. godini pravdaju\u0107i se da ne mo\u017ee otpo\u010deti sje\u010du drveta prije izgradnje \u0161umskih transportnih komunikacija i industrijskog postrojenja za preradu drveta. Istovremeno, preduze\u0107e je bilo u stalnom kontaktu sa susjednim preduze\u0107em G. Hagenbucher iz Turbeta za ustupanje i prenos dugoro\u010dnog i ugovornog podru\u010dja Dnoluka.<\/p>\n\n\n\n

Da bi izbjegao otpor austrougarskih vlasti zbog ovakvih transakcija, koje su imale \u0161pekulativni karakter, u septembru 1913. godine, Inokosno preduze\u0107e H. D\u017eini\u0107 pristupa osnivanju akcionarskog dru\u0161tva pod nazivom \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c sa osnovnim kapitalom od 600.000 kruna. Polovina kapitala bila je u posjedu Hamidbega D\u017eini\u0107a, njegovog brata Hakibega D\u017eini\u0107a, zeta Ibrahimbega \u010cengi\u0107a i \u0160erifa Arnautovi\u0107a dok je druga polovina bila u posjedu industrijalca Serelmann dr Eduarda i njegovog zeta Horvath dr Mora.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kako novoosnovano preduze\u0107e \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d.\u201c  nije pristupilo realizovanju prenesenog dugoro\u010dnog ugovora iz 1911. godine, po\u010detkom prvog svjetsko rata (1914) zatra\u017eilo je odga\u0111anje do normalizovanja prilika, \u0161to je prakti\u010dno zna\u010dilo do kraja rata, koriste\u0107i se pri tome odredbama o moratorijumu dugovanja. U me\u0111uvremenu su gotovo sve firmine akcije dospjele u posjed kreditnog zavoda iz Be\u010da tj. \u201eBe\u010dka kreditna udruga za poslovanje i trgovinu\u201c (\u201eKreditverein f\u00fcr Handel und Gewerbe\u201c<\/em>), a neposredno iza toga u ruke be\u010dke firme \u201eDie Vereinigte Holzindustrie A. G.\u201c<\/em> (isti slu\u010daj sa akcijama preduze\u0107a \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c u Turbetu)  iza koje je stajao austrijski industrijalac i finansijer Oskar K\u00f6rner.<\/em><\/p>\n\n\n\n

On je poveo pregovore sa Zemaljskom vladom BiH uz posredovanje Zajedni\u010dkog Ministarstva u Be\u010du o integrisanju oba preduze\u0107a u jedno jedinstveno uz istovremenu reviziju dugoro\u010dnih ugovora za eksploataciju ugovornih podru\u010dja Ugar i Dnoluka (1911-1912).<\/p>\n\n\n\n

Ugar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe, Oskar K\u00f6rner (1914-1927)<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako je navedeno, komplet paket akcija preduze\u0107a \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c i \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c pripadao je be\u010dkom industrijalcu Oskaru K\u00f6rneru koje je pribavio u toku prvog svjetskog rata (1914-1918). Neposredno poslije rata oba preduze\u0107a stavljena su pod sekvestar koji je brzo skinut, jer se Oskar K\u00f6rner legitimisao kao \u010dehoslova\u010dki dr\u017eavljanin. Kao novi vlasnik, oba preduze\u0107a objedinio je u jedinstveno akcionarsko preduze\u0107e pod nazivom \u201eUgar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe\u201c. Ovim sporazumom Zemaljska vlada je bila zadovoljna, jer u izvr\u0161enoj transakciji dobila ja\u010deg ugovornog \u2018kontrahenta\u2019 <\/em>koji su joj pru\u017eali ve\u0107e garancije u pogledu izvr\u0161avanja ugovornih obaveza i obezbje\u0111ivanja redovitih i kontinuiranih prihoda.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Godine 1920. sa Ministarstvom \u0161uma i rudnika u Beogradu, Kraljevine SHS, zaklju\u010dio je dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Ugar i Dnoluka, s tim \u0161to je trajanje ugovora za podru\u010dje Ugar odre\u0111eno 20 godina, s godi\u0161njim etatom od oko 42.000 m3<\/sup>  \u010detinara, a za podru\u010dje Dnoluka 10 godina, s godi\u0161njim etatom od oko 20.000 m3 <\/sup> \u010detinara i 3.000 m3   <\/sup>bukovine. Za transport drveta iz \u0161ume do pilane u Turbetu koristio je novokombinovani na\u010din transporta koji je dao izgraditi odmah po potpisivanju dugoro\u010dnog ugovora. Do 1927. godine, naslije\u0111ene parne pruge i kotura\u010de (gravitaciona pruga) produ\u017eio je u nove \u0161umske revire sa izgradnjom \u010dekrka i \u017ei\u010dara tako da je do tog vremena imao oko 70 kilometara izgra\u0111enih \u0161umskih pruga, 750 metara \u010dekrka na Smetu i 800 metara duge \u017ei\u010dare u Babanovcu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Vozni park novoosnovane firme sa\u010dinjavao je sedam parnih lokomotiva, 100 pari truck vagoneta za prevoz oblovine, osam plato vagona za transport prostornog drveta i deset ostalih tipova kola za prevoz razne robe i radnika. Na naslije\u0111enu parnu pilanu u Turbetu (od bra\u0107e Hagenbucher) sa instaliranim osam gatera i pogonskim strojem od 850 KS pro\u0161irio je sa jo\u0161 dva puna gatera tako da je njen godi\u0161nji proizvodni kapacitet iznosio oko 60.000 m3 <\/sup> pilanske oblovine, ra\u010dunaju\u0107i u jednoj smjeni. U toku 1921.-1927. godine, firma je iskoristila u ugovornom podru\u010dju Ugar i Dnoluka oko 1,218.00 m3<\/sup> \u010detinara i oko 95.000 m3  <\/sup>bukovine, \u0161to zna\u010di skoro trostruko ve\u0107i etat od onog koji je bio predvi\u0111en u ugovoru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ve\u0107inu drvnih sortimenata eksportovao je u Trst (ju\u017enom prugom do Dubrovnika i dalje brodom) prodavaju\u0107i robu tr\u0161\u0107anskoj firmi \u201eSociet\u00e0 Anonima Forestale Triestina<\/em>\u201c u daljnjem tekstu \u201eForestale\u201c. U nedostatku nov\u010danih sredstava da redovno finansira poslovanje svoje firme Oskar K\u00f6rner  je od firme \u201eForestale\u201c primao nov\u010dane avanse za prodatu robu i proizvode pri \u010demu su mu za pokri\u0107e tih zajmova slu\u017eile akcije firme \u201eUgar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe\u201c. Kako vremenom nije bio u mogu\u0107nosti da udovolji svojim obavezama bio je prinu\u0111en da sa firmom \u201eForestale\u201c izvr\u0161i transakciju, prepu\u0161taju\u0107i cjelokupno poslovanje o eksploataciji \u0161uma u ugovornom podru\u010dju Ugar i Dnoluka s industrijskim postrojenjem za preradu drveta u Turbetu i cjelokupnim voznim parkom.<\/p>\n\n\n\n

\u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija d. d. u Turbetu\u201c – Firma \u201eForestale\u201c (1927-1942)<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Preuzimaju\u0107i svoje vlasni\u0161tvo firmu \u201eUgar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe\u201c,  firma \u201eForestale\u201c formira i registruje novo preduze\u0107e pod nazivom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija d. d. u Turbetu\u201c<\/em>(u daljnjem tekstu \u201eUgar d. d. u Turbetu\u201c) i time preuzima cijelu njenu aktivu i pasivu. Ina\u010de, firma \u201eForestale\u201c bila je u vlasni\u0161tvu jedne bogate porodice iz Trsta, a njihov zet dr Glass postao je direktor firme u Turbetu, gdje je \u017eivio i bio veliki humanista pa je tako ostao u lijepom sje\u0107anju Turbe\u0107ana. Da bi novoosnovano preduze\u0107e obezbijedilo \u0161to racionalniju amortizaciju ulo\u017eenih investicija ula\u017ee napor da svojoj parnoj pilani u Turbetu osigura nove rezervoare sirovina.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 februara 1927. godine do\u0161lo je do sporazuma izme\u0111u firme \u201eUgar d. d. u Turbetu\u201c (bolje re\u010deno \u201eForestale\u201c u Trstu) i preduze\u0107a \u201eSlavija \u2013 \u0161umska industrija d. d. Zagreb\u201c koji je najve\u0107i dioni\u010dar bio neizbje\u017eni (kontroverzni) industrijalac Oskar K\u00f6rner. Ugovor je sa\u010dinjavao transakciji<\/em> vezano za eksploataciju \u0161uma u podru\u010dju gornjeg toka Vrbasa (Sebe\u0161i\u0107, Seme\u0161nica, \u0160krta planina sa Sto\u017eerom i Crnim vrhom) uz otkup \u0160umsko-industrijskog preduze\u0107a \u201eBistrica\u201c d. d. (vlasnik Prva hrvatska \u0161tedionica) te pilansko postrojenje u Trnova\u010di ( \u201eUgar d. d. u Trnova\u010di\u201c) kod Gornjeg Vakufa sa tri gatera (Pilana izgorjela 1937.), zatim pilanu pod zakup, dvadesetih godina, od firme \u201eBra\u0107a Pansini\u201c (uz rijeku Seme\u0161nicu kod Donjeg Vakufa) i izgra\u0111enu parnu pilanu (1928) u Donjem Vakufu s pogonskim strojem snage od 100 KS sa tri gatera, s godi\u0161njim kapacitetom od oko 16.800 m3<\/sup>  \u010detinarske oblovine u jednoj smjeni.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Poslovnom carstvu za firmu \u201eForestale\u201c nema kraja. Naime, firma \u201eUgar\u201c sa sjedi\u0161tem u Turbetu poslovnim ugovorom sa Dr\u017eavnom \u0161umarijom Busova\u010da (Forestvervaltung Busova\u010da<\/em>) dobavljala \u0161umsko drvo iz podru\u010dja Busova\u010dke planine i sliva rijeke Kozice koriste\u0107i \u0161umsku erarnu prugu Busova\u010da \u2013 Tisovac (8.300 m) i prugu kotura\u010du (gravitaciona pruga) na trasi Tisovac \u2013 preko sedla Pridolci \u2013 sliv potoka Kozice (1924) u duljini od 16,040 m. Jedan krak granao se od mjesta Pridolci prema mjestu Izvor do vrha Modri Kamen u duljini od 3.000 m \u0161to \u010dini ukupan zbir duljine \u0161umske pruge od 27,340 m.<\/p>\n\n\n\n

 Na prostornom km 3+600 \u0161umske (erarne) pruge Busova\u010da \u2013 Tisovac, izgra\u0111eno je \u0161umsko krilo \u201eGrad Busova\u010da \u2013 Ka\u010duni\u201c (1925) na parni pogon u duljini od 6.910 m i pruga kotura\u010da (animalni pogon, gravitacija) Ka\u010duni – Duboki potok u duljini od 7.000 m \u0161to ukupno iznosi 13.910 m duljine. Isto tako gra\u0111ena je \u0161umska pruga na parni pogon Busova\u010da \u2013 Zahorsko podru\u010dje \u2013 podru\u010dje sliva rijeke Kozice (1926). Duljina pruge iznosila je 29.000 m.<\/p>\n\n\n\n

Kada se zbroje sve \u0161umske pruge sa prugama kotura\u010dama ukupna duljina na \u0161umskom podru\u010dju Busova\u010de iznosila je 70.210 m.<\/p>\n\n\n\n

\u0160umska manipulacija organizirana je od strane firme \u201eUgar\u201c sa dva tanka<\/em> na dizel motor (Raupenschleper<\/em>) i najmom dr\u017eavnih parnih lokomotiva. Posje\u010deno drvo (trupci za impregnaciju) transportovano je dr\u017eavnom prugom u pilanu \u201eNova Bila\u201c koja je ista bila u sastavu poslovanja \u201eUgar\u201c. Poslovni ugovor trajao je od 1918. do 1941. godine.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1938., na trasi pruge kotura\u010de kod mjesta Pridolci, desila se nesre\u0107a sa tragi\u010dnim doga\u0111ajem u kojem je smrtno nastradao direktor Direkcije \u0161uma u Sarajevu ing. Bogdan Babi\u0107, biv\u0161i direktor firme \u201eUgar\u201c u Turbetu (1919-1925). O ovom doga\u0111aju vi\u0161e na kraju \u010dlanka.<\/p>\n\n\n\n

 Firma \u201eUgar d. d. u Turbetu\u201c je u 1938. godini posjedovala tri pilanska postrojenja (Turbe, Donji Vakuf i Han-Kram) ja\u010dine 1.070 KS sa 16 gatera. Na ovim postrojenjima prera\u0111eno je oko 120.000 m3<\/sup>  trupaca i dobiveno oko 75.000 m3 <\/sup>rezane gra\u0111e \u010detinara i li\u0161\u0107ara. Pored naslije\u0111enih 73,9 km \u0161umskih pruga u ugovornom podru\u010dju Ugar-Dnoluka, zatim Seme\u0161nica i Sebe\u0161i\u0107, Kozica i Mrkalj izgradila je (produ\u017eenje trase sa krilnim prugama) jo\u0161 98 km \u0161umske pruge, 28,5 km kotura\u010da, jedan \u010dekrk u du\u017eini od 1000 metara i jednu \u017ei\u010daru od 800 metara du\u017eine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de voznog parka uve\u0107an je za nove tri parne lokomotive (ukupno 10 lokomotiva), 75 pari truck vagoneta (ukupno 175 pari truck-ova) i 10 plato vagona (ukupno 20 kom). Na svim pobrojanim ugovornim podru\u010djima firma je zapo\u0161ljavala 2.500 \u2013 3.000 radnika, uklju\u010duju\u0107i rukovodioce i administrativno tehni\u010dko osoblje u Centrali (Turbe, Donji Vakuf i Han-Kram). Nastupom aprilskog  rata (1941) firma je obustavila proizvodnju, a njena pilanska postrojenja u Turbetu i Han Kramu su u toku NOB-a izgorjela.<\/p>\n\n\n\n

Pored ogromne konkurencije firme \u201eUgar\u201c iz Turbeta, na ovim prostorima, svoj interes na\u0161li su mnogi poduzetnici podi\u017eu\u0107i male pilane na vodeni i parni pogon. Nabrojat \u0107emo neke i to: Mrkonja Ramo, Heljdo Omer, Karali\u0107 Rasim, Kazas D\u017eemil i Metakalo Mijo, svi u podru\u010dju Karaule u slivu rijeke La\u0161ve. Budimirovi\u0107 Jure u Docu na La\u0161vi, na rijeci Opari (Trenica) i Puti\u0107evo (Travnik). Na kraju, pilana Uprave dr\u017eavnih monopola u Travniku u sastavu tvornice duvana u Travniku.<\/p>\n\n\n\n

Sudbina pilane \u201eUgar\u201c u Turbetu poslije rata (1945)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Decembra mjeseca 1942. godine, pilana u Turbetu je do temelja izgorjela. Ostali su samo goli zidovi i \u017eeljezna oprema sa ma\u0161inama. Uzrokom ratnih stradanja za vrijeme obnove zemlje jedna hala osposobljena je kao pogon (Mehani\u010dka radionica) za odr\u017eavanje \u0161umskih transportnih sredstava (vagoni, \u017ei\u010dare i dr.), a vr\u0161ene su usluge i drugim preduze\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Odlukom Radni\u010dkog savjeta preduze\u0107a PDI \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c u Travniku, na sjednici odr\u017eanoj dana 23. decembra 1954. godine, donesena je odluka o osnivanju Zanatskog preduze\u0107a \u201eMetalorad\u201c u Turbetu. Pored ovog preduze\u0107a, na platou biv\u0161e pilane \u201eUgar\u201c, formirana su jo\u0161 dva preduze\u0107a i to: Manipulacija drvetom \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c u Turbetu i Ciglana i crepana \u201eLa\u0161va\u201c Turbe (1947). Sva pobrojana preduze\u0107a koristila su industrijsku prugu izgra\u0111enu davne 1911. godine, do stanice Turbe. Obustavljanjem putni\u010dkog 1973. i teretnog saobra\u0107aja 1975. godine, pruga uzanog kolosijeka La\u0161va \u2013 Donji Vakuf se ukida, a sa njom i industrijski kolosijek od stanice Turbe do pilane.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja pilanskog postrojenja \u201eUgar\u201c u Turbetu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako je pomenuto, firma\u201eUgar\u201c \u2013 \u0160umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher sa eksploatacijom \u0161umskog podru\u010dja Ugar otpo\u010dela je sa radom 1912. godine. Posje\u010dena stabla transportovana su prugom na parnu vu\u010du do u glavno stovari\u0161te u mjestu Gostilj i odatle vo\u017eena \u017ei\u010darom (Seilbahn<\/em>) do glavnog stovari\u0161ta u krugu pilane u Turbetu. Du\u017eina \u017ei\u010dare bila je od oko 11 km pogonjena elektri\u010dnom snagom iz centrale u Turbetu. Za ovu priliku izgra\u0111ena je transformatorska<\/em> stanica koja je pored pokretanja \u017ei\u010dare osvjetljavala \u017eeljezni\u010dku stanicu i radni\u010dku koloniju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Naime, na visoravni Gostilj, pored \u017eeljezni\u010dke stanice sa prate\u0107im objektima, izgra\u0111ena je lo\u017eionica za parne ma\u0161ine te u sklopu toga i remontna radionica. Izgra\u0111eno je radni\u010dko naselje sa svom prate\u0107om infrastrukturom. Pored radni\u010dke kantine, nalazila se prodavnica mje\u0161ovite robe, mesnica, pekara i drugi uslu\u017eni objekti.<\/p>\n\n\n\n

\u017deljezni\u010dka stanica Turbe nalazila se na prostornom km 36+392 glavne pruge La\u0161va \u2013 Donji Vakuf u blizini lijeve obale rijeke La\u0161ve. Ukupna povr\u0161ina zgrade iznosila je 130,00 m2 <\/sup>sa deset prostorija. Pored stanice izgra\u0111en je magacin povr\u0161ine od 48,00 m2<\/sup> sa kancelarijom i tovarni plato-rampa<\/em>. Uz magacin, sa zapadne strane, napravljena je jedna zgrada za stanovanje ukupne povr\u0161ine od 36,00 m2<\/sup> sa tri prostorije. Izgra\u0111ena je i vodostanica sa jednim vodonapojnikom za parne lokomotive povr\u0161ine od 38,50 m2<\/sup> sa kapacitetom dovoda vode od 64 m3<\/sup> za 24 sata. Tehni\u010dki, voda se dopremala cijevima uz prirodnu gravitaciju iz kapta\u017ee potoka \u010culan.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na stani\u010dnom platou izgra\u0111eni su mimolazni (ukr\u0161tavaju\u0107i) kolosijeci od toga tri sa ukupnom duljinom od oko 425 m i jedan (prolazni glavne pruge) od oko 136 m. Od stanice Turbe do kruga pilane izgra\u0111en je industrijski kolosijek (Schleppbahn<\/em>) du\u017eine 1.1000 metara i zatim nastavljao i razgranao se na platou pilane u du\u017eini od 1.300 m, tako da je ukupna duljina industrijskog kolosijeka (1912-1913) iznosila 2.400 metara. Ova izgra\u0111ena pruga, na parni pogon, pu\u0161tena je u saobra\u0107aj novembra 1911. godine. Cjelokupna izgradnja industrijskog kolosijeka te zakupnina dr\u017eavnog zemlji\u0161ta i odr\u017eavanje i\u0161ao je na teret firme.<\/p>\n\n\n\n

Fakti\u010dki, trasa industrijskog kolosijeka i\u0161la je uporedo sa glavnom prugom prema Donjem Vakufu i odvajala se na km 37+500. U blizini ovog prostornog kilometra (na km 37+520) ‘otvorene<\/em>‘ pruge nalazio se \u017eeljezni re\u0161etkasti most (L=20,97 m) preko rijeke La\u0161ve (u blizini u\u0161\u0107a rijeke Komar\u0161ica u La\u0161vu). U blizini \u017eeljeznog mosta, desno, nalazio se drumski most (dr\u017eavna cesta Travnik – Turbe \u2013 Donji Vakuf), a desno, razdaljine metar-dva,  nalazio se drveni most industrijske pruge, L=14 m. U neposrednoj blizini ova dva mosta, na cestovnom prijelazu,  postavljen je branik koji je obezbje\u0111ivao vo\u017enju fabri\u010dkog voza. Desno od drvenog mosta nalazila se radni\u010dka kantina i objekat ‘Blagajna’ (Kassung\/Schatzmeister<\/em>). Ovo iz razloga poslodavca da se radni\u010dka zarada dijeli van kruga firme. Mnogi su zaradu ostavljali u kantini, a do Kantine nalazili se manji trgova\u010dki objekti i pijaca radi ku\u0107nog sljedovanja, ‘fasunga<\/em>‘.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Transport prera\u0111ene gra\u0111e iz kruga pilane (natovarena dr\u017eavnim kolima) vukla je firmina parna lokomotiva. Od mjeseca marta 1913. godine pomenuta trasa je elektrificirana i pu\u0161tena u saobra\u0107aj novembra iste godine. Od tada bruto vukla je elektri\u010dna lokomotive (Lokomobil u vlasni\u0161tvu firme). Treba napomenuti da su na ovim prostorima ve\u0107 postojale elektri\u010dne \u017eeljeznice i to u Drvaru (Fabrika Celuloze, Steinbeisbahn<\/em>) i Zavidovi\u0107ima (Krivaja, \u201cEissler i<\/em> Ortlieb<\/em>\u201d). <\/p>\n\n\n\n

Parna pilana u Turbetu (Dampfs\u00e4gewerk<\/em>), sa prate\u0107im objektima, lagerom i kolosijecima zauzimala je oko 8 ha zemljane povr\u0161ine. Jedan dio povr\u0161ine (od oko 500 m1<\/sup>) grani\u010dio je tik uz desnu obalu rijeke La\u0161ve. Ovo iz razloga radi kontinuiranog snabdijevanja parnih fabri\u010dkih kotlova sa vodom. Na lijevoj obali, naspram izgra\u0111enih proizvodnih hala, nastala je kolonija (Arbieterkolonie<\/em>) sa \u010detiri zgrade za stanovanje rukovaoca ma\u0161inama (Meisterh\u00e4user<\/em>), zatim sa lijeve strane od ovih zgrada nalazila se zgrada za smje\u0161taj rukovode\u0107eg kadra, odnosno upravitelja pogona (Direktionsvilla<\/em>), a desno, sedam prizemnih zgrada za smje\u0161taj radnika (stranci, doseljenici, sa porodicama).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na ovoj povr\u0161ini isparcelisane su poljoprivredne ba\u0161te za potrebe stanovnika kolonije, a u nivou centralnog dijela nalazila se njiva na kojoj se sijala zob za konje u vlasni\u0161tvu firme. Ovi konji bili su anga\u017eirani na izvla\u010denju sje\u010dine<\/em> u \u0161umi preko izgra\u0111enih \u0161umskih vlaka<\/em> (zemljani put) do utovarne stanice. Godine 1926. ovu njivu firma je poklonila Sportskom klubu \u201eUgar\u201c na kojoj je izgra\u0111en teren za fudbal, tenis i atletiku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U krugu tvornice izgra\u0111ena je \u017eeljezni\u010dka radionica (za smje\u0161taj i odr\u017eavanje parne i jedne elektrolokomotive) i zgrada za odr\u017eavanje i o\u0161trenje ma\u0161inskih reznih alata, tra\u010dnih i cirkularnih pila i dr., (S\u00e4gehalle<\/em>). \u017di\u010dara (Seilbahn<\/em>) te Instalisani gateri i druge ma\u0161ine za obradu drveta bili su pogonjeni elektri\u010dnom energijom. Naime, vlasnik George Hagenbucher anga\u017eirao je \u0161vicarsku firmu \u201eOesterrechische Brown Boveri \u2013 Werke\u201c A.G. Wien<\/em> (\u0160vicarska firma \u201eBrown, Boveri & Cie\u201c<\/em>, Tvornica za proizvodnju ure\u0111aja slabe i jake struje) gdje putem ugra\u0111enog parnog stroja (snage 850 KS) pogonila dinamo-ma\u0161inu za proizvodnju elektri\u010dne energije, a zatim preko transformatora naizmjeni\u010dnu struju 85 kw A\/10000\/220 V za pogon ma\u0161ina, odnosno istosmjernu 250 kw A\/1000\/55000 V za elektri\u010dnu \u017eeljeznicu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Gra\u0111evinskim radovima (1912) postavljeni su drveni stubovi i montirani nosa\u010di-konzole (Ausleger<\/em>)  i na njima nadzemni vodovi tj. sa okruglom bakarnom \u017eicom (promjera 5,3 mm), razapeta na visini od cca 5 m. Pretvara\u010d iz pilane kroz nadzemni vod dovodio je do lokomotive istosmjernu struju od 500 V.  Lokomotivski pantograf (B\u00fcgel<\/em> Stromabnehmer<\/em>) prenosio je struju preko to\u010dkova u pogonski motor dok su tra\u010dnice slu\u017eile kao povratni vod. Izolatori su bili porculanski s utorima za radni napon od 5000 V. Lokomotiva je gra\u0111ena za \u0161irinu kolosijeka 760 mm, te\u017eine u slu\u017ebi 4.700 kg, me\u0111uosovinski razmak 1340 mm, kota\u010de promjera 750 mm sa dva motora (2×11 KS) pri cca 530 obrtaja u minuti, tipa B3a.<\/p>\n\n\n\n

Elektri\u010dna \u017eeljeznica u Turbetu radila je sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. Iako nije vr\u0161ila prijevoz putnika, ponekad, sa izuzetkom mje\u0161tane za vrijeme svetkovina ili u prilikama saobra\u0107aja kada vra\u0107a ‘prazninu<\/em>‘ kola iz stanice u fabriku u jutarnjoj ili poslijepodnevnoj smjeni.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja transportnih komunikacija firme \u201eUgar\u201c (1912-1941)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. Turbe \u2013 Suho Polje \u2013 Smet \u2013 Gostilj \u2013 Ilomska (1912.\/1938. L=62 km)<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    \u0160umska pruga na parni pogon, \u0161irine 760 mm, Suho Polje – Gostilj (Suho Polje \u2013 Smet vezan \u017ei\u010darom) \u2013 Ponir sa ograncima i dalje prema slilovima rijeka Ugar i Ilomska, gra\u0111ena je etapno sa ukupnom duljinom od 9,600 m u vremenu od po\u010detka 1912. do kraja 1918. godine. <\/p>\n\n\n\n

    Na ovu prugu izgra\u0111eni su pru\u017eni odvojci u duljini od 9.200 m \u0161to je  ukupna duljina glavne pruge i odvojaka iznosila od 18.800 m. Na osnovu potpisanog Ugovora, 1920. godine, o dozvoli za daljnje gra\u0111enje \u0161umske pruge, izme\u0111u firme \u201eUgar\u201c i Ministarstva \u0161uma i ruda, Kraljevine SHS, godine 1925. otpo\u010dinju radovi na izgradnji \u0161umske pruge od pilanskog postrojenja u Turbetu, preko Karaule do stanice \u0160anti\u0107i. Od stanice \u0160anti\u0107i trasa je u konstrukciji ‘spu\u0161talice’ (od 800 m) na \u010dekrk do Smeta \u0161to \u010dini ukupno du\u017eine od 11.900 m.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Izgradnja pruge od Gostilja i dalje nastavlja se od km 9.600<\/strong> m i to: 14.100<\/strong> m do 1923.; 8.800<\/strong> m.\/1925. g.; 2.000<\/strong> m\/1926. g. (otpo\u010dinju radovi na  krilnoj pruzi-trasi, kotura\u010da, Gostilj \u2013 Dnoluka ukupne du\u017eine od 29.500<\/strong> m plus ogranci du\u017eine od 16.000<\/strong> m \u0161to \u010dini ukupno 45.500<\/strong> m) i jedan istovarni kolosijek 1.500 m na platou stanice Ugar; 7.000<\/strong> m\/1927 g.; 16.000<\/strong> m\/1930. g. (sa krilnim prugama u slivu rijeke Ilomska  10.400<\/strong> m i uspinja\u010da-\u017ei\u010dara L=900<\/strong> m); 4.500<\/strong> m\/1932. g.  Sumarum: Turbe (Pilana) do krajnje ta\u010dke, na parni pogon, ukupne du\u017eine od  73.900<\/strong> m, zatim 55.900<\/strong> m krilnih pruga (kotura\u010de) \u0161to ukupan zbir iznosi 117.900<\/strong> m sa jednom \u017ei\u010darom L=900<\/strong> m. Na ovaj zbir mogu se ra\u010dunati mimolazni kolosijeci od oko 2.400 m, industrijski kolosijeci u krugu pilane 5.500 m tako da kona\u010dan zbir svih sagra\u0111enih kolosijeka iznosi 138.600<\/strong> m.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Treba napomenuti da je na ovoj trasi sagra\u0111eno na desetke drvenih mostova sa zidanim upornjacima od kamena u cementnom malteru i potpornim drvenim jarmovima. Najte\u017ea dionica bila izme\u0111u prostornog kilometra od 26+812 do 40+493. Kra\u0107i su bili du\u017eine od 5.00 do 7.00 metara, a du\u017ei od 10.00 do 28.00 metara. Prema ugovoru sa Ministarstvom \u0161uma i ruda Kraljevine SHS (1920) nisu dozvoljene gradnje glavnih i sporednih objekata od \u010dvrstog materijala, ve\u0107 isklju\u010divo od drveta. Ugovor o eksploataciji \u0161umske pruge va\u017eio je do 1940. godine.<\/p>\n\n\n\n