{"id":33122,"date":"2025-06-02T16:14:47","date_gmt":"2025-06-02T14:14:47","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=33122"},"modified":"2025-06-03T22:33:37","modified_gmt":"2025-06-03T20:33:37","slug":"uniforme-oznake-i-simboli-na-zeljeznici-u-bosni-i-hercegovini-od-1879-do-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/hr\/2025\/06\/02\/uniforme-oznake-i-simboli-na-zeljeznici-u-bosni-i-hercegovini-od-1879-do-danas\/","title":{"rendered":"Uniforme, oznake i simboli na \u017eeljeznici u Bosni i Hercegovini od 1879. do danas"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pratiti razvoj rje\u0161enja izgleda slu\u017ebene \u017eeljezni\u010dke uniforme kroz povijest slo\u017een je zadatak, ne samo zbog raznolikosti uniformi, oznaka i simbola, ve\u0107 i zato \u0161to je ova tema rijetko obra\u0111ivana u literaturi. Ovaj pregled ograni\u010dit \u0107e se na rje\u0161enja iz propisa ili pravilnika koji su bili na snazi i kori\u0161teni na podru\u010dju Bosne i Hercegovine. Unato\u010d ograni\u010denju, s obzirom na burnu pro\u0161lost Bosne i Hercegovine, ovaj rad sadr\u017ei osnovne podatke o razvoju \u017eeljezni\u010dkih uniformi od austro-ugarskog naslije\u0111a do danas.<\/p>\n\n\n\n

Poznata je izreka da odijelo \u010dini \u010dovjeka. Ako ovu izreku promatramo \u0161ire, odje\u0107a \u010desto govori vi\u0161e o dru\u0161tvu, klasi, grupi ili profesiji.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj rad ima za cilj detaljno istra\u017eiti povijest i \u010dinjenice o izgledu \u017eeljezni\u010dkih uniformi u Bosni i Hercegovini, njihovim simbolima i oznakama, te promjenama koje je \u017eeljezni\u010dka organizacija do\u017eivjela kroz povijest. Uniformu tuma\u010dimo kao simbol vrijednosti \u017eeljezni\u010dkog poziva.<\/p>\n\n\n\n

Uniforma s oznakama i simbolima odra\u017eava kompetenciju kroz obrazovanje, sposobnosti i iskustvo. \u017deljezni\u010dki radnici karakterizirani su visokom svije\u0161\u0107u o du\u017enosti i odgovornosti, a njihove profesionalne uloge funkcionalno su povezane u jednu cjelinu. Uniforma kao odraz organizacije u vo\u0111enju \u017eeljezni\u010dkog prometa strogo je regulirana pravilima slu\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n

Uvod \u2013 Povijesni razvoj \u017eeljezni\u010dkih pruga u BiH<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Povijest \u017eeljeznica u Bosni i Hercegovini mo\u017ee se pratiti kroz nekoliko razvojnih faza koje su uvjetovale mnoge promjene kako na \u017eeljeznicama tako i na slu\u017ebenim odjelima, kapama i \u017eeljezni\u010dkim oznakama. Razvojne faze u izgradnji i promjenama na \u017eeljeznici u Bosni i Hercegovini mogu se podijeliti u deset razdoblja:<\/p>\n\n\n\n

I. razdoblje: 1872.\u20131878. Prometno dru\u0161tvo carske turske \u017eeljeznice Banja Luka \u2013 Dobrljin, kasnije Carska i kraljevska vojna \u017eeljeznica Banja Luka \u2013 Dobrljin (1878.\u20131912.)<\/p>\n\n\n\n

II. razdoblje: 1878.\u20131895. Carske i kraljevske bosanske \u017eeljeznice (k.k. BB)<\/p>\n\n\n\n

III. razdoblje: 1895.\u20131908. Carske i kraljevske Bosansko-hercegova\u010dke dr\u017eavne \u017eeljeznice (k.k.BHStB)<\/p>\n\n\n\n

IV. razdoblje: 1908.\u20131918. Bosansko-hercegova\u010dke zemaljske \u017eeljeznice (BHLB)<\/p>\n\n\n\n

V. razdoblje: 1919.\u20131929. \u017deljeznice Kraljevstva SHS (\u017dK-SHS)<\/p>\n\n\n\n

VI. razdoblje: 1929.\u20131941. Kraljevina Jugoslavija, Jugoslavenske dr\u017eavne \u017eeljeznice (JD\u017d)<\/p>\n\n\n\n

VII. razdoblje: 1941.\u20131945. Vrijeme okupacije pod upravom Hrvatskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica (HD\u017d), odnosno isti period \u017deljeznice Narodnooslobodila\u010dke vojske (\u017dNOV)<\/p>\n\n\n\n

VIII. razdoblje: 1945.\u20131953. Jugoslavenske dr\u017eavne \u017eeljeznice DFJ-FNRJ (JD\u017d)<\/p>\n\n\n\n

IX. razdoblje: 1953.\u20131992. Jugoslavenske \u017eeljeznice (J\u017d)<\/p>\n\n\n\n

X. razdoblje: 1992. do danas (2024): \u017deljeznice Bosne i Hercegovine (\u017dBH) 1992.\u20132001., \u017deljeznice Herceg Bosne (\u017dHB) 1993.\u20132001., \u017deljeznice Federacije Bosne i Hercegovine \u2013 fuzija \u017dBH i \u017dHB (\u017dFBH) od 2001. do danas, \u017deljeznice Republike Srpske (\u017dRS) od 1992. do danas.<\/p>\n\n\n\n

Prvo razdoblje \u2013 Prometno dru\u0161tvo carske turske \u017eeljeznice Banja Luka \u2013 Dobrljin, 1868.\u20131878. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Turska vlada je 1868. godine sklopila ugovor s francusko-belgijskim dru\u0161tvom o izgradnji \u017eeljezni\u010dke magistrale koja bi povezivala europsku Tursku s austrijskom granicom. Najprirodniji pravac povezivanja Istanbula s austrijskom granicom prolazio je kroz Bosnu. Izgradnja pruge dodijeljena je koncesijom uz pravo eksploatacije izgra\u0111enih \u017eeljeznica u trajanju od 99 godina. Osim toga, turska vlada je izvo\u0111a\u010du radova obe\u0107ala odgovaraju\u0107e koncesije za eksploataciju \u0161uma i rudnika.<\/p>\n\n\n\n

Radi izgradnje ove pruge osnovana je kompanija Orijentalne \u017eeljeznice (Chemins de fer Orientaux, CO) u Parizu, a u sije\u010dnju 1870. godine zapo\u010dela je izgradnja pruge iz \u010detiri pravca: iz Istanbula, Aleksandropola, Soluna i Novog Grada (Bosanski Novi). Tijekom 1872. godine zavr\u0161eno je oko 500 km \u017eeljezni\u010dke pruge, uklju\u010duju\u0107i dionicu Banja Luka \u2013 Bosanski Novi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Po\u010detna faza izgradnje \u017eeljezni\u010dke pruge bila je na dionici (Dobrljin) Bosanski Novi \u2013 Banja Luka. Trasiranje pruge zapo\u010delo je 1869., a izgradnja po\u010detkom 1871. godine. Pruga je zavr\u0161ena i pu\u0161tena u promet 24. prosinca 1872. godine, u duljini od oko 101,6 km. Eksploataciju je, prema ugovoru, preuzelo Austrijsko dru\u0161tvo ju\u017enih \u017eeljeznica, a trajala je kratko, do 1875. godine. Uzrok prestanka prometa bio je po\u010detak bosansko-hercegova\u010dkog ustanka protiv osmanske vlasti od 1875. do polovice 1878. godine.<\/p>\n\n\n\n

C. i k. Vojna \u017eeljeznica Banja Luka\u2013Dobrljin, 1878.\u20131912. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske Monarhije 1878. godine, ova pruga normalnog kolosijeka dolazi pod njezinu upravu. Godine 1879. izgra\u0111en je produ\u017eetak pruge Bosanski Novi \u2013 Dobrljin. Cjelokupna trasa Dobrljin \u2013 Banja Luka normalnog kolosijeka (1435 mm) bila je pod vojnom upravom (c. i k. Ministarstvo rata Monarhije od 1879. godine) s oznakom vlasni\u0161tva: c. i k. Vojna \u017eeljeznica Banja Luka\u2013Dobrljin, k.k.MB (k.u.k. Milit\u00e4rbahn Banjaluka\u2013Doberlin). U travnju 1882. godine, izgradnjom pruge Sisak \u2013 Dobrljin, ostvarena je veza s Be\u010dom, odnosno s Europom. Godine 1912. ova pruga predana je civilnoj upravi, tj. Direkciji bosansko-hercegova\u010dkih zemaljskih \u017eeljeznica, BHLB (Bosnisch-Herzegowinische Landesbahn).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1872.\u20131887.<\/strong>
Kako bismo nadomjestili nedostatak dokumentacije o radu prve bosanske \u017eeljeznice i opisu izgleda uniforme i njezinih oznaka (Prometno dru\u0161tvo carske turske \u017eeljeznice Banja Luka \u2013 Dobrljin), poslu\u017eimo se opisom s putovanja prvom bosanskom \u017eeljeznicom Francuza Charlesa Yriartea, objavljenog 1876. u knjizi \u201eBosnie et Herz\u00e9govine \u2013 Insurrection de 1875\u20131876\u201c.<\/p>\n\n\n\n

(…) \u201eUpravno osoblje ove male mre\u017ee smje\u0161teno je u Banjoj Luci. Sastavljeno je gotovo u potpunosti od Austrijanaca. Materijal pruge je u vrlo dobrom stanju i nabavljen je iz belgijskih tvornica.\u201c (…)<\/p>\n\n\n\n

\u201eVlakovi polaze samo dva puta dnevno, pa je slu\u017eba vrlo jednostavna. Nekoliko vojnika, \u017eene i sluga pravoslavnog sve\u0107enika iz Prijedora, dva impozantna bega bogato odjevena i naoru\u017eana do zuba te jedan slavonski ljekarnik iz Zagreba \u010dine sav putni\u010dki personal. Strojovo\u0111a je Litvanac i govori nekoliko rije\u010di francuskog. Kondukteri i ostalo osoblje s dugim hand\u017earima za pojasom i arkebuzama na ramenu stvaraju konfuziju me\u0111u putnicima. Zaptija, koji zvonom najavljuje polazak vlaka, s \u010ditavim arsenalom na trbuhu, vi\u0161e nalikuje \u010dovjeku spremnom napasti vlak nego ga za\u0161tititi.\u201c<\/p>\n\n\n\n

(…) \u201eU Prijedoru, va\u017enoj \u017eeljezni\u010dkoj stanici, gomila zapre\u010dava pristup stanici. Begove do\u010dekuje skupina uglednih Bo\u0161njaka, ponosnog dr\u017eanja, a u sredini se isti\u010de neki ‘ulema’ s bijelim turbanom. \u0160ef stanice, ina\u010de Austrijanac, nosi fes, \u0161iroki crveni pojas i revolver. Izgleda i pona\u0161a se poput Bosanca.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Iz ovog kratkog opisa mo\u017eemo zaklju\u010diti da je \u017eeljezni\u010dko osoblje na glavi nosilo fes, vjerojatno s istaknutim simbolom polumjeseca sa zvijezdom bez krilatog kota\u010da ili samo krilati kota\u010d.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Drugi period<\/u> \u2013 Vojne-bosanske \u017eeljeznice uzanog kolosijeka, 1878.-1895.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bosnom i Hercegovinom su zajedni\u010dki upravljale Austrija i Ma\u0111arska posredstvom zajedni\u010dkog ministarstva finansija. Unutar tog ministarstva, formiran je ‘Bosanski biro’ koji je kontrolisao Bosnu i Hercegovinu preko Vlade (Zemaljska Vlada, op. a.) u Sarajevu. Za upravitelja bosanskog biroa (1882) postavljen je Benjamin Kalaj (Benjamin von K\u00e1llay<\/em>, 1839-1903). Zemaljsku vladu sa\u010dinjavali su: zemaljski poglavar, civilni adlatus<\/em> i \u0161efovi odjeljenja. Vlada je u po\u010detku imala tri odjeljenja: administrativno, finansijsko i pravosudno, a kasnije je osnovan gra\u0111evinski, odnosno privredni odjel, te odjeljenje za nastavu i bogo\u0161tovlje i tehni\u010dko odjeljenje. Gra\u0111evinski odjel odigrat \u0107e va\u017enu ulogu u projektu gra\u0111enja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee u BiH.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de osiguranja \u017eivotnog blagostanja, Austro-Ugarska ubrzano radi na razvoju zemlje, prvenstveno zbog vlastite koristi. Uvedeno je ‘moderno’ europsko zakonodavstvo, izgra\u0111ivane su ‘impresivne’ vojne i civilne gra\u0111evine, ‘moderne’ ceste i dr., a okupirana zemlja Bosna i Hercegovina povezuje se s ostatkom Europe telefonskom, telegrafskom i \u017eeljezni\u010dkom mre\u017eom. Tako je zapo\u010dela izgradnja uskog kolosijeka.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1878-1895)<\/strong> \u2013 Drugi period vezan je uz izgradnju ‘vojnih’ \u017eeljezni\u010dkih pruga uskog kolosijeka \u0161irine 760 mm, tzv. ‘bosanski kolosijek’ (njem. Bosnische Spurweite, tako\u0111er \u201eBosnaspur\u201c). U rujnu 1878. godine dualna monarhija intenzivno zapo\u010dinje izgradnju pruge Bosanski Brod \u2013 Sarajevo (radovi financirani sredstvima iz ‘ratnog’ kredita) koja je pu\u0161tena u promet u listopadu 1882. godine. Tako\u0111er, od 1884. godine gradi se uska pruga od Metkovi\u0107a do Sarajeva i pu\u0161tena je u promet u kolovozu 1891. godine. Dana 10. rujna 1879. osniva se prva Direkcija bosansko-hercegova\u010dkih \u017eeljeznica (k.u.k. Bosnabahn \u2013 k.k. BB) sa sjedi\u0161tem u Derventi. Na \u010delo te direkcije postavljen je austrougarski major in\u017eenjer Johann Tomaschek. Tu je du\u017enost obavljao (i ujedno bio direktor c. i k. Vojni\u010dke \u017deljeznice Banjaluka-Dobrljin, 1878.-1889.) od 1878. do 1885. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Sagra\u0111ena “magistralna” pruga \u201eBosanski Brod \u2013 Sarajevo \u2013 Metkovi\u0107\u201c i sve izgra\u0111ene sporedne trase uskih pruga do 1895. godine (Vogo\u0161\u0107a \u2013 Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107 – 1885, Doboj \u2013 Tuzla \u2013 Simin Han – 1886, Doboj \u2013 Usora \u2013 Pribini\u0107 – 1890, Ilid\u017ea \u2013 Ilid\u017ea Banja – 1892, La\u0161va \u2013 Travnik – 1893, Travnik \u2013 Bugojno – 1894, \u010cevljanovi\u0107 \u2013 Ivan\u010di\u0107i – 1894, Donji Vakuf \u2013 Jajce – 1895), u du\u017eini od oko 685 kilometara, bile su pod vojnom upravom i oznakom vlasni\u0161tva kao c.i.k. Bosanske \u017eeljeznice (k.u.k. Bosnabahn \u2013 k.k. BB).<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1878. – 1895. godine.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je navedeno, prvi izgra\u0111eni dio od Bosanskog Broda do Zenice zavr\u0161en je 8. lipnja 1879. godine. Izgradnjom mosta izme\u0111u dva Broda (zavr\u0161enog 10. srpnja 1879.) bilo je uvjetovano pu\u0161tanje pruge u javni promet. To se dogodilo 14. srpnja 1879., a taj dan se smatra ro\u0111endanom bosanskohercegova\u010dkih uskih pruga. Iste godine zapo\u010deli su radovi na projektu produljenja pruge od Zenice do Sarajeva, koja je pu\u0161tena u promet 4. listopada 1882.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kao \u0161to je spomenuto, prva direkcija bosanskih \u017eeljeznica osnovana je u Derventi 1879. godine. Uz direktora Johana Tomascheka, direkciju je \u010dinilo sedam austro-ugarskih \u010dasnika i vojnih slu\u017ebenika, uglavnom zadu\u017eenih za sigurnost i upravljanje prometom. Zaposleno je 30 civilnih i ve\u0107i broj pomo\u0107nih slu\u017ebenika (rad na telegrafu, telefoniji, administrativnim i komercijalnim poslovima, otprema skladi\u0161ne robe itd.) dovedenih iz cijele monarhije. Ve\u0107i broj \u010dinili su doma\u0107i ljudi koji su bili anga\u017eirani kao poslu\u017eitelji, odnosno radnici za izgradnju i odr\u017eavanje pruga.<\/p>\n\n\n\n

U o\u017eujku 1881. godine, Uprava k.u.k. Bosnabahn u Derventi donosi prvi \u201ePravilnik o slu\u017ebi za zaposlenike bosanskih \u017eeljeznica\u201c (\u201eDienstordnung f\u00fcr die Bediensteten der k.k. Bosna-Bahn\u201c, odobren k.k. Reichs-Kriegs-Ministerial-Erlassom od 19. o\u017eujka 1881., Odjeljak 5 br. 901.). U \u010dlanku 48. istog pravilnika (Die Uniform der Bosnabahn-Mitarbeiter) opisuje se izgled i na\u010din no\u0161enja slu\u017ebene \u017eeljezni\u010dke uniforme.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Izme\u0111u ostalog, navodi se da uniforme (kaput, bluza, hla\u010de, kapa) zaposlenika Bosnabahna nose stalni dr\u017eavni slu\u017ebenici u uniformi austrijskih vojnih civilnih slu\u017ebenika vojnog geografskog zavoda, ali s tom razlikom \u0161to se na ovratniku s obje strane, sa zlatnim gajtanom, iza znaka \u010dinovanja nalazi jednostrano krilato kolo u srebrnom vezu. Ni\u017ei \u010dasnici i do\u010dasnici (strojovo\u0111e, vozovo\u0111e, kontrolori, revizori) ne nose uniformirane hla\u010de, ve\u0107 samo zelene bluze s crnom postavom i rubovima, s tim \u0161to se na ovratniku, sa srebrnim gajtanom, nalazi jednostrano krilato kolo od lima. Ostali slu\u017ebenici (skretni\u010dari, ko\u010dni\u010dari i dr.) nose ovratnik bez gajtana na kojem se nalazi samo \u201ekrilati to\u010dak\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Kaputi svih slu\u017ebenika izra\u0111eni su od sme\u0111eg sukna, kao i kod konjice, s grimiznim \u0161titnicima i crvenom postavom. Dr\u017eavni slu\u017ebenici nose \u010dasni\u010dke kape (oblik zarubljene kupe u boji uniforme) s dvostranim krilatim kolom i carsko-kraljevskim grbom, dok ostali slu\u017ebenici nose iste kape s postavljenom oznakom u obliku rozete (rozeta – okrugli oblik) s crno-\u017eutim vezom i okomitim gajtanom koji zavr\u0161ava s metalnom rozetom na kojoj je istaknut kraljevski grb monarhije. Rozeta za \u010dasnike sa\u0161ivena je svilenim koncem, odnosno ‘vunenim’ za ostale slu\u017ebenike. Vi\u0161i slu\u017ebenici, \u010dasnici i do\u010dasnici obvezni su u slu\u017ebi nositi ma\u010d. To se odnosilo i na \u0161efove stanica i njihove pomo\u0107nike, zatim na vi\u0161e kontrolore-inspektore i \u010duvare reda u stanicama, odnosno na pratioce putni\u010dkih kompozicija. No\u0161enje ma\u010da, ovim Pravilnikom, ne odnosi se na ostale slu\u017ebenike i slu\u017ebenike.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Zaposlenici koji u obavljanju svojih poslova dolaze u kontakt s javno\u0161\u0107u moraju se pojavljivati, ako ne u uniformi ili odori (doma\u0107i \u010duvari-redari stanica, nosa\u010di prtljage i sl.), onda barem s propisanim slu\u017ebenim zna\u010dkama ili slu\u017ebenom kapom, a vanjskim izgledom moraju odgovarati zahtjevima pristojnosti.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e razdoblje \u2013 \u017deljeznice uskog kolosijeka pod civilnom upravom od 1895. do 1908.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Razdoblje od 1895. do progla\u0161enja aneksije 1908. godine obuhva\u0107a izgradnju novih \u017eeljezni\u010dkih pruga, uglavnom iz ekonomskih i financijskih razloga (prihodi od koncesija pri eksploataciji \u0161uma i rudnika te njihov transport), kao i iz strate\u0161kih razloga, odnosno izlazak na granicu sa susjednom Srbijom i jadranskim lukama Splitom, Dubrovnikom i Herceg Novim.<\/p>\n\n\n\n

Na teritoriju BiH \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea bila je podijeljena na dvije direkcije: vojnu upravu bosanskih pruga i direkciju BH \u017eeljeznica. Dana 1. svibnja 1895. godine ove su direkcije ujedinjene, a 27. srpnja osnovana je direkcija Bosansko-Hercegova\u010dkih Dr\u017eavnih \u017deljeznica (BHStB) sa sjedi\u0161tem u Sarajevu, kojoj su predane na civilnu upravu sve vojne pruge u BiH (osim Vojni\u010dke \u017eeljeznice Banja Luka\u2013Dobrljin, koja \u0107e biti predana civilnoj upravi tek 1912. godine).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na \u010delo ove direkcije postavljen je austro-ugarski in\u017eenjer (Oberingenieur) Karl Schnack. Du\u017enost je obavljao (i ujedno direktor izgra\u0111ene pruge \u201eNarentabahn\u201c 1884\u20131895, op. a.) od 1895. do 1912. godine.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1895\u20131908) <\/strong>\u2013 U tre\u0107em razdoblju izgra\u0111ena je pruga Gabela \u2013 Hum (od Huma odvojak za Trebinje) do Uskoplja (od Uskoplja odvojak za Zeleniku) i nastavak do Dubrovnika (1901). Ova \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea bila je duga\u010dka 207 km, od toga 132 km na bosansko (hercegova\u010dkom), a 75 km na austrijskom (dalmatinskom) teritoriju.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, \u0161umska \u017eeljeznica ‘Krivajatalbahn’ Zavidovi\u0107i \u2013 Olovo \u2013 Han Pijesak \u2013 Kusa\u010de gra\u0111ena je o dr\u017eavnom tro\u0161ku i data pod zakup tvrtki \u201eBosanska \u0161umska industrija Eissler & Ortlieb u Zavidovi\u0107ima\u201c<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

I na kraju pruga ‘Sarajevo – Isto\u010dna granica’, odnosno trasa Sarajevo \u2013 Me\u0111e\u0111a – Vi\u0161egrad \u2013 Dobrun – Vardi\u0161te, odnosno Me\u0111e\u0111a – Uvac (1906). Ove uskotra\u010dne pruge i pruge na austrijskom (dalmatinskom) teritoriju bile su izgra\u0111ene i operativno vo\u0111ene od strane Direkcije Bosansko-Hercegova\u010dkih Dr\u017eavnih \u017deljeznica, BHStB (Bosansko-Hercegova\u010dka Dr\u017eavna \u017deljeznica) u ukupnoj duljini od oko 480 km.<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1895.-1908. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je zavr\u0161ena dionica Bosanski Brod \u2013 Sarajevo (1882) i u javni promet pu\u0161tena dionica Metkovi\u0107 \u2013 Mostar, 1885. godine, (prema projektu izgradnje \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee \u201eDalmatien-Herzegowina-Eisenbahnnetz\u201c – \u201eNarentabahn\u201c, op. a.) kolokvijalno se koristio izraz \u201eBosansko-Hercegova\u010dke dr\u017eavne \u017eeljeznice\u201c. Nakon deset godina (1895) Direkcija Bosnabahna iz Dervente preseljava se u Sarajevo i slu\u017ebeno se donosi odluka o nazivu \u201eCarske i kraljevske Bosansko-hercegova\u010dke dr\u017eavne \u017eeljeznice\u201c (k.u.k. BHStB).<\/p>\n\n\n\n

Iste godine, vojna Uprava bosanskih pruga i Direkcija BH \u017eeljeznica se ujedinjuju tako da tada\u0161nja, a i budu\u0107a izgra\u0111ena \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea, predaje se pod nadzor i upravljanje ‘civilnoj upravi’, tj. Direkciji k.u.k. BHStB. Ovim \u010dinom stvoreni su uvjeti za dono\u0161enje odluke o izgledu jedinstvene ‘bosanske’ \u017eeljezni\u010dke uniforme, njezinim oznakama i simbolima.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1896. donose se \u201eJedinstveni propisi za bosanskohercegova\u010dke dr\u017eavne slu\u017ebenike<\/strong>\u201c (\u201eUniformierung-Vorschrift f\u00fcr die bosnisch-herzegowinischen Landesbeamten\u201c, odobreni s Najvi\u0161om Odlukom od 25. travnja 1896.). Pored ostalog, u Op\u0107im odredbama stoji: (…) \u201eUniforma bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih slu\u017ebenika mora se nositi u skladu s propisima koji odgovaraju razredu \u010dina doti\u010dnog dr\u017eavnog slu\u017ebenika, odnosno u sve\u010danim prigodama, na slu\u017ebenim prezentacijama i u vanjskoj izvr\u0161noj slu\u017ebi, zatim kona\u010dno u uredu na svim sastancima i najavljenim pregovorima sa strankama, kao i op\u0107enito u izvr\u0161noj slu\u017ebi sa strana\u010dkim kontaktima. Kada nije na du\u017enosti, bosanskohercegova\u010dkom dr\u017eavnom slu\u017ebeniku je dopu\u0161teno no\u0161enje slu\u017ebene uniforme isklju\u010divo prilikom sve\u010danih i drugih prazni\u010dnih doga\u0111aja\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Uz slu\u017ebenu uniformu, dr\u017eavni slu\u017ebenici nose i sve\u010danu uniformu (\u201egala uniformu\u201c) koju su du\u017eni nositi na slu\u017ebenim prezentacijama, tijekom slu\u017ebenih posjeta i posjeta visokih du\u017enosnika (dvorskih i \u010dlanova kraljevske obitelji, op. a.). Sve\u010dane uniforme dr\u017eavnih slu\u017ebenika razlikovale su se po boji: ru\u017ei\u010dasta (Pompadour) za politi\u010dke du\u017enosnike, svijetlozelena za porezne slu\u017ebenike, ljubi\u010dastoplava za pravosudne slu\u017ebenike i svijetlosiva za tehni\u010dke slu\u017ebenike. Za sve ostale slu\u017ebenike, slu\u017ebena i sve\u010dana uniforma izra\u0111ivala se od sukna tamnozelene, odnosno tamnoplave boje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Sve\u010dana uniforma sastojala se od: Kratki kaput-Gala-Rock, Mantil\/Dugi kaput-Gala, Bluza-Gala, Hla\u010de-Gala, \u0161e\u0161ir, kravata, rukavice, \u010dizme i ma\u010d. Slu\u017ebene uniforme podijeljene su u tri kategorije: Prva kategorija za 3., 4. i 5. stupanj-klasu, druga za 6., 7. i 8. stupanj-klasu i tre\u0107a kategorija za 9., 10. i 11. stupanj-klasu. Nulta kategorija prvog i drugog stupnja odnosi se na direktora Direkcije \u017eeljeznica i njegove pomo\u0107nike. Gornji dio uniforme \u010dine kratki kaput (njem. Gala-Uniform-Rock), bluza-sako (njem. Uniform-Jacke) i dugi kaput (njem. Uniform-Mantel).<\/p>\n\n\n\n

Kratki kaput <\/strong>ili dolamica (Gala-Rock) izra\u0111en je prete\u017eno od finog tamnoplavog sukna s podstavom od crnog sukna ili crne svile. Pri\u0161ivena su dva reda po sedam pozla\u0107enih dugmadi na kojima je otisnut bosanskohercegova\u010dki dr\u017eavni grb, od kojih samo pet slu\u017ei za zakop\u010davanje. Na ramenima se nalazi istaknuti \u010din izra\u0111en od zlatnog konca debljine 7 mm, koji je presvu\u010den crvenim nitima, premotanima u oblik osmice (Goldbouillon \u2013 Zlatni bujon). Oblik osmice sa \u010detiri puta uvijenom niti nose slu\u017ebenici prve kategorije, sa tri puta druge kategorije i sa dva puta uvijenom niti tre\u0107e kategorije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na prednjem kraju rukava nalazi se rever (\u0161irine 10,5 cm) s man\u017eetom od crnog bar\u0161una i zlatnim rubom za neposredno prepoznavanje \u010dina ili visine ranga slu\u017ebenika (od 3. do 6. klase), dok je rever \u0161irine 9 cm s man\u017eetom iste boje kao i uniforma koje nose slu\u017ebenici od 7. do 11. klase. Ina\u010de, na man\u017eetama rukava nalaze se dvije vrpce vezene zlatnom bojom (u obliku pletenice), a izme\u0111u njih utkane su dvije ili jedna tamnozelena pruga-vrpca \u0161irine od 3,3 do 4 mm (ovisno o rangu). Ako se nalazi jedna vrpca zlatne boje i pored nje jedna (mo\u017ee biti dvije ili tri) u\u017ea vrpca iste boje, ozna\u010dava ni\u017ei rang itd.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Sastavni dio uniforme je i samostoje\u0107i okovratnik \u0161irine 12 cm \u010diji su krajevi umjereno zaobljeni na dijagonalama od 1,3 cm tako da kada se gornji dio uniforme zakop\u010da, ovratnik sprijeda \u010dini trokutasti izrez \u010dija je gornja \u0161irina 25 mm. Ovratnik je oblo\u017een crnim bar\u0161unom i obrubljen \u0161irokim zlatnim koncem, a na njemu se nalaze \u2018rozete\u2019 s istaknutim metalnim \u201ejednostranim krilatim to\u010dkom\u201c (u zlatnoj ili srebrnoj boji) sa lijeve i desne strane. Rozete – oznake \u010dina ili ranga mogu biti zlatne ili srebrne (ovisno o rangu), okruglog su oblika s obrubom u obliku ru\u017einog cvijeta.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Lijevi dio gornje uniforme ima 5 cm \u0161irok vodoravni urez, odnosno 10-12 cm ni\u017ee od pojasnog \u0161ava, koji slu\u017ei za provla\u010denje ma\u010da. Gornji dio sve\u010dane uniforme uvijek se mora nositi zatvorenim.<\/p>\n\n\n\n

Kad ve\u0107 spominjemo krilati to\u010dak, evo i obja\u0161njenja. Krilato ili lete\u0107e kolo, odnosno krilati kota\u010d ili to\u010dak, simbol je \u017eeljeznice i \u017eeljezni\u010dkog saobra\u0107aja op\u0107enito u svijetu. Predstavlja brzinu koja se u prvim godinama pojavljivanja parne lokomotive smatrala izvanrednom. Jo\u0161 u ranom povoju nastanka zra\u010dnog saobra\u0107aja brzinske rekorde dr\u017eala su \u017eeljezni\u010dka vozila. I danas je \u010dest lik u modernoj heraldici koji se pojavljuje u nekoliko oblika, tj. jednostrano i dvostrano lete\u0107e kolo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Jakna-sako<\/strong>. Za jaknu ili sako (njem. Gala-Jacke) nema ve\u0107e razlike u odnosu na kratki kaput (Gala-Uniform-Rock) \u0161to se ti\u010de boje tkanine, a sve ovisi o kategoriji slu\u017ebenika koji je nosi. Jedina razlika je u kroju po du\u017eini, odnosno rubovi na pojasu prelaze oko 5 cm preko kraja rukava. Jakna ima samostoje\u0107i ovratnik \u0161irine 4,5 cm koji je s gornje i donje strane matiran tkaninom u boji odgovaraju\u0107eg odjela. S vanjske strane prednjeg dijela nalaze se horizontalno krojeni d\u017eepovi sa preklopima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Jakna ima dva reda po pet pozla\u0107enih dugmadi s bosanskohercegova\u010dkim dr\u017eavnim grbom, od kojih se samo \u010detiri koriste za zakop\u010davanje. Za ostale slu\u017ebenike jakna je izra\u0111ena od tamnozelene ili tamnoplave tkanine i udobno prianja uz tijelo. Dopu\u0161teno je izraditi jaknu za ljeto od bijele tkanine s istim zavr\u0161nim detaljima, dok je postava od bijele svile ili tkanine.<\/p>\n\n\n\n

Dugi kaput<\/strong> – Mantil (njem. Mantel \u2013 Gala) krojen je i oblikom sli\u010dan uobi\u010dajenim uniformnim kaputima k.u.k. vojske. Izra\u0111en je od plavosive tkanine i kop\u010da se s dva reda po \u0161est pozla\u0107enih dugmadi s utisnutim bosanskohercegova\u010dkim dr\u017eavnim grbom. S obje strane nalaze se okomito rezani d\u017eepovi prekriveni preklopima. Kaput ima ovratnik na spu\u0161tanje od plavosive trune \u0161irine 8 cm na kojem se postavljaju rozete s krilatim to\u010dkom. Donji rub rukava, odnosno man\u017eeta, izra\u0111ena je od tkanine u boji kaputa.<\/p>\n\n\n\n

Gala hla\u010de<\/strong> (njem. Gala-Beinkleider) izra\u0111ene su od istog materijala i boje kao i gornji dio sve\u010dane uniforme, a imaju zlatne gajtane na vanjskim \u0161avovima s obje strane, odnosno dva zlatna gajtana izme\u0111u kojih prolazi traka (3 mm) od iste tkanine kao i hla\u010de. Za ostale slu\u017ebenike hla\u010de su izra\u0111ene od pamu\u010dnog platna plavo-sive ili tamnozelene boje s dva horizontalna d\u017eepa, dok su gajtani na \u0161avovima hla\u010da od alizarin crvene tkanine. Dopu\u0161teno je nositi ljetne hla\u010de izra\u0111ene od \u201clagane\u201d vunene tkanine boje drapa ili od bijelog pamu\u010dnog \u201cpique\u201d platna.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160e\u0161ir<\/strong> (njem. Hut) izra\u0111en je od sjajnog crnog pli\u0161a i sastoji se od okrugle kape i oboda, a s desne strane ima zlatni gajtan ili \u201ezlatni bujon\u201c, ovisno o stupnju \u010dinovanja. Visina \u0161e\u0161ira u sredini je 13,5 cm, a prema kraju (uglovima) blago se zaokru\u017euje da bi se kona\u010dno prema uglovima formirala ravna linija visoka 10 cm. Ukupna du\u017eina \u0161e\u0161ira je 46 cm. Na desnoj strani na\u0161ivena je crna \u201emoire\u201c traka \u0161irine 5 cm. Unutra\u0161njost \u0161e\u0161ira postavljena je crnom svilenom postavom bez znojne ko\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Rangiranje \u0161e\u0161ira odnosi se samo na prvu i drugu kategoriju dr\u017eavnih slu\u017ebenika. Na stra\u017enjem dijelu oboda \u0161e\u0161ira sa\u0161ivena je traka “moire” s nagibom koja slu\u017ei za postavljanje “naboranog” nojskog perja. Tako\u0111er se nose zlatne pletenice \u2013 bujoni u obliku izdu\u017eene osmice (\u010detverostruki zlatni bujon) i pri\u010dvr\u0161\u0107uju se koso udesno s jednim pozla\u0107enim gumbom na kojem je otisnut dr\u017eavni grb Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebenicima islamske vjeroispovijesti, umjesto \u0161e\u0161ira, dozvoljeno je nositi crveni “krep” fes, s tim da se na prednjoj strani pri\u010dvrsti pozla\u0107eni metalni gumb sa znakom “Franz Joseph I”, odnosno inicijalima \u201eFJ1\u201c. Iznad inicijala nalazi se kraljevska kruna, sve okru\u017eeno ru\u017einim gran\u010dicama.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kapa<\/strong> \u010dasni\u010dka (njem. Kappe) kao i kapa za ostale slu\u017ebenike u obliku je zarubljene kupe. Prednji dio tijela (\u010delo) kape visine je 10 cm. Donji obod (po\u010dinjaju\u0107i od \u010dela u smjeru lijevo i desno) blago se spu\u0161ta (paraboli\u010dno) prema stra\u017enjem dijelu tako da u zavr\u0161nici tijelo kape \u010dini visinu od 13 cm. Izra\u0111ena je od tamnoplavog ili tamnozelenog sukna. Cijeli obod donjeg dijela kape op\u0161iven je crno-\u017eutom pletenicom (u\u017eica debljine 7 mm). Naprijed je postavljen ‘suncobran’ koji je oblo\u017een sjajnom crnom ko\u017eom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Pomi\u010dni ko\u017eni remen (za olujno vrijeme, op. a.) pri\u010dvr\u0161\u0107en je sa dva pozla\u0107ena dugmeta (kop\u010dama) na kojima su utisnuti inicijali \u201eFranz Josepf I\u201c (\u201eFJ1\u201c). Vi\u0161i slu\u017ebenici na \u010delu kape nose metalni dvostrani lete\u0107i kota\u010d, a povrh njega kraljevski grb. Ni\u017ei slu\u017ebenici na \u010delu kape u vrhu nose pletenu (vezenu) rozetu zlatno-crne boje koja je povezana s crno-\u017eutom vrpcom (dvostruka uzica od po 7 mm) za dugme na kojem su utisnuti inicijali \u201eFranz Josepf I\u201c (\u201eFJ1\u201c), dok ostali nose samo metalni (ili vezenu) dvostrani lete\u0107i kota\u010d.<\/p>\n\n\n\n

Kravata<\/strong> je obavezni dio slu\u017ebene uniforme i izra\u0111ena je od svile, satena ili tkanine, ovisno o kategoriji slu\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

Rukavice<\/strong> su obi\u010dno izra\u0111ene od bijele (polu-svilene) jelenske ko\u017ee i sastavni su dio slu\u017ebene uniforme.<\/p>\n\n\n\n

Ma\u010d<\/strong>. Kao bo\u010dno oru\u017eje slu\u017ei ma\u010d. Dr\u0161ka (potporni prsten) izra\u0111eni su od kovanog (pozla\u0107enog) metala dok je dr\u0161ka izra\u0111ena od ‘tamnog’ roga. Ispod dr\u0161ke nalazi se ‘\u0161koljka’ ili ko\u0161ara na kojoj je izra\u0111en bosanskohercegova\u010dki dr\u017eavni grb. Korice (futrola) su izra\u0111ene od metala presvu\u010denog crnom ko\u017eom. \u010celi\u010dna o\u0161trica duga je 65 cm, dok je korica duga 80 cm. Kai\u0161 od sjajne ko\u017ee s torbicom za no\u0161enje ma\u010da nosi se oko tijela ispod gornjeg dijela slu\u017ebene (sve\u010dane) uniforme. Ma\u010d se nosi tako da se kroz poseban prorez na kaputu provu\u010de i smjesti u ko\u017enu torbicu tako da je vani vidljiva samo dr\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrti period – \u017deljeznice uskog kolosijeka pod civilnom upravom od progla\u0161enja aneksije 1908. do 1918. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U rujnu 1908. godine Austro-Ugarska je proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine, \u0161to je dovelo do tzv. aneksijske krize. U razdoblju izme\u0111u 1878. i 1908. godine Bosna i Hercegovina bila je nominalno u sastavu Osmanskog Carstva, iako je njome u stvarnosti upravljala Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo tijekom 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a uvelike je oslabilo, a tome je pridonijela i Balkanska kriza (1912-1913). Male balkanske dr\u017eave htjele su iskoristiti priliku i pro\u0161iriti svoj teritorij na ra\u010dun \u201ebolesnika sa Bospora\u201c, a svoj su naum i ostvarile tijekom Prvog balkanskog rata 1912.\/13. godine. Ovom krizom Osmansko Carstvo izgubilo je gotovo sve svoje europske teritorije zapadno od rijeke Marice. Posljedice ovog rata bitno su naru\u0161ile ravnote\u017eu snaga na Balkanu.<\/p>\n\n\n\n

Gra\u0111enje \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1908-1918) <\/strong>\u2013 U \u010detvrtom razdoblju ovog istra\u017eivanja, od 1908. do nestanka Austro-Ugarske 1918. godine, izgra\u0111ene su uske pruge Prijedor \u2013 Srnetica (1914) i \u010cardak – Jajce (1916) u du\u017eini od oko 166 km. U tom su razdoblju ve\u0107 postojale pruge Knin \u2013 O\u0161trelj \u2013 Srnetica \u2013 \u010cardak, gra\u0111ene od 1902. do 1910. godine, i bile su pod upravom \u201e\u0160umsko industrijskog poduze\u0107a AD Dobrljin \u2013 Drvar\u201c u vlasni\u0161tvu Otta Steinbeisa (Bosnische Forstindustrie AG Otto Steinbeis), tzv. pruge ‘Steinbeisbahn’.<\/p>\n\n\n\n

Novi pravci, Prijedor \u2013 Srnetica (60 % ove pruge financira dr\u017eava) i \u010cardak – Jajce, isklju\u010divo su gra\u0111eni iz vojno-strate\u0161kih razloga (po naredbi Ministarstva rata dvojne monarhije) kako bi se spojile sa dr\u017eavnom prugom u stanici Prijedor za pravac Sisak \u2013 Zagreb, zatim sa dr\u017eavnom prugom u stanici Jajce za pravac La\u0161va \u2013 Sarajevo \u2013 Vi\u0161egrad, odnosno Sarajevo – Gabela \u2013 Herceg Novi gdje se u Boki Kotorskoj nalazila Ratna mornarica AU monarhije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Godine 1910. objavljen je Zemaljski ustav za BiH. Donio ga je pokrajinski sabor koji je imao zakonodavnu vlast u pitanjima unutarnjih poslova, odnosno gradnja \u017eeljeznica na podru\u010dju BiH mogla se izvoditi samo uz odobrenje i odluke Bh Sabora.<\/p>\n\n\n\n

Sve dr\u017eavne pruge uskog i normalnog kolosijeka od 1908. do 1918. bile su pod upravom Direkcije Bosansko-hercegova\u010dkih Zemaljskih \u017eeljeznica, BHLB (Bosnisch-Herzegowinische Landesbahn). Na \u010delo te direkcije postavljen je Franjo Mrasek, koji je tu du\u017enost obna\u0161ao od 1912. do 1918.<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1908.-1918.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Radi svrhe ovog istra\u017eivanja morali smo pregledati \u201eJedinstveni propis i Pravilnik za uniforme slu\u017ebenika bosansko-hercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica<\/strong>\u201c donesene 1900., iako naslov navodi razdoblje od 1908. do 1918. Razlog je jednostavan \u2013 taj propis se koristio do kraja 1918.<\/p>\n\n\n\n

Pravilnik za uniforme odnosi se na vi\u0161e i ni\u017ee dr\u017eavne slu\u017ebenike, te kandidate odnosno privremene slu\u017ebenike. Kandidati i privremeni slu\u017ebenici, kad njihova slu\u017eba to zahtijeva, nose uniformu, dok ostali uglavnom nose samo slu\u017ebenu kapu. Penzionirani slu\u017ebenici mogu koristiti uniformu samo uz dopu\u0161tenje direkcije.<\/p>\n\n\n\n

Nova kategorizacija slu\u017ebene uniforme je: Prva kategorija \u2013 slu\u017ebenici prve klase; Druga \u2013 slu\u017ebenici II, III i IV klase; Tre\u0107a \u2013 V, VI i VII klase. Sve\u010dana uniforma (Gala \u2013 kratki kaput, jakna i mantil), propisana propisom iz 1886., ostaje na snazi uz manje izmjene dizajna.<\/p>\n\n\n\n

Propisane su dvije vrste uniformi: \u201eUniform \u2013 Gala\u201c i \u201eUniform \u2013 Commode\u201c. \u201eGala\u201c uniformu nose svi slu\u017ebenici osim onih u manjim stanicama ili na privatnim prugama (Steinbeisbahn, Krivajabahn i dr.). Sve kategorije dr\u017eavnih slu\u017ebenika nose radnu uniformu \u201eCommode\u201c na dr\u017eavnim i privatnim \u017eeljeznicama.<\/p>\n\n\n\n

Sve\u010dana uniforma, kratki kaput \u2013 Gala, izra\u0111ena je od tamnoplavog sukna, krojena da udobno prianja tijelu. Postava je od crnog sukna ili svile. Sa strane su dva usje\u010dena d\u017eepa sa trokutastim preklopima i po tri pozla\u0107ena dugmeta, a rubovi su ukra\u0161eni crvenom alizarinskom tkaninom. Kaput se kop\u010da s dva reda po osam pozla\u0107enih dugmadi, krojeno su\u017eavaju\u0107i se od ramena prema struku. Na svim dugmadima je otisnut grb Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Sako (jakna) i dugi kaput (mantil) izra\u0111eni su od tamnoplavog sukna kroja i oblika k.u.k. vojske. Dugmad s grbom BiH pri\u010dvr\u0161\u0107uju se na isti na\u010din kao na gala uniformi kratkog kaputa. Sredinom ljeta dopu\u0161teno je nositi jaknu izra\u0111enu od tvi\u010da (poliester-pamuk).<\/p>\n\n\n\n

Samostoje\u0107i ovratnik (visine 4,5 cm) i man\u0161ete na rukavima (8 cm) krojeni su od tamnoplave bar\u0161unaste tkanine. Na man\u0161etama rukava nalaze se vezene trake u zlatnoj ili srebrnoj boji (5,5 cm), ovisno o rangu slu\u017ebenika. Na ovratniku se postavljaju rozete (\u010dinovi): Prva kategorija \u2013 jedna srebrna rozeta; Druga \u2013 tri zlatne; Tre\u0107a \u2013 dvije zlatne; \u010cetvrta kategorija \u2013 jedna zlatna rozeta. Odlikovanja se nose na prsnom dijelu uniforme, a dopu\u0161teno je i no\u0161enje na ovratniku u obliku rozete. No\u0161enje dodijeljenih odlikovanja obvezno je u svim prilikama.<\/p>\n\n\n\n

Sve\u010dani \u0161e\u0161ir s crnim nojevim perjem nose dr\u017eavni slu\u017ebenici od prve do \u010detvrte kategorije, dok ostali slu\u017ebenici nose slu\u017ebene kape. Izra\u0111en je od crnog filca sa svilenom trakom na rubovima. Petlja \u0161e\u0161ira s desne strane pri\u010dvr\u0161\u0107ena je krilatim to\u010dkom izvezenim u zlatnoj boji. Na \u0161e\u0161iru se nalaze izvezeni zlatni bujoni i zlatni gajtan, ovisno o rangu slu\u017ebenika. U dva kuta \u0161e\u0161ira nalaze se rozete \u010diji su rubovi od debljeg zlatnog konca, dok je sredina izra\u0111ena od crnog bar\u0161una s izvezenim imenom “Njegovog Veli\u010danstva” u zlatnoj boji. Slu\u017ebenicima islamske vjeroispovijesti, umjesto sve\u010dane kape, dopu\u0161teno je nositi crveni fes (samo u sve\u010danim prilikama) s pozla\u0107enim metalnim dugmetom na prednjoj strani s oznakom “Franz Joseph I” ili inicijalima “FJ1”.<\/p>\n\n\n\n

Hla\u010de su iste za sve kategorije. Izra\u0111ene su od plavo-sive tkanine s postavljenim gajtanom na vanjskim \u0161avovima hla\u010da od alizarin crvene tkanine. Ljetne hla\u010de izra\u0111ene su od tkanine tvi\u010d, a dopu\u0161teno je i kori\u0161tenje bijelog pikea ili lana. Za hladnija vremena dopu\u0161teno je nositi zimske “hla\u010de za \u010dizme”, pri \u010demu se donji dio nogavica uvla\u010di u \u010dizme. Izra\u0111ene su od plavo-sive tkanine (sukna), ali bez postavljenih gajtana.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kapa je ista kao kod dr\u017eavnih slu\u017ebenika, samo s tom razlikom \u0161to se sprijeda nalazi pozla\u0107eno dvostrano lete\u0107e kolo (od metala ili od tkanine u vezu, op. a.), uz napomenu da je samo dr\u017eavnim slu\u017ebenicima bilo dozvoljeno nositi krilati kota\u010d s velikom carskom krunom. Olu\u010dna ko\u017ena traka pri\u010dvr\u0161\u0107ena je pozla\u0107enim gumbima s kraljevskim grbom. Otpravnik vlakova, za vrijeme obavljanja du\u017enosti, mora nositi crvenu kapu izra\u0111enu od crvene tkanine-sukna. Tijekom ljetnih mjeseci dozvoljeno je nositi kapu od bijelog pikea u propisanom obliku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kravata, koja je sastavni dio slu\u017ebene uniforme, mo\u017ee biti izra\u0111ena od svile, satena ili platna. Iskrojena je u obliku propisanom za k.u.k. vojsku. Ma\u010d je izra\u0111en od lijevanog \u010delika, kaljen i poliran, te je ravan u duljini od 74 do 79 cm. Okvir, usnik, potporni prsten i donji kraj korica izra\u0111eni su od pozla\u0107enog metala, dok je dr\u0161ka od tamnog roga ili crne kosti. Korice (navlaka ili futrola za ma\u010d) presvu\u010dene su crnom ko\u017eom.<\/p>\n\n\n\n

Radnici (poslu\u017eitelji) koji su u slu\u017ebi, za identifikaciju nose propisane kape za poslu\u017eitelje izra\u0111ene od plavog sukna. Na kapi nema istaknutog gajtana niti rozete, ve\u0107 samo dvostrano lete\u0107e kolo. Nosa\u010di (hamali) nose istu kapu, s tim da ispod krilatog kota\u010da imaju utisnut arapski broj od \u017eutog metala. Tijekom slu\u017ebe nose kaput s plavim prugama i pojas od prirodne ko\u017ee. Za donji dio i obu\u0107u dopu\u0161teno je nositi civilnu opremu (narodnu no\u0161nju), pod uvjetom da je \u010dista i uredna.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ova tematika donesena je propisom \u201eSlu\u017ebeni naputak za prtljagono\u0161e (hamale), Propis broj 73. Sarajevo 1897.\u201c (Dienstanweisung f\u00fcr Gep\u00e4cktr\u00e4ger, Dienstvorschrift Nr. 73. Sarajevo 1897.)
Knji\u017eica je tiskana na njema\u010dkom jeziku s prijevodom na narodni jezik. Izme\u0111u ostalog, stoji:
\u201ePrtljagono\u0161ama (hamalima) mogu biti samo isku\u0161ani, pouzdani i povjerljivi ljudi, a isti moraju tijekom slu\u017ebe nositi \u010distu i dobro o\u010duvanu odje\u0107u.\u201c
\u201ePrtljagono\u0161e (hamali) su obavezni tijekom slu\u017ebe nositi propisanu \u017eeljezni\u010dku kapu, odnosno fes, opremljen krilatim kota\u010dem, kao i bijelo-plavo prugasti kaput od platna, te na lijevoj strani sprijeda pri\u010dvr\u0161\u0107en znak s brojem.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Stani\u010dni i peronski redari (vratari, \u010duvari), odnosno ophodari pruga, tako\u0111er nose kape kao poslu\u017eitelji, a dozvoljeno je u slu\u017ebi nositi crveni fes s metalnim dvostranim lete\u0107im kolom.
Radnici koji rade vani u zimskom periodu nose kratke kapute (dolamice), a za ve\u0107e hladno\u0107e krznene kapute i krznene rukavice. Od ostale odje\u0107e nose civilno odijelo (narodnu no\u0161nju), te u slu\u010daju istro\u0161enosti, prema Pravilniku o naknadama za uniformnu bluzu i hla\u010de, dobivaju nov\u010dani iznos za nabavu nove opreme.<\/p>\n\n\n\n

Traka \u017ealosti nosi se proglasom dr\u017eavne \u017ealosti (dvorska \u017ealost prvog reda) ili \u017ealosti drugog reda u mjesnim prilikama.
Svi dr\u017eavni slu\u017ebenici i slu\u017ebenici vi\u0161eg ranga koji se pojavljuju u slu\u017ebenoj uniformi obavezni su tijekom dr\u017eavne \u017ealosti nositi crnu traku \u0161irine 8 cm.<\/p>\n\n\n\n

Pravilo slu\u017ebe i Pravilnik o uniformi zaposlenika Steinbeisbahn-a<\/strong>

Tijekom ratnog stanja (1914.-1918.) \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea Prijedor \u2013 Drvar \u2013 Knin i Srnetica \u2013 Jajce progla\u0161ene su od dr\u017eavnog (vojno) zna\u010daja. Ovim pravcima prevozile su se zna\u010dajne vojne trupe, topni\u0161tvo i ostala tehni\u010dka materijalna sredstva prema jugoisto\u010dnom frontu (Srbija i Crna Gora). Ministarstvo rata, Glavna direkcija BH \u017eeljeznica i vlasnik izgra\u0111ene \u0161umske pruge Otto Steinbeis donose ‘dopunsko’ Pravilo slu\u017ebe i Pravilnik o uniformi zaposlenika Steinbeisbahn-a.<\/p>\n\n\n\n

Ovim pravilima navedena \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea stavlja se pod nadzor i upravljanje saobra\u0107ajem od strane ‘dr\u017eavnih slu\u017ebenika’. Pored ratnog raspore\u0111ivanja dr\u017eavnih slu\u017ebenika s ‘glavnih’ pruga, \u0161kolovani i stru\u010dno osposobljeni doma\u0107i \u017eeljezni\u010dari koji su se zatekli na licu mjesta progla\u0161eni su \u201edr\u017eavnim slu\u017ebenicima\u201c. Zapo\u0161ljavanje novih osoba, temeljem njihovog stupnja obrazovanja, predvi\u0111eno je pravilnikom uz obavezno dodatno \u0161kolovanje ovisno o \u017eeljezni\u010dkom zanimanju i polaganje ispita pred stru\u010dnom komisijom.<\/p>\n\n\n\n

Svi zaposleni razvrstavaju se u jedinstvene razrede od prvog do osmog stupnja slo\u017eenosti poslova koje obavljaju, tj. od voditelja operacija, \u0161efova stanica, vo\u0111a \u017eeljezni\u010dkih sekcija, otpravnika vozova, telefonskih nadzornika, kontrolora vozova do ostalog \u017eeljezni\u010dkog osoblja (strojovo\u0111e, skretni\u010dari, ko\u010dni\u010dari, \u010duvari i dr.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Svi gore navedeni slu\u017ebenici, po novom Pravilniku, nosili su jedinstvenu uniformu. Jedina razlika odnosila se na ‘uniformni’ razred u pogledu boje metalnih oznaka (zlatna ili srebrna rozeta, odnosno krilati to\u010dak) koje se nalaze na ovratniku gornjeg dijela uniforme. Kaput i bluza (bez postave), zatim hla\u010de i kapa, krojeni su od tamno plavog sukna. Kaput i bluza zakop\u010davaju se sa jednim redom bijelih metalnih dugmadi sa kop\u010dom na ovratniku. U visini prsa, sa obje strane, nalazi se d\u017eep s trokrakim preklopom. Ovakav dizajn kaputa i bluze ostat \u0107e gotovo isti za naredne generacije \u017eeljezni\u010dara (Kraljevine SHS\/YU, JD\u017d i J\u017d).<\/p>\n\n\n\n

Kapa je istog oblika za sve zaposlene po uzoru na kroj i oblik koje nose dr\u017eavni slu\u017ebenici. Jedini interesantan detalj odnosi se na izgled simbola-oznake na \u010delu kape. Na dnu kape nalazi se mali dvostrani lete\u0107i kota\u010d od zlatno\u017eutog ili bijelog metala. Na vrhu kape nalazi se rozeta vezena od zlatnog ili srebrnog bujona, a njena sredina presvu\u010dena je svijetlozelenim platnom. Rozeta i mali dvostrani lete\u0107i kota\u010d povezani su petljom-uzicom koja je pletena svijetlozelenom-zlatnom ili svijetlozelenom-srebrnom vrpcom. U sredini rozete, u zlatovezu, stoje slova \u201eOS\u201c \u0161to su po\u010detna slova imena i prezimena Otto Steinbeis.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, u donesenom Propisu stoje odredbe pod kojima se propisuje striktno po\u0161tivanje \u010dinova i na\u010din pozdravljanja prilikom vr\u0161enja slu\u017ebe. Po\u0161tivanje \u010dinova i me\u0111usobno pozdravljanje u skladu je s normama koje vrijede za k.u.k vojsku. U slu\u010daju susreta slu\u017ebenika u uniformi postoji obaveza me\u0111usobnog pozdrava, \u0161to je prvi du\u017ean u\u010diniti slu\u017ebenik ni\u017eeg ranga. Zaposlenici iste slu\u017ebene klase (slu\u017ebene kategorije) izme\u0111u kojih slu\u017ebeni prioritet nije uspostavljen ili jasno vidljiv, moraju se me\u0111usobno pozdraviti prilikom susreta.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Slu\u017ebenik koji obavlja odgovornu saobra\u0107ajnu slu\u017ebu tj. prometnik (otpravnik vozova), pa makar bio i aspirant, \u010dim i dokle god nosi crvenu kapu kao znak ove du\u017enosti, prvi od svih dobiva vojni\u010dki znak pozdravljanja. Tako\u0111er, prate\u0107e osoblje lokomotive i vozno osoblje, bez obzira na \u010din koji nose, me\u0111usobno se pozdravljaju. Kako je navedeno, \u201eOvim propisom prvo pozdravlja\u0161 dr\u017eavu pa zatim dr\u017eavnog slu\u017ebenika, bez obzira na \u010din ili rang\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Kao zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na kraju mo\u017eemo konstatirati da su \u017eeljezni\u010dke slu\u017ebene uniforme (1879-1918) bile pandam krojem i oblikom uniforme k.u.k. vojske. Prete\u017eno su dominirale u plavoj, odnosno u kombinaciji sa svijetlo zelenom bojom. Uniformne oznake ili simboli bili su u obliku jednostranog (no\u0161en na ovratniku) ili dvostranog (no\u0161en na kapi) lete\u0107eg \u017eeljezni\u010dkog kola. Uobi\u010dajeno su ra\u0111eni od metala (boja zlata ili srebra) ili su vezeni na platnu koncem zlatno-srebrne boje. Dominantno su isticane ‘zlatne’ rozete u kojima u zlatovezu stoji ime Nj. Veli\u010danstva \u201eFranca Jo\u017eefa I\u201c (sve\u010dani \u0161e\u0161ir) ili inicijala ‘FJ1’ na slu\u017ebenim kapama, odnosno na metalnim dugmadima-kop\u010dama otisnuti reljefski kraljevski grb.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ovim \u010dinom usvajanja bosanskog grba dovoljno je re\u010deno da je pokrajina Bosna i Hercegovina ipak zadr\u017eala odre\u0111ene elemente i oblike svoje dr\u017eavnosti. Iz povijesti znamo da je Austro-Ugarska Monarhija bila politi\u010dki podijeljena na zapadni dio carstva pod austrijskom upravom \u2013 Cislajtanija, dok se isto\u010dni dio carstva pod ma\u0111arskom upravom nazivao Translajtanija. U cijelom tom upravnom sustavu jedino je Bosna i Hercegovina bila pod zajedni\u010dkom upravom (austro-ugarski kondominij) oba dijela Monarhije. De facto, sa stajali\u0161ta unutarnjega pravnog poretka, BiH je bila \u201etre\u0107a\u201c dr\u017eava unutar Monarhije, tako da njezini stanovnici pravno nisu bili ni austrijski ni ugarski dr\u017eavljani, ve\u0107 su tretirani kao zemaljski pripadnici Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

Peto razdoblje \u2013 \u017deljeznice Kraljevstva (od 1921. godine Kraljevine) Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1918. do progla\u0161enja Kraljevine Jugoslavije 1929. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Godine 1918., nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, osnovano je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca \u2013 SHS. Novoosnovana dr\u017eava preuzela je dijelove biv\u0161e Austro-Ugarske (teritorije Slovenije, Hrvatske i BiH) i cjelokupnu njezinu \u017eeljezni\u010dku mre\u017eu. Ina\u010de, nakon zavr\u0161etka Prvoga svjetskog rata, u prosincu 1918. godine, Austro-Ugarska dr\u017eavna \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea (k.u.k. StB) i sva transportna sredstva podijeljeni su izme\u0111u dr\u017eava-sljednica: Austrije, \u010cehoslova\u010dke, Poljske, Rumunjske i dr\u017eave \u2013 Kraljevine SHS. Naslije\u0111ena \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea u BiH, du\u017eine oko 1165 km, bila je raznolika i po organizaciji i po namjeni za koju je gra\u0111ena, kao i po \u0161irini kolosijeka.<\/p>\n\n\n\n

Zemaljska vlada nastavila je djelovati kao Pokrajinska uprava za BiH, \u010dime je Sarajevo zadr\u017ealo status zemaljskoga glavnog grada, pa je jo\u0161 neko vrijeme zadr\u017ealo i odre\u0111ene elemente i oblike svoje dr\u017eavnosti. Nakon dono\u0161enja Vidovdanskoga ustava, 28. lipnja 1921. godine, centralne vlasti u Beogradu po\u010dele su po\u017eurivati likvidaciju Pokrajinske uprave, \u0161to je bio slo\u017een i dugotrajan proces koji je potrajao gotovo dvije godine. Poslovi Pokrajinske uprave za BiH kona\u010dno su u potpunosti likvidirani 25. velja\u010de 1924. godine, \u010dime je Sarajevo izgubilo atribute zemaljskoga glavnog grada i svedeno na sjedi\u0161te sarajevske oblasti.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom 1918.\/1919. godine, privremeni organi vlasti i dio doma\u0107eg stanovni\u0161tva nastojao je obra\u010dunati se sa svim simbolima nekada\u0161nje austro-ugarske uprave. Uklanjani su natpisi na njema\u010dkom jeziku, spomenici, dr\u017eavna obilje\u017eja, zatvarane su brojne \u0161kole na njema\u010dkom i ma\u0111arskom jeziku, a upotreba njema\u010dkog jezika u javnosti nije bila po\u017eeljna. Od raseljenih obitelji oduzimana su radna mjesta i stanovi, \u0161to se najvi\u0161e osjetilo tijekom 1919. godine u akcijama progona odre\u0111enih kategorija stanovni\u0161tva koji su potjecali iz \u201eneprijateljskih\u201c zemalja.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107i dio doseljeni\u010dkih obitelji ipak je ostao u BiH unato\u010d pritiscima dijela doma\u0107eg stanovni\u0161tva i novih vlasti. Ipak, dr\u017eava je uspostavila odre\u0111ena pravila za iseljavanje, svjesna da strane \u010dinovnike ne mo\u017ee zamijeniti dovoljno kvalitetnim doma\u0107im kadrom. Balansiralo se izme\u0111u potrebe za zadr\u017eavanjem nu\u017eno potrebnoga stru\u010dnog kadra i te\u017enje da se barem djelomi\u010dno rije\u0161i prisutnosti stranaca. Prema tim pravilima, najbolju su poziciju imali radnici-doseljenici iz \u010ce\u0161ke, Slova\u010dke, Poljske i Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ovim \u010dinom usvajanja bosanskog grba dovoljno govori kako je pokrajina Bosna i Hercegovina ipak zadr\u017eala neke elemente i oblike svoje dr\u017eavnosti. Iz povijesti znamo da je Austro-Ugarska Monarhija politi\u010dki podijeljena na zapadni dio carstva pod austrijskom upravom \u2013 Cisleithaniju, dok se isto\u010dni dio carstva pod ma\u0111arskom upravom nazivao Transleithanija. U cijelom tom carstvu upravljanja, jedino je Bosna i Hercegovina bila pod zajedni\u010dkom upravom (austrougarski kondominij) oba dijela monarhije. \u010cinjeni\u010dno, s aspekta unutarnjeg pravnog poretka, BiH je bila \u2018tre\u0107a\u2019 dr\u017eava unutar Monarhije, tako da stanovnici nisu pravno bili ni austrijski ni ma\u0111arski dr\u017eavljani, nego su tretirani kao pripadnici bosanskohercegova\u010dke zemlje.<\/p>\n\n\n\n

Peti period \u2013 \u017deljeznice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do progla\u0161enja Kraljevine Jugoslavije 1929<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1918., nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca \u2013 SHS. Nova dr\u017eava preuzela je dijelove biv\u0161e Austro-Ugarske (teritorij Slovenije, Hrvatske i BiH) i njezinu \u017eeljezni\u010dku mre\u017eu. Nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata, u prosincu 1918., austro-ugarska dr\u017eavna \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea i sva prijevozna sredstva podijeljeni su izme\u0111u dr\u017eava nasljednica Austrije, \u010cehoslova\u010dke, Poljske, Rumunjske i Kraljevine SHS. Naslije\u0111ena mre\u017ea \u017eeljeznica u BiH, duga oko 1165 km, bila je raznolika po organizaciji, namjeni i \u0161irini kolosijeka.<\/p>\n\n\n\n

Zemaljska vlada nastavila je rad kao Pokrajinska uprava za BiH, pa je Sarajevo ostalo u statusu zemaljskog glavnog grada te je jo\u0161 neko vrijeme zadr\u017ealo neke elemente svoje dr\u017eavnosti. Nakon dono\u0161enja Vidovdanskog ustava 28. lipnja 1921., centralne vlasti u Beogradu po\u010dele su ubrzano ukidati Pokrajinsku upravu \u0161to je bio slo\u017een posao koji je trajao gotovo dvije godine. Pokrajinska uprava u potpunosti je ukinuta 25. velja\u010de 1924., \u010dime je Sarajevo izgubilo atribut zemaljskog glavnog grada i postalo sjedi\u0161te sarajevske oblasti.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom 1918.\/1919. godine privremeni organi vlasti i dio doma\u0107eg stanovni\u0161tva nastojali su ukloniti sve simbole nekada\u0161nje austro-ugarske uprave. Uni\u0161tavali su se natpisi na njema\u010dkom, spomenici, mnoge \u0161kole na njema\u010dkom i ma\u0111arskom jeziku su zatvorene, a upotreba njema\u010dkog u javnosti nije bila po\u017eeljna. Od raseljenih obitelji oduzimana su radna mjesta i stanovi, \u0161to se osobito osjetilo tijekom 1919. u akciji progona odre\u0111enih kategorija stanovni\u0161tva podrijetlom iz \u2018neprijateljskih\u2019 zemalja.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107ina doseljenih obitelji ostala je u BiH unato\u010d pritisku doma\u0107eg stanovni\u0161tva i novih vlasti. Dr\u017eava je ipak uspostavila pravila za iseljavanje, svjesna da strane \u010dinovnike ne mo\u017ee zamijeniti kvalitetnim doma\u0107im kadrom. Balansirali su izme\u0111u potrebe za stru\u010dnim kadrom i \u017eelje da se rije\u0161e dijela stranaca. Najpovoljniji status imali su doseljenici iz \u010ce\u0161ke, Slova\u010dke, Poljske i Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Obnova \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee zapo\u010dela je 1918. i zavr\u0161ila 1920. godine. U tom je razdoblju donesena “Uredba o organizaciji Ministarstva prometa za promet \u017eeljeznicama, morem i rijekama” sa sjedi\u0161tem u Beogradu kao tijelom koje upravlja cjelokupnom prometnom politikom u zemlji. Ta je uredba stupila na snagu 21. svibnja 1921. godine. Tek \u0107e 1925. godine biti ujedna\u010deni propisi, standardi, tarife i drugi pravilnici na cijelom teritoriju Kraljevine SHS.<\/p>\n\n\n\n

Tom ministarstvu izravno je bila podre\u0111ena Glavna uprava dr\u017eavnih \u017eeljeznica, a njoj regionalne uprave (uklju\u010duju\u0107i Sarajevo). Godine 1929. Bosna i Hercegovina teritorijalno je podijeljena na banovine: Vrbaska sa sjedi\u0161tem u Banjoj Luci, Drinska u Sarajevu, Zetska na Cetinju i Primorska u Splitu \u2013 kasnije, 1939., Hrvatska banovina u Zagrebu. \u017deljeznice banovina (npr. Direkcija \u017eeljeznica Drinske banovine) bile su podre\u0111ene Oblasnoj \u2013 Glavnoj direkciji u Sarajevu, odnosno Glavnoj direkciji u Beogradu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Va\u017eno je napomenuti da je ve\u0107ina mre\u017ee industrijsko-\u0161umskih pruga koje su gradile privatne tvrtke i pruga pod zakupom progla\u0161ena ‘javnim dobrom’, odnosno uredbom su uvedene u javni (putni\u010dki) promet. Tako\u0111er, treba spomenuti burna doga\u0111anja tijekom i nakon zavr\u0161etka op\u0107eg \u0161trajka \u017eeljezni\u010dara 1920. godine. U razdoblju do zakazivanja \u0161trajka, dr\u017eavne \u017eeljeznice su nastojale premostiti probleme nedostatka kvalificiranih radnika. U tu svrhu organizirani su te\u010dajevi na koje su upu\u0107eni istaknuti radnici koji su nakon \u0161kolovanja trebali zamijeniti svoje biv\u0161e majstore. Me\u0111utim, tijekom \u0161trajka svi \u017eeljezni\u010dki radnici su pozvani na vojnu vje\u017ebu, a oni koji se tom pozivu nisu odazvali bili su izlo\u017eeni progonu i otpu\u0161tanju s posla.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1918.-1929.) <\/strong>\u2013 U ovom razdoblju, na prostoru BiH izgra\u0111ene su nove pruge: Bosanski Novi \u2013 Bosanska Krupa, (u nadle\u017enosti zagreba\u010dke oblasne direkcije) normalni kolosijek, u du\u017eini od 37 km (1920.), i produ\u017eetak Bosanska Krupa \u2013 Biha\u0107 u du\u017eini od 33 km (1924.); Bosanska Ra\u010da \u2013 Bijeljina (u nadle\u017enosti beogradske oblasne direkcije) u du\u017eini od 18 km (1922.); Bijeljina \u2013 Ugljevik, uski kolosijek u du\u017eini od oko 26 km (1925.); Vardi\u0161te \u2013 U\u017eice, uski kolosijek, u du\u017eini od 57,8 km (1925.), Uvac \u2013 Priboj u du\u017eini od 4,6 km (1929.), Podgorica \u2013 Donja Plavnica u du\u017eini od 20 km (1927.). Ina\u010de, pruga Podgorica \u2013 Donja Plavnica izgra\u0111ena je tijekom Prvog svjetskog rata \u0161irine 600 mm, u du\u017eini od 20 km, da bi Vojska Kraljevine, zbog dotrajalosti, po postoje\u0107em donjem stroju izgradila novu prugu iste \u0161irine.<\/p>\n\n\n\n

Vozna sredstva (i parne lokomotive) dobivaju jedinstvenu numeraciju 1933. godine. Do 1933. godine numeracija na parnim lokomotivama bila je ista kao i na naslije\u0111enim \u017eeljeznicama, samo \u0161to je umjesto oznake naslije\u0111ene \u017eeljeznice stavljeno ‘SHS’.<\/p>\n\n\n\n

Navedene \u017eeljezni\u010dke pruge egzistirale su pod znakom vlasni\u0161tva \u017deljeznica Kraljevstva SHS (\u017dK-SHS), njem. ‘Staatseisenbahnen des K\u00f6nigreichs der Serben, Kroaten und Slowenen’.<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1918.-1929. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako je navedeno, 1925. godine unificiraju se propisi, standardi, tarife i drugi pravilnici na cijelom teritoriju Kraljevine SHS. \u017deljezni\u010dki slu\u017ebenici i pomo\u0107ni radnici nosili su uniformu po principu ‘Nosi \u0161to ima\u0161’ dok se ne donese novi Pravilnik o slu\u017ebenim \u017eeljezni\u010dkim uniformama. Sa starih uniformi (zadu\u017eenih iz vremena A-U Monarhije) poskidane su sve oznake osim dvostranog krilatog to\u010dka. Obveza isticanja dvostranog krilatog to\u010dka spominje se u ‘privremenom’ propisu iz 1922. godine. Sa okovratnika i man\u0161eta na rukavima (zlatni bujoni i rozete) poskidani su preko no\u0107i. Tako\u0111er, sa hla\u010da su oparani zlatni gajtani, a sa kapa poskidane raznobojne rozete i metalna dugmad s inicijalima ‘FJ1’, odnosno kraljevskim grbom. Na \u010delo kape samo se isticalo metalno dvostrano lete\u0107e kolo.<\/p>\n\n\n\n

U ovom razdoblju (1918.-1929.) donesena su dva pravilnika, 1925. i 1927. godine i to:<\/p>\n\n\n\n

a.) ‘Pravilnik o slu\u017ebenom odijelu osoblja dr\u017eavnih \u017eeljeznica’ od 17. o\u017eujka 1925. godine<\/strong> (MSBr. 2392\/24. Odobren od strane Ministarskog savjeta), gdje izme\u0111u ostalog u Pravilniku stoji, (…) ‘Slu\u017ebeno odijelo moraju nositi, kada su na slu\u017ebi: \u0161efovi stanica i njihovi pomo\u0107nici, prometni \u010dinovnici i slu\u017ebenici na pruzi, \u0161efovi skladi\u0161ta sporovozne i brzovozne robe, blagajnici-ce karata, telegrafisti, telefonistkinje na pruzi, revizori vlakova, vlakovo\u0111e, manipulanti, kondukteri, ko\u010dni\u010dari, propisiva\u010di kola, avizeri, nadzornici stanica i skladi\u0161ta, rukovatelji manevre, manevristi, skretni\u010dari, \u010duvari i vratari i uredski poslu\u017eitelji.’<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Zatim, (…) \u201eSlu\u017ebenici strojarskog odjela: strojovo\u0111e i lo\u017ea\u010di, nadzornici stacionarnih strojeva, zavoda za dezinfekciju i plinari, \u010duvari vodnih stanica, lo\u017eionica, skladi\u0161ta i radionica, pregleda\u010di vagona, rukovatelji rasvjetom, vatrogasci u radionicama, lampisti, uredski poslu\u017eitelji i voza\u010di\u201c. Slu\u017ebena odijela pripadaju slu\u017ebenicima za odr\u017eavanje pruga, ekonomskog odjela te slu\u017ebenicima u Ministarstvu prometa, Glavnoj direkciji i Oblasnim direkcijama, tj. uredski poslu\u017eitelji i vratari.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Sve\u010dana odijela<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebeno odijelo sastoji se od: kape (obi\u010dne i zimske), kaputa, bluze, prsluka, hla\u010da, \u0161injela, cipela i \u010dizama. Dodaju se i ljetno odijelo, radno odijelo, bunda, rukavice, ko\u017ena kapa i \u017eensko odijelo. Pravilnikom je propisano no\u0161enje sve\u010danog odijela koje se sastoji od kaputa kroja ‘redingot’ (franc. Redingote, dugi dvoredni mu\u0161ki kaput, strukiran, crne boje, vrlo moderan u cijeloj Europi u 19. stolje\u0107u), bluze, prsluka i hla\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Sve\u010dani kaput<\/strong> ima kroj, gumbe i ostale detalje poput modernog salonskog redingota. Izra\u0111en je od crne \u010dohe ili kamgarna dobre kvalitete. Ovratnik je krut s crnom ma\u0161nom. Na rukavima se nalaze oznake \u010dina, kako je propisano za sve\u010danu bluzu.<\/p>\n\n\n\n

Bluza <\/strong>je oficirsko-mornarskog kroja od plave \u010dohe ili kamgarna prve kvalitete. Na ovratniku je zlatom izvezen jednostrani \u017eeljezni\u010dki kota\u010d ispod kojeg su pri\u0161ivene latice (oblik romba) od crvenog bar\u0161una. Unutra\u0161njost je podstavljena satenom ili ser\u017eom (franc. Serge \u2013 vunena, pamu\u010dna ili svilena tkanina tkana u keper-vezu). Zakop\u010dava se s jednim redom od 6 ko\u0161tanih gumba na desnoj strani, koji su skriveni ispod bluze. Sprijeda se nalaze 4 d\u017eepa s pravokutnim preklopima. Na rukavima, pri dnu, pri\u0161iveni su galoni (8×5 cm) u boji (ovisno o kategoriji slu\u017ebenika) za postavljanje \u010dinova. Oznake \u010dina su izvezene trake, zlatne ili srebrne boje, duljine 6 cm i \u0161irine 4 mm. Kaput i bluza uvijek se nose zakop\u010dani.<\/p>\n\n\n\n

Prsluk<\/strong> pripada sve\u010danom kaputu i obi\u010dnog je kroja s jednim redom gumba. Izra\u0111en je od crne \u010dohe ili kamgarna prve kvalitete.<\/p>\n\n\n\n

Hla\u010de<\/strong> koje pripadaju sve\u010danom odijelu izra\u0111ene su od crne \u010dohe ili kamgarna prve kvalitete.<\/p>\n\n\n\n

\u0160injel je<\/strong> oficirskog kroja od tamnoplave \u010dohe prve kvalitete. Zakop\u010dava se s dva reda po 6 pozla\u0107enih metalnih gumba s reljefnim krilatim kota\u010dem. Donji dio rukava ima ‘narukavlje’ \u0161irine 15 cm. Na ovratniku su latice od bar\u0161una preko kojih je izvezen jednostrani \u017eeljezni\u010dki kota\u010d. S obje strane nalaze se d\u017eepovi s preklopima. Na rukavima, za ozna\u010davanje \u010dina, nose se galoni (iznad narukavlja) kako je propisano za bluze.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto \u0161injela odobreno je no\u0161enje ‘Mekinto\u0161a’ s kapulja\u010dom (Mekinto\u0161 kaput je svojevrsna ikona britanske mode i mo\u017ee biti mantil, kabanica, balon-mantil itd.) izra\u0111enog od impregniranog crnog \u0161tofa. Slu\u017ebenik koji \u017eeli nositi mekinto\u0161 nabavlja ga o vlastitom tro\u0161ku.<\/p>\n\n\n\n

Kapa je<\/strong> oficirskog kroja u obliku \u0161apke od tamnocrvene \u010dohe ili kamgarna prve kvalitete. Gornji obod sa \u017eicom \u0161iri je u promjeru za 7 cm od donjeg. Vijenac kape \u0161irok je 4 cm u boji tamnoplave kadife (tur. kadife od arapskog qat\u012bf\u00e4 \u2013 fina tkanina koja s jedne strane ima sjajne dla\u010dice po povr\u0161ini, dok je s druge strane potpuno glatka). \u0160titnik je od lakirane crne ko\u017ee, savijen prema dolje s olu\u010dastom presovanom ivicom. Podbradnik (za olujna vremena) izra\u0111en je kao zlatna pletenica \u0161irine 12 mm, koja se pri\u010dvr\u0161\u0107uje metalnim kop\u010dama (promjera 7-8 mm) na kojima je reljefno izra\u0111en dvostrani ‘zlatni’ krilati kota\u010d.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na vrhu kape nalazila se dr\u017eavna trobojnica emaljirana kokarda (elipti\u010dnog oblika, okomito) sa dvoglavim bijelim orlom u sredini koja je veli\u010dinom jednaka kao oficirska (Franc. cocarde \u2013 okrugla ili elipti\u010dna zna\u010dka koja se nosi na kapi ili kaputu kao znak pripadnosti nekoj udruzi, vojsci, \u017eeljeznici itd.). Iznad kokarde, vi\u0161e vijenca (na prednjem gornjem rubu kape) izvezena je zlatnim srmom dvostrano krilato kolo, veli\u010dine 5,5 cm. Zna\u010denje ‘srma’ odnosi se na zlatnu ili srebrnu kon\u010danicu za vez.<\/p>\n\n\n\n

Prilikom kretanja dvorskih kola, na doma\u0107im i dr\u017eavnim sve\u010danostima, cjelokupno odre\u0111eno osoblje koje nosi slu\u017ebenu odoru smatra se sve\u010danim pod uvjetom da je odora \u010dista i uredna. Sve\u010danu odoru obavezno nose na\u010delnici stanica Oblasti Direkcija, dok \u0107e za ostale stanice odore mijenjati prema potrebi koju odredi Glavna direkcija Dr\u017eavnih \u017eeljeznica. Slu\u017ebena odora nabavlja se o vlastitom tro\u0161ku slu\u017ebenika (na\u010delnika i njihovih zamjenika).<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebena odora<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kaput, bluza, hla\u010de, \u0161injel i kapa su oblikom i krojem isti kao sve\u010dana odora, s tim da su izra\u0111eni od tkanine druge i tre\u0107e kvalitete. \u0160to se ti\u010de dugmadi na \u0161injelu (2 reda po 6 dugmadi), za slu\u017ebenike su srebrna, a za ostale od \u017eutog metala. Jedina razlika kod slu\u017ebene kape jest \u0161to je izra\u0111ena od tamnoplave \u010dohe. Za ni\u017ee slu\u017ebenike (slu\u017ebenike) vijenac kape nije od plave bar\u0161unaste tkanine ve\u0107 od istog materijala kao i gornji dio. Podbradnik je izra\u0111en od crne lakirane ko\u017ee (\u0161irine 15 mm) sa dvije ko\u017ene trake za produ\u017eenje i skra\u0107ivanje podbradnika. Te su trake pri\u010dvr\u0161\u0107ene srebrnim dugmadima za slu\u017ebenike odnosno dugmadima od \u017eutog metala za ostale.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de no\u0161enja oznaka ili simbola na kapi za ni\u017ee slu\u017ebenike u trobojnoj emajliranoj kokardi, umjesto dvoglavog orla, nalazi se dvostruko krilati kota\u010d u \u017eutoj boji, odnosno za slu\u017ebenike u bijeloj boji. Za slu\u017ebenike dvostruko krilati kota\u010d izvezen je srmom srebrne boje za slu\u017ebenike od bijelog metala.<\/p>\n\n\n\n

Ljetno odijelo<\/strong> sastoji se od bluze, hla\u010da i kape s krojem i oblikom slu\u017ebenog odijela. Izra\u0111eno je od tkanine segeltuch (njem. Segeltuch \u2013 \u010dvrsto tkana tkanina od \u010dvrste pre\u0111e) ili od drila (eng. Drill \u2013 jaka lanena, pamu\u010dna ili konopljena tkanina) u sivoj boji. Za \u010dinovnike materijal je prve kvalitete, dok je za slu\u017ebenike i poslu\u017eitelje druge i tre\u0107e kvalitete. Na ovratniku bluze nose se znakovi kao i na obi\u010dnom odijelu \u2013 prema zvanju i \u010dinu od metala. Kapa je kroja obi\u010dne kape, samo \u0161to su gornji dio i vijenac kape od istog materijala kao i bluza. Znakovi se nose kao i na obi\u010dnoj kapi.<\/p>\n\n\n\n

Zimske kape<\/strong> krojem i oblikom su kape \u201e\u0161ubare\u201c, izra\u0111ene od crne janje\u0107e ko\u017ee (isklju\u010divo se nose uz zimsku bundu) ili zimske kape \u201e\u0161ajka\u010de\u201c od plave \u010dohe s preklopcima bez suncobrana. Preklopci se mogu po potrebi spustiti da zaklone vrat i u\u0161i i kop\u010daju se ispod brade. Na zimskim kapama nosi se kokarda ili \u017eeljezni\u010dki simbol, dvokrilati kota\u010d.<\/p>\n\n\n\n

Bunda<\/strong>. Onima \u010dija je slu\u017eba odre\u0111ena za dugo boravljenje pod otvorenim nebom i koji moraju putovati na otvorenim kolima ili drezini dobivaju zimi bundu koja je postavljena od janje\u0107e ko\u017ee. Postoje dvije vrste bundi, ‘opaklija’ i bunda od sukna ‘\u0161ajaka’. Opaklija je duga\u010dki ogrta\u010d sastavljen od vi\u0161e ov\u010djih ko\u017ea u \u017euto obojenoj ko\u017ei. Njena du\u017eina dose\u017ee do \u010dlanaka na nozi. Ovratnik je od crnog krzna. Kop\u010da se s dva reda metalnih dugmadi. D\u017eepovi su koso urezani sa strane kako bi se ruke odmarale. Bunda od sukna ili ‘\u0161ajaka’ (tur. Sayak \u2013 vrsta zbijenog sukna) plave je boje s postavom od janje\u0107e ko\u017ee i otporna na vlagu. Kroj i oblik isti je kao bunda opaklija.<\/p>\n\n\n\n

\u017densko odijelo<\/strong> nose \u017eenske slu\u017ebenice: blagajnice karata, blagajnice prtljage, telegrafistkinje i telefonistkinje. U slu\u017ebi nose bluze iste boje i materijala kao i \u010dinovnici. Jedan d\u017eep nalazi se u visini grudi i dva sa strane donjeg dijela bluze. Iznutra je postavljena satenom. Na ovratniku se nosi, u boji zlata, jednokrilni lete\u0107i kota\u010d. Na rukavima, sprijeda, nose se galoni kao i kod ostalih slu\u017ebenika za obilje\u017eavanje \u010dina.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebeni znakovi<\/strong>. Za obilje\u017eavanje grane slu\u017ebe na ovratniku (jaci) bluze ili kaputa nose se pri\u0161ivena par\u010dad somota ili \u010dohe \u2013 latice (oblik romba) u boji i to: za prometnu slu\u017ebu – \u010divit plava (\u010divit \u2013 modra, plava ili indigo boja); za vu\u010dnu slu\u017ebu – vi\u0161njeva boja; za skladi\u0161nu slu\u017ebu – svijetloplava; za strojarsku slu\u017ebu – crna i za slu\u017ebu za odr\u017eavanje pruge – zelena boja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na rukavima se nose galoni (8×5 cm) na koje se pri\u0161ivaju \u010dinovi. Zlatne oznake – \u010dinove nose svi upravnici kolodvora i skladi\u0161ta kao i svi prometnici. Srebrne oznake nose svi upravnici postaja, strojovo\u0111e i vlakovo\u0111e, nadzornici pruga i mostova, manipulanti, kondukteri i preglednici vagona. Svo ostalo osoblje (poslu\u017eitelji) nosi oznake sive boje koje su na\u0161ivene na galon tamnocrvene boje. (Vidi tablicu 1. ispod).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

b.) \u201ePravilnik o slu\u017ebenoj odori osoblja dr\u017eavnih prometnih ustanova\u201c<\/strong>, FO Broj: 6500\/27, Beograd, 30. travnja 1927. godine. Ovim dono\u0161enjem prestaje va\u017eiti Pravilnik o slu\u017ebenoj odori od 17. o\u017eujka 1925. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Uvidom u knji\u017eicu novog pravilnika, odredbe pravilnika iz 1925. godine ostale su iste osim manjih izmjena. Na primjer, slu\u017ebenu odoru vi\u0161e ne\u0107e nositi \u0161efovi odjela i njihovi pomo\u0107nici, voditelji radionica i njihovi in\u017eenjeri te rukovoditelji prometne slu\u017ebe. U slu\u017ebenu odoru dodaje se i \u201eRadni\u010dka odje\u0107a\u201d (bluza-ko\u0161ulja i hla\u010de od plavog platna dril-cajg). Za ozna\u010davanje slu\u017ebenih grana boje oznaka i galona ostaju iste za prometnu, vu\u010dnu, strojarsku i gra\u0111evinsku slu\u017ebu, dok je za sve ostale predvi\u0111ena tamnocrvena boja.<\/p>\n\n\n\n

Kolodvorski nosa\u010di nose slu\u017ebenu kapu s brojem izra\u0111enim od mjedi umjesto kokarde, a preko civilnog odijela plavi ogrta\u010d (mantil) s ko\u017enim remenom. Slu\u017ebenici koji ne nose slu\u017ebenu odoru u slu\u017ebi nose \u201eslu\u017ebenu traku\u201d (40 cm x 9 cm) tamnoplave boje. U sredini trake nalazi se zlatni krilati kota\u010d (9,5 cm). Izra\u0111ena je od svile, bar\u0161una i sukna ovisno o rangu slu\u017ebenika. Na traci se tako\u0111er nalaze \u010dinovi, odnosno slu\u017ebene oznake u zlatu ili srebru, ovisno o slu\u017ebi i rangu. Promijenjen je i izgled oznaka za \u010dinovnike i du\u017enosnike, \u0161to je prikazano u Tablici 2.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160esto razdoblje \u2013 Razdoblje Kraljevine Jugoslavije od 1929. do izbijanja Drugog svjetskog rata 1941. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zbog atentata u Narodnoj skup\u0161tini 1928. godine, 6. sije\u010dnja 1929. kralj Aleksandar donosi novi zakon o nazivu \u201eKraljevina Jugoslavija\u201c i podjeli dr\u017eave na nove banovine, ukida Narodnu skup\u0161tinu i uvodi diktaturu. Cjelokupnom \u017eeljezni\u010dkom mre\u017eom upravljat \u0107e dr\u017eavno poduze\u0107e pod nazivom Generalna direkcija Jugoslavenskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica sa sjedi\u0161tem u Beogradu, a za BiH \u017deljezni\u010dka direkcija u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1929.\u20131941.)<\/strong> \u2013 U tom \u0107e se razdoblju izgraditi \u017eeljezni\u010dke pruge: Trebinje \u2013 Bile\u0107a u duljini od 37,2 km (1931.) i produ\u017eetak Bile\u0107a \u2013 Nik\u0161i\u0107 (u nadle\u017enosti sarajevske oblasne direkcije) u duljini od 71 km (1938.); Ra\u0161telica \u2013 Bradina (rekonstrukcija pruge sa zup\u010danikom i izgradnja tri tunela, od kojih je tunel \u201eIvan\u201c L=3.223 km) u duljini od oko 7,8 km (1931.); Ustipra\u010da \u2013 Fo\u010da u duljini od 42 km (1939.); Modran \u2013 Bos. Mezgraja, uskotra\u010dna pruga u duljini od oko 12 km (1939.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Cjelokupna naslije\u0111ena \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea u BiH, od 1918. do 1929. godine, u du\u017eini od 1337 km te izgra\u0111ene pruge od 1929. do 1941. godine u du\u017eini od 158 km (ukupno 1495 km), na temelju ustavnog amandmana od 1929. do 1941. godine, odnosno Rje\u0161enjem Ministarstva prometa od 29. listopada 1929. godine, operativno \u0107e djelovati pod novim nazivom \u201eJugoslavenske Dr\u017eavne \u017deljeznice\u201c, JD\u017d (njem. \u201eJugoslawische Staatsbahnen\u201c).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1929.\u20131941. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon progla\u0161enja novog imena (29. listopada 1929.) u Jugoslavenske dr\u017eavne \u017eeljeznice (JD\u017d), temeljem Zakona o \u017eeljeznicama u javnom prometu, 19. srpnja 1930. donesen je \u201ePravilnik o slu\u017ebenoj odori osoblja dr\u017eavnih prometnih ustanova<\/strong>\u201c. Ovaj pravilnik imao je manje izmjene 1938., 1939. i 1940. godine.<\/p>\n\n\n\n

Pregledom pravilnika (I. dio \u2013 Op\u0107e odredbe, \u010dlanak 1.) (\u2026) \u201ePropisuje se da svi slu\u017ebenici koji tijekom obavljanja du\u017enosti dolaze u kontakt s gra\u0111anstvom moraju nositi slu\u017ebenu odoru ili propisane oznake, i to za: prometno-komercijalnu slu\u017ebu, strojarsku (lo\u017ea\u010dka i radionicka) slu\u017ebu, gra\u0111evinsku slu\u017ebu i ekonomsku-magacinsku slu\u017ebu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebena odora sastoji se od: zimske, ljetne, radni\u010dke i obu\u0107e. Zimska odora uklju\u010duje: bluzu, hla\u010de, \u0161injel, kabanicu, zimsku kapu i kapu za strojovo\u0111e. Ljetna odora sadr\u017ei: bluzu, hla\u010de i kapu. Radni\u010dka odora: bluza (ko\u0161ulja) i hla\u010de od plavog platna ili radni\u010dkog ogrta\u010da. Obu\u0107a se sastoji od crnih cipela i \u010dizama.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de izgleda, kroja, oblika i boje sve\u010dane i slu\u017ebene uniforme, nije bilo ve\u0107ih promjena. Bluze, hla\u010de, \u0161injel, zimske bunde i ljetna odora ostaju iste prema pravilniku iz 1927. godine. Novost se odnosi na zimske hla\u010de pod nazivom \u201e\u010dak\u0161ire\u201c koje se mogu nositi umjesto slu\u017ebenih. \u010cak\u0161ire (turski – pantolon \u010dak\u0161ire, hla\u010de od sme\u0111eg samta pro\u0161irene pri vrhu, a od koljena se su\u017eavaju i priljubljuju uz nogu, poput selja\u010dkih, lova\u010dkih ili oficirskih hla\u010da) nose se isklju\u010divo zimi uz filcane \u010dizme do koljena.<\/p>\n\n\n\n

Izmjene su donesene za slu\u017ebenu kapu koja je krojena u obliku oficirske \u0161apke bez \u017eice (prije s \u017eicom), crne boje (prije plave) od materijala i kvalitete kao i odora. \u010cinovnici VI\u2013IV grupe nose kapu s u\u0161ivenim zlatnim \u0161ujta\u0161em \u0161irine 3 mm preko spoja gornjeg dijela (ma\u0111arski \u2013 \u0161\u00f9jt\u0101\u0161, dugi, uski komad tkanine koji slu\u017ei u razli\u010dite svrhe, vrpca, traka itd.), \u0161to prije nije bilo.<\/p>\n\n\n\n

Svi prometni \u010dinovnici i otpravnici za vrijeme slu\u017ebe nose kapu od uga\u0161eno crvene \u010dohe istog oblika kao i obi\u010dna kapa (prije propisano za \u0161efove stanica i otpravnike vozova). Crvenu kapu smiju nositi kao sve\u010danu u prikladnim prilikama. Kada napu\u0161taju svoj rejon (kraj slu\u017ebe, odlazak ku\u0107i i sl.), nose dodijeljenu crnu kapu. Za navedene \u010dinovnike kapa ima podbradnik od zlatne pletenice pri\u010dvr\u0161\u0107en s obje strane zlatnim gumbima s reljefnim krilatim kolom.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de zimske kape \u201e\u0161ajka\u010de\u201c od plave \u010dohe s preklopcima i bez suncobrana, dozvoljeno je nositi istog kroja, odnosno kao ljetnu kapu izra\u0111enu od crne ko\u017ee sa sjajnim crnim suncobranom. Ovu kapu nose strojarsko osoblje i voza\u010di \u017eeljezni\u010dkih drumskih vozila. Na vrhu oboda kape obavezno je simbol krilatog kota\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebena kabanica s kapulja\u010dom sli\u010dnog je kroja kao i obi\u010dni \u0161injel, ali ve\u0107ih dimenzija. Izra\u0111ena je od vo\u0161tanog, impregnirnog crnog platna. Koristi se samo za jake ki\u0161ne padaline i inventarski se dr\u017ei samo u tom slu\u010daju.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de oznaka i simbola, donesene su nove izmjene. \u0160efovi \u017eeljezni\u010dkih stanica nose starje\u0161inski znak, metalnu zna\u010dku zlatne boje, na lijevoj strani gornjeg dijela odore. Na emajliranoj reljefnoj plavoj povr\u0161ini nalazi se dvostrano krilati kota\u010d, a iznad njega kraljevska kruna.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de latica na ovratniku (u obliku romba zaobljenih rubova) na koje se postavlja jednostrano krilato kolo (metalno ili vezano), dodijeljene su sljede\u0107e boje: za prometnu slu\u017ebu tamnoplava, za strojarsku slu\u017ebu crna, za slu\u017ebu za odr\u017eavanje pruga tamnozelena, a za sve ostale slu\u017ebenike tamnocrvena. Ista boja odnosi se i na galone koji se pri\u0161ivaju na donji dio rukava uniforme, dimenzija 8×5 cm, na koje se pri\u0161ivaju \u010dinovi. Vrsta materijala za latice i galone je: za \u010dinovnike svih skupina bar\u0161un, za slu\u017ebenike I. i II. kategorije sukno, a za sve ostale slu\u017ebenike vuna.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010dke ili \u010dinovi za \u010dinovnike su zlatne boje, za slu\u017ebenike srebrne, a za pomo\u0107no osoblje od vunene vrpce (vezena traka) sive boje. Vezena traka je \u0161iroka 4 mm i duga 6 cm. Razmak izme\u0111u vi\u0161e traka je 4 mm. (Vidi tablicu 3. dolje).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Svi slu\u017ebenici (bez obzira na vjeru) dr\u017eavnih prometnih ustanova i oni koji prvi put stupaju u slu\u017ebu pola\u017eu zakletvu pred nadre\u0111enim. U tekstu zakletve, izme\u0111u ostalog, stoji: (\u2026) \u201eJa \u2026 \u2026 zaklinjem se svemogu\u0107im Bogom da \u0107u vladaju\u0107em kralju Petru II. i domovini biti vjeran\u2026\u201c, s desnom rukom polo\u017eenom na Bibliju. (\u2026) \u201eSlu\u017ebenici islamske vjeroispovijesti pola\u017eu desnu ruku na srce i na kraju zakletve dodaju rije\u010di: ‘Billah i Taala’ ili ‘Vallahi’ ili sve troje \u2013 Kuran nije potreban.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Kao zaklju\u010dak (1919.\u20131941.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u017deljezni\u010dke uniforme (1919.\u20131922.) sadr\u017eavale su naslije\u0111ene austro-ugarske odore, s kojih su jedino uklonjene habsbur\u0161ke dinasti\u010dke oznake dok nisu zamijenjene novima. Novim ustrojem o izgledu i boji \u017eeljezni\u010dke uniforme te no\u0161enju oznaka i simbola (1925.) identi\u010dan je donesenom novom ustroju vezanom za no\u0161enje vojnih uniformi prema srbijanskim propisima i njezinoj tradiciji.<\/p>\n\n\n\n

Prihva\u0107en je (iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije, op. a.) i ostaje u upotrebi simbol jednostranog ili dvostranog krilatog kota\u010da (sada no\u0161en na ovratniku, kapi i gumbima gornjeg dijela uniforme, op. a.), dok se umjesto velikih slova ‘FJ1’ ili grba Austro-Ugarske Monarhije nosi dr\u017eavna trobojna emajlirana kokarda s dvoglavim bijelim orlom u sredini. Vezano za \u010dinove, novim ustrojem, nose se samo na rukavima uniforme u obliku trakica, dok su za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, pored vezenih trakica na rukavu, \u010dinovi u obliku rozeta no\u0161eni na samostoje\u0107em ovratniku.<\/p>\n\n\n\n

Sedmo razdoblje \u2013 Razdoblje tijekom trajanja Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010detak Drugog svjetskog rata zatekao je Bosnu i Hercegovinu u te\u0161kom polo\u017eaju. Tijekom travanjskog rata 1941. godine stvorena je Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska (NDH) koja je obuhva\u0107ala i Bosnu i Hercegovinu. U svibnju iste godine osniva se Ministarstvo prometa i javnih radova, pa tako i \u017eeljeznice postaju sastavni dio Ministarstva Hrvatskog domobranstva sa sjedi\u0161tem u Zagrebu. Temeljnom odredbom ovog ministarstva osnovan je \u201eOdjel za \u017eeljezni\u010dki promet\u201c pod koji su spadala Ravnateljstva dr\u017eavnih \u017eeljeznica u Zagrebu i Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Za ravnatelja Ravnateljstva Hrvatskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica u Sarajevu imenovan je Ante Voki\u0107 (1909.\u20131945.), koji je tu du\u017enost obna\u0161ao do listopada 1943. godine, kada ga je zamijenio dr. Jozo Dumand\u017ei\u0107, a 1944. godine za vr\u0161itelja du\u017enosti imenovan je Petar Alavani\u0107. Tada je Voki\u0107 postao ministar prometa. Od 1929. godine radio je na \u017eeljeznici u Sarajevu. Uhi\u0107en je 1945. godine i pogubljen. Od 1941. do 1945. godine, cijela \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea na podru\u010dju Bosne i Hercegovine nosila je oznaku “Hrvatske dr\u017eavne \u017eeljeznice \u2013 HD\u017d”.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1941.\u20131945.): <\/strong>U ovom razdoblju jedina izgradnja odnosila se na produ\u017eetak uskotra\u010dne pruge od stanice Gabela do mjesta Plo\u010de (nekada Luka Aleksandrovo) u du\u017eini od oko 21,8 km. Radovi su zapo\u010deli 1939. godine, a slu\u017ebeno je pu\u0161tena u promet 25. studenoga 1942. godine pod nazivom “Luka Porto Tolero”. Ova pruga bila je od posebnog vojnog zna\u010daja jer se nalazila u talijanskom interesnom podru\u010dju.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatske dr\u017eavne \u017eeljeznice bile su pod presudnim utjecajem Njema\u010dkog Reicha i Kraljevine Italije. NDH je bila podijeljena njema\u010dko-talijanskom crtom: Sombor\u2013Glina\u2013Jajce\u2013Sarajevo\u2013Vi\u0161egrad. \u017deljeznice ju\u017eno od Sarajeva bile su pod nadzorom talijanskih vojnih vlasti.<\/p>\n\n\n\n

Pod upravom Ravnateljstva Hrvatskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica u Sarajevu bile su sve do tada izgra\u0111ene uskotra\u010dne pruge, osim pruga: Sunja\u2013Dobrljin\u2013Banja Luka; Bosanski Novi\u2013Biha\u0107 (normalni kolosijek); Vinkovci\u2013Br\u010dko; Slavonski Brod\u2013Bosanski Brod i Bosanska Ra\u010da\u2013Bijeljina\u2013Ugljevik, koje su bile pod nadle\u017eno\u0161\u0107u Ravnateljstva HD\u017d u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n

Trasa od Bradine do Plo\u010da (nekada Porto Tolero) zbog diverzija NOV-a Jugoslavije bila je malo kori\u0161tena sve do kapitulacije Italije 1943. godine. Od tada su njema\u010dke okupacione snage preuzele operativnu kontrolu nad prugom Sarajevo\u2013Plo\u010de, a prilikom povla\u010denja 1945. godine uni\u0161tile su mnoge mostove i \u017eeljezni\u010dku infrastrukturu.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1942. Vrhovni \u0161tab NOV-a imenovao je Tehni\u010dki odsjek, odnosno saobra\u0107ajnu sekciju za organizaciju tranzitnog i lokalnog saobra\u0107aja na oslobo\u0111enom teritoriju BiH. Ve\u0107 tijekom 1941.\/42. godine, \u017eeljeznice NOV-a i POV-a koristile su pruge: Fo\u010da\u2013Miljevina, Drvar\u2013O\u0161trelj\u2013Srnetica, Srnetica\u2013Bravsko\u2013Mlini\u0161te i Bugojno\u2013Donji Vakuf\u2013Jajce. U to vrijeme (1943.\u20131944.) partizanske \u017eeljeznice dobile su slu\u017ebeni naziv “\u017deljeznice narodnooslobodila\u010dke vojske” \u2013 \u017dNOV. Na lokomotivama i vagonima bile su ispisane oznake “\u017dNOV”.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a (30.11.1943.) u Jajcu formirana je dr\u017eava kao zajednica pet naroda i \u0161est republika, s prvotnim imenom Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ). Predsjedni\u0161tvo AVNOJ-a imenovalo je NKOJ (Narodni komitet oslobo\u0111enja Jugoslavije) kao privremeni organ vrhovne narodne vlasti. Pri ovom Komitetu nalazio se povjerenik za promet, koji je, izme\u0111u ostalog, bio zadu\u017een i za poslove \u017eeljezni\u010dkog prometa. U isto vrijeme, Predsjedni\u0161tvo ZAVNOBiH-a imenovalo je odjel za \u017eeljeznice i oblasnog povjerenika za \u017eeljezni\u010dki promet za BiH.<\/p>\n\n\n\n

Prvi povjerenik za promet (30. studenog 1943.), a ujedno i \u010dlan Vrhovnog \u0161taba Narodnooslobodila\u010dke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, bio je general-pukovnik Sreten \u017dujovi\u0107-Crni (1899\u22121976).<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom 1945. godine, povjerenik prometa u Beogradu donio je propis pod nazivom \u201eUstrojstvo oblasnih \u017eeljezni\u010dkih direkcija\u201c. Temeljem Ustrojstva, oblasne direkcije dobivale su upute od Glavne uprave prometa dr\u017eavnih \u017eeljeznica, odnosno od Povjereni\u0161tva prometa NKOJ-a koji je neposredno upravljao svim dr\u017eavnim \u017eeljeznicama. Sve do tada kolokvijalno se pisalo i izgovaralo \u201eNarodne \u017eeljeznice\u201c.<\/p>\n\n\n\n

U o\u017eujku 1945. godine, raspu\u0161ta se NKOJ i umjesto njega osniva se Privremena narodna vlada Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ). Od tada po\u010dinje raditi Ministarstvo prometa, koje preuzima poslove dotada\u0161njeg Povjereni\u0161tva za promet. Za ministra prometa imenovan je Todor Vujasinovi\u0107 To\u0161a (Te\u0161anj 1904. \u2013 Beograd 1988.).<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1941.-1945. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

a.) Razdoblje pod upravom ‘NDH’<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom rata, 1941. godine, u ‘novoj’ dr\u017eavi (tzv. NDH), stare jugoslavenske \u017eeljezni\u010dke uniforme sa simbolom krilatog kota\u010da (bez kokarde na kapi), zadr\u017eane su za po\u010detak kao znak pripadnosti profesiji. Unato\u010d velikoj \u017eelji, tijekom ovog istra\u017eivanja nije se mogla prona\u0107i bilo kakva zakonska odredba ili naredba koja govori o \u017eeljezni\u010dkom ustrojstvu. Kolokvijalno, svi dosada\u0161nji \u017eeljezni\u010dki propisi, koji su vrijedili u Kraljevini Jugoslaviji, ukoliko nisu protivni ustrojstvu Dr\u017eave Hrvatske, ostaju na snazi dok se ne promijene.<\/p>\n\n\n\n

Ovakav pristup je razumljiv jer bi se nagle izmjene, o izgledu i bojama uniforme, za Ravnateljstvo HD\u017d-a pokazale preskupim. Temeljem zakonske odredbe o dr\u017eavnom grbu i dr\u017eavnoj zastavi NDH, Ravnateljstvo HD\u017d-a donosi odluku o izradi jedinstvene oznake koja \u0107e se nositi na vijencu slu\u017ebene kape i na reverima gornjeg dijela uniforme.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Izgled oznake prikazuje kota\u010d s ra\u0161irenim krilima u sredini, inspiriran njema\u010dkim konceptom povijesti kao leta u budu\u0107nost. Krila su povezana tropletnom viticom, najstarijim simbolom koji izra\u017eava crkveni i narodni identitet hrvatskog naroda. Na vrhu kota\u010da nalazi se hrvatski grb s velikim slovom ‘U’ uokvirenim zvjezdolikom tropletnom viticom. Na kota\u010du s jednim krilom tako\u0111er dominira veliko slovo ‘U’. Oznake su izra\u0111ene od pozla\u0107enog ili srebrnog metala, ovisno o rangu slu\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom 1941. godine formirano je zapovjedni\u0161tvo \u017deljezni\u010dke usta\u0161ke vojnice sa sjedi\u0161tima u Zagrebu i Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

Usta\u0161ka vojnica bila je vojni ogranak usta\u0161ke strana\u010dke vojske, paravojne postrojbe koja nije bila podvrgnuta regularnoj vojnoj disciplini. Njezina svrha bila je osigurati nastavak usta\u0161ke borbe i njezinih tekovina, garantirati sigurnost naroda i sudjelovati u obrani Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske. Na reverima uniforme nosili su crvenu \u010detverokutnu ili peterokutnu laticu s metalnim znakom ‘U’ i bombom, zajedno s metalnim znakom \u017eeljezni\u010dkog kota\u010da s jednim krilom.<\/p>\n\n\n\n

b.) Period pod upravom \u017dNOV-a na slobodnom teritoriju BiH<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izgled uniforme, oznake i simboli no\u0161eni su kako je to propisano za vrijeme vlasti NDH. Na oslobo\u0111enom teritoriju pod vojnom vla\u0161\u0107u NOV-a i POJ-a zadr\u017eana je naslije\u0111ena uniforma i simbol krilatog kota\u010da na gornjem dijelu kape, ali umjesto metalne oznake na vijencu slu\u017ebene kape s grbom i velikim slovom ‘U’, nosila se crvena zvijezda petokraka bez srpa i \u010deki\u0107a, izra\u0111ena prete\u017eno od crvenog filca ili \u010dohe, ili u metalnom obliku. Tako\u0111er, na reveru kaputa uklonjen je krilati kota\u010d s fokusom na slovu ‘U’.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U danim situacijama pri gubitku teritorija pod \u017eeljezni\u010dkom mre\u017eom, skidala se petokraka i vra\u0107ala se stara dr\u017eavna oznaka, a u slu\u010daju ve\u0107e opasnosti (uhap\u0161enje, streljanje i sl.), mnogi \u017eeljezni\u010dki slu\u017ebenici s kompletnom uniformom priklju\u010divali su se partizanskim jedinicama.<\/p>\n\n\n\n

Kao zaklju\u010dak (1941.-1945.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U ovom razdoblju naslije\u0111ena slu\u017ebena uniforma potje\u010de iz Kraljevine Jugoslavije, pandan tradicionalnoj uniformi vojske Srbije. Kako se mijenjala za vrijeme NDH te\u0161ko je odgovoriti. Naime, u Arhivu BiH postoji Fond JD\u017d\/HD\u017d 1941.-1945., koji do danas nije katalogiziran, tako da taj fond jo\u0161 nije javan. Jedini izvor mo\u017ee biti pregled sa\u010duvanih fotografija iz tog razdoblja.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to znamo jest da je op\u0107eprihva\u0107eni univerzalni \u017eeljezni\u010dki simbol \u201eKrilati to\u010dak\u201c. Kod dr\u017eavnih slu\u017ebenika HD\u017d-a dvostranom krilatom to\u010dku dodan je dr\u017eavni grb s velikim slovom ‘U’, odnosno na reveru preko jednostranog krilatog to\u010dka – slovo ‘U’. Kod \u017eeljezni\u010dara \u017dNOV-a no\u0161en je ‘original’ bez dodatnih aplikacija.<\/p>\n\n\n\n

Osmi period – Period u vrijeme FNRJ od 1945. do 1953. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ustavotvorna skup\u0161tina 29. studenog 1945. u Beogradu donosi Deklaraciju o progla\u0161enju Federativne narodne republike Jugoslavije (FNRJ). Temeljem Ustava FNRJ iz 1946. i Ustava Narodne Republike Bosne i Hercegovine (NR BiH \u2013 ranije nazvane Federalna Dr\u017eava Bosna i Hercegovina 1945.-1946., a od 1946. do 1953. NR BiH op. a.) sredstva \u017eeljezni\u010dkog prometa progla\u0161ena su op\u0107enarodnom imovinom.<\/p>\n\n\n\n

U svibnju 1945. Ministarstvo prometa donosi novu organizaciju upravljanja Jugoslavenskim \u017eeljeznicama. Formirana je Glavna uprava \u017eeljeznica sa sjedi\u0161tem u Beogradu, a u skladu s tim formirana je \u017deljezni\u010dka uprava u Sarajevu. Prema Zakonu o nacionalizaciji privatnih gospodarskih poduze\u0107a od 5. studenog 1946., nacionalizirana su i pre\u0161la u dr\u017eavno vlasni\u0161tvo sva javna i privatna poduze\u0107a od op\u0107edr\u017eavnog i republikanskog zna\u010daja. Taj zakon precizira da se nacionalizacija odnosi i na industriju \u017eeljezni\u010dko-prometnog materijala i transport koji uklju\u010duje ure\u0111aje, skladi\u0161ta, uredi, transportna sredstva, podru\u017enice i konfisciranu imovinu koja je pripadala privatnim osobama i poduze\u0107ima. Umjesto imena \u201eNarodna \u017eeljeznica\u201c, Uredbom Vlade FNRJ od 22. travnja 1947. osnovane su \u201eJugoslavenske dr\u017eavne \u017eeljeznice\u201c (\u0408D\u017d – \u0408\u0414\u0416). Temeljem te uredbe dotada\u0161nja \u017deljezni\u010dka uprava Sarajevo preimenovana je u \u201eGlavnu direkciju eksploatacije \u017eeljeznica Sarajevo\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Nakon zavr\u0161etka rata Bosna i Hercegovina zapo\u010dinje obnovu i izgradnju razorene zemlje, grade se nove \u017eeljezni\u010dke pruge, ceste, tvornice i hidroelektrane. \u017deljezni\u010dka uprava u Sarajevu proglasila je glavnom prugom (prva grupa) Bosanski Brod \u2013 Sarajevo \u2013 Dubrovnik, dok su sporedne bile sve ostale pruge. U skladu s op\u0107im gospodarskim planom (obnova – petogodi\u0161nji plan) zapo\u010dinje se izgradnja novih pruga, odnosno zamjena uskog kolosijeka normalnim kolosijekom \u0161irine 1435 mm.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Izgradnja \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee (1945.-1952.):<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kronolo\u0161ki pregled izgra\u0111enih pruga (\u0161irina kolosijeka, duljina trase i godina pu\u0161tanja u promet) je:
Bugojno \u2013 Gornji Vakuf, uski kolosijek, duljine 18,4 km, 1945.; Omladinska pruga Br\u010dko \u2013 Banovi\u0107i, normalni kolosijek u duljini oko 90 km, 1946.; Omladinska pruga \u0160amac \u2013 Sarajevo, normalni kolosijek u duljini oko 242 km, 1947.; Omladinska pruga (\u0161umska) Bila Nova \u2013 Trenica, uski kolosijek duljine 7,7 km, 1947.; Na trasi Brko \u2013 Banovi\u0107i, industrijski normalni kolosijek duljine 9,5 km, 1947.; Biha\u0107 \u2013 Knin, normalni kolosijek duljine oko 112 km, 1948.; Brezi\u0107ani \u2013 Rudnik Ljubija, normalni kolosijek duljine oko 16 km, 1948.; Nova Kreka \u2013 Tuzla, normalni kolosijek duljine 4,5 km, 1948.; Bijeljina \u2013 Bosanska Ra\u010da, normalni kolosijek duljine oko 19 km, 1950.; Doboj \u2013 Tuzla, normalni kolosijek duljine oko 60 km, 1951.; Sarajevo Novo \u2013 Sarajevo (Stara \u017eeljezni\u010dka stanica \u2013 Nova \u017eeljezni\u010dka stanica), uski kolosijek duljine oko 1,5 km, 1951.; Modri\u010da \u2013 Grada\u010dac u duljini oko 18,5 km, 1951.<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1945.-1952.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tijekom ovog razdoblja donesena su tri pravilnika o slu\u017ebenoj odori, 1946., 1947. i 1948. godine. Zbog opse\u017enog materijala poku\u0161at \u0107emo u \u0161to kra\u0107im crtama navesti najosnovnije.<\/p>\n\n\n\n

a.) Uredba \u2013 Iz \u010dlanka 282<\/strong>. \u201eSlu\u017ebeni glasnik\u201c Ministarstva prometa, br. 18, od 26. rujna 1946. godine, donosi upute da se naslije\u0111ena slu\u017ebena uniforma (1935.) mo\u017ee i dalje koristiti do dono\u0161enja novog pravilnika. To je zbog toga \u0161to je na \u017eeljeznici bilo oko 250 tisu\u0107a zaposlenih i zahtijevalo bi ogromne tro\u0161kove za dr\u017eavu. Crvena petokraka zvijezda (slu\u017ebena oznaka ‘Narodne \u017eeljeznice’) koja se nosila na slu\u017ebenoj kapi zamjenjuje se novom oznakom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Nova oznaka izra\u0111ena je u obliku “kokarde” (sli\u010dnog oblika iz stare Jugoslavije), s tim da je kao podloga kori\u0161tena jugoslavenska trobojnica (plavo-bijelo-crvena), a u sredini (umjesto bijelog orla) crvena petokraka bez srpa i \u010deki\u0107a. Na kapi, iznad kokarde, nalazi se krilati kota\u010d, veli\u010dine 5,5 cm. Stare oznake \u2013 \u010dinovi na rukavima te obojene trake za ozna\u010davanje kategorije ili grupe, mogli su se nositi dok se ne propi\u0161e nova uredba.<\/p>\n\n\n\n

b.) Uredba \u2013 \u201eSlu\u017ebeni glasnik\u201c Ministarstva prometa od 15. studenoga 1947<\/strong>. donosi uredbu da kroj i boja uniforme ostaju isti (Tkanina vunena \u2013 plava \u010doha). Jedina razlika je u izgledu ljetne kape (ostaje sive boje), tj. podbradnjak i sjenilo kape (prije od crne lakirane ko\u017ee) izra\u0111eni su od ko\u017ee sivomaslinaste boje. Dotada\u0161nja slu\u017ebena \u017eeljezni\u010dka oznaka (kokarda iz 1946.) stavlja se izvan snage i donosi se nova uredba o novom izgledu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Novi izgled sastojao se od: Dvostruko krilati kota\u010d (s pet peraja) s crvenom petokrakom na vrhu, okru\u017een lovorovim granama. Ispod kota\u010da nalazi se mala jugoslavenska trobojnica u boji (plavo-bijelo-crvena). Nova oznaka nosi se na vijencu kape (krilati kota\u010d, sprijeda, na obodu kape se skida) i izra\u0111ena je u metalnom obliku ‘zlatne’ boje ili vezena ‘zlatnim’ koncem. Za rukovoditelje prve vrste i slu\u017ebenike, ozna\u010deni su epoletama obrubljenima zlatnim koncem, odnosno uzdu\u017enim i popre\u010dnim trakama \u0161irine 20 mm.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

c.) Pravilnik o slu\u017ebenoj odori za slu\u017ebenike JD\u017d, Ministarstvo prometa, MS br. 1211\/48, Beograd, 25. o\u017eujka 1948. godine.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Uvidom u sadr\u017eaj Pravilnika donosimo osnovne podatke. Slu\u017ebena odora postoji u zimskom i ljetnom obliku i opremljena je oznakama koje ozna\u010davaju slu\u017ebu, polo\u017eaj i \u010din. Oznake za ozna\u010davanje su: Latice i podloge u boji koje ozna\u010davaju vrstu slu\u017ebe, a \u0161iriti, epolet, naramenice, amblemi i posebne oznake koriste se za ozna\u010davanje polo\u017eaja i \u010dina slu\u017ebenika. Slu\u017ebena odora i oznake daju se besplatno, dok se obu\u0107a, ko\u0161ulje, rukavice i ostali dijelovi slu\u017ebene uniforme nabavljaju o vlastitom tro\u0161ku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de no\u0161enja slu\u017ebene odore, pravila vrijede i za slu\u017ebenice, s tom razlikom \u0161to \u0107e umjesto kape nositi beretku (beretka \u2013 francuska kapa, plitka i okrugla), a umjesto hla\u010da suknju ili suknju-hla\u010de (po izboru). Slu\u017ebena odora sastoji se od kape, sakoa, bluze, prsluka, hla\u010da, kaputa i gle\u017enja\u010da, krojena od kamgarna tkanine i dodjeljuje se slu\u017ebenicima koji nose epolete-\u0161irite, odnosno od \u010dohe za ni\u017ee slu\u017ebenike, u tamnoplavoj boji. Ljetna odora izra\u0111ena je od sive ili bijele tkanine, kroja i oblika kao i zimska. Slu\u017ebenicima izlo\u017eenima vremenskim nepogodama izdaju se uz revers: bunda, opaklija, kabanica, kratka bunda od sukna, rukavice i sli\u010dno, koji su inventarskog karaktera.<\/p>\n\n\n\n

Kroj, na\u010din zakop\u010davanja i broj gumba za gornji dio uniforme (zakop\u010dano do vrata, na kraju pomo\u0107u metalne kop\u010de) ostaje isti kao kod naslije\u0111ene, s tim \u0161to se pravokutni poklopci na d\u017eepovima zakop\u010davaju jednim gumbom. Hla\u010de su ravne, obi\u010dnog kroja i nepodvrnutih nogavica, osim za slu\u017ebenike koji nose otvorenu bluzu \u2013 nogavice su podvrnute. Svi gumbi za zakop\u010davanje su metalni, na kojima je reljefno otisnut krilati kota\u010d. Gumbi \u017eute boje nose slu\u017ebenici koji su po polo\u017eaju i zvanju ozna\u010deni zlatnim \u0161iritima i epoletama, a za ostala zvanja srebrne boje. Ko\u0161ulje za slu\u017ebenike s otvorenim bluzama (bluza s \u010detiri gumba) su sive boje s obaveznim no\u0161enjem plave kravate. Rukavice su ko\u017ene ili pamu\u010dne sive boje.<\/p>\n\n\n\n

Oznake <\/strong>\u2013 boje i oblici kod Ministarstva prometa i \u017eeljeznica. Latice su u obliku romba sa stranicama od 30 mm i nose se na reverima ovratnika zatvorene bluze i kaputa. Slu\u017ebenici Ministarstva, Generalne i Glavne direkcije, nose latice boje vi\u0161nje. Slu\u017ebenici prve vrste nose latice zlatne boje obrubljene vrpcom boje slu\u017ebe od 2 mm. Slu\u017ebenici druge vrste nose latice u boji slu\u017ebe obrubljene zlatnom vrpcom. Svi ostali slu\u017ebenici nose latice boje slu\u017ebe bez ozna\u010davanja rubova.<\/p>\n\n\n\n

Boje latica<\/strong> po slu\u017ebama su: za prometnu slu\u017ebu \u2013 tamnocrvena; slu\u017eba vu\u010de \u2013 tamnoplava; slu\u017eba odr\u017eavanja i gra\u0111enja \u2013 tamnozelena; radionica slu\u017eba \u2013 crna; slu\u017eba veze \u2013 svijetloplava i sve ostale slu\u017ebe \u2013 boja vi\u0161nje.<\/p>\n\n\n\n

\u0160iriti <\/strong>su zlatne boje i nose se na prednjoj strani donjeg dijela rukava na podlozi boje odore. Predvi\u0111eni su za slu\u017ebenike od Generalne \u2013 Glavne (Oblasne) direkcije do \u0161efa poduze\u0107a, odnosno \u0161efa radne jedinice. Kroj i oblik su sli\u010dni onima iz Uredbe iz 1935. godine. Uredbom je propisano da slu\u017ebenu uniformu tijekom slu\u017ebe nose po\u010dev\u0161i od Generalnog direktora, direktora Zavoda za projektiranje i eksploataciju, zatim svi na\u010delnici odjela, glavni dispe\u010deri do \u0161efova plana za investicije, ra\u010dunovodstvo, knjigovodstvo, kadrova, statistike, \u0161kolstva, \u0161efova poduze\u0107a i \u0161efova \u017eeljezni\u010dkih stanica.<\/p>\n\n\n\n

Epolete<\/strong> (na ramenima) za ozna\u010davanje zvanja su boje slu\u017ebe, duljine 132 mm i \u0161irine 45 mm, obrubljene zlatnim \u0161ujta\u0161em od 3 mm. Prema zvanjima na epolete se stavljaju uzdu\u017eni \u0161iriti od 20 i 16 mm i popre\u010dni od 20 i 8 mm, kao i \u017eeljezni\u010dki dvostrani krilati kota\u010d. Oznaku krilatog kota\u010da, npr. tri komada, dva i jedan, nose slu\u017ebenici ovisno o polo\u017eaju (od savjetnika, in\u017eenjera, ekonomista do tehni\u010dara).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Naramenice<\/strong> (za prometno-transportne slu\u017ebenike od I do V klase) slu\u017ee za obilje\u017eavanje \u010dinova. Izra\u0111ene su od istog materijala kao i odijelo, du\u017eine 13 cm, \u0161irine 4 cm, obrubljene srebrnim \u0161u\u0161tavim trakama \u0161irine 3 mm. Donji dio je pri\u0161iven za gornji dio rukava, a gornji se pri\u010dvr\u0161\u0107uje malim gumbom. Na naramenicama se nosi krilati kota\u010d (25×7 mm), metalno \u017eute boje. U\u010denici trogodi\u0161nje \u017eeljezni\u010dke \u0161kole nose srebrne \u0161irice iznad kojih je srebrni krilati kota\u010d (5,5 cm). \u0160irice se nose na lijevom rukavu iznad lakta i oblikom su obrnutog latinskog slova ‘V’. Na glavi mogu nositi i kapu zvanu \u201etitovka\u201c u boji odijela s pripadaju\u0107im amblemom.<\/p>\n\n\n\n

Deveti period<\/strong> – Period u vrijeme FNRJ\/SFRJ od 1953. do 1992. godine<\/p>\n\n\n\n

Kraj formalnog federalizma i stvarnog centralizma u FNRJ. Istra\u017eivanje po\u010dinje s razvojem politi\u010dkog sustava Jugoslavije od poslijeratnog razdoblja, tj. od narodne demokracije (1946.-1953.) do socijalisti\u010dke demokracije (1953.-1966.), te do 1979. i 1992.<\/p>\n\n\n\n

Ukazom o osnivanju Ministarstva \u017eeljeznica i Ministarstva prometa Vlade FNRJ od 11. studenog 1948. ukinuto je dotada\u0161nje Ministarstvo prometa (1946.-1948.). Ministarstvo \u017eeljeznica preuzelo je \u017eeljezni\u010dki promet. Postojale su Generalna direkcija \u017eeljeznica i sedam glavnih direkcija \u017eeljezni\u010dkih poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Ministarstvo \u017eeljeznica ukinuto je 6. travnja 1951. te je pripojeno Ministarstvu prometa i po\u0161ta. Glavne direkcije djelovale su 1947.-1950., zatim su ih zamijenile generalne direkcije do 1951., a potom opet glavne direkcije.<\/p>\n\n\n\n

U razdoblju 1950.-1952. ustanovljeno je novo dru\u0161tveno ure\u0111enje s ciljem decentralizacije \u017eeljeznica i primjene radni\u010dkog upravljanja.<\/p>\n\n\n\n

Reformom \u017eeljezni\u010dke uprave 1952. godine nastaju “Jugoslavenske \u017eeljeznice” s decentraliziranim \u017dTP-ovima u Beogradu, Titogradu, Zagrebu, Sarajevu, Skoplju i Ljubljani.<\/p>\n\n\n\n

Ustavni zakon iz 1953. formalno uvodi naziv “Jugoslavenske \u017eeljeznice”.<\/p>\n\n\n\n

Narodna skup\u0161tina donosi zakon o radni\u010dkom samoupravljanju 1950., a od tada se upravljanje \u017eeljeznicama postupno decentralizira.<\/p>\n\n\n\n

Reformama u 1960-ima i dalje se reorganiziraju \u017eeljezni\u010dke slu\u017ebe, \u017dTP-i i drugi subjekti povezani s odr\u017eavanjem \u017eeljezni\u010dkog sustava.<\/p>\n\n\n\n

Izgra\u0111ene su mnoge pruge u razdoblju 1953.-1992., ukupno oko 500 km, te je provedena elektrifikacija \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee u BiH.<\/p>\n\n\n\n

Uniforme i oznake<\/strong> iz razdoblja 1953.-1992. propisuje Generalna direkcija Jugoslavenskih \u017eeljeznica pravilnikom iz 1955. godine.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebena odora sastoji se od kape, bluze, hla\u010da i \u0161injela, zimska i ljetna verzija.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Zimske hla\u010de<\/strong> su obi\u010dnog kroja i nisu s man\u017eetama te su od istog materijala kao zimska bluza. Zimska suknja i suknja-hla\u010de za \u017eensko osoblje su od iste tkanine kao bluza. Duljina suknje i suknje-hla\u010da je do malo iznad polovice listova na nozi. Na donjem dijelu suknje, sprijeda i straga, nalaze se po dvije falte koje se susre\u0107u. Ljetne hla\u010de su od istog materijala kao ljetna bluza, a mogu biti i od plavog kamgarna.<\/p>\n\n\n\n

\u0160injel<\/strong> je krojen od \u010dohe u tamnoplavoj boji. Ovratnik je podvijen i polo\u017een nisko. Na prsima, sa obje strane, nalazi se po jedan red od po 5 metalnih dugmadi zlatne ili srebrne boje (promjera 24 mm) s utisnutim reljefom krilatog kota\u010da. Na rukavima su man\u017eete od istog materijala \u0161irine 150 mm. Sa strane se nalaze dva d\u017eepa s poklopcima. Straga na \u0161injelu nalazi se remen \u0161irine oko 80 mm koji se kop\u010da s jednim metalnim dugmetom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Latice<\/strong> su oblici romba sa stranicama od 30 mm i nose se na reverima (okovratniku) bluza i kaputa. Boja latica je jedinstvena za sve slu\u017ebe u sastavu \u017eeljezni\u010dkog transportnog poduze\u0107a i to zatvoreno-crvena. Na ovaj na\u010din istaknuto je jedinstvo svih slu\u017ebi u \u017dTP-u i time su uklonjene, makar simboli\u010dne, razlike izme\u0111u tih slu\u017ebi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160irenje<\/strong> oznaka koje ozna\u010davaju zvanja vr\u0161i se na druga\u010diji na\u010din kao posljedica novog sustava pla\u0107a na \u017eeljeznici. Naime, ukinuti su platni razredi (prijelaz na pla\u0107anje osoblja prema tarifnim pravilnicima \u017dTP-a) te su prema tome automatski ukinute i oznake. Oznake vezane za zvanja odnose se samo na zvanje zanimanja.<\/p>\n\n\n\n

b.) <\/strong>Pravilnik o slu\u017ebenoj odori, oznakama i slu\u017ebenoj legitimaciji, \u201eSlu\u017ebeni glasnik Zajednice J\u017d\u201c broj 4\/68, odnosno Radni\u010dki savjet \u017dTP-a Sarajevo, na svojoj VI sjednici odr\u017eanoj 2. listopada 1968. godine, donio je: \u201ePravilnik o slu\u017ebenoj odori radnika \u017dTP-a u Sarajevu<\/strong>\u201c, \u017dTP broj: 4134\/68. Op\u0107e odredbe: Slu\u017ebena odora je zimska i ljetna. Zimska odora (od tamnoplave kamgarne tkanine) sastoji se od kape, bluze, hla\u010da \u2013 za \u017eene od suknje, mantila i zimskog kaputa. Ljetna odora (od svijetloplave pamu\u010dno-sinteti\u010dke tkanine) sastoji se od kape, bluze i hla\u010da \u2013 za \u017eene od suknje. Tijekom ljetnih mjeseci slu\u017ebenik na du\u017enosti nosi ko\u0161ulju golubi\u010daste boje umjesto bluze \u2013 \u017eene bluzu iste boje. Zimski kaput izra\u0111uje se od te\u0161ke \u010dohe, a mantil od gabardena \u2013 tamnoplave boje. Otpravnik vozova za vrijeme slu\u017ebe nosi crvenu kapu.<\/p>\n\n\n\n

Uz slu\u017ebenu zimsku odoru slu\u017ebenik \u2013 mu\u0161karac nosi bijelu ko\u0161ulju, tamnoplavu kravatu i crne cipele dok slu\u017ebenica nosi bijelu bluzu s dugim rukavima, a umjesto kravate nosi vrpcu (\u0161irine 15 cm) koja se ve\u017ee u ma\u0161nu sprijeda ispod ovratnika te crne cipele. Uz zimsku odoru mo\u017ee se nositi \u0161al tamnoplave boje.<\/p>\n\n\n\n

Na slu\u017ebenoj kapi nosi se nova oznaka (odbacuje se oznaka donesena Uredbom iz 1948. godine). Nova oznaka je crveni krug na kojem su tri crvene \u0161ire crte (poredane od ve\u0107e prema manjoj, prema dolje \u2013 simbol krila), sve obrubljeno zlatnim koncem. U sredini kruga (na povr\u0161ini crta-krila) nalaze se dva velika latini\u010dna slova ‘J\u017d’ u crnoj boji.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160ef stanice i njegov pomo\u0107nik du\u017eni su (kada ispra\u0107aju i do\u010dekuju putni\u010dke vlakove) nositi rukavice sive boje uz slu\u017ebeno odijelo. Isto vrijedi i za otpravnika vlakova, revizora voznih isprava i konduktera tijekom obavljanja slu\u017ebe. Slu\u017ebeno odijelo dodjeljuje se slu\u017ebenicima koji su neposredni sudionici u prometu. Ostale slu\u017ebe nose za\u0161titnu odje\u0107u uz obavezno no\u0161enje slu\u017ebene kape s oznakom.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, donesene su izmjene i dopune Pravilnika (\u017dTP broj: 9003\/68, Sarajevo, 28. sije\u010dnja 1969.) u kojima se navodi da se slu\u017ebena kravata ne nosi uz bijelu ko\u0161ulju, odnosno ma\u0161na za \u017eene, te je ko\u0161ulja (za \u017eene bluza) otkop\u010dana jednim gumbom ispod vrata. Izmjene se odnose na slu\u017ebe koje dulje nose slu\u017ebeno odijelo, a to su: radnici u prometno-transportnoj slu\u017ebi, u slu\u017ebi vu\u010de, slu\u017ebi za odr\u017eavanje pruge i slu\u017ebi elektrotehni\u010dkih postrojenja i veza.<\/p>\n\n\n\n

Iz gore navedenih podataka mo\u017eemo sigurno zaklju\u010diti da ovim Pravilnikom (1968.) prestaje va\u017eiti no\u0161enje latica s krilatim kota\u010dem na reveru kaputa i \u0161injela, odnosno galona na rukavima sa \u0161iritima. Va\u017eno je naglasiti da su podaci uzeti iz Pravilnika koji je donio Radni\u010dki savjet \u017dTP-a Sarajevo od 2. listopada 1968., u kojem nedostaju slike i crte\u017ei. Tako\u0111er, nije izvr\u0161en uvid u Pravilnik koji je donijela Zajednica J\u017d u Beogradu, za \u0161to bi trebalo putovati u arhiv u Beograd.<\/p>\n\n\n\n

c.) <\/strong>Na temelju \u010dlanka 33. Pravilnika o slu\u017ebenom odijelu i oznakama na J\u017d (Slu\u017ebeni glasnik ZJ\u017d broj: 4\/80) i \u010dlanka 11. Samoupravnog sporazuma o udru\u017eivanju u Poslovnu zajednicu \u017eeljezni\u010dkog prometa Sarajevo, Savjet Poslovne zajednice na svojoj VII sjednici odr\u017eanoj 24. prosinca 1981. donio je:<\/p>\n\n\n\n

\u201ePravilnik o slu\u017ebenom odijelu i oznakama radnika OOUR-a \u017eeljezni\u010dkog prometa udru\u017eenih u Poslovnu zajednicu za \u017eeljezni\u010dki promet Sarajevo\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovim Pravilnikom doneseni su jedinstveni kriteriji za odre\u0111ivanje poslova i radnih mjesta na kojima radnici u organizaciji \u017eeljezni\u010dkog prometa obvezni su za vrijeme vr\u0161enja slu\u017ebe nositi slu\u017ebeno odijelo i oznake. To se odnosi na poslove neposrednog obavljanja \u017eeljezni\u010dkog prometa, kontrole i nadzora nad obavljanjem \u017eeljezni\u010dkog prometa, pregled i kontrolu voznih isprava te neposredni kontakt s putnicima i drugim korisnicima \u017eeljezni\u010dkih prijevoznih usluga.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebeno odijelo sastoji se od sljede\u0107ih dijelova: Za radnika mu\u0161karca \u2013 kapa, bluza, ko\u0161ulja dugih rukava, ko\u0161ulja kratkih rukava, kravata, hla\u010de, zimski kaput, ki\u0161ni mantil i \u0161al, uz obja\u0161njenje da radniku voza\u010du i kondukteru umjesto zimskog kaputa dodjeljuje dolamica. Za radnicu \u2013 kapa, bluza, suknja, ko\u0161ulja dugih rukava, ko\u0161ulja kratkih rukava, kravata ili ma\u0161na (vrpca), zimski \u0161tofani mantil i ki\u0161ni mantil. Rukavice bijele boje nose se u sve\u010danim prilikama i kod saobra\u0107aja specijalnih vlakova.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kapa, bluza, hla\u010de i suknja izra\u0111uju se od kamgarn tkanine tamnoplave (teget) boje, zatim zimski kaput od te\u0161ke \u010doje (\u010dohe) ili velura tamnoplave boje, \u0161tofani mantil od gabardena tamnoplave boje dok \u0161al, kravata i pantljika su od odgovaraju\u0107eg materijala tamnoplave boje. Ko\u0161ulja (dugi i kratki rukav) izra\u0111uje se od pamu\u010dnog platna ili mje\u0161avinskog sastava svijetloplave boje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Za vrijeme vr\u0161enja slu\u017ebe otpravnik vozova nosi crvenu kapu (gornji dio crvene boje dok je vijenac kape crne boje) i saobra\u0107ajno-transportni otpremnik kapu plave boje sa crvenom trakom preko vijenca kape. Za svakog radnika za koga je propisana obaveza no\u0161enja slu\u017ebenog odijela, mora za vrijeme rada biti obrijan i pristojno pod\u0161i\u0161an, odnosno radnik koji ne brije brkove mora ih njegovati (\u0161tucovati) i bradu odr\u017eavati kratko pod\u0161i\u0161anu.<\/p>\n\n\n\n

Na kapi, bluzi, zimskom kaputu, \u0161tofanom mantilu, dolamici i ljetnoj slu\u017ebenoj ko\u0161ulji nosi se \u017eeljezni\u010dka slu\u017ebena oznaka. Oblik i boja slu\u017ebenih oznaka, propisana je Odlukom Skup\u0161tine Zajednice Jugoslovenskih \u017eeljeznica (Slu\u017ebeni glasnik ZJ\u017d broj: 4\/80).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u017deljezni\u010dka oznaka (\u017eeljezni\u010dki amblem) sastoji se od: Vijenac na crnoj podlozi okruglog je oblika (36 mm) koji na vrhu spaja petokraku zvijezdu crvene boje. U sredi\u0161tu oznake nalazi se stilizirani obra\u0111eni kota\u010d s krilcima \u010dija je \u0161irina na krajevima 50 mm, a visina 11 mm. Krilca sa svake strane imaju po pet pera, koja su stepenasto obra\u0111ena u zlatnoj boji. U donjem dijelu oznake nalaze se dva velika latini\u010dna slova ‘J\u017d’ crvene boje.<\/p>\n\n\n\n

Vjerojatno da gornja nova oznaka dolazi sa sna\u017enim utjecajem na politi\u010dko mi\u0161ljenje da nije u redu da zvijezda nedostaje (misli se na staru oznaku iz 1968. godine), pa su se dizajneri vratili u prolje\u0107e 1948. godine, koja je grafi\u010dki a\u017eurirana i dodana je kratica ‘J\u017d’.<\/p>\n\n\n\n

Oblik i kroj slu\u017ebene kape ostao je sli\u010dan starom obliku, s tim \u0161to je podbradnik za sve slu\u017ebe od dvostruko savijenog gajtana, promjera 5 mm, u pletenici zlatne boje i pri\u010dvr\u0161\u0107uje se s dva metalna dugmeta (10 mm) zlatne boje s reljefnim rubom. Bluza je otvorenog kroja (radi isticanja ko\u0161ulje i kravate) i kop\u010da se s tri metalna dugmeta (20 mm) zlatne boje s reljefnim rubom. Bluza ima jedan d\u017eep na lijevoj strani prsa na kojem se nosi slu\u017ebena oznaka i dva d\u017eepa u donjem dijelu s preklopima. Na rukavima su utvr\u0111ena mjesta za metalna dugmad (16 mm). Slu\u017ebene hla\u010de krojene su bez man\u017eete na nogavicama, postavljene su do ispod koljena s dva usje\u010dena d\u017eepa i jednim d\u017eepom pozadi.<\/p>\n\n\n\n

Zimski kaput je otvorenog kroja s dva reda po tri metalna dugmeta (22 mm) zlatne boje s reljefnim rubom. D\u017eepovi su blago koso usje\u010deni s poklopcima. Dolama je krojem sli\u010dna kaputu, ali kra\u0107a, s dva vertikalno kosa d\u017eepa (za odmor ruku). Ljetna ko\u0161ulja je otvorenog kroja, kratkih rukava, polustrukirana, s naramenicama, a rukavi zavr\u0161avaju obrubom u obliku man\u017eete. Na lijevoj strani na\u0161iven je d\u017eep na kojem se nosi slu\u017ebena oznaka.<\/p>\n\n\n\n

Deseto razdoblje – Razdoblje od 1992. godine do danas (2024.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom 1990-ih godina Socijalisti\u010dka Federativna Republika Jugoslavija bila je jedna od najve\u0107ih, najrazvijenijih i najraznolikijih dr\u017eava na Balkanu. Bila je nesvrstana federacija sastavljena od \u0161est republika: Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije. Paralelno sa slomom komunizma i ponovnim bu\u0111enjem nacionalizma, po\u010detkom 1990-ih Jugoslavija prolazi kroz intenzivnu politi\u010dku i ekonomsku krizu.<\/p>\n\n\n\n

Mnogi politi\u010dki analiti\u010dari smatraju da je proces raspada Jugoslavije zapo\u010deo mnogo ranije. Uvo\u0111enjem Ustava iz 1974. godine stvorene su pretpostavke za odcjepljenje republika i od jugoslavenske federacije je nastala de facto konfederacija. Prva od \u0161est republika koja je formalno napustila Jugoslaviju bila je Slovenija, a zatim Hrvatska koje su proglasile neovisnost 25. lipnja 1991. godine. U o\u017eujku 1992. godine na referendumu (koji su bosanski Srbi bojkotirali) vi\u0161e od 60 posto stanovnika Bosne glasalo je za neovisnost. Slu\u017ebeno progla\u0161enje neovisnosti Bosne i Hercegovine dogodilo se 7. travnja 1992. Ujedinjeni narodi (UN) priznali su neovisnost Slovenije, Hrvatske i BiH 22. svibnja 1992.<\/p>\n\n\n\n

Makedonija je proglasila neovisnost u jesen 1991. godine i mirno se odcijepila. Kasnije je primljena u Ujedinjene narode pod privremenim imenom Biv\u0161a Jugoslavenska Republika Makedonija (BJRM). Srbija i Crna Gora proglasile su novu dr\u017eavu pod nazivom Savezna Republika Jugoslavija. Kona\u010dni raspad biv\u0161e Jugoslavije dogodit \u0107e se kada Crna Gora proglasi neovisnost 2006. godine.<\/p>\n\n\n\n

Sve biv\u0161e republike, sada neovisne i me\u0111unarodno priznate u svojim granicama, osnivaju svoje nacionalne \u017eeljeznice. Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o \u017eeljeznicama R BiH (Slu\u017ebeni list br. 5 od 3. lipnja 1992.) promijenjen je raniji naziv poduze\u0107a tako da novo poduze\u0107e glasi: \u017deljeznice Bosne i Hercegovine (\u017dBH). Odlukom Predsjedni\u0161tva Republike Bosne i Hercegovine od 3. lipnja 1992. imenovan je Upravni odbor \u017deljeznica BiH. Ovim \u010dinom na teritoriju Bosne i Hercegovine prestaju postojati Jugoslavenske \u017eeljeznice.<\/p>\n\n\n\n

Brzom procedurom, na posljednjoj Skup\u0161tini Me\u0111unarodne unije \u017eeljezni\u010dara (UIC), 10. lipnja 1992., \u017deljeznice Bosne i Hercegovine primljene su u \u010dlanstvo i time postale punopravni \u010dlan ove ugledne organizacije pod jedinstvenim kodom broj '86’. Za \u010dlanstvo u UIC \u017deljeznice BiH morale su ispuniti osnovni uvjet \u2013 imati na svojoj teritoriji vi\u0161e od 1000 km suvremenih pruga, signalizaciju i telekomunikacije.<\/p>\n\n\n\n

Glavni problem le\u017ei u uni\u0161tenju \u017eeljezni\u010dke infrastrukture, pokidanih veza i otu\u0111enju imovine kao posljedici beskrupuloznog rata koji je zahvatio BiH. Naime, 12. svibnja 1992. pokrenuta je inicijativa za osnivanje \u017eeljezni\u010dkog poduze\u0107a na teritoriju tzv. Srpske Republike BiH, a njezina Vlada je 24. svibnja 1992. slu\u017ebeno potvrdila osnivanje \u201e\u017deljeznice Srpske Republike BiH\u201c (\u017dSR BiH). Na teritoriju tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, u velja\u010di 1993., osnovane su \u201e\u017deljeznice Hrvatske zajednice Herceg-Bosna\u201c – \u017dHZ HB.<\/p>\n\n\n\n

U studenom 1995. donesen je \u201eOp\u0107i i okvirni sporazum za mir u BiH\u201c, poznat kao \u201eDejtonski mirovni sporazum\u201c. Ovaj pravni akt parafiran je u vojnoj zra\u010dnoj luci Wright-Patterson kod Daytonu, u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Ohio. Sporazum koji je slu\u017ebeno prekinuo rat u BiH bavio se budu\u0107im upravnim i ustavnim ure\u0111enjem BiH. Jedan od osnovnih principa Dejtonskog sporazuma bila je administrativna podjela BiH na entitete Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Sporazum je slu\u017ebeno potpisan u Parizu 14. prosinca 1995.<\/p>\n\n\n\n

U poslijeratnom razdoblju postoje\u0107e \u017eeljeznice u BiH (\u017dBH, \u017dHZ HB i \u017dRS) donose ‘Program obnove i razvoja’ koji se realizira uz pomo\u0107 dr\u017eave BiH i me\u0111unarodne zajednice. 16. lipnja 1998. Me\u0111unarodna \u017eeljezni\u010dka unija (UIC) donosi odluku o prijemu \u017deljeznica RS u UIC. Odluku potvr\u0111uje generalna skup\u0161tina u Berlinu 27. listopada iste godine i dodjeljuje me\u0111unarodni kod 0044.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1998. osnovana je \u201eBosanskohercegova\u010dka \u017eeljezni\u010dka javna korporacija\u201c (BH\u017dJK) koja djeluje kao koordinator u poslovima izgradnje infrastrukture.<\/p>\n\n\n\n

Na osnovu Zakona o \u017eeljeznicama (Slu\u017ebene novine Federacije BiH, br. 41\/01), Vlada Federacije BiH donosi odluku o osnivanju Javnog poduze\u0107a \u017deljeznice Federacije BiH (JP \u017dFBH). Po\u010detkom primjene ovog zakona prestaju va\u017eiti odluke o osnivanju \u017deljeznica HZ HB, tako da su \u017eeljeznice-preduze\u0107e JP \u017dFBH jedini upravitelj \u017eeljezni\u010dke infrastrukture i operater u Federaciji BiH (kapital poduze\u0107a \u010dini \u017eeljezni\u010dka imovina \u017deljeznica BiH (\u017dBH) i \u017deljeznica Herceg-Bosne (\u017dHZ HB)). Me\u0111unarodni kod (UIC) za \u017dFBH je 0050. Duljina pruga u \u017dFBH iznosi 608,495 km, a \u017deljeznice RS 442,9 km.<\/p>\n\n\n\n

Uniforme, oznake i simboli iz razdoblja 1992. do danas (2024.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tijekom rata u BiH (1992\u20131995) na pojedinim dionicama uspostavljen je \u017eeljezni\u010dki promet. Organizacija je zahtijevala maksimalnu pa\u017enju zbog blizine rati\u0161ta i tehni\u010dke ispravnosti vu\u010dnog i voznog parka. Sve tri osnovane \u017eeljeznice (\u017dBH, \u017dHZ HB i \u017dRS) u pogledu sigurnosti prometa primjenjivale su va\u017ee\u0107e pravilnike biv\u0161e Zajednice Jugoslavenskih \u017eeljeznica.<\/p>\n\n\n\n

Svi sudionici u \u017eeljezni\u010dkom prometu koristili su slu\u017ebene uniforme, naslije\u0111ene iz razdoblja J\u017d-a. Jedina razlika odnosila se na slu\u017ebenu oznaku (\u017eeljezni\u010dki simbol) no\u0161enu na slu\u017ebenoj kapi i bluzi.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebenici \u017deljeznice Republike Srpske nosili su ‘staru’ oznaku, donesenu Uredbom iz 1981., koja se koristila na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije (SRJ \u2013 1992\u20132003), smatraju\u0107i se pravnim univerzalnim nasljednikom SFRJ. Godine 2003. formirana je Dr\u017eavna zajednica Srbija i Crna Gora, koja je formalno prestala postojati progla\u0161enjem neovisnosti Crne Gore 2006.<\/p>\n\n\n\n

Godine prijema (1998) u Me\u0111unarodnu \u017eeljezni\u010dku uniju (UIC), \u017eeljeznice Republike Srpske donose Uredbu o izgledu i na\u010dinu no\u0161enja slu\u017ebene oznake-simbola. Osnova je dvoglavi orao s ra\u0161irenim krilima (sa pet peraja) koji stoji na osovini kota\u010da (simbol krilatog kota\u010da), dok se na glavi orla nalazi kraljeva kruna ra\u0111ena u zlatnoj boji. Na prsima orla stoje tri \u0107irili\u010dna slova ‘\u0416PC’ u crnoj boji.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u017deljeznice Herceg Bosne (\u017dHB), danom osnivanja (1993), donijele su Uredbu da izgled slu\u017ebene oznake \u010dini oblik \u0161tita sa grbom Republike Hrvatske (U slu\u017ebenoj upotrebi od 1990. godine) sa ra\u0161irenim krilima (\u0161est peraja-stepenasto poredani). U kruni \u0161tita nalazi se tropletna vitica dok se ispod \u0161tita nalaze tri latini\u010dna slova ‘\u017dHB<\/strong>‘ u crnoj boji. Kompletna oznaka je u zlatnoj boji osim \u0161ahovskih polja u crvenoj i srebrnoj boji. Oznaka je bila u slu\u017ebenoj upotrebi sve do fuzionisanja \u017dHB i \u017dBH u jedinstvenu \u017eeljezni\u010dku kompaniju \u017dFBH (2001) kada je donesena Uredba o jedinstvenoj slu\u017ebenoj \u017eeljezni\u010dkoj oznaci.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u017deljeznice Bosne i Hercegovine (\u017dBH), ljeto 1992. godine, prije podno\u0161enja zahtjeva za prijem u Me\u0111unarodnu \u017eeljezni\u010dku uniju (UIC), Upravni odbor na osnovi raspisanog natje\u010daja donosi odluku o izgledu slu\u017ebenog znaka. Jedan od \u010dlanova nagra\u0111ene dizajnerske skupine za Informativni list \u017eeljezni\u010dara \u201eExpress\u201c izjavio je: (\u2026) \u201eOsnovni elementi iz kojih se sastoji znak su dva ukri\u017eena grafi\u010dka simbola u obliku polo\u017eenih strelica koji predstavljaju osnovne smjerove kretanja i njihovo kri\u017eanje, a ujedno simbolizira dinami\u010dno i u\u010dinkovito poslovanje tvrtke. Znak je izveden u zeleno-plavoj boji, koje tako\u0111er podsje\u0107aju na ambijent \u017eeljeznice \u2013 zelena asocira na prirodu, a plava na nebo\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Oznaka (zeleno-plave strelice) ra\u0111ena je na bijeloj tkanini, kvadratnog oblika i nosila se na kapi i gornjem d\u017eepu slu\u017ebene ko\u0161ulje i kaputa sve do 2001. godine.<\/p>\n\n\n\n

Od 2001. godine, Javno poduze\u0107e \u017deljeznice Federacije Bosne i Hercegovine (JP \u017dFBiH d.d.o. Sarajevo) dobiva novi simbol ili logo kompanije koji se nosi na slu\u017ebenoj kapi i na prsnom d\u017eepu bluze i ljetne ko\u0161ulje. Sastoji se od jednostavnih geometrijskih oblika (proizvod vektorske grafike), tj. kru\u017eni oblik sa crnom pozadinom i obrubom u naran\u010dastoj boji, dok se u sredini nalaze geometrijski oblici u obliku \u2018mla\u0111eg mjeseca\u2019 u naran\u010dastoj i plavoj boji. Njihovo blago spajanje simbolizira fuziju dva biv\u0161a \u017eeljezni\u010dka poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de kroja i boje slu\u017ebene uniforme<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Kroj i boja slu\u017ebene uniforme naslije\u0111eni su iz vremena biv\u0161e Jugoslavenske \u017eeljeznice (J\u017d) iz 1981. godine. Izra\u0111ena je od tkanine kamgarn, tamnoplave boje. Sastoji se od kape, bluze, hla\u010da, vjetrovke s kapulja\u010dom, kravate, zimskog \u0161ala te po dvije zimske i dvije ljetne ko\u0161ulje nebo plave ili sive boje, kao i niskih cipela za ljetno i gle\u017enja\u010da za zimsko razdoblje u crnoj boji. Prema novom pravilniku iz 2011. godine, radniku se dodjeljuje, osim zimske, i ljetna slu\u017ebena uniforma (bluza i hla\u010de) te jakna od tankog materijala s dugim rukavima. Na\u010din kop\u010danja gornjeg dijela uniforme ostao je isti, s time da su metalni, pozla\u0107eni gumbi s reljefnim rubom, a na povr\u0161ini reljefno utisnut slu\u017ebeni znak i slova \u201e\u017dFBH\u201c. Slu\u017ebenu odje\u0107u, bez razlike, nose i mu\u0161karci i \u017eene tijekom obavljanja slu\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n

Oblik i kroj slu\u017ebene kape<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Oblik i kroj slu\u017ebene kape ostao je sli\u010dan starom obliku (od 2011. s \u017eicom \u2013 oficirska kapa), s time da je podbradnjak za sve slu\u017ebe od dvostruko savijenog gajtana promjera 5 mm u zlatnoj boji, te se pri\u010dvr\u0161\u0107uje s dva metalna gumba (10 mm) zlatne boje s reljefnim rubom. Gornji dio uniforme kop\u010da se metalnim gumbima (20 mm) zlatne boje s reljefnim rubom, a na povr\u0161ini je reljefno utisnut slu\u017ebeni znak-logotip s velikim slovima \u201e\u017dFBH\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Promatraju\u0107i sve do sada izlo\u017eeno u ovom istra\u017eiva\u010dkom radu, mo\u017ee se zaklju\u010diti da su sve \u017eeljezni\u010dke uniforme bile plave boje, izra\u0111ene od tkanine kamgarn ili \u010dohe. Oznake na kapama nosile su se u ovisnosti o dru\u0161tvenom ure\u0111enju zemlje (Monarhija, Kraljevina, Socijalizam, Federalizam). Simbol \u017eeljezni\u010dkog krilatog kota\u010da postojao je tijekom svih \u017eeljezni\u010dkih uprava na teritoriju BiH od 1878. do 1992. godine, uz manje grafi\u010dke izmjene.<\/p>\n\n\n\n

Razumljivo je da \u017eeljeznica \u017eeli krenuti putem napretka i modernizacije, ali je prilikom izbora slu\u017ebenog znaka (\u017dBH-1992, \u017dFBH-2001) mogla dati upute grafi\u010dkim dizajnerima da budu\u0107i slu\u017ebeni znak-simbol-logotip, pa makar i u apstraktnoj formi, sadr\u017ei simboli\u010dne crte krila ili neki drugi oblik koji bi asocirao na povijesno porijeklo krilatog kota\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Literatura, izvori:<\/strong><\/h4>\n\n\n\n