{"id":33220,"date":"2025-06-06T16:27:43","date_gmt":"2025-06-06T14:27:43","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=33220"},"modified":"2025-06-06T20:10:53","modified_gmt":"2025-06-06T18:10:53","slug":"most-izmedju-dva-broda-na-savi-historija-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/hr\/2025\/06\/06\/most-izmedju-dva-broda-na-savi-historija-3\/","title":{"rendered":"Most izme\u0111u dva Broda na Savi \u2013 povijest"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Predmet istra\u017eivanja ovog rada je most na rijeci Savi izme\u0111u dva Broda. Most koji je nakon kratkotrajne i naporne izgradnje, 1878.\/79. godine, spojio dvije obale, a samim time i dvije potpuno razli\u010dite vjere, nacije i kulture. Sam rad kronolo\u0161ki prati tri stolje\u0107a doga\u0111anja, sudbina i drama malih ljudi te kako je stvorena duboka veza izme\u0111u ove fascinantne gra\u0111evine i stanovnika koji joj se slu\u017ee do danas.<\/p>\n\n\n\n

Lijeva obala rijeke \u010dini carstvo sa sjedi\u0161tem u Be\u010du, a desna carstvo sa sjedi\u0161tem u Carigradu. Njeni \u017eitelji, pod vrhovni\u0161tvom spomenutih carstava u pojasu uz granicu, bili su u slu\u017ebi grani\u010dara i ujedno ‘topovska hrana’ za koju su godinama krvarili na terenu. U tim sukobima mnogi \u0107e poginuti, a mobilisani novi \u017eivalj do\u010dekati istu sudbinu svojih predaka, a nerijetko \u0107e manji broj potra\u017eiti spas emigriranjem. To \u0107e vremenom rezultirati integracijskim procesima na obje strane, na zapadnoj kroatizacijom, na isto\u010dnoj bosnizacijom. Ovaj proces dugog trajanja historijski je zabilje\u017een, s tim da ponu\u0111eni tekst i znanstveno valorizira kako su oni tekli.<\/p>\n\n\n\n

Povijesno razdoblje od 1697. do 1878. godine<\/p>\n\n\n\n

…\u201eTamo \u0107emo podi\u0107i \u017eeljezni most… Vozovi \u0107e i\u0107i preko njega i vuci ih \u0107e parne lokomotive austrijskog cara, kakve Bosna jo\u0161 nije vidjela\u201c, govorio je jaha\u010dkim bi\u0107em prema vrbacima ade koja izviruje iz Save izme\u0111u Turskog<\/em> Broda u Bosni i kraljevskog Broda u Slavoniji. Ovako je kazivao general Filipovi\u0107 stoje\u0107i pod hladovitom kro\u0161njom divovske topole, koja je donedavno rasla uz jedan stari turski \u010dardak. Ove rije\u010di zbunjeno su slu\u0161ali predstavnici turske komande, nosioca protestne note koju je general grubo odbio i naredio da se odmah silom ili milom razoru\u017ea posada u Turskom<\/em> Brodu sa svega 45 askera. Vrlo brzo posada je razoru\u017eana, nakon \u010dega je izvje\u0161ena austrijska, a potom spu\u0161tena osmanska zastava. Ovaj doga\u0111aj desio se 28. srpnja 1878. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/p>\n\n\n\n

Gledano povijesno, prije nepune tri stolje\u0107a, za turskog \u201evakta\u201c, oba Broda pripadala su istoj teritorijalnoj jedinici – sand\u017eaku, sa sjedi\u0161tem u Slavonskoj Po\u017eegi. Kao cjelina, raspolovljeni vijugavom rijekom, mogla se vidjeti orijentalna arhitektura, \u0161iljci minareta i \u010dalme bradatih had\u017eija. Godine 1691. Ban Nikola Erd\u00f6dy (Hrvatski ban, 1680 \u2013 1693<\/em>) i general Hercog de Croy<\/em> likvidirali su tursko upori\u0161te u Brodskoj tvr\u0111avi i kona\u010dno oslobodili Brod od Turaka. Na slavonskoj je strani utihnuo glas mujezina i od tada Brod postaje baza habzbur\u0161ke ekspanzije prema jugu dok Turski<\/em> Brod dobiva ulogu pograni\u010dne stra\u017ee na Savi, tada, umornog otomanskog carstva. Skoro puna tri stolje\u0107a nakon toga, kontakt izme\u0111u dva Broda bio je branjen i sprje\u010davan od vojnih vlasti s obje strane.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1697. u Brodu \u0107e boraviti glasoviti Eugen Savojski (Princ talijansko-francuskog podrijetla i vrhovni zapovjednik habsbur\u0161ke carske vojske, 1663-1736<\/em>) gdje \u0107e izvr\u0161iti pripreme za napad na Bosnu s 4 tisu\u0107e kopljanika, dvije i pol tisu\u0107e pje\u0161aka s pu\u0161kama, dvanaest malih topova i dva mu\u017eara (njem. M\u00f6rser<\/em>, ma\u0111. Mozs\u00e1r<\/em>, starinski top, prangija, op. a.). Naime, nakon velike pobjede nad turskom vojskom kod Sente, 11. septembra 1697. godine, be\u010dki dvor donosi odluku da jedan dio carske vojske na \u010delu s Eugeniusom Savoijskim prije\u0111e kod Brodu rijeku Savu i krene u odbijanje Turaka od desne bosanske obale. Utaborio se na Viju\u0161u, prvom naselju koje je nosilo to ime na mjestu dana\u0161njeg Brodu (Slavonskog, op. a.). Desetog, na dvanaesti oktobra, rijeku Savu forsirao je pomo\u0107u brodova \u0107ajki<\/em> koje su bile povezane u most kod Ade, i tom prilikom zaobi\u0161ao, kako se tada zvao, turski<\/em> Brodu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Brzim mar\u0161evima napredovao je prema u\u0161\u0107u Spre\u010de u rijeku Bosnu kod Doboja. Posada tvr\u0111ave, dominantnog dvorca iznad Doboja, pru\u017eila je sna\u017ean otpor. Nakon vojni\u010dkog zauzimanja dvorca, kao odmazdu zbog odbijanja ultimatuma o predaji grada, spalio je sve varo\u0161ke ku\u0107e i ambarove.<\/p>\n\n\n\n

Mar\u0161iraju\u0107i s manjim okr\u0161ajima preko Maglaja, \u017dep\u010da, Vranduka i Zenice 21. listopada sti\u017ee u selo Doboj (kod Kaknja, op.a.) gdje i smje\u0161ta svoja ophodnja. Princ po\u0161alje jednog konji\u010dkog kapetana s 200 husara (ma\u0111. husz\u00e1r<\/em>, laka konjica, op.a.) dvadeset dvojicom korneta (kornet – stjegono\u0161a, truba\u010d, op.a.) i furira (njem. Fouriersch\u00fctz<\/em>, vojnik pozadinac, konju\u0161ar), zapovjediv\u0161i im da se upute u izvi\u0111anje prema Sarajevu. Kapetan je ponio pismo adresirano na Sarajlije napisano njema\u010dkim, turskim i srpskim jezikom. U pismu, izme\u0111u ostalog, stajalo je da mu se Sarajevo preda jer u protivnom, ako ne poslu\u0161aju: …\u201cma\u010dem i vatrom uni\u0161titi sve i ne\u0107e po\u0161tedjeti ni djece u maj\u010dinoj utrobi\u201c. Kako se onaj kapetan vratio i izvijestio da je pred Sarajevom do\u0161lo do sukoba s turskom konjicom, a u me\u0111uvremenu se princ ve\u0107 utaborio kod Visokog, ponovno po\u0161alje 240 njema\u010dkih konjanika na \u010delu s general-\u0111utantom \u0160arom (Charree<\/em>) i 200 husara koje je zapovjedio oberlajtnant iz srpske milicije Malini\u0107 (Mallenich<\/em>). Naredba je glasila da se, po cijenu sukoba sa neprijateljem, donesu pouzdane vijesti o prilikama u Sarajevu, odnosno o mobilizaciji gra\u0111ana i vojske za obranu grada te odgovoru na pisani ultimatum.<\/p>\n\n\n\n

Kako tog dana i no\u0107i nije dobio odgovor, princ je zapovjedio da vojska sutra ujutro kre\u0107e na Sarajevo. Od Visokog prema Sarajevu, vojska s topni\u0161tvom kretala se obalom rijeke Bosne preko Ilija\u0161a i Semizovca, zatim kroz Gornju Vogo\u0161tu (danas Vogo\u0161\u0107a, op\u0107ina) te preko Kobilje Glave izbije na Ko\u0161evsko Brdo. Usput zatekne jednog ranjenog korneta<\/em> koji mu ispri\u010da da je napadnut od Turaka, gdje su sabljama sasijekli jednog truba\u010da, a on sam, podignute ruke, dr\u017ee\u0107i pismo, brzo okrene natrag i jedva iznese \u017eivu glavu. Princ naredi da se vojska rasporedi po okolnim brdima te da odmah krenu u napad. Po\u0161to se brzo uvidjelo da sa turske strane nema nikakve odbrane, nekoliko odjeljenja kre\u0107e u grad u plja\u010dku. U tom pohodu prona\u0161li su dosta plijena, posebno u du\u0107anima punih robe, kojih vlasnici nisu uspjeli ukloniti. Oplja\u010dkali su staru pravoslavnu crkvu te iz nje odnijeli vrijedne knjige i ikone. Uve\u010der je izbio po\u017ear i prema austrijskom izvje\u0161taju, cijelo Sarajevo je gorjelo. U po\u017earu su stradale gotovo sve d\u017eamije, a u 17 sarajevskih d\u017eamija ubijeni su imami i mujezini. Stara pravoslavna crkva ostala je po\u0161te\u0111ena u po\u017earu, dok je katoli\u010dka crkva u mahali Latinluku u potpunosti izgorjela. Sutradan, 24. oktobra, vojska se postavi u logor da se odmori, dok su manja odjeljenja plja\u010dkala, gonila bjegunce, ubijala ih i zarobljavala \u017eene i djecu. Hri\u0161\u0107ani su dolazili u logor i molili Princa Eugena da se s vojskom iseli iz Sarajeva, \u0161to im je i dozvolio te obe\u0107ao da \u0107e ih naseliti s druge strane Save.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je ostvario svoju namjeru, Princ Eugen bio je spreman za povratak. Pored njegovih namjera, silila ga je poodmakla jesenjska vrijeme i bojao se da ki\u0161a i snijeg u\u010dine jo\u0161 gora ve\u0107 zapu\u0161tene i kaldrmalom poplo\u010dene puteve. Kako nije bilo razloga zadr\u017eavati sarajevske tvr\u0111avice, koju su \u010duvale turske posade, 25. listopada izdana je naredba da se povuku natrag. Tog dana padala je sna\u017ena i hladna ki\u0161a, a vojska je s izbjeglicama, zarobljenim muslimanima i jevrejima, mar\u0161irala po razmoklim cestama, a me\u0111u njima su bili i pravoslavci sa svojim obiteljima. Ovo lo\u0161e vrijeme nije sprje\u010davalo vojnike da usput pale muslimanske ambare i ku\u0107e koje su bile nedaleko od puta. Usput su im se pridru\u017eivale nove izbjeglice i molile su vojsku da ih vode preko Save. Negdje oko \u017dep\u010da stigla je vijest da se iz okolice Temi\u0161vara i Biograda (Beograda, op. a.) okupila turska vojska od 8000 ljudi, te da je 22. listopada krenula prema Bosni preko Zvornika. Osiguravaju\u0107i svoj povla\u010denje, s manjim sukobima kod \u017dep\u010da i Maglaja, princ Eugen je brzo mar\u0161irao prema Brodu gdje je nakon dvanaest dana mu\u010dnog pje\u0161a\u010denja s hiljadama izbjeglica stigao na obalu Save, to jest 5. studenog 1697. godine.<\/p>\n\n\n\n

Tada\u0161nji zapovjednik Brodske tvr\u0111ave, Mihael Kyba grof od Kinitzfelga<\/em>, obavje\u0161tava Savojskog da je provizorni most, koji je osigurao za prelazak njega i vojske pri povratku, razoren od strane Turaka. Za odmazdu, naredi da se to mjesto spali i sravni sa zemljom. Austrijska vojska, s vi\u0161e od 40.000 izbjeglica iz Bosne, kod mjesta Poloja, prebacit \u0107e se u mjesto Beberine na slavonskoj strani. Dio izbjeglica \u0107e se nastaniti u Brodu, a ostali u mnogim opusto\u0161enim selima Slavonije nakon protjerivanja Turaka u dosada\u0161njim sukobima u europskim pokrajinama Osmanskoga Carstva.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Sa stavom povijesti, vojne pobjede Eugena Savojskog kod Sente 1697., Petrovaradina 1716. i Beograda 1717. godine, obilje\u017eile su prekinut Turska osvajanja u Europi. Uzrok uzastopnih poraza u ratu s Austrijom, Karlova\u010dkim (Sremski Karlovci 1699.) odnosno Po\u017eareva\u010dkim mirom (Po\u017earevac 1718.), ozna\u010dio je vrijeme kona\u010dnog povla\u010denja Turske iz Srednje Europe. S potpisanim mirom, velik dio teritorija Hrvatske, Slavonije i Banata, zatim Like i Banije te dio Bosne, ulaze u sastav Austrijskog Carstva. Rijeka Sava \u010dini granicu izme\u0111u dvaju Carstava od u\u0161\u0107a Bosuta pa sve do Une.<\/p>\n\n\n\n

Nakon ovih doga\u0111aja, na prostoru Broda, zajedno sa posavskim dijelom Slavonije, bit \u0107e progla\u0161ena Slavonska vojna krajina, ujedno i Hrvatska i Dunavska. Na podru\u010dju hrvatsko-slavonske Vojne granice svim poslovima, pa i sudskim, upravljat \u0107e vojska pod vla\u0161\u0107u hrvatskog bana. U razdoblju od 1715. do 1780. godine, Austrija \u0107e izgraditi veliku Carsku i kraljevsku slavonsku pograni\u010dnu tvr\u0111avu. Ova impresivna gra\u0111evina pod imenom \u201eTvr\u0111ava Brod\u201c (Festung Brod<\/em>) bila je pravilnog zvjezdolikog oblika, zidana opekom, drvetom i djelomi\u010dno kamenom, te je bila opasana zemljanim nabojem u slu\u010daju mogu\u0107ih poplava od nabujale rijeke Save. U nju \u0107e biti stacionirana vojska II banske pukovnije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U to vrijeme svaki stanovnik uz vojnu granicu bio je vojnik (u dobi od 16. do 60. godine \u017eivota). U vrijeme mira svaki se vojnik hranu i odijeva o svom tro\u0161ku, a za vrijeme rata na carsku-kraljevski ra\u010dun. Uz tvr\u0111avu su se gradila nova naselja \u010dija je urbana osnova nastala jo\u0161 u tursko doba.<\/p>\n\n\n\n

Godine 1807. Brod gubi status grada i progla\u0161ava se selom, odnosno grani\u010dnim mjestom. Administrativno \u0107e biti podre\u0111en gradu Podvinju. Kako rijeka Sava postaje stalna granica izme\u0111u Turske i Austrije, stanovnici oba Broda postaju grani\u010dari s brojnim i te\u0161kim vojnim i radnim obavezama. Godine 1820. donosi se proglas o uvo\u0111enju u du\u017enost Slobodne kraljevske op\u0107ine Brod, a za prvog gradona\u010delnika Broda izabran je Mihael Polsater. Naime, prilikom boravka cara Franje II\/I u Brodu 1817. godine, (prvi car Austrije od 1804-1835 i biv\u0161i car Svetog rimskog carstva od 1792-1806<\/em>) od strane vi\u0111enijih stanovnika, predata mu je molbenica da im se status sela podre\u0111enog Podvinju ukine i vrati status grada. Molba im je usli\u0161ena te osnovom reskripta Dvorskog vojnog savjeta 31. studenoga 1819., odnosno donesenim nalogom Centralne komande iz Petrovaradina, sije\u010dnja 1820. godine, Brod je dobio status grada. Godine 1860. tvr\u0111ava se ukida, postaje vojni\u010dki bezna\u010dajna, da bi godine 1871. Franje Josipu I (Franc Jozef car Austrije i kralj Ugarske od 1848-1916<\/em>) Brod progla\u0161en gradom te je nazvan Brod na Savi. Godine 1881., nakon brojnih reformi i transformacija, Slavonska vojna krajina se ukida, a tijekom 1882. njezina se oblast stavlja pod upravu Kraljevine Hrvatske i Slavonije u okviru Zemalja krune Svetog Stefana (Ugarske, op. a.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Jo\u0161 sedamdesetih godina devetnaestog stolje\u0107a Bro\u0111ani su dugo molili da im Kraji\u0161ka uprava utvrdi savsku obalu i da na tako utvr\u0111enoj obali sagradi cestu. Njihovoj se molbi odazvao barun Filipovi\u0107, tada upravitelj Vojne granice i vojni zapovjednik sa sjedi\u0161tem u Zagrebu. Ve\u0107 u lipnju 1878. godine, na osnovu raspisane javne jeftimbe<\/em> i izda\u0161nosti Kraji\u0161ke investicione zaklade iz Zagreba, molba \u0107e im biti usli\u0161ena u nadi skorog po\u010detka radova. Povijesno gledano, potez baruna Filipovi\u0107a ba\u0161 i nije bio naivan, gledaju\u0107i s vojno-strate\u0161kog, a ne s infrastrukturnog aspekta. Visoko obrazovan i \u010dovjek od polo\u017eaja pomno je pratio situaciju trogodi\u0161njeg ustanka od 1875. do 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, nagovje\u0161tavaju\u0107i kraj vi\u0161estoljetne vladavine Osmanskog Carstva. Iz dostupne \u0161tampe, u vrijeme krize, bezvla\u0161\u0107a i nasilja u Bosni i Hercegovini, saznao je na koji se na\u010din rje\u0161ava \u201eisto\u010dno pitanje\u201c, tj. pravoslavni ustanici tra\u017ee da se Hercegovina pripoji Crnoj Gori, a Bosna Srbiji, dok su ustanici iz reda katolika i druge prista\u0161e \u017eeljeli da se Bosna i Hercegovina pod habsbur\u0161kom krunom sjedini s katoli\u010dkim hrvatskim zemljama. Tako\u0111er, doznao je diplomatska rje\u0161enja o podjeli pobunjenih podru\u010dja izme\u0111u Austrije i Rusije. U skladu s sporazumom Austro-Ugarske Monarhije s Rusijom, ostvaren je cilj, tj. donesenim sporazumom dobili su pravo vojni\u010dkog ovladavanja i mandat za upravljanje cijelom Bosnom i Hercegovinom. Njegova namjera Bro\u0111anima \u0107e biti jasna kada \u0107e u roku od mjesec i vi\u0161e dana, u svojstvu vojnog razgovornika Austrijske vojske, 25. srpnja sti\u0107i u Brod s zadatkom da izvr\u0161i okupaciju Bosne. Tada \u0107e izgovoriti onu svoju \u010duvenu re\u010denicu i tako Bro\u0111anima obe\u0107ati izgradnju ceste, mosta i pruge do Vinkovaca i Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

Period okupacije Bosne i Hercegovine 1878.\u20131879. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prvi most preko Save \u2013 ako se prelaz na pontonskim \u010damcima mo\u017ee smatrati mostom \u2013 gra\u0111en je u srpnju 1878. godine, kako bi preko njega pre\u0161le austro-ugarske trupe sastavljene od 20 bataljuna, 6 satnija, 8 eskadrona, 8 baterija i 8 zbornih mosnih \u201eekvip\u017ea\u201c (franc. \u00c9quipage<\/em>, posada, kola s konjima s posadom za snabdijevanje, op. a.), odnosno 18 tisu\u0107a vojnika, 900 konja i 48 topova, s ciljem izvr\u0161enja okupacije Bosne i Hercegovine u skladu s odlukama Berlinskog kongresa.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Na \u010delu infanterije, \u0161oko\u0161kih grani\u010dara, husara i ulanera (ulaner<\/em>, vojnik po osnovu mobilizacije u doba Austro-Ugarske monarhije, op. a.) raznih naroda, jezika, uniformi i gajtana, pre\u0161ao je pontone pukovnik okupacionih snaga general Filipovi\u0107 (Joseph Freiherr Philippovich von Philippsberg<\/em>, Gospi\u0107, 1819. \u2013 Prag, 1889.<\/em>), \u010dovjek hrvatskog porijekla i imena, germanskog odgoja i sadr\u017eaja. Naime, prije njega, u 5 sati ujutro, jedna jedinica na \u010delu sa izvjesnim Franz M\u00fcllerom iz 27. lova\u010dkog bataljona prelazi na drugu stranu obale kako bi razoru\u017eala tursku posadu. Nakon toga je izvje\u0161ena austrijska zastava, donesena iz Brodske tvrdave i potom spu\u0161tena osmanska zastava. Kako je najve\u0107i dio vojnika preba\u010den do 9 sati ujutro, general Filipovi\u0107, zajedno s na\u010delnikom general\u0161taba Popp-om, divizionarom Karlom von Tegetthoff-om, pukovnikom Carlom barunom Mecs\u00e9ryjem de Tsoorom i brigadirom Scotti-em, prvi su pre\u0161li u Bosnu na tlo Turskog<\/em> Broda, te uz zvuke carevke \u201esve\u010dano\u201c su ih do\u010dekali stanovnici svih triju dominantnih bosanskih etno-konfesionalnih skupina. General se zahvalio na srda\u010dnom do\u010deku, a nakon du\u017eeg govora rekao: …\u201cza sve vjeroispovijesti i za muhamedance valja ravnopravnost pred zakonom i sudom, te da Njegovo Veli\u010danstvo \u017eeli, da se zakon \u0161tuje i pravda i pravica vr\u0161e\u201c. Nadahnutim govorom dao je do znanja prisutnima da on, komandant carske vojske, u ime Njegovog veli\u010danstva<\/em> dolazi u Bosnu po vojnoj zapovijedi da donose red, mir i civilizaciju napa\u0107enoj pokrajini.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Prijelaz trupa izme\u0111u dva Broda na Savi nije bio jedini. Istodobno je prije\u0111ena granica kod \u0160amca, Gradi\u0161ke, Kostajnice i sa juga preko granice kod Imotskog i Vrgorca. Prvo vatreno kr\u0161tenje izme\u0111u austrougarske infanterije i ustanika dogodit \u0107e se kod Doboja. Glavni okr\u0161aj trajao je vrlo kratko ispod zidina dvorca. Ovaj impozantni dvorac vi\u0161e je puta igrao zna\u010dajnu ulogu u povijesti ratovanja. Godine 1697. od ruku osmanske vojske osvojio ga je princ Eugen Savojski, a 1717. general Petrach.<\/p>\n\n\n\n

Ulaskom vojske u Maglaj ustanici pru\u017eaju \u017eestok otpor. Naime, 3. avgusta, Husarska eskadrila osme Gusarske pukovnije, pod komandom kapetana Milinkovi\u0107a, upast \u0107e u zasjedu i tom prilikom od kur\u0161uma ispaljenih iz kubura i pu\u0161ki kremenja\u010da izginuti 53 Husara i poru\u010dnik grof Chorinsky. Kasnije, nakon okupacije Bosne, u blizini novoizgra\u0111enog \u017eeljeznog mosta, du\u017eine od 175 metara, bit \u0107e postavljen obelisk u spomen na pale Husare, a na brdu Preslici i grobni spomenik kao ratni spomen na sve poginule i grofa Chorinsky. Isto tako, kod \u017dep\u010da, ustanici pru\u017eaju jak otpor i tom prilikom izgine 18 husarskih vojnika iz \u010detrdesetesedme regimente i jedan poru\u010dnik, izvjesni Wihelm Bukin.<\/p>\n\n\n\n

Nakon 22 dana krvavih borbi, general Filipovi\u0107 \u0107e u\u0107i u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine. Odmah po zauzimanju grada uspostavit \u0107e vojnu i civilnu upravu nad Bosnom i Hercegovinom, na temelju odredbi Berlinskoga kongresa iz 1878. godine, iako je de iure<\/em> ostala pod sultanovom vlasti sve do aneksije 1908. godine.<\/p>\n\n\n\n

Dono\u0161enjem i proglasom \u201eprivremenog\u201c gradskog statuta imenovat \u0107e se Vije\u0107e za grad Sarajevo. \u010clanovi Vije\u0107a birani su u skladu sa svojom vjerskom pripadno\u0161\u0107u. Za prvog gradona\u010delnika izabran je sarajlija Mustajbeg Fadilpa\u0161i\u0107 (1830.-1892.), koji je obna\u0161ao tu du\u017enost od 1878. do 1892. godine, bio je jedan od najve\u0107ih zemljoposjednika u zemlji do tada. U prvim danima nakon osvajanja grada uspostavljen je prijeki sud. Zbog podizanja bune i pru\u017eanja otpora austrougarskim trupama, devet sarajevskih muslimana pogubljeno je prijekim sudom vje\u0161anjem, a na stotine Sarajlija svih vjera uhap\u0161eno i zatvoreno u priru\u010dni logor na zapadnom kraju grada. Oko \u0161est stotina zarobljenika primorano je na prisilni mar\u0161 do Broda na Savi, odakle su vozom preba\u010deni u Be\u010d. Iz Be\u010da su preba\u010deni u zatvor u Olomucu (dana\u0161nja \u010ce\u0161ka), da bi nakon progla\u0161enja op\u0107e amnestije 15. studenog 1878. svim zarobljenicima bilo dopu\u0161teno da se vrate u Sarajevo, uz uvjet da se od Bosanskog Broda vrate pje\u0161ice. Tijekom hladnih prosina\u010dkih no\u0107i tijekom mar\u0161a i bez prikladnog smje\u0161taja za odmor, mnogi su umrli od smrzavanja.<\/p>\n\n\n\n

Barun Filipovi\u0107 napu\u0161ta Sarajevo 2. prosinca 1878. godine. Njegov odlazak politi\u010dke je naravi zbog optu\u017ebi ma\u0111arskih politi\u010dkih krugova koji ga optu\u017euju da, kao imenovani poglavar okupirane zemlje, politi\u010dkim ustrojem namjerava povezati Bosnu i Hercegovinu s Hrvatskom, \u0161to bi za posljedicu imalo naru\u0161avanje temeljnih odnosa snaga u dualisti\u010dki ure\u0111enoj Monarhiji. Naime, pripremaju\u0107i glavne korake za civilnu upravu Bosne i Hercegovine, na \u010delu sa pravnikom Vladimirom Ma\u017eurani\u0107em (Karlovac 1845. \u2013 Zagreb 1928.), ina\u010de sinom pjesnika i bana Ivana Ma\u017eurani\u0107a (1814. \u2013 1890.), donosi Nacrt uprave za BiH i \u0161alje ga u Be\u010d u kojem stoji prijedlog trajnog osiguranja osvojenih pokrajina ukoliko se ustroj u pokrajinama tako uspostavi da bi se s vremenom mogle spojiti s ustrojom kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. To se Be\u010du nije svidjelo, te mu ga vrate na ispravak, a Filipovi\u0107 ga netaknutog \u0161alje u Be\u010d. Iako je dobio novo upozorenje iz Be\u010da, ostaje pri svojoj odluci, zbog \u010dega je i opozvan. Prilikom napu\u0161tanja Sarajeva, od strane vojnih i gradskih vlasti, prire\u0111en mu je sve\u010dani ispra\u0107aj. Igrom sudbine, ne\u0107e se vratiti putem doline Bosne prema Bosanskom Brodu, odakle je prije \u010detiri mjeseca krenuo u vojni pohod prema Sarajevu. Razlog je prirodne naravi, jer se rijeka Sava izlila iz svog korita i poplavila oba Broda, Sijekovac i sve do Dervente. Kako su tada pri\u010dali, od Sijekovca do Dervente moglo se putovati samo \u010damcem. Mogu\u0107i je i razlog odustajanja zbog vijesti da se velika skupina oslobo\u0111enih zarobljenika kre\u0107e dolinom Bosne prema Sarajevu, pa se njegovo gospodstvo<\/em> nije \u017eeljelo kompromitirati u mogu\u0107em susretu s njima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Vi\u0161ednevnim putovanjem, kako jahanjem, tako i pomo\u0107u zapre\u017enih vo\u017enji, krenuo je preko Mostara prema Kotoru. Iz Kotora, odnosno Mornari\u010dke baze u Boki, brodom ratne mornarice pre\u0161ao je do Trsta te kasnije \u017eeljeznicom do Be\u010da. Za uspje\u0161no vojno osvajanje cijele Bosne i Hercegovine, kao najsjajniju epizodu svoje vojni\u010dke karijere, barun Filipovi\u0107 dobio je niz odlikovanja, me\u0111u kojima su Zapovjedni\u010dki kri\u017e vojnog reda Reda Marije Terezije i Veliki Kri\u017e Leopoldova reda, koje mu je dodijelio car Franjo Josip I. Generala Filipovi\u0107a naslijedio je vojvoda Wilhelm Nikolaus od W\u00fcrttemberga (Wilhelm Herzog Nikolaus von Wurttemberg, 1828.-1891.<\/em>). Vojvoda od Wurttemberga bio je na \u010delu Sedme pje\u0161adijske divizije, sa zadatkom da od Gradi\u0161ke i Kostajnice napreduje preko Novog, Banja Luke, Jajca i Viteza te da se u podru\u010dju Zenice sastane sa snagama koje je predvodio general Filipovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Dolaskom J\u00f3zse\u0444\u0430 Szl\u00e1vyja (1818-1900) na \u010delo zajedni\u010dkog Ministarstva financija po\u010detkom 80-ih godina zapo\u010dela je ma\u0111arska politi\u010dka dominacija u Bosni i Hercegovini, koja je kulminirala 1882. godine imenovanjem Benjamina K\u00e1llaya njezinim upraviteljem.<\/p>\n\n\n\n

Most \u010diju je gradnju najavio Filipovi\u0107 izgradila je be\u010dka gra\u0111evinska tvrtka \u201eFreiherr von Schwarz\u201c, dobiv\u0161i na licitaciji radove za svotu od dva i pol milijuna forinti. Tako\u0111er, ista tvrtka izgradit \u0107e prugu standardnim kolosijekom (1435 mm) od Broda na Savi do Bosanskog Broda (\u201eBrod \u2013 Bosnabroder Eisenbahn\u201c) duga\u010dku 3,444 km. Ova pruga bit \u0107e spojena sa standardnom glavnom prugom k.u.k. Ma\u0111arskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica Dalj \u2013 Vinkovci \u2013 Brod na Savi, koja je pu\u0161tena u promet 22. studenoga 1878. godine. Tro\u0161kovi izgradnje mosta i dijela pruge bili su pokriveni okupacionim kreditom. Datumom po\u010detka radova na izgradnji mosta i uzane pruge, u listopadu 1878. godine, umjesto naziva \u201eTurski\u201c Brod, administrativno i slu\u017ebeno nosit \u0107e naziv Bosanski Brod. Gra\u0111evina mosta trajala je devet mjeseci, a most zajedno sa spojnom prugom predan je u promet 5. srpnja, odnosno slu\u017ebeno otvoren za promet 10. kolovoza 1879. godine. Samo mjesec prije, 8. lipnja iste godine, u redovan promet pu\u0161tena je pruga uzanog kolosijeka (760 mm) Bosanski Brod \u2013 Zenica. Me\u0111utim, most je stajao na drvenoj konstrukciji te je Ma\u0111arsko ministarstvo prometa formiralo stru\u010dnu komisiju koja je 15. lipnja 1879. godine zaklju\u010dila da se most ostavi u dosada\u0161njem stanju i da se do izgradnje definitivnih (betonskih, op.a.) stupova prikupi jo\u0161 potrebnih podataka o visini nastupaju\u0107e visok vode i o stvarnoj potrebnoj visini za brodove koji plove Savom. Ovakvo stanje izgra\u0111enog mosta nije predstavljalo problem u prvim razmjenama dobara: sa bosanske strane stizali su vlakovi natovareni ugljenom, soli, jelovim, hrastovim i bukovim trupcima, sitnom i krupnom stokom, dok su iz suprotnog smjera stizale kompozicije pune vojske, \u017eandarma, financija, bankara, trgovaca i \u010dinovnika. Izgra\u0111ena pruga \u201eBrod \u2013 Bosnabroder Eisenbahn\u201c bila je u vlasni\u0161tvu austrijskih vojnih vlasti, a \u017eeljezni\u010dki je operater bio pod upravom Ma\u0111arskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica.<\/p>\n\n\n\n

Razdoblje izgradnje mosta preko Save, Brod \u2013 Bosanski Brod, 1878. \u2013 1879.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U razdoblju okupacije u Bosni i Hercegovini prakti\u010dno nisu postojali povoljni drumovi, a ono malo \u0161to ih je bilo bilo je te\u0161ko prohodno. Jedina postoje\u0107a pruga, Dobrljin \u2013 Banja Luka, kao zavr\u0161ena dionica ranije projektovane tzv. \u201eSand\u017eak pruge\u201c (1872), nije pokrival\u0430 dovoljnu teritorij\u0443, a nije bila dovoljno sigurna, jer su na njoj \u010desto bili prekidi u prometu. Zbog brzog slanja trupa i zauzimanja teritorija, ubrzana gradnja pruga za austro-ugarsku vladu postala je strate\u0161ka nu\u017enost. Ta je nu\u017enost zahtijevala izgradnju uske \u017eeljezni\u010dke pruge od Bosanskog Broda prema Zenici i Sarajevu koja bi se spojila s budu\u0107om prugom normalnog kolosijeka Dalj \u2013 Vinkovci \u2013 Brodu na Savi (pu\u0161tena u promet 22. studenog 1878. godine, nap. a.). Izgra\u0111ena pruga Vinkovci \u2013 Brodu na Savi prvu godinu koristila bi se isklju\u010divo u vojne svrhe, da bi se budu\u0107om izgradnjom mosta preko Save (polovinom 1879. godine, nap. a.) ona prepoznala kao javni promet. Po\u0161to je rijeka Sava tekla pored oba Broda, bilo je neophodno izgraditi jedan stabilan most koji bi \u017eeljezni\u010dkom i cestovnom komunikacijom spojio ta dva mjesta.<\/p>\n\n\n\n

Na temelju zavr\u0161enog detaljnog projekta, prvi dan po\u010detka radova na mostu uzima se 18. rujna 1878. godine, jer je pristupilo obilje\u017eavanju osi mosta, a od 30. rujna do 3. listopada komisijski su fiksirane visina mosta, \u017eeljezni\u010dki nasip i prilazne rampe. Ve\u0107 sljede\u0107i dan, 4. listopada, na bosanskoj strani, zapo\u010deli su radovi na izgradnji \u017eeljezni\u010dke uske pruge od 760 mm na dionici Brod \u2013 Derventa, a 6. listopada zapo\u010deli su radovi na mostu, odnosno prvo zabijanje pilota za nosa\u010de jarmova.<\/p>\n\n\n\n

Projektiranje i pripremni radovi gradnje mosta<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako su vojni interesi zahtijevali hitno uspostavljanje mostovne komunikacije koja \u0107e biti sposobna za kori\u0161tenje u svim uvjetima, tj. cestovnom i \u017eeljezni\u010dkom prometu, nare\u0111eno je \u017eurno izvo\u0111enje radova kako bi se \u0161to prije izgradio.<\/p>\n\n\n\n

U skladu s tim zahtjevima, podnesen je Ministarstvu rata op\u0107i projekt od strane ing. Vilhelma Presela (Wilhelm von Pressel, 1821-1902<\/em>), njema\u010dkog slu\u017ebenika i \u017eeljezni\u010dkog in\u017eenjera, koji je djelovao u Otomanskom Carstvu, te biv\u0161eg direktora za gra\u0111u c. i k. privatnog dru\u0161tva Ju\u017enih \u017eeljeznica. Most je bio projektiran tako da gvozdeni re\u0161etkasti nosa\u010di u pet polja po 80 metara raspona po\u010divaju na drvenim jarmovima, raspore\u0111enim i s ostavljenim slobodnim prostorom za naknadne kona\u010dne (betonske) stubove. Za kori\u0161tenje mosta kao zajedni\u010dkog za cestovni i \u017eeljezni\u010dki promet postojala su dva alternativna prijedloga. Po prvom, pruga je le\u017eala izme\u0111u re\u0161etkastih nosa\u010da, dok su za cestovni promet predvi\u0111ale se konzole za no\u0161enje kolnika izvan re\u0161etaka. Po drugom prijedlogu, kolosijek i kolovoz u \u0161irini od dvije trake vozila, predvi\u0111aju se jedan do drugoga, odvojeni za\u0161titnom pregradom, izme\u0111u re\u0161etkastih nosa\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Lokacija mosta odre\u0111ena je u neposrednoj blizini Broda, zapadno, na mjestu gdje je rijeka ostrvom podijeljena u dva rukavca. S obzirom da je na temelju projekta, izvo\u0111enjem provizornih jarmova data mogu\u0107nost da se most izgradi u kratkom vremenu, ministarstvo rata prezidijalnim ukazom od 28. avgusta 1878. godine naredilo je predsjedniku tehni\u010dkog i vojnog komiteta feldmar\u0161allajtnantu Danielu Freiher von Salis \u2013 Soglio (Daniel Freiherr von Salis-Soglio, 1826-1919<\/em>), tada\u0161njem generalnom inspektoru austrougarske vojske, da izvr\u0161i pripreme u svrhu izdavanja radova na gra\u0111enju mosta i da sklopi odgovaraju\u0107e ugovore. Kako bi se ovom nare\u0111enju moglo udovoljiti, bilo je potrebno prethodno izraditi detaljan projekat mosta.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

U razdoblju od nekoliko dana organiziran je u okviru tehni\u010dkog i administrativnog odbora odgovaraju\u0107i biro (Schnellpressen-Druck des k.k. milit\u00e4r Geographic Institutes<\/em>), u kojem je bilo osam in\u017eenjera, ve\u0107inom preuzetih iz \u017eeljezara, na koje se ra\u010dunalo pri izradi re\u0161etkastog mosta. Izrada ovog projekta, na prijedlog in\u017eenjera Vilhelma Presela, bila je pod vodstvom sekcijskog in\u017eenjera Franza Vabit\u0161a (Franz Vabitsch<\/em>), kojemu je za tu svrhu izdvojen od privatnih ju\u017enih \u017eeljeznica, dok je generalni inspektor Freiher von Salis uz pomo\u0107 sekcijskih in\u017eenjera li\u010dno rukovodio izdavanjem radova i sklapanjem ugovora.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Zahvaljuju\u0107i okretnosti i marljivosti ovog projektantskog biroa u pogledu metode i organizacije umno\u017eavanja spisa i crte\u017ea, veliku pomo\u0107 u tehni\u010dkim sredstvima dobit \u0107e od tehni\u010dkog i administrativnog vojnog komiteta (Autograph im k.k. t. & a. milit\u00e4r Comite<\/em>). Predsjednik komiteta ve\u0107 je 4. rujna 1878. godine, dakle u roku od 8 dana, izvijestio nadle\u017ene da su radovi ve\u0107 izdani preduze\u0107ima, ugovori su zaklju\u010deni, a izrada detaljnih projekata bit \u0107e zavr\u0161ena do 15. rujna. Da bi se stekao uvid u veli\u010dinu obavljenog posla u tako neuobi\u010dajeno kratkom vremenu, treba spomenuti da je projekt obuhvatio: 1 (jednu) promemoriju, 20 originalnih planova, dva grafi\u010dka hidrauli\u010dka prikaza rijeke Save kod Broda, jedan statisti\u010dki prora\u010dun i jedan prora\u010dun te\u017eina. Sa umno\u017eavanjem projekta za razne ustanove nastao je elaborat s 392 nacrta. Umno\u017eavanja su vr\u0161ena kvalitetno u litografsko-fotografskoj zavodi tehni\u010dkog i administrativnog vojnog komiteta.<\/p>\n\n\n\n

Za izgradnju drvenih jarmova i svih sporednih postrojenja po jedini\u010dnim cijenama, zatim izrada monta\u017enih skela za ra\u010dun \u017eeljezara, izdana je konzorciu Jochem, Dunz i Anderle (Konzorcij Jochem, Dunz & Anderle<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

Izrada i monta\u017ea jednog polja mosta povjerena je sljede\u0107im izvo\u0111a\u010dima:<\/p>\n\n\n\n