{"id":33187,"date":"2025-06-05T13:35:48","date_gmt":"2025-06-05T11:35:48","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=33187"},"modified":"2025-06-05T18:20:52","modified_gmt":"2025-06-05T16:20:52","slug":"sumska-i-elektricna-zeljeznica-firme-ugar-u-turbetu-1911-1941-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2025\/06\/05\/sumska-i-elektricna-zeljeznica-firme-ugar-u-turbetu-1911-1941-2\/","title":{"rendered":"\u0160umska i elektri\u010dna \u017eeljeznica tvrtke \u201eUgar\u201c u Turbetu, 1911.-1941."},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: <\/strong>Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Ovaj istra\u017eiva\u010dki rad, pored ostalog, sadr\u017ei tehni\u010dke podatke o izgradnji i eksploataciji \u0161umskih \u017eeljeznica: \u0160umske (erarne) pruge, Busova\u010dke planine, Busova\u010da \u2013 Tisovac \u2013 Kozice \u2013 Ka\u010duni \u2013 Zahorsko podru\u010dje<\/strong> (70.210 m); Turbe \u2013 Suho Polje \u2013 Smet \u2013 Gostilj \u2013 Ilomska<\/strong>, 1912.-1938. (73.900 m); Elektri\u010dna industrijska \u017eeljeznica Turbe \u2013 Pilana, <\/strong>1913.-1941. (2.400 m); \u0160umsko-industrijska pruga \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c, Turbe \u2013 Sebe\u0161i\u0107<\/strong>, 1931. god. (52.500 m); \u0160umska pruga \u201eSeme\u0161nica\u201c – Donji Vakuf, <\/strong>1927.-1939. (31.433 m); \u0160umskih pruga \u201eJanj\u201c i \u201eJanj II\u201c u Donjem Vakufu<\/strong> 1952.-1954. (52.677 m).<\/p>\n\n\n\n

Uvod u temu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na temelju odredbi Berlinskog kongresa iz 1878. godine, Bosna i Hercegovina bit \u0107e okupirana od strane Habsbur\u0161ke Monarhije, koja \u0107e ostati i nadalje formalno pod sultanom, sve do aneksije 1908. godine. Odmah \u0107e uspostaviti civilnu i vojnu upravu nad Bosnom i Hercegovinom, a u rujnu iste godine zapo\u010dinju intenzivni radovi na izgradnji \u017eeljeznog mosta izme\u0111u dva Broda te prvi kilometri \u017eeljeznice prema Zenici, koja \u0107e biti pu\u0161tena u promet 8. lipnja 1879. godine. Nastavkom izgradnje pruge do Sarajeva (4. listopada 1882.), ruta Bosanski Brod \u2013 Sarajevo zauzima posebno mjesto i u budu\u0107nosti \u0107e imati velik poticaj za gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

Na ovu glavnu prugu, dolinom rijeke Bosne, odredit \u0107e se \u017eeljezni\u010dki industrijski odvojci Doboja \u2013 Usore \u2013 Pribini\u0107a (1886), Doboja \u2013 Tuzle \u2013 Simin Hana (1886), Zavidovi\u0107a \u2013 Kamenice (1899), Zavidovi\u0107a \u2013 Olova \u2013 Kusa\u010da (1901), Begovog Hana \u2013 Bistri\u010daka (1911) i Ilija\u0161a \u2013 Miso\u010de (1913).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Odvojac ili glavni grana od glavne pruge, u slivu rijeka La\u0161ve i Vrbasa, godine 1891. zapo\u010dinje izgradnja \u017eeljezni\u010dke trase od stanice La\u0161va \u2013 Travnik (1893), Travnik – Donji Vakuf \u2013 Bugojno (1894) i Donji Vakuf \u2013 Jajce (1895). Grana do Jajca projektirana je s namjerom povezivanja Banje Luke s Sarajevom, odnosno grana do Bugojna s ciljem povezivanja sa Splitom. Pruga je bila u zemlji\u0161nom vlasni\u0161tvu pod upravom carske i kraljevske Bosne Bahn (k.k.BB), a od 1895. godine u okviru Direkcije bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica (BHStB).\n\nKako je srednja Bosna posjedovala velika prirodna bogatstva, me\u0111u kojima su bile i \u0161ume, s ciljem osiguranja potrebnih financijskih prihoda zemaljskoj blagajni, austrougarska uprava (bosanski biro u suradnji s Zajedni\u010dkim Ministarstvom finansija u Be\u010du – ZMF) u Bosni i Hercegovini najprije se okrenula prodaji pojedinih \u0161umskih podru\u010dja putem direktnih pogodbi i sklapanja dugoro\u010dnih ugovora s raznim preduze\u0107ima i poduzetnicima. Ovim su stvoreni uvjeti za potpisivanje prvih ugovora izme\u0111u zemaljskog erara i privatnih tvrtki, kojima su im se priznavala prava na izgradnju i iskori\u0161tavanje \u0161umskih \u017eeljeznica, koje su se gradile o tro\u0161ak tvrtke, unutar dogovorenih \u0161umskih podru\u010dja.\n\nNa \u017eeljezni\u010dkoj liniji La\u0161va \u2013 Travnik \u2013 Donji Vakuf (1894-1912) nadovezano je vi\u0161e \u0161umskih \u017eeljeznica, me\u0111u kojima erarna re\u017eijska pruga \u0161umske uprave u Busova\u010di (9,98 km na parnu vu\u010du i 26,36 km ostalih kolosijeka, kotura\u010de), Han Kompaniji (9 km, od toga 5 km na parnu vu\u010du), \u0161umska \u017eeljeznica firme \u201eUgar\u201c kod Turbeta (16,7 km, od toga 9 km na parnu vu\u010du i 11 km \u017ei\u010dne \u017eeljeznice u prvoj fazi izgradnje).\n\nPrvi dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji drvne mase \u0161umskog podru\u010dja Ugar sklopljen je 1911. godine s tvrtkom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c, dok je ugovor za \u0161umsko podru\u010dje Dnoluka zaklju\u010den s tvrtkom \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c, a zbog lo\u0161eg poslovanja te tvrtke kasnije \u0107e mijenjati vlasnike, prije nego \u0161to prije\u0111emo na glavnu temu, dozvolite da ukratko opi\u0161emo njihovu poslovnu biografiju, izvedenu iz vi\u0161e objavljenih knjiga i dostupnih arhivskih dokumenata Arhiva BiH, fond ZMS (1911-1918), D\u017dS (1922-1938), JD\u017d-J\u017d, neobjavljenih fondova (1952-1954).<\/p>\n\n\n\n

Kako je srednja Bosna posjedovala velika prirodna bogatstva, me\u0111u kojima su se nalazile i \u0161ume, a s ciljem osiguranja potrebnih financijskih prihoda zemaljskoj blagajni, Austrougarska uprava (bosanski biro u suradnji s Zajedni\u010dkim Ministarstvom financija u Be\u010du – ZMF) u BiH najprije je usmjerila na prodaju pojedinih \u0161umskih podru\u010dja putem direktnih pogodbi i sklapanja dugoro\u010dnih ugovora s odre\u0111enim preduze\u0107ima i poduzetnicima. Ovom cilju stvoreni su uvjeti za potpisivanje prvih ugovora izme\u0111u zemaljskog erara i privatnih firmi, kojima su se priznavala prava na izgradnju i kori\u0161tenje \u0161umskih \u017eeljeznica, koje su gra\u0111ene na tro\u0161ak tih firmi, unutar dogovorenih granica \u0161umskih podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na \u017eeljezni\u010dkoj liniji La\u0161va \u2013 Travnik \u2013 Donji Vakuf (1894-1912) nadovezane su i nekoliko \u0161umskih \u017eeljeznica, me\u0111u kojima erarna re\u017eijska pruga \u0161umske uprave u Busova\u010di (9,98 km na parnu vu\u010du i 26,36 km ostalih kolosijeka, kotura\u010de), Han Kompaniji (9 km od toga 5 km na parnu vu\u010du), te \u0161umska \u017eeljeznica firme \u201eUgar\u201c kod Turbeta (16,7 km, od toga 9 km na parnu vu\u010du i 11 km \u017ei\u010dane \u017eeljeznice u prvoj fazi izgradnje).<\/p>\n\n\n\n

Prvi dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji drveta \u0161umskog podru\u010dja Ugar sklopljen je 1911. godine s tvrtkom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c i ugovor za \u0161umsko podru\u010dje Dnoluka s tvrtkom \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c Zbog lo\u0161eg poslovanja ove tvrtke \u0107e kasnije mijenjati vlasnike pa prije nego \u0161to prije\u0111emo na glavnu temu, dopustite da ukratko iznesemo njihovu poslovnu biografiju koja je integrirana iz vi\u0161e objavljenih knjiga i dostupne arhivske gra\u0111e Arhiva BiH, fond ZMS (1911.-1918.), D\u017dS (1922.-1938.) JD\u017d-J\u017d, neobjavljeni fond (1952.-1954.)<\/p>\n\n\n\n

Ugar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher, Turbe (1911-1918)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Krajem svibnja 1911. godine izvr\u0161ena je submisijska prodaja sje\u010divih masa \u010detinarskog drveta u susjednom \u0161umskom podru\u010dju Ugar (4.900 ha), na podru\u010dju sreza travni\u010dkog i banjalu\u010dkog. Na licitaciji je pristiglo ukupno \u0161est ponuda, od kojih je najpovoljnija bila inokosnog poduze\u0107a Hagenbucher Georga, industrijalca iz Linza u Austriji, koji je ina\u010de bio njema\u010dki dr\u017eavljanin. George Hagenbucher posjedovao je firmu u Austriji pod nazivom \u201eVeleprodaja drveta, parnih pila i tvornica drvene galanterije d. d. Linz\u201c (\u201eHolzgro\u00dfhandlung Linzer Dampfs\u00e4ge und Holzwarenfabrik A. G. Linz\u201c)<\/p>\n\n\n\n

U srpnju 1911. godine sklopljen je dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Ugar na razdoblje od 20 godina (1912-1932). Predmet ugovora bila je sje\u010da oko 842.000 m3<\/sup> u \u0161umi na panju s prosje\u010dnim godi\u0161njim etatom od otprilike 42.000 m3<\/sup>. Krajem 1912. godine inokosno preduze\u0107e G. Hagenbucher pretvoreno je u akcionarsko dru\u0161tvo pod nazivom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c (\u201eUgar – Forstindustrie Aktiengesellschaft, Gebr\u00fcder Hagenbucher\u201c<\/em>), \u010dime je izvr\u0161en i prenos ugovora iz 1911. godine. Osnovni ulo\u017eeni kapital najve\u0107im dijelom bio je u vlasni\u0161tvu bra\u0107e Hagenbucher, dok je manji dio dionica bio u posjedu nekolicine austrijskih industrijalaca.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ukupna investicija od 3.900.000 kruna ulo\u017eena je u izgradnju pilanskog postrojenja s instaliranim pogonskim strojevima, \u017ei\u010danu \u017eeljeznicu (11,2 km), \u0161umsku \u017eeljezni\u010dku prugu na parni i elektri\u010dni pogon (16,7 km) te niz gra\u0111evinskih objekata za potrebe \u0161umske manipulacije. \u017di\u010dana \u017eeljeznica kao i pilansko postrojenje stavljeni su u pogon po\u010detkom 1912. godine, dok su kasnije nastale pote\u0161ko\u0107e u realizaciji izgradnje \u0161umskih transportnih komunikacija.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, sje\u010da preliminarnih radova za 1912. i 1913. godinu je provedena gotovo u potpunosti. Sva posje\u010deno drvo iz \u0161umskog podru\u010dja u potpunosti je transportirano \u017ei\u010danom \u017eeljeznicom do pilanskih postrojenja u Turbetu na daljnju obradu. Sje\u010dni preliminar za 1914. godinu firma je realizirala oko 18%, dok je do kraja austrougarske uprave u BiH (1918.) posjeklo i preuzelo oko 90.000 m3<\/sup> \u010detinarskog drveta prve i druge klase. Zbog okolnosti i doga\u0111aja povodom tzv. balkanske krize i djelomi\u010dne mobilizacije ljudi (1913.), kao i po\u010detka Prvog svjetskog rata (1914.), onemogu\u0107eno je redovno poslovanje firme. Uzrokom te situacije i lo\u0161eg poslovanja, cijeli paket dionica bit \u0107e u rukama be\u010dke tvrtke \u201eDie Vereinigte Holzindustrie A. G.<\/em>\u201c iza koje je stajao austrijski industrijalac i financijer Oskar K\u00f6rner.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Poduze\u0107e H. D\u017eini\u0107 \/ Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. (1911-1914)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Godine 1911. u \u0161umskom podru\u010dju Ugar, podru\u010dja Dnoluka (823 ha), travni\u010dkog i jaja\u010dkog sreza, na submisijskoj prodaji sje\u010dive mase, najbolju ponudu daje inokosno preduze\u0107e Hamidbeg D\u017eini\u0107 iz Banja Luke. Iste godine zaklju\u010den je dugoro\u010dni ugovor u trajanju od deset godina (1912-1921). Predmet ugovora bila je sje\u010da oko 200.000 m3<\/sup> \u010detinarskog korisnog drveta prve i druge klase te 30.000 m3<\/sup> bukovog i ogrevnog drveta. Spomenuto preduze\u0107e nije pristupilo realizaciji zaklju\u010denog ugovora u 1912. i 1913. godini, pravdaju\u0107i se da ne mo\u017ee zapo\u010deti sje\u010du drveta prije izgradnje \u0161umskih transportnih komunikacija i industrijskog postrojenja za preradu drveta. Istovremeno, preduze\u0107e je bilo u stalnom kontaktu sa susjednim preduze\u0107em G. Hagenbucher iz Turbeta za ustupanje i prijenos dugoro\u010dnog i ugovornog podru\u010dja Dnoluka.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi izbjegao otpor austrougarskih vlasti zbog ovakvih transakcija koje su imale \u0161pekulativni karakter, u rujnu 1913. godine, Inokosno preduze\u0107e H. D\u017eini\u0107 pristupa osnivanju akcionarskog dru\u0161tva pod nazivom \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c s osnovnim kapitalom od 600.000 kruna. Polovina kapitala bila je u posjedu Hamidbega D\u017eini\u0107a, njegovog brata Hakibega D\u017eini\u0107a, zeta Ibrahimbega \u010cengi\u0107a te \u0160erifa Arnautovi\u0107a, dok je druga polovica bila u posjedu industrijalca Serelmann dr Eduarda i njegovog zeta Horvath dr Mora.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Kako novoosnovano poduze\u0107e \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d.\u201c nije pristupilo realiziranju prenesenog dugoro\u010dnog ugovora iz 1911. godine, po\u010detkom Prvog svjetskog rata (1914.) zatra\u017eilo je odgodu do normalizacije prilika, \u0161to je prakti\u010dno zna\u010dilo do zavr\u0161etka rata, koriste\u0107i se pri tome odredbama o moratoriju dugovanja. U me\u0111uvremenu su gotovo sve akcije tvrtke dospjele u posjed kreditnog zavoda iz Be\u010da, tj. \u201eBe\u010dke kreditne udruge za poslovanje i trgovinu\u201c (\u201eKreditverein f\u00fcr Handel und Gewerbe\u201c<\/em>), a neposredno iza toga u ruke be\u010dke tvrtke \u201eDie Vereinigte Holzindustrie A. G.\u201c<\/em> (isti slu\u010daj sa akcijama poduze\u0107a \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c u Turbetu) iza koje je stajao austrijski industrijalac i financijer Oskar K\u00f6rner.<\/em><\/p>\n\n\n\n

On je zapo\u010deo pregovore sa Zemaljskom vladom Bosne i Hercegovine uz posredovanje Zajedni\u010dkog Ministarstva u Be\u010du o integraciji oba poduze\u0107a u jedno jedinstveno, uz istovremenu reviziju dugoro\u010dnih ugovora za eksploataciju ugovornih podru\u010dja Ugar i Dnoluka (1911\u20131912).<\/p>\n\n\n\n

Ugar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe, Oskar K\u00f6rner (1914-1927)<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako je navedeno, kompletan paket akcija poduze\u0107a \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija a. d. Bra\u0107a Hagenbucher\u201c i \u201eDnoluka \u2013 \u0161umska industrija a. d. H. D\u017eini\u0107 i dr.\u201c pripadao je be\u010dkom industrijalcu Oskaru K\u00f6rneru kojeg je pribavio tijekom Prvog svjetskog rata (1914-1918). Neposredno nakon rata, oba poduze\u0107a stavljena su pod sekvestar koji je ubrzo skinut, jer se Oskar K\u00f6rner legitimirano kao \u010de\u0161ko-slovenski dr\u017eavljanin. Kao novi vlasnik, oba poduze\u0107a objedinio je u jedinstveno akcionarsko dru\u0161tvo pod nazivom \u201eUgar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe\u201c. Ovim sporazumom, Zemaljska vlada bila je zadovoljna, jer je u izvr\u0161enoj transakciji dobila sna\u017enijeg ugovornog \u2018kontrahenta\u2019<\/em> koji joj je pru\u017eao ve\u0107e garancije u pogledu izvr\u0161avanja ugovornih obveza i osiguravanja redovitih i kontinualnih prihoda.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Godine 1920. sa Ministarstvom \u0161uma i rudnika u Beogradu, Kraljevine SHS, zaklju\u010dio je dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Ugar i Dnoluka, s tim \u0161to je trajanje ugovora za podru\u010dje Ugar odre\u0111eno 20 godina, s godi\u0161njim etatom od oko 42.000 m3<\/sup>  \u010detinara, a za podru\u010dje Dnoluka 10 godina, s godi\u0161njim etatom od oko 20.000 m3<\/sup> \u010detinara i 3.000 m3<\/sup> bukovine. Za transport drveta iz \u0161ume do pilane u Turbetu koristio je novokombinovani na\u010din transporta koji je dao izgraditi odmah po potpisivanju dugoro\u010dnog ugovora. Do 1927. godine, naslije\u0111ene parne pruge i kotura\u010de (gravitaciona pruga) produ\u017eio je u nove \u0161umske revire s izgradnjom \u010dekrka i \u017ei\u010dara tako da je do tog vremena imao oko 70 kilometara izgra\u0111enih \u0161umskih pruga, 750 metara \u010dekrka na Smetu i 800 metara duge \u017ei\u010dare u Babanovcu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Vozni park novoosnovane tvrtke sastojao se od sedam parnih lokomotiva, 100 pari truck vagoneta za prijevoz oblovine, osam plato vagona za transport prostornog drveta i deset drugih vrsta kola za prijevoz razne robe i radnika. Na naslije\u0111enu parnu pilanu u Turbetu (od bra\u0107e Hagenbucher) s instaliranim osam gatera i pogonskim strojem od 850 KS pro\u0161irio je s jo\u0161 dva puna gatera, tako da je njezin godi\u0161nji proizvodni kapacitet iznosio oko 60.000 m3<\/sup> pilanske oblovine, ra\u010dunaju\u0107i u jednoj smjeni. Tijekom razdoblja 1921.-1927. godine, tvrtka je koristila u ugovornom podru\u010dju Ugar i Dnoluka oko 1.218.000 m3<\/sup> \u010detinarskog drveta i pribli\u017eno 95.000 m3<\/sup> bukovine, \u0161to zna\u010di skoro trostruko ve\u0107i kapacitet od onoga \u0161to je bilo predvi\u0111eno u ugovoru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Ve\u0107inu drvnih sortimenata izvozio je u Trst (ju\u017enom prugom do Dubrovnika i dalje brodom), prodaju\u0107i robu firmi \u201eSociet\u00e0 Anonima Forestale Triestina<\/em>\u201c u daljnjem tekstu \u201eForestale\u201c. U nedostatku financijskih sredstava za redovno financiranje poslovanja svoje tvrtke, Oskar K\u00f6rner je od firme \u201eForestale\u201c primao nov\u010dane avanse za prodanu robu i proizvode, pri \u010demu su mu za pokri\u0107e tih zajmova slu\u017eile akcije firme \u201eUgar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe\u201c. Kako vremenom nije bio u mogu\u0107nosti ispuniti svoje obveze, bio je prisiljen s firmom \u201eForestale\u201c izvr\u0161iti transakciju, prenose\u0107i cjelokupno poslovanje o eksploataciji \u0161uma u ugovornom podru\u010dju Ugar i Dnoluka s industrijskim pogonima za preradu drveta u Turbetu i cijelim voznim parkom.<\/p>\n\n\n\n

\u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija d. d. u Turbetu\u201c – Tvrtka \u201eForestale\u201c (1927\u20131942)<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Preuzimaju\u0107i vlasni\u0161tvo nad tvrtkom \u201eUgar i Dnoluka \u2013 \u0161umska industrija d. d. Turbe\u201c, tvrtka \u201eForestale\u201c formira i registrira novo poduze\u0107e pod nazivom \u201eUgar \u2013 \u0161umska industrija d. d. u Turbetu\u201c<\/em> (u daljnjem tekstu \u201eUgar d. d. u Turbetu\u201c) te preuzima cijelu njegovu aktivu i pasivu. Ina\u010de, tvrtka \u201eForestale\u201c bila je u vlasni\u0161tvu jedne bogate obitelji iz Trsta, a njihov zet dr. Glass postao je direktorom tvrtke u Turbetu, gdje je \u017eivio i bio veliki humanist, pa je tako ostao u lijepom sje\u0107anju Turbe\u0107ana. Kako bi novoosnovano poduze\u0107e osiguralo \u0161to racionalniju amortizaciju ulo\u017eenih investicija, ula\u017ee napor da osigura nove rezervoare sirovina za svoju parnu pilanu u Turbetu.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 u velja\u010di 1927. godine do\u0161lo je do sporazuma izme\u0111u tvrtke \u201eUgar d. d. u Turbetu\u201c (bolje re\u010deno \u201eForestale\u201c u Trstu) i poduze\u0107a \u201eSlavija \u2013 \u0161umska industrija d. d. Zagreb\u201c kojeg je najve\u0107i dioni\u010dar bio neizbje\u017eni (kontroverzni) industrijalac Oskar K\u00f6rner. Ugovor je sastavljen u obliku transakcije vezano za eksploataciju \u0161uma na podru\u010dju gornjeg toka Vrbasa (Sebe\u0161i\u0107, Seme\u0161nica, \u0160krta planina s Sto\u017eerom i Crnim vrhom) uz otkup \u0160umsko-industrijskog poduze\u0107a \u201eBistrica\u201c d. d. (vlasnik Prva hrvatska \u0161tedionica), te pilansko postrojenje u Trnova\u010di (\u201eUgar d. d. u Trnova\u010di\u201c) kod Gornjeg Vakufa s tri gatera (Pilana izgorjela 1937.), zatim pilanu u najam, dvadesetih godina, od tvrtke \u201eBra\u0107a Pansini\u201c (uz rijeku Seme\u0161nicu kod Donjeg Vakufa) i izgra\u0111enu parnu pilanu (1928.) u Donjem Vakufu s pogonskim strojem snage 100 KS i tri gatera, s godi\u0161njim kapacitetom od oko 16.800 m\u00b3 \u010detinarske oblovine u jednoj smjeni.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Poslovno carstvo za tvrtku \u201eForestale\u201c nema kraja. Naime, tvrtka \u201eUgar\u201c sa sjedi\u0161tem u Turbetu poslovnim ugovorom s Dr\u017eavnom \u0161umskom upravom Busova\u010da (Forestvervaltung Busova\u010da<\/em>) nabavljala je \u0161umsko drvo iz podru\u010dja Busova\u010dke planine i sliva rijeke Kozice koriste\u0107i \u0161umsku ergarnu prugu Busova\u010da \u2013 Tisovac (8.300 m) i prugu kotura\u010du (gravitacijsku prugu) na trasi Tisovac \u2013 preko sedla Pridolci \u2013 sliv potoka Kozice (1924) u duljini od 16,040 m. Jedan krak protezao se od mjesta Pridolci prema mjestu Izvor do vrha Modri Kamen u duljini od 3.000 m, \u0161to \u010dini ukupnu duljinu \u0161umske pruge od 27,340 m.<\/p>\n\n\n\n

 Na prostornom km 3+600 \u0161umske (erarne) pruge Busova\u010da \u2013 Tisovac, izgra\u0111eno je \u0161umsko krilo \u201eGrad Busova\u010da \u2013 Ka\u010duni\u201c (1925.) na parni pogon u duljini od 6.910 m i pruga kotura\u010da (animalni pogon, gravitacija) Ka\u010duni – Duboki potok u duljini od 7.000 m \u0161to ukupno iznosi 13.910 m duljine. Isto tako gra\u0111ena je \u0161umska pruga na parni pogon Busova\u010da \u2013 Zahorsko podru\u010dje \u2013 podru\u010dje sliva rijeke Kozice (1926.). Duljina pruge iznosila je 29.000 m.<\/p>\n\n\n\n

Kada se zbroje sve \u0161umske pruge s prugama kotura\u010dama, ukupna duljina na \u0161umskom podru\u010dju Busova\u010de iznosila je 70.210 m.<\/p>\n\n\n\n

\u0160umska manipulacija organizirana je od strane tvrtke \u201eUgar\u201c s dva tanka<\/em> na dizelski motor (Raupenschleper<\/em>) i najmom dr\u017eavnih parnih lokomotiva. Posje\u010deno drvo ( trupci za impregnaciju) transportirano je dr\u017eavnom prugom u pilanu \u201eNova Bila\u201c koja je bila u sastavu poslovanja \u201eUgar\u201c. Poslovni ugovor trajao je od 1918. do 1941. godine.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1938., na trasi pruge kotura\u010de kod mjesta Pridolci, dogodila se nesre\u0107a s tragi\u010dnim ishodom u kojoj je smrtno stradao direktor \u0160umarske direkcije u Sarajevu, ing. Bogdan Babi\u0107, biv\u0161i direktor tvrtke \u201eUgar\u201c u Turbetu (1919.-1925.). O ovom doga\u0111aju vi\u0161e na kraju \u010dlanka.<\/p>\n\n\n\n

 Tvrtka \u201eUgar d. d. u Turbetu\u201c je 1938. godine posjedovala tri pilanske pogone (Turbe, Donji Vakuf i Han-Kram) kapaciteta 1.070 KS s 16 gatera. Na ovim pogonima prera\u0111eno je oko 120.000 m3<\/sup>  trupaca i dobiveno oko 75.000 m3<\/sup>  sje\u010de gra\u0111e \u010detinara i li\u0161\u0107ara. Pored naslije\u0111enih 73,9 km \u0161umskih pruga u ugovornom podru\u010dju Ugar-Dnoluka, zatim Seme\u0161nica i Sebe\u0161i\u0107, Kozica i Mrkalj, izgradila je (pro\u0161irenje trase s krilnim prugama) jo\u0161 98 km \u0161umskih pruga, 28,5 km kotura\u010da, jedan \u010dekrk duga\u010dak 1000 metara te jednu \u017ei\u010daru duljine 800 metara.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de voznog parka, pove\u0107an je za tri nove parne lokomotive (ukupno 10 lokomotiva), 75 pari kamionskih vagoneta (ukupno 175 pari) i 10 plato-vagona (ukupno 20 komada). Na svim navedenim ugovornim podru\u010djima tvrtka je zapo\u0161ljavala izme\u0111u 2.500 i 3.000 radnika, uklju\u010duju\u0107i rukovodstvo i administrativno-tehni\u010dko osoblje u Centrali (Turbe, Donji Vakuf i Han Kram). Nakon po\u010detka travanjskog rata (1941.), tvrtka je prekinula proizvodnju, a njezina pilanska postrojenja u Turbetu i Han Kramu su tijekom Narodnooslobodila\u010dke Borbe uni\u0161tena ili izgorjela.<\/p>\n\n\n\n

Uz veliku konkurenciju tvrtke \u201eUgar\u201c iz Turbeta, na ovim prostorima, svoj interes su prona\u0161li brojni poduzetnici podi\u017eu\u0107i male pilane na vodeni i parni pogon. Nabrojat \u0107emo neke i to: Mrkonja Ramo, Heljdo Omer, Karali\u0107 Rasim, Kazas D\u017eemil i Metakalo Mijo, svi u podru\u010dju Karaule u slivu rijeke La\u0161ve. Budimirovi\u0107 Jure u Docu na La\u0161vi, na rijeci Opari (Trenica) i Puti\u0107evo (Travnik). Na kraju, pilana Uprave dr\u017eavnih monopola u Travniku, koja je bila dio tvornice duhana u Travniku.<\/p>\n\n\n\n

Sudbina pilane \u201eUgar\u201c u Turbetu poslije rata (1945)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Decembra 1942. godine, pilana u Turbetu je do temelja izgorjela. Ostali su samo goli zidovi i \u017eeljezna oprema s ma\u0161inama. Uzrokom ratnih stradanja tijekom obnove zemlje, jedna hala je osposobljena kao pogon (Mehani\u010dka radionica) za odr\u017eavanje \u0161umskih transportnih sredstava (vagoni, \u017ei\u010dare i dr.), a usluge su obavljane i drugim preduze\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Odlukom Radni\u010dkog savjeta poduze\u0107a PDI \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c u Travniku, na sjednici odr\u017eanoj dana 23. prosinca 1954. godine, donesena je odluka o osnivanju Zanatskog poduze\u0107a \u201eMetalorad\u201c u Turbetu. Osim ovog poduze\u0107a, na platou biv\u0161e pilane \u201eUgar\u201c, formirana su jo\u0161 dva poduze\u0107a i to: Manipulacija drvom \u201eSebe\u0161i\u0107\u201c u Turbetu te Ciglana i crepana \u201eLa\u0161va\u201c Turbe (1947). Sva navedena poduze\u0107a koristila su industrijsku prugu izgra\u0111enu davne 1911. godine, do stanice Turbe. Obustavom putni\u010dkog 1973. i teretnog 1975. godine, pruga uskog kolosijeka La\u0161va \u2013 Donji Vakuf se ukida, a s njom i industrijski kolosijek od stanice Turbe do pilane.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja pilanskog postrojenja \u201eUgar\u201c u Turbetu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je spomenuto, tvrtka \u201eUgar\u201c \u2013 \u0160umska industrija d. d. Bra\u0107a Hagenbucher zapo\u010dela je s eksploatacijom \u0161umskog podru\u010dja Ugar 1912. godine. Posje\u010dena stabla transportirana su prugom na parnu vu\u010du do glavnog skladi\u0161ta u mjestu Gostilj te su odatle vo\u017eena \u017ei\u010darom (Seilbahn<\/em>) do glavnog skladi\u0161ta u krugu pilane u Turbetu. Duljina \u017ei\u010dare iznosila je oko 11 km, pogonjena elektri\u010dnom snagom iz centrale u Turbetu. Za ovu priliku izgra\u0111ena je transformatorska<\/em> stanica koja je pored pokretanja \u017ei\u010dare osvjetljavala \u017eeljezni\u010dku stanicu i radni\u010dku koloniju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na visoravni Gostilj, pored \u017eeljezni\u010dke stanice s prate\u0107im objektima, izgra\u0111ena je lo\u017eionica za parne strojeve te u sklopu toga i remonte\u0161ka radionica. Izgra\u0111eno je radni\u010dko naselje sa svom prate\u0107om infrastrukturom. Pored radni\u010dke kantine nalazila se prodavaonica mje\u0161ovite robe, mesnica, pekara i drugi uslu\u017eni objekti.<\/p>\n\n\n\n

\u017deljezni\u010dka stanica Turbe nalazila se na prostornom km 36+392 glavne pruge La\u0161va \u2013 Donji Vakuf u blizini lijeve obale rijeke La\u0161ve. Ukupna povr\u0161ina zgrade iznosila je 130,00 m2<\/sup> sa deset prostorija. Pored stanice izgra\u0111en je magacin povr\u0161ine od 48,00 m2<\/sup> sa kancelarijom i tovarni plato-rampa<\/em>. Uz magacin, sa zapadne strane, napravljena je jedna zgrada za stanovanje ukupne povr\u0161ine od 36,00 m2<\/sup> sa tri prostorije. Izgra\u0111ena je i vodostanica sa jednim vodonapojnikom za parne lokomotive povr\u0161ine od 38,50 m2<\/sup> sa kapacitetom dovoda vode od 64 m3<\/sup> za 24 sata. Tehni\u010dki, voda se dopremala cijevima uz prirodnu gravitaciju iz kapta\u017ee potoka \u010culan.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na stanodnevnom platou izgra\u0111eni su mimolazni (ukr\u0161tavaju\u0107i) kolosijeci od toga tri sa ukupnom duljinom od oko 425 m i jedan (prolazni glavne pruge) od oko 136 m. Od stanice Turbe do kruga pilane izgra\u0111en je industrijski kolosijek (Schleppbahn<\/em>) du\u017eine 1.1000 metara i zatim se protezao i razgranao na platou pilane u duljini od 1.300 m, tako da je ukupna duljina industrijskog kolosijeka (1912-1913) iznosila 2.400 metara. Ova pruga, na parni pogon, pu\u0161tena je u promet u studenom 1911. godine. Cjelokupna izgradnja industrijskog kolosijeka, zakup dr\u017eavnog zemlji\u0161ta i odr\u017eavanje, snosila je tvrtka.<\/p>\n\n\n\n

Zapravo, trasom industrijske tra\u010dnice i\u0161lo je paralelno s glavnom prugom prema Donjem Vakufu i odvajalo se na km 37+500. U blizini ovog geografskog km (na km 37+520) djelovala je ‘otvorena’ \u017eeljezni\u010dka pruga koja je prelazila rijeku La\u0161vu (u blizini u\u0161\u0107a rijeke Komar\u0161ica u La\u0161vu) \u017eeljeznim re\u0161etkastim mostom (du\u017eine 20,97 m). U blizini \u017eeljezni\u010dkog mosta, desno, bio je drumski most (dr\u017eavna cesta Travnik \u2013 Turbe \u2013 Donji Vakuf), a desno, na udaljenosti od metar-dva, nalazio se drveni most industrijske pruge, du\u017eine 14 m. U neposrednoj blizini ova dva mosta, na cestovnom prijelazu, postavljen je za\u0161titni barijerski ure\u0111aj kojim je regulirana vo\u017enja fabri\u010dkog vozila. Desno od drvenog mosta, nalazila se radni\u010dka kantina i objekat ‘Blagajna’ (Kassung\/Schatzmeister<\/em>). Razlog tome bio je poslodav\u010dev da se radni\u010dka zarada dijeli izvan kruga tvornice. Mnogi su zaradu ostavljali u kantini, a u njezinoj blizini nalazili su se manji trgovinski objekti i pijaca za potrebe ku\u0107nog kreditiranja, fasunge<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Prijevoz prera\u0111ene gra\u0111e iz kruga pilane (natovaren dr\u017eavnim kolima) vukla je firmina parna lokomotiva. Od mjeseca o\u017eujka 1913. godine navedena trasa je elektrificirana i pu\u0161tena u promet u studenom iste godine. Od tada bruto je vukla elektri\u010dna lokomotiva (Lokomobil u vlasni\u0161tvu tvrtke). Treba napomenuti da su na ovim prostorima ve\u0107 postojale elektri\u010dne \u017eeljeznice i to u Drvaru (Fabrika Celuloze, Steinbeisbahn) i Zavidovi\u0107ima (Krivaja, Eissler i Ortlieb).<\/p>\n\n\n\n

Para pilana u Turbetu (Dampfs\u00e4gewerk<\/em>), sa prate\u0107im objektima, skladi\u0161tem i kolosijecima zauzimala je oko 8 ha zemlji\u0161ne povr\u0161ine. Jedan dio povr\u0161ine (od oko 500 m1<\/sup>) grani\u010dio je tik uz desnu obalu rijeke La\u0161ve. Razlog za to bio je kontinuirano snabdijevanje parnih fabrike kotlova vodom. Na lijevoj obali, nasuprot izgra\u0111enim proizvodnim halama, nastala je kolonija (Arbieterkolonie<\/em>) sa \u010detiri zgrade za stanovanje rukovaoca ma\u0161inama (Meisterh\u00e4user<\/em>), zatim s lijeve strane od ovih zgrada nalazila se zgrada za smje\u0161taj rukovode\u0107eg osoblja, odnosno upravitelja pogona (Direktionsvilla<\/em>), a desno, sedam prizemnih zgrada za smje\u0161taj radnika (stranca, doseljenika, s porodicama).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na ovoj povr\u0161ini isparcelisane su poljoprivredne ba\u0161te za potrebe stanovnika kolonije, a u srednjem dijelu nalazila se njiva na kojoj se sijala zob za konje u vlasni\u0161tvu firme. Ti konji bili su anga\u017eirani na izvla\u010denju sje\u010dine u \u0161umi preko izgra\u0111enih \u0161umskih vlaka (zemljani put) do utovarne stanice. Godine 1926., ovu njivu firma je poklonila Sportskom klubu \u201eUgar\u201c, na kojoj je izgra\u0111en teren za fudbal, tenis i atletiku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U krugu tvornice izgra\u0111ena je \u017eeljezni\u010dka radionica (za smje\u0161taj i odr\u017eavanje parne i jedne elektrolokomotive) i zgrada za odr\u017eavanje i o\u0161trenje ma\u0161inskih reznih alata, tra\u010dnih i cirkularnih pila i dr., (S\u00e4gehalle<\/em>). \u017di\u010dara (Seilbahn<\/em>) te instalirani gateri i druge ma\u0161ine za obradu drveta bili su pogonjeni elektri\u010dnom energijom. Naime, vlasnik George Hagenbucher anga\u017eirao je \u0161vicarsku firmu \u201eOesterrechische Brown Boveri \u2013 Werke\u201c A.G. Wien<\/em> (\u0160vicarska firma \u201eBrown, Boveri & Cie\u201c<\/em>, Tvornica za proizvodnju ure\u0111aja slabe i jake struje) gdje putem ugra\u0111enog parnog stroja (snage 850 KS) pogonila dinamo-ma\u0161inu za proizvodnju elektri\u010dne energije, a zatim preko transformatora naizmjeni\u010dnu struju 85 kw A\/10000\/220 V za pogon ma\u0161ina, odnosno istosmjernu 250 kw A\/1000\/55000 V za elektri\u010dnu \u017eeljeznicu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U gra\u0111evinskim radovima (1912) postavljeni su drveni stubovi i montirani nosa\u010di-konzole (Ausleger<\/em>) i na njima nadzemni vodovi tj. sa okruglom bakarnom \u017eicom (promjera 5,3 mm), razapeta na visini od cca 5 m. Pretvara\u010d iz pilane kroz nadzemni vod dovodio je do lokomotive istosmjernu struju od 500 V. Lokomotivski pantograf (B\u00fcgel<\/em> Stromabnehmer<\/em>) prenosio je struju preko to\u010dkova u pogonski motor dok su tra\u010dnice slu\u017eile kao povratni vod. Izolatori su bili porculanski s utorima za radni napon od 5000 V. Lokomotiva je gra\u0111ena za \u0161irinu kolosijeka 760 mm, te\u017eine u slu\u017ebi 4.700 kg, me\u0111uosovinski razmak 1340 mm, kota\u010de promjera 750 mm sa dva motora (2×11 KS) pri cca 530 obrtaja u minuti, tipa B3a.<\/p>\n\n\n\n

Elektri\u010dna \u017eeljeznica u Turbetu radila je sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. Iako nije obavljala prijevoz putnika, ponekad, sa izuzetkom mje\u0161tana za vrijeme svetkovina ili u prilikama saobra\u0107aja, kada vra\u0107a ‘prazninu<\/em>‘ kola iz stanice u tvornicu u jutarnjoj ili poslijepodnevnoj smjeni.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja transportnih komunikacija firme \u201eUgar\u201c (1912-1941)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. Turbe \u2013 Suho Polje \u2013 Smet \u2013 Gostilj \u2013 Ilomska (1912.\/1938. L=62 km)<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    \u0160umska pruga na parni pogon, \u0161irine 760 mm, Suho Polje – Gostilj (Suho Polje \u2013 Smet vezan \u017ei\u010darom) \u2013 Ponir sa ograncima i dalje prema slilovima rijeka Ugar i Ilomska, gra\u0111ena je etapno s ukupnom duljinom od 9,600 m u razdoblju od po\u010detka 1912. do kraja 1918. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Na ovu prugu izgra\u0111eni su pru\u017eni odvojci u duljini od 9.200 m \u0161to je ukupna duljina glavne pruge i odvojaka iznosila od 18.800 m. Na temelju potpisanog Ugovora, 1920. godine, o dozvoli za daljnje gra\u0111enje \u0161umske pruge, izme\u0111u tvrtke \u201eUgar\u201c i Ministarstva \u0161uma i ruda, Kraljevine SHS, godine 1925. zapo\u010dinju radovi na izgradnji \u0161umske pruge od pilanskog postrojenja u Turbetu, preko Karaule do stanice \u0160anti\u0107i. Od stanice \u0160anti\u0107i trasa je u konstrukciji ‘spu\u0161talice’ (od 800 m) na \u010dekrk do Smeta \u0161to \u010dini ukupno du\u017eine od 11.900 m.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Izgradnja \u017eeljezni\u010dke pruge od Gostilja nadalje se nastavlja od km 9.600<\/strong> m i to: 14.100<\/strong> m do 1923.; 8.800<\/strong> m.\/1925. g.; 2.000<\/strong> m.\/1926. g. (po\u010dinju radovi na krilnoj pruzi-trasi, kotura\u010da, Gostilj \u2013 Dnoluka ukupne du\u017eine od 29.500<\/strong> m plus ogranci du\u017eine od 16.000<\/strong> m \u0161to \u010dini ukupno 45.500<\/strong> m) te jedan istovarni kolosijek od 1.500 m na platou stanice Ugar; 7.000<\/strong> m.\/1927. g.; 16.000<\/strong> m.\/1930. g. (sa krilnim prugama u slivu rijeke Ilomska  10.400<\/strong> m i uspinja\u010da-\u017ei\u010dara L=900<\/strong> m); 4.500<\/strong> m.\/1932. g. Sumirano: Turbe (Pilana) do krajnje to\u010dke, na parni pogon, ukupne du\u017eine od  73.900<\/strong> m, zatim 55.900<\/strong> m krilnih pruga (kotura\u010da) \u0161to ukupan zbir iznosi 117.900<\/strong> m s jednom \u017ei\u010darom L=900<\/strong> m. Na ovu zbirku mogu se ura\u010dunati mimolazni kolosijeci od oko 2.400 m, industrijski kolosijeci u krugu pilane 5.500 m, tako da kona\u010dni ukupan zbroj svih sagra\u0111enih kolosijeka iznosi 138.600<\/strong> m.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

    Va\u017eno je napomenuti da je na ovoj trasi sagra\u0111eno vi\u0161e desetaka drvenih mostova s zidanim upornjacima od kamena u cementnom malteru te potpornim drvenim jarmovima. Najte\u017ea dionica bila je izme\u0111u prostornog kilometra od 26+812 do 40+493. Kra\u0107i su bili du\u017eine od 5,00 do 7,00 metara, a du\u017ei od 10,00 do 28,00 metara. U skladu s ugovorom s Ministarstvom \u0161uma i ruda Kraljevine SHS (1920.) nisu dozvoljene gradnje objekata od \u010dvrstog materijala, ve\u0107 isklju\u010divo od drveta. Ugovor o eksploataciji \u0161umske pruge vrijedio je do 1940. godine.<\/p>\n\n\n\n