![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture1-1024x594.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nIzgradnja trase duga\u010dke 78,6 km, \u010diji je glavni projekt izradila gra\u0111evinska firma \u201eH\u00fcgel <\/em> & Sager<\/em>\u201c, izvr\u0161ena je po nalogu i pod vodstvom k.u.k. Ministarstva rata Monarhije, ugovorena s \u201eBauunternehmen M. Gerstle & Comp.\u201c<\/em> u iznosu od 3.785.209 Ft, \u0161to uklju\u010duje otkup zemlji\u0161ta i realizaciju svih gra\u0111evinskih radova.<\/p>\n\n\n\n Kao osnovno sredstvo koristio se mehani\u010dki teodolit (sa obi\u010dnim pove\u0107alom ili jednostavnim mikroskopom, op. a.) zatim od vrpce za mjerenje du\u017eine i mjerne letve. U toku direktnog mjerenja preko privatnog vlasni\u0161tva (ba\u0161\u0107e, livade i sl.) obavezno je bio prisutan mjesni muktar ili knez koji su svojim prisustvom i potpisom garantirali pravedno izmjereno zemlji\u0161te i krajnju pogodbenu cijenu. Eksproprijacija i terensko mjerenje zemlji\u0161ta nastavili su preko Han Semizovca, Reljevo Dvori, Ilid\u017ea-Crnotica (od 1900. godine nosi naziv Rajlovac, op. a.), Alipa\u0161inom Mosta do Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n S lijeve i desne strane budu\u0107e trase, od stanice Vogo\u0161\u0107a (u prostornom kilometru od 61+200 do 64+730, op. a.) nalazili su se sljede\u0107i hanovi: Han Male\u0161i\u0107i, Han Balibega Bali\u0107a, Han Hrastovac, Han Semizov, Han \u010cebi\u0107 i Han \u010cur\u0107in. Najpoznatiji u to vrijeme bio je Han Semizov izgra\u0111en izme\u0111u 1760. i 1777. godine (po H. Kre\u0161evljakovi\u0107u, op. a.), kojeg je sagradio i vakufio had\u017ei Salih-aga Semiz, trgovac i zemljoposjednik iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n Po zavr\u0161etku radova i provedbe kolaudacije izgra\u0111ene \u017eeljezni\u010dke trase i pomo\u0107nih objekata, dana 4. listopada 1882. godine, odr\u017eano je sve\u010dano otvorenje \u017eeljezni\u010dke pruge uskog kolosijeka Zenica \u2013 Sarajevo uz sudjelovanje svih visokih du\u017enosnika bosanskih vojnih i civilnih vlasti na \u010delu s austro-ugarskim generalom i poglavarem Zemaljske vlade u Bosni i Hercegovini (1882-1903) barunom Johanom Appelom (Johann von Appel, 1826.-1906.<\/em>). \u017deljezni\u010dka pruga je predana i slu\u017ebeno pu\u0161tena u promet dana 5. listopada 1882. godine.<\/p>\n\n\n\n Izgradnja pruge \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 (Semizovac) \u2013 \u010cevljanovi\u0107\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n Po\u010detkom 1884. godine, uprava carske i kraljevske bosanske \u017eeljeznice (k.k. BB \/ 1878.-1895.<\/em>) dobila je naredbu od zajedni\u010dkog ministra finansija Kalay (ma\u0111. K\u00e1llay B\u00e9ni ili Benjamin von K\u00e1llay,<\/em> 1839.-1903, koji je bio zajedni\u010dki ministar financija Austrougarske Monarhije i kao takav upravitelj nad Bosnom i Hercegovinom, op. a.) da hitno planiraju i zapo\u010dnu izgradnju \u017eeljezni\u010dke komunikacije od mjesta Han Semizovca, u daljnjem tekstu Semizovca, do mjesta \u010cevljanovi\u0107. Va\u017enost ovog projekta, kako stoji u obrazlo\u017eenju, \u201eza neophodan transport rude mangana\u201c iz rudokopa \u010cevljanovi\u0107 prema \u017eeljeznici stanici Vogo\u0161\u0107a, odnosno Bosanskom Brodu te dalje na zapad prema \u010deli\u010danama Austrougarske Monarhije.<\/p>\n\n\n\n Izgradnjom industrijske \u017eeljeznice zna\u010dajno bi se olak\u0161ala eksploatacija \u0161uma u slivu rijeke Ljubine i njenog \u0161ireg gravitacijskog podru\u010dja, kao \u0161to su Ozrensko planinsko podru\u010dje, Kalina \u2013 Bio\u0161tica, Ra\u010da \u2013 Kalina, Duboki Potok, Lipnik \u0161uma (Podlipnik) te u slivu potoka Pova\u010da i Ra\u010da.<\/p>\n\n\n\n Gradnju pruge dijelom bi financirala tvrtka rudarskog poduhvata, u daljnjem tekstu Zadruga \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”<\/em>) sa sjedi\u0161tem u Vogo\u0161\u0107i, dok bi ostali dio financirala Zemaljska vlada BiH.<\/p>\n\n\n\n Tehni\u010dki gledano, projektirana trasa nosila je naziv \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107\u201c.<\/strong> Ovaj \u0107e naziv biti zabilje\u017een u mnogim dokumentima, sada arhivskim, a mnogi \u0107e autori knji\u017enih izdanja originalno koristiti upravo taj naziv. Kako ne bi do\u0161lo do zabune, \u017eeljezni\u010dka stanica Vogo\u0161\u0107a (1882) nalazila se sjeverozapadno, u blizini Ilija\u0161a, dok se dana\u0161nje naselje Vogo\u0161\u0107a nalazi jugoisto\u010dno od dana\u0161njeg Semizovca.<\/p>\n\n\n\n Ovaj istra\u017eiva\u010dki rad usredoto\u010duje se na opis u izgradnji ‘rudni\u010dke’ pruge od mjesta odvajanja od glavne pruge, odnosno od (Han) Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a. Ina\u010de, kroz mjesto (Han) Semizovac prolazila je ve\u0107 izgra\u0111ena pruga glavnog koridora Bos. Brod \u2013 Zenica \u2013 Sarajevo (1882), tako da dionica od Vogo\u0161\u0107e do mjesta odvojka, u duljini od oko 1700 m, nije predmet istra\u017eivanja. Vjerojatno je tada\u0161nji dr\u017eavni \u010dinovnik, radi lak\u0161eg razumijevanja u tehni\u010dko-topografskom smislu, za projektirane rudni\u010dke trase koristio \u017eeljezni\u010dku stanicu Vogo\u0161\u0107a kao polazi\u0161nu to\u010dku.<\/p>\n\n\n\n Zemljani radovi (donji stroj) Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107 zapo\u010deli su po\u010detkom mjeseca rujna 1884. godine i zavr\u0161eni su krajem prosinca iste godine. Zbog izrazito o\u0161tre zime (do 23 stupnja ispod nule) i obilnih snje\u017enih padalina, radovi su nastavljeni u sije\u010dnju 1885. godine na polaganju tucanika i drvenih pragova s \u0161inama. Kompletn\u00ed radovi zavr\u0161eni su 24. sije\u010dnja, dok \u0107e 25. sije\u010dnja tehni\u010dko-prijemna komisija iza\u0107i na teren te nakon ‘tehni\u010dko-policijskog’ uvi\u0111aja potpisati zavr\u0161ni dokument o primopredaji (kolaudacija, op. a.) izme\u0111u investitora i gra\u0111evinske tvrtke. Ovim \u010dinom, 26. sije\u010dnja 1885. godine, izgra\u0111ena pruga slu\u017ebeno je pu\u0161tena u redovan promet.<\/p>\n\n\n\n Tehni\u010dki podaci<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odvojak od glavne pruge (na prostornom km 63+400 od Zenice, op. a.) mjesto Semizovac nalazi se na 471 metru nadmorske visine, a mjesto \u010cevljanovi\u0107 na 734 metra. Izgradnja trase gradila bi se u slivu potoka Ljubine, odnosno strmom Ljubinskom dolinom u smjeru \u010cevljanovi\u0107a du\u017einom od 20 km i 467 metara (do zavr\u0161etka izlaznog kolosijeka stanice, op. a.).<\/p>\n\n\n\n Kao donji stroj, na du\u017eini trase od 14 km koristio se postoje\u0107i drum, dok su na preostalih 6,5 km izvedeni zemljani radovi radi pro\u0161irenja postoje\u0107e ceste, a na nekim mjestima vr\u0161ene su i promjene toka potoka Ljubine. Po cijeloj du\u017eini trase nalazi se 237 krivina s minimalnim radijusom od 40 m i 25 otvorenih propusta. Nose\u0107e konstrukcije mostova su drvene, dok su konstrukcije upornjaka i ostale in\u017eenjerske konstrukcije bile suhozidne. Uspon trase varira od 10\u2030 do maksimalnih 25\u2030, a \u0161irina kolosijeka od 670 mm. Ugovorene tra\u010dnice (\u0161ine) bile su tipa IV, tj. 15 kg po metru du\u017eine. Ove \u0161ine otkupljene su s lagera Bosnabahna, skinute s pruga Novoselo \u2013 Derventa i Velika \u2013 Kotorsko (na pruzi Bos. Brod \u2013 Doboj, op. a.).<\/p>\n\n\n\n U stanicama Ljubina i \u010cevljanovi\u0107i izgra\u0111ene su kolibe za radnike i vodostanice. U stanici Semizovac (misli se na stanicu kod rudni\u010dke zgrade za separaciju, odvojak \u2013 stanica 200 m, op. a.) postojao je jedan rezervoar od 13 m\u00b3 vode (gravitaciona voda) i jedan vodonapojnik u protoku 1,5 min. po kubiku. Ljubina ima rezervoar od 4 m\u00b3 i vodonapojnik 3,3 min.\/m\u00b3, a u \u010cevljanovi\u0107ima je rezervoar od 13 m\u00b3 (gravitaciona voda) i vodonapojnik protoka 1 min.\/m\u00b3. Ispred ovih stanica, na mimoilaznim kolosijecima, postavljene su drvene barijere kako bi se zaustavili eventualni odbjegli teretni vagoni. \u010cistili\u0161te vatre i uglja imale su stanice Semizovac i \u010cevljanovi\u0107. Nijedna stanica nije imala okretnicu, a ni trianglu (okretanje tendera lokomotive, op. a.).<\/p>\n\n\n\n Du\u017eina trase od Semizovca (nult km) do Ljubine je 9 km + 523 m, do Srednjeg 16 +169 i do \u010cevljanovi\u0107a 20 +252 km (do stani\u010dne zgrade, op. a.). Vo\u017enja do \u010cevljanovi\u0107a na usponu traje oko 83 minute, a nazad (pad pruge) oko 61 minuta. Propisano je da mo\u017ee najvi\u0161e deset natovarenih kola voziti ‘nizbrdo’ dok ‘uzbrdo’ do 20 kola. Dva para vozova vozila su svaki dan, ali samo po danu. Broj kolosijeka po stanicama je: Semizovac, Ljubina, Srednje i \u010cevljanovi\u0107i po dva, s tim \u0161to je u stanici \u010cevljanovi\u0107i izgra\u0111ena posebna rampa i kolosijek za utovar iskopane rude u teretne vagone (\u201eErzewerks\u201c<\/em>).<\/p>\n\n\n\n Ukupni tro\u0161ak izgra\u0111ene trase s pomo\u0107nim objektima iznosio je 118.198,93 forinti. Rudarskoj zadruzi \u201eBosnia\u201c dodijeljena je ‘standardna’ vozarina od 0,125 kruna po kilometru. Zauzvrat, zadruzi \u201eBosnia\u201c bio je zajam\u010den godi\u0161nji prihod od prijevoza tereta od 1.575 guldena. Organizaciju prometa s parnom vu\u010dom obavljala je ispred k. i k. Bosnabahna.<\/p>\n\n\n\n Eksproprijacija zemlji\u0161ta<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017deljezni\u010dka pruga \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107\u201c polo\u017eena je dijelom u vlasni\u0161tvu erara, dok se ostatak sastoji od privatnih parcela. Uvidom u arhivsku dokumentaciju navest \u0107emo podatke koji se odnose na privatne parcele po\u010dev\u0161i od Semizovca prema \u010cevljanovi\u0107u. Parcela Mujage Semiza od 660 m2<\/sup> (Mujaga Semiz u zemlji\u0161nom postupku je upravitelj zadu\u017ebinskog imanja-vakufa had\u017ei Salih-age Semiza, op. a.) na kojoj se nalazi stra\u017earska ku\u0107ica br. 70 desne obale i u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu. Parcela udovice D\u017eemije Krki\u0107 od 350 m2<\/sup> (na kojoj se nalazi sporedni kolosijek za manipulaciju).<\/p>\n\n\n\n \u010cestica-vlasnik Pa\u0161o Lukovac 1800 m2<\/sup> (zgrada rudni\u010dke kantine i \u017dandarmerije iz 1907.\/08. godine, danas stambeni objekti, op. a.). \u010cestica od Osmi\u0107 Nazifa 4779 m2<\/sup>. \u010cestica ‘pod ljutom stranom’, vlasnik Pa\u010do Avdia 2815 m2<\/sup>, zatim ‘Gornja Luka’ 279 m2<\/sup>; ‘Fatinica Luka’ 1261 m2<\/sup> i ‘Kod Mlina’ 264 m2<\/sup>. \u010cestica od had\u017ei Mujaga Osmi\u0107 4779 m2<\/sup>, \u010destica-vlasnica D\u017eemija Krki\u0107 1920 m2<\/sup>, \u010destica-vlasnik Jakob Usper 1400 m2<\/sup>, \u010destica br. 5. vlasnik Hamid Trebinjac 4725 m2<\/sup>, \u010destica br.6. 2600 m2<\/sup> i \u010destica br. 11. 900 m2<\/sup>. \u010cestica br. 12. vlasnik Esad efendi Kulovi\u0107 2779 m2<\/sup>, \u010destica br. 13. vlasnik Salih Male\u0161evi\u0107 3064 m2<\/sup>, \u010destica br. 14. vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 3159 m2<\/sup>. \u010cestica br. 15, vlasnik Esad efendi Kulovi\u0107 6417 m2<\/sup>, \u010destica br. 16. vlasnik Agan \u010cehai\u0107 1800 m2<\/sup>.<\/p>\n\n\n\n Parcela br. 17. vlasnik Ali Penava 711 m2<\/sup>, parcela br. 18. vlasnik Salih Male\u0161evi\u0107 810 m2<\/sup>, parcela br. 19. vlasnici Fata i Dragija \u010cehaji\u0107 1800 m2<\/sup>, parcela br. 20. vlasnik Agan \u010cehaji\u0107 649 m2<\/sup>, parcela br. 21. vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 210 m2<\/sup>. Parcela br. 22., vlasnik Mehmet Penava 280 m2<\/sup>. Parcela br. 23., vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 684 m2<\/sup>, parcela br. 24. vlasnik Agan \u010cehaji\u0107 238 m2<\/sup>. Parcela br. 25., vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 216 m2<\/sup>, parcela br. 26. od 1820 m2<\/sup> i br. 27. od 300 m2<\/sup> vlasnik Hasan Heri\u0107. Parcela br. 28., vlasnik Avdia Spahi\u0107 300 m2<\/sup>, parcela br. 29., vlasnik Mehmed-aga Bajramovi\u0107 1080 m2<\/sup>, parcela br. 30., vlasnik muktar Husein Spahi\u0107 1845 m2<\/sup>.<\/p>\n\n\n\n Zemlji\u0161te br. 31. vlasnik Mustafa Spahi\u0107 900 m2<\/sup>, zemlji\u0161te br. 32. vlasnik Osman Spahi\u0107 1300 m2<\/sup>, zemlji\u0161te br. 34. vlasnik Avdija Spahi\u0107 560 m2<\/sup>, zemlji\u0161te br. 35. vlasnik Hasan Spahi\u0107 560 m2<\/sup>, zemlji\u0161te br. 36. vlasnik Osman Spahi\u0107 960 m2<\/sup>. Zemlji\u0161te br. 37. vlasnik Mustafa Spahi\u0107 1760 m2<\/sup>, zemlji\u0161te br. 38. vlasnik Dervi\u0161 Rizvi\u0107 840 m2<\/sup>. Grund – Zemlji\u0161te Ljubina Thale br. 39. vlasnik Mehmed Kre\u0161evljakovi\u0107 3732 m2<\/sup> i 3874 m2<\/sup>. Zemlji\u0161te br. 40. vlasnik Huso Abad\u017ei\u0107 585 m2<\/sup>, zemlji\u0161te br. 42. a, b, c, i d, vlasnici Salih-beg i Husein-beg Halilbegovi\u0107 1820 m2<\/sup>. Ova zemlji\u0161ta prote\u017eu se od du\u017enog km pruge 19+700 do izlaznih skretnica stanice \u010cevljanovi\u0107 na km 20+467.<\/p>\n\n\n\n Sve eksproprisane parcele bile su uredno uknji\u017eene u Katastar za nekretnine u razdoblju od 1882. do 1885. godine u Sarajevu. Iz gore objavljenog popisa mo\u017ee se primijetiti da su me\u0111u vlasnicima parcela bili najistaknutiji predstavnici iz uglednih<\/em> sarajevskih porodica, kao \u0161to su Mehaga (Mehmed) Kre\u0161evljakovi\u0107, otac Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a (1888.-1959.), cijenjenog histori\u010dara i akademika iz Sarajeva. Mehmed se bavio trgovinom gvozdenom robom (tradicionalnom tr\u017ei\u0161nom praksom njihova predaka koju su donijeli iz Kre\u0161eva, op. a.) pa je vjerovatno, otkupiv\u0161i parcelu uz potok Ljubinu kod \u010cevljanovi\u0107a, tu sagraditi (ili otkupiti- postao suvlasnik i sl. op. a.) ‘majdan’ s vignjom za topljenje i preradu \u017eeljezne rude. Kovanjem \u017eeljeza pomo\u0107u ‘stupe’ (stupa – ure\u0111aj nalik vodenici gdje pomo\u0107u zglobnih nastavaka pokretao malj za obradu \u017eeljeza, op. a.) izra\u0111ivao je predmete za \u0161iru upotrebu.<\/p>\n\n\n\n Esad-beg Kulovi\u0107 (1859-1917) pjesnik, prevodilac i javni radnik. Bio je gradona\u010delnik Sarajeva od 1905. do 1910. godine. Njegova parcela nalazila se na izlasku iz Srednjeg, u blizini stare drvene d\u017eamije. U blizini te parcele dao je sagraditi ku\u0107u za odmor dr. Johanu Pavlikovu, koji je obna\u0161ao funkciju glavnog lije\u010dnika dr\u017eavnih \u017eeljeznica. Ta gra\u0111evina (sagra\u0111ena izme\u0111u 1910. i 1912.) dugo vremena je nosila naziv \u201ePavlikova vila\u201c. Mo\u017eemo pretpostaviti da su obojica zajedno vikendom putovali vozom do svojih parcela u najljep\u0161e vrijeme u prolje\u0107e. Tu bi se dru\u017eili u hladovini kraj \u010diste i bistre vode potoka Ljubine. U blizini \u017eeljezni\u010dke stanice \u010cevljanovi\u0107i, austrougarski industrijalac August Braun, posjedovao je parcelu u svrhu dovoza i skladi\u0161tenja trupaca. Ugovorena sje\u010da (putem licitacije \u0161umskog podru\u010dja Vu\u010dja Luka) i dovoz izvr\u0161eni su ispred \u0160umske uprave iz Srednjeg, isti trupci su tovareni u dr\u017eavne vagone i transportirani u Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n Sarajevski Sarajlija Salomon Levi Sadi\u0107 (1829.-?) porijeklom iz \u010ce\u0161ke, iz Karlovih Vari, posjedovao je ogromnu parcelu koja se protezala od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a (na desnoj obali potoka Ljubina). Jedan od njegovih sinova (otac \u010detiri sina i dvije k\u0107erke, op. a.), Abraham-Avram Levi Sadi\u0107, poznat je po osnivanju fabrike \u010darapa \u201eKlju\u010d\u201c u Sarajevu 1896. godine.<\/p>\n\n\n\n Produ\u017eenje pruge od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prema naru\u010denom projektu za \u017eeljezni\u010dku trasu Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107, tako\u0111er je izra\u0111en idejni projekt za produ\u017eenje trase od \u010cevljanovi\u0107a do Olova. Godine 1885., dr\u017eavne \u017eeljeznice Bosnabahna \u0107e odustati od tog projekta zbog slabog interesa stranih investitora. Olovo \u0107e 1901.\/02. biti povezano \u017eeljezni\u010dkom linijom \u201eZavidovi\u0107i \u2013 Olovo \u2013 Han Pijesak \u2013 Kusa\u010de\u201c.<\/p>\n\n\n\n Putem javnog natje\u010daja tvrtka – Konzorcij \u0160vejda & Kalmut dobila je dozvolu za eksploataciju \u0161umskog podru\u010dja Lipnik \u0161uma. Projektirana \u0161umska trasa protezala bi se od Lipnika do mjesta Ivan\u010di\u0107i u duljini od 11 km. Sa Zemaljskom vladom u Sarajevu potpisan je ugovor u kojem se tvrtka obvezuje da \u0107e financirati izgradnju, odnosno produljenje \u017eeljezni\u010dke pruge od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a u duljini od oko dva kilometra. Izgra\u0111ena pruga pu\u0161tena je u promet 15. svibnja 1894. godine. Ova trasa bit \u0107e otkupljena u korist Bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica (BHStB) 1897. godine.<\/p>\n\n\n\n U Kraljevini SHS\/Jugoslaviji \u0161umska pruga Ivan\u010di\u0107i \u2013 Podlipnik u du\u017eini od 11 km, godine 1922. je dana pod zakup firmi \u201eDr Luka \u010cabraji\u0107 i drugi\u201c iz Sarajeva (od 1926. \u201e\u0160IP \u201eOzren\u201c iz Srednjeg\u201c, op. a.). Pruga, ina\u010de na parnu vu\u010du, \u0107e biti produ\u017eavane i zajedno sa ograncima bila je duga\u010dka 20,9 km. Ova \u0161umska pruga poslije rata (1918) bila je u vlasni\u0161tvu Direkcije dr\u017eavnih rudnika u Sarajevu, ali se i dalje odvijao transport drvne mase prema Ivan\u010di\u0107ima i Srednjem. Poslije rata (1945) data je na upravljanje \u0160umskoj direkciji Srednje.<\/p>\n\n\n\n Pobo\u010dne linije glavne pruge \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a (Semizovac) – \u010cevljanovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na temelju slobodnih ugovora, u slivu potoka Ljubine, zaklju\u010divani su dugoro\u010dni ugovori o eksploataciji \u0161uma u okviru erarskih \u0161umskih re\u017eijskih poslova. Primat nad prijevozom rude mangana ubrzo \u0107e preuzeti pune kompozicije natovarene drvnim sortimentima. Zahvaljuju\u0107i ulaganju stranih investicija u blizini potoka Ljubine, gradit \u0107e se pilane s pomo\u0107nim objektima i tvorni\u010dki kolosijeci. Prvi ugovor sklopljen je s privatnom tvrtkom \u201eF. Steinmetz & KOMP\u201c iz Sarajeva 1886. godine.<\/p>\n\n\n\n Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & komp.\u201c \u2013 Pilana u Srednjem kod Sarajeva<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n Prije sam kraj devetnaestog stolje\u0107a, poduze\u0107e je izgradilo prvu pilanu na vodeni pogon uz potok Ra\u010du (lijeva pritoka rijeke Ljubine) kod Srednjeg. Prilikom izgradnje pilane postavljen je i pu\u0161ten u rad jedan gater venecijaner. Kasnije, potpisivanjem ugovora o eksploataciji \u0161uma sa Zemaljskom vladom (1901. godine), postavljen je i drugi gater.<\/p>\n\n\n\n Potrebnom oblovinom opskrbljivao se iz \u0161umskog podru\u010dja Ra\u010da \u2013 Kalina (\u0161uma Laze i Lipnik) s godi\u0161njim kapacitetom od oko 2.400 m\u00b3 prera\u0111enoga \u010detinarskog drveta. Oblovina do pilane dopremana je pomo\u0107u vodenih drvenih ‘ri\u017ea’ (W\u00e4ssriger Holzreis), a pilansku prera\u0111evinu transportirao \u0161umsko-rudni\u010dkom uskotra\u010dnom prugom do Semizovca, odnosno do Sarajeva, franko skladi\u0161te drva u Ferhadiji. Pilana je radila do kraja 1917. godine kada je i prodana koju je otkupio Danilo \u0106orovi\u0107 iz Sarajeva. <\/p>\n\n\n\n \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, – Eksploatacija \u0161ume u \u0161umskom podru\u010dju sliva potoka Pova\u010da<\/strong><\/p>\n\n\n\n Za kontinuirani rad sagra\u0111ene pilane u Sarajevu (Ko\u0161evski potok, op. a.), sa potrebnom oblovinom preduze\u0107e se snabdijevao od erarskog re\u017eijskog poslovanja \u0160umske uprave Sarajevo iz ugovornog \u0161umskog podru\u010dja sliva potoka Pova\u010da.<\/p>\n\n\n\n Godine 1898., slobodnom ugovorom, poduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c s Zemaljskom vladom BiH zaklju\u010dilo je dugoro\u010dni ugovor o desetogodi\u0161njoj eksploataciji 40.000 \u2013 60.000 m\u00b3 korisnog \u010detinarskog drva u \u0161umama koje su se nalazile u gravitacijskom podru\u010dju potoka Pova\u010da, desne pritoke rijeke Ljubine. Te su \u0161ume bile izdvojene i formalno rezervirane za iskori\u0161tavanje u vlastitoj re\u017eiji \u0161umske uprave u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n Iste godine, na u\u0161\u0107u potoka Pova\u010da u rijeku Ljubinu, preduze\u0107e \u0107e sagraditi pilanu na vodeni pogon s jednim instalisanim gaterom venecijanerom. Dio pilanske oblovine prera\u0111ivao se u toj pilani, a ostatak s prera\u0111enom oblovinom transportiran je \u017eeljeznicom (Ljubina \u2013 Semizovac \u2013 Sarajevo) na stovari\u0161te parne pilane u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n Za potrebe transporta isje\u010denog \u0161umskog drveta do pilane, na u\u0161\u0107u potoka Pova\u010da u potok Ljubinu, preduze\u0107e je sagradilo gravitacionu prugu (kotura\u010da) u du\u017eini od 7,3 km, odnosno 7,2 km ‘glavne’ i 0,10 km krilne pruge pod radnim nazivom \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c. Sje\u010diva masa do pilane transportovala se pomo\u0107u dvadeset \u201etruck\u201c<\/em> vagona, jakih osovina promjera od 70 mm, nosivost oko 7 tona tereta. Vrijednost investicije cca 60.000 kruna.<\/p>\n\n\n\n Ova krilna pruga vodila je od pilane do spoja sa rudni\u010dkom prugom Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107. Od ovog spoja i dalje dr\u017eavnom prugom vodila je (oko 1500 m) do \u017eeljezni\u010dke stanice Ljubina. Iz stanice Ljubina formirana kompozicija se otpremala do stanice Semizovac (oko 9,5 km) do spoja sa ‘magistralnom’ prugom Bos. Brod \u2013 Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n Nakon isteka desetogodi\u0161njeg roka (1908. godine) preduze\u0107u je naknadnim ugovorom ustupljeno jo\u0161 30.000 m\u00b3 \u010detinarskog korisnog drveta s istog ugovornog podru\u010dja u razdoblju od tri godine (do 1911. godine). Tijekom trajanja ugovora (1898-1911) preduze\u0107e je ukupno posjeklo otprilike 80.000 m\u00b3 \u010detinarskog drveta, \u010dijom preradom je dobiveno oko 35.000 m\u00b3 rezane gra\u0111e. Ve\u0107i dio rezane gra\u0111e iskori\u0161ten je u vlastitoj tvornici namje\u0161taja, dok je manji dio bio predmet izvoza u inozemstvo.<\/p>\n\n\n\n Firma Feltrinelli Giuseppe & komp, Milano<\/strong><\/p>\n\n\n\n U jesen 1889. godine zaklju\u010den je ugovor izme\u0111u Zemaljske vlade za BiH i firme Feltrinelli Giuseppe & komp, na petnaestogodi\u0161nju (1899 \u2013 1914) isporuku \u010detinarskih trupaca (jela i smr\u010da, op. a.) izra\u0111ivanih u re\u017eiji \u0161umske uprave u Sarajevu. Ugovoreno \u0161umsko podru\u010dje nalazilo se u gravitacionom podru\u010dju potoka Ljubine, izme\u0111u Srednjeg i \u010cevljanovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Tvrtka je stavila zemaljski erar na raspolaganje u iznosu od 100.000 for., koji \u0107e joj biti vra\u0107en tokom trajanja ugovora u anuitetima s kamatom od 3%. \u0160umska uprava je tim sredstvima izgradila 9,2 km dugu vodenu ri\u017eu (njem: Wasserriese) u dolini potoka Ra\u010de s 2,5 km sporednih ri\u017ea, kao i 2,5 km dugu \u0161umsku gravitacijsku \u017eeljezni\u010dku prugu (pruga kotura\u010da, op. a.) u Dubokom Potoku kod \u010cevljanovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Na potporu je imala osigurani dotok vode iz potoka Ra\u010de, snabdijevana s nekoliko izgra\u0111enih brana, odnosno u narodu \u010desto kori\u0161teni naziv za ‘Bent<\/em>‘ (Bent \u2013 nasip, brana). Kada je dotok vode bio povoljan, ovom dugom napravom od 9,2 km, moglo se transportirati od 800 do 1000 komada trupaca dnevno.<\/p>\n\n\n\n Prilikom projektiranja pruge kotura\u010de od \u010cevljanovi\u0107a do Dubokog potoka, dogodile su se nepredvi\u0111ene okolnosti. Naime, zami\u0161ljena trasa i\u0161la je preko privatnih livada, ba\u0161\u010di i oku\u0107nica. Tvrtka je od vlasnika parcela tra\u017eila suglasnost uz nov\u010dano obe\u0161te\u0107enje ili pod zakup na godinu dana. Ve\u0107ina vlasnika odmah se slo\u017eila, me\u0111u njima su:<\/p>\n\n\n\n Mujo Ibri\u0107, star 45 godina, o\u017eenjen, te\u017eak; Pero \u0110uri\u0107, star 38 godina, o\u017eenjen, te\u017eak; Mehaga Stomornjak, star 70 godina, o\u017eenjen, te\u017eak, dok su seoski knez Petar Koji\u0107 iz ‘\u010cifluka’ Crna Rijeka (turski: \u00e7iftlik, zemlji\u0161ni posjed u Osmanskom Carstvu), star 40 godina, o\u017eenjen, i D\u017eemalba\u0161a Ibrahim Balta iz \u010cifluka Crna Rijeka, star 45 godina, o\u017eenjen, uporno su odbijali. Na nagodbu trenutno nisu pristupili Mujaga Halilba\u0161i\u0107 iz Sarajeva i Salomon Levi iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n Izjavu kneza Petra Koji\u0107a, koja je unesena u Zapisnik, D\u017eemalba\u0161a Ibrahim Balta se o\u010ditovao da u cijelosti podr\u017eava kneza. Kako je ova izjava interesantna prenosimo je u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n (…) \u201eTaj Rollobahn, koji bi se imao sagraditi, bio bi od velike \u0161tete po narod, jer im se time posao i zarada oduzima. Do sada se narod pomagao vuku\u0107i volovima balvane, a od sada, ako mi se ta zarada oduzme, biti \u0107e mi veoma vrlo te\u0161ko i upravo propast. Nego mi molimo, da se Rollobahn ne gradi, ve\u0107 da se putevi poprave i \u0107uprije sagrade, pa da se tako narodu pru\u017ei prilika da i od sada sebe poma\u017ee vuku\u0107i svojim volovima balvane. Mi sigurno znamo, da nikada ne\u0107e usfaliti ljudi te\u017eaka (ratar, poljoprivrednik, odnosno radnik nadni\u010dar, op. a.), koji bi htjeli da \u0161togod zarade. Ako mi se ova molba ne usli\u0161a, ostat \u0107e narod bez uslova jer se zadu\u017eio a zarade ne\u0107e bolje imati. Nama prijeti od Rollobahna velika propast, te molimo jo\u0161 jednom da se ne gradi. Na ovaj na\u010din bilo bi narodu velika pomo\u0107, a dr\u017eava bi manje para potro\u0161ila. Mi jedino molimo da se putevi poprave i \u0107uprije sagrade, pa da radimo kao i do danas, a i bolje!\u201c<\/p>\n\n\n\n Bilo kako bilo, spomenuti Rollobahn sagra\u0111en je prema projektu, a vlasnici parcela su se sa firmom ‘dobro’ nagodili o najmu volova pri izvla\u010denju oborenog drveta iz \u0161ume do tovari\u0161nog mjesta na pruzi. Preuzeti trupci iz Srednjeg i \u010cevljanovi\u0107a firma je utovarivala u vagone dr\u017eavnih \u017eeljeznica i prevozila do pilanskih postrojenja u Kasindolu i Had\u017ei\u0107ima, gdje ih je i prera\u0111ivala. Prera\u0111enu sirovinu firma je gotovo isklju\u010divo izvozila u inozemstvo, ve\u0107inom u Italiju.<\/p>\n\n\n\n Luka \u010cabraji\u0107 – Preduze\u0107e \u201eOzren\u201c \u2013 \u0160umska industrija d. d. Srednje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Godine 1922., kod u\u0161\u0107a potoka Ra\u010de u rijeku Ljubinu, firma \u201eDr Luka \u010cabraji\u0107 i drugi\u201c iz Sarajeva sagradit \u0107e parnu pilanu, a u o\u017eujku 1926. godine je registrira kao Preduze\u0107e \u201eOzren\u201c \u2013 \u0160umska industrija a.d. Srednje. Jedan od akcionara bio je i Danilo \u0106orovi\u0107 koji je u novoosnovano preduze\u0107e unio svoju pilanu na vodeni pogon, koju je svojevremeno kupio od Franza Steinmetza. U parnoj pilani bili su instalirani jedan parni stroj ja\u010dine 134 KS i tri puna gatera s pomo\u0107nim strojevima i ure\u0111ajima. Preduze\u0107e je snabdijevano sirovinom iz \u0161umskog podru\u010dja Ra\u010da \u2013 Kalina, odnosno s podru\u010dja \u0160umske uprave Srednje, i to kupovinom drveta u \u0161umi na panju ili gotovih pilanskih trupaca izra\u0111enih u dr\u017eavnoj re\u017eiji, putem licitacije.<\/p>\n\n\n\n Vezano za prometne komunikacije, tvrtka \u201eDr Luka \u010cabraji\u0107 i drugi\u201c (kasnije poduze\u0107e \u201eOzren\u201c), u razdoblju 1923.\/24., izgradit \u0107e \u017eeljezni\u010dku prugu, \u0161irine kolosijeka od 760 mm, od Srednjeg (od strugare, op. a.) do sela Si\u0107i planine Ozren kod Sarajeva u du\u017eini od 7,3 km, od \u010dega 6,150 km na parni pogon i 1,150 km pruge kotura\u010de. Nakon Drugog svjetskog rata, sva imovina progla\u0161ava se dru\u0161tvenom svojinom tako da je u Srednjem registrirano novo poduze\u0107e pod nazivom \u0160umsko-industrijsko poduze\u0107e \u201eRomanija\u201c.<\/p>\n\n\n\n Pilana Sadika Baruha u \u010cevljanovi\u0107ima<\/strong><\/p>\n\n\n\n Parna pilana, vlasni\u0161tvo Sadika Baruha, prenesena je 1937. godine iz Binje\u017eeva kod Had\u017ei\u0107a gdje je kao pilana poto\u010dara na kombinovani pogon radila 50 godina. Prilikom prenosa u \u010cevljanovi\u0107e ugra\u0111ena su dva gatera sa pet cirkulara i strojem za izradu brodarskog patosa. Pilana je dobila, po rezervacionom ugovoru iz 1932. godine, rezervaciono podru\u010dje u Kalina \u2013 Bio\u0161tica na 10 godina trajanja ugovora. Pilansko postrojenje je bilo u pogonu sve do aprilskog rata 1941. godine.<\/p>\n\n\n\n Pilana Mehe Karali\u0107a u Podlipniku kod Srednjeg<\/strong><\/p>\n\n\n\n Meho Karali\u0107 iz Srednjeg podigao je 1939. godine u Podlipniku, na rijeci Blatnici, pilanu na vodeni pogon, u kojoj je bio ugra\u0111en i gater venecijaner s cirkularnom pilom. Pilana je podignuta u aran\u017emanu s \u0160umsko-industrijskim preduze\u0107em \u201eOzren\u201c a. d. iz Srednjeg, koja ga je u tu svrhu i financirala. U pogledu snabdijevanja pilane, bila je orijentisana na kupovinu drveta u \u0161umi na panju, putem licitacije u podru\u010dju Kalina \u2013 Bio\u0161tica ili kupnjom izra\u0111enih trupaca u re\u017eiji od strane \u0160umske uprave Srednje.<\/p>\n\n\n\n Fabrika cementa \u2013 Vogo\u0161\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n U Godini 1895., u blizini Be\u0161li\u0107eve pumpe, pokrenuti \u0107e proizvodnju cementa izvjesni Emil Ehrenfried iz Sarajeva, na izlasku iz Semizovca prema Ljubini, izme\u0111u drugog i tre\u0107eg kilometra \u017eeljezni\u010dke pruge. Proizvodna zgrada bila je smje\u0161tena izme\u0111u lijeve obale potoka Ljubine i s desne strane od \u017eeljezni\u010dke pruge. S obzirom da fabrika nije imala spojni kolosijek, gotovi proizvodi bili su prevozili drumskim putem do stanice Vogo\u0161\u0107a, odnosno vlakom do gra\u0111evinskog stovari\u0161ta u Sarajevu. O ovoj cementari malo je poznato pa se pretpostavlja da je radila do izbijanja Prvog svjetskog rata (1914.).<\/p>\n\n\n\n Posjeta visokih du\u017enosnika Rudokopa u \u010cevljanovi\u0107u<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvu posjetu rudokopu u \u010cevljanovi\u0107u obavio je civilni adlatus Teodor barun Nikoli\u0107, koji je na tom polo\u017eaju bio od 1882. do 1887. godine. Putovanje u ‘salonskim’ kolima iz Sarajeva dogodilo se 18. lipnja 1885. godine. Ina\u010de, civilni adlatus po funkciji je potpredsjednik Zemaljske Vlade ili upravitelj cjelokupne gra\u0111anske uprave. Predsjednici vlade i istovremeno poglavari zemlje (1882-1912) bili su vrhovni zapovjednici, odnosno zapovjednici 15. vojnog zbora u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n Nese\u0107ajno. Sarajevo, 25. lipnja. Njegova Preuzvi\u0161enost gospodin ministar Kallay jutros je \u017eeljeznicom odvezao do Vogo\u0161\u0107e, a odande pobo\u010dnom linijom do \u010cevljanovi\u0107a da razmotri radnju u tamo\u0161njim manganskim rudokopima. Njegova Preuzvi\u0161enost vratit \u0107e se ve\u010deras nazad u Sarajevo i u subotu ujutro \u017eeljeznicom otputovati prema Be\u010du i Brodu.<\/p>\n\n\n\n U mjesecu avgustu 1885. godine, kako stoji u kronici \u201eSarajevski List\u201c, naslov \u201ePut poglavara zemlje\u201c (…) \u201eNj. Preuzvi\u0161enost poglavar zemlje baron Appel krenuo se 19. avgusta ujutru u pratnji jednog general\u0161tabnog majora i jo\u0161 dva oficira na ve\u0107e putovanje u svrhu nadziranja. Program toga putovanja je sljede\u0107i: Dne 19. o. mj. otputovala je Njegova Preuzvi\u0161enost u \u010cevljanovi\u0107, a odavde u Kladanj gdje je stigla izme\u0111u 6 i 7 sati nave\u010der. 20. o. mj. odjaha\u0107e iz Kladnja u D. Tuzlu.]<\/p>\n\n\n\n Bilo da se radi o civilnim putnicima (novinari, fotografi, \u010dlanovi porodica direkcije rudnika i vlasnika pilana i sl.), ili bez obzira na vojni rang ili nosioca titule vojvode, barona i sl., odobrenje za saobra\u0107aj putni\u010dke kompozicije izdavao je li\u010dno direktor rudnika. Saobra\u0107ajna slu\u017eba, ispred direkcije k. i k. Bosnabahna, putem \u0161efa stanice Vogo\u0161\u0107a, organizira i snosi svu odgovornost za planiranu ‘vanrednu’ vo\u017enju. Ovakav na\u010din putovanja prestat \u0107e sa va\u017eno\u0161\u0107u uvo\u0111enjem putni\u010dkog saobra\u0107aja koji je zaveden u slu\u017ebeni Red vo\u017enje Bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica za 1899. godinu.<\/p>\n\n\n\n Za vo\u017enju visokih du\u017enosnika obavezno su bila uvr\u0161tena salonska kola zajedno sa kolima (dvoja ili troja) druge ili tre\u0107e klase za pratnju od strane \u017eandarmerije ili naoru\u017eanih vojnika u slu\u010daju kakve ‘hajdu\u010dije’ i drugih izvanrednih okolnosti (npr. iskakanje kola iz kolosijeka pa se ru\u010dno mogla podignuti i vratiti u kolosijek, op. a.). Tako\u0111er, u pratnji ‘dvorskog’ voza obavezno je bio prisutan glavni saobra\u0107ajni inspektor i \u0161ef slu\u017ebe za nadziranje (Nadzorna saobra\u0107ajna slu\u017eba sa sjedi\u0161tem u Podlugovima, op. a.) pru\u017ene dionice Podlugovi \u2013 Semizovac – \u010cevljanovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Putni\u010dka kompozicija u kojoj se nalazio<\/em> poglavar zemlje baron Appel, pored salonskih kola, uvr\u0161tena su i kola za prijevoz ‘carskih’ konja. To su bila slu\u017ebena kola namijenjena za prijevoz krupne i sitne stoke sa ugra\u0111enim jaslama i koritom za vodu. Baron Appel je sa svojom pratnjom iz \u010cevljanovi\u0107a do u Kladanj odjahao ba\u0161 ovim carskim konjima.<\/p>\n\n\n\n Uvo\u0111enje u Red vo\u017enje putni\u010dkih vozova<\/strong><\/p>\n\n\n\n Red vo\u017enje, od 1. listopada 1899. godine, na \u017eeljezni\u010dkoj pruzi \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107 (Ivan\u010di\u0107i)\u201c, slu\u017ebeno je uvedena.putni\u010dka vo\u017enja vlakova. Planom voznog reda saobra\u0107ala su dva para vlakova (polazak i povratak), i to: Putni\u010dki vlak (jutarnji) s uklju\u010dene slu\u017ebenim kolima (za prijevoz slu\u017ebene po\u0161te i ekspresne robe, op. a.) te s dvoja putni\u010dka kola tre\u0107e klase i mje\u0161oviti vlak (oko podneva), tj. kompozicija s uklju\u010d\u0435\u043d\u0438\u043c teretnim i putni\u010dkim kolima.<\/p>\n\n\n\n Voznja voza, sa zadr\u017eavanjima u usputnim stanicama, trajala je oko 2 sata i 10 minuta. Kasnije \u0107e se ta vo\u017enja smanjivati u prosjeku sat i trideset minuta ulaskom ja\u010dih parnih lokomotiva, odnosno u razdoblju od 1905. do 1908. godine bit \u0107e izvr\u0161ena rekonstrukcija pruge s poja\u010danjem nosivih konstrukcija i suhozida. Obi\u010dno su vozovi s usponom prema Ivan\u010di\u0107ima imali dulja vremena vo\u017enje, dok je vo\u017enja po spu\u0161tanju pruge prema Semizovcu bila kra\u0107a. Uglavnom, od uvo\u0111enja pruge u promet (1885.) do njenog ukidanja (1962.) precizno su prometovali samo dnevni vozovi.<\/p>\n\n\n\n Polazna stanica putni\u010dkih vlakova bila je stanica Vogo\u0161\u0107a. Prva stanica bila je Semizovac koja se nalazila ispred zgrade za separaciju rude mangana (zavedena kao Semizovac \u201e0 + 200\u201c tj. da se nalazi 200 metara od odvojka glavne pruge, op. a.), zatim slijede stanice Ljubina, Srednje, \u010cevljanovi\u0107 i Ivan\u010di\u0107i. Za vu\u010du vlakova isklju\u010divo su bile anga\u017eirane parne lokomotive u sastavu voznog parka lo\u017eionice u Podlugovima.<\/p>\n\n\n\n Izgradnjom \u017eeljezni\u010dke zgrade u Semizovcu (1906) s polaganjem \u0161est stanica kolosijeka te postavljanjem ulazno-izlaznih signala s telegrafom i telefonom, stvoreni su tehni\u010dki uvjeti za otpremu putni\u010dkih kompozicija prema Ivan\u010di\u0107ima i natrag. Stanica Vogo\u0161\u0107a gubi status glavne stanice i progla\u0161ava se ‘stajali\u0161tem’, tj. zaustavljaju se samo lokalni putni\u010dki vlakovi, a polazak je mogu\u0107 nakon ukrcaja putnika. Svi kolosijeci (osim prolaznog) demontirani su i premje\u0161teni u stanici Semizovac.<\/p>\n\n\n\n Uskla\u0111ivanjem \u017eeljezni\u010dkog osoblja raznih zanimanja te izgradnjom robnog magacina s utovarnom rampom i ostalim pomo\u0107nim objektima, 1908. godine, stanica Semizovac zapo\u010dinje s radom u punom kapacitetu. Tehni\u010dki gledano, s nje \u0107e se otpremati putni\u010dki vlakovi prema \u010cevljanovi\u0107u i Ivan\u010di\u0107ima te teretni vlakovi prema zapadu (Bos. Brod) i prema jugu (Sarajevo, odnosno Metkovi\u0107). Isto tako, kroz stanicu \u0107e prolaziti i brzi vlakovi.<\/p>\n\n\n\n Postoji jedan zanimljiv detalj vezan za uvo\u0111enje ‘nove’ stanice na relaciji Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i. Godine 1913., nadzornik pru\u017ene dionice Podlugovi \u2013 Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i putovao je putni\u010dkim vlakom do Ivan\u010di\u0107a s ciljem inspekcijskog nadzora rada pru\u017enog i stani\u010dnog osoblja. Izme\u0111u stanice Srednje i \u010cevljanovi\u0107a vlak se zaustavio da bi iza\u0161lo nekoliko putnika, a inspektor je to primijetio, pismeno zabilje\u017eio vrijeme i kilometrsku poziciju, te slu\u017ebeno razgovarao s ma\u0161inovo\u0111om u stanici \u010cevljanovi\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Ma\u0161inovo\u0111a mu je prijavio da je zamoljen od strane tih putnika da se na kratko zaustavi jer su u blizini pruge na tom mjestu sagradili stambeni objekat. Primjedbu sa utvr\u0111enim nepravilnostima uredno je protokolirao prema Glavnoj direkciji BH Zemaljskih \u017eeljeznica. Brzim ispitivanjem doznali su da se radi o doktoru Johanu Pavlikovu, ina\u010de glavnom lije\u010dniku dr\u017eavnih \u017eeljeznica i \u010dlanu Nacionalnog zdravstvenog vije\u0107a pri ministarstvu Zemaljske vlade u Sarajevu. Sljede\u0107e 1914. godine, prilikom izrade novog Reda vo\u017enje, uvr\u0161tena je stanica (stajali\u0161te) \u201ePavlikova Vila\u201c. Status stanice-stajalista trajao je do kraja Prvog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n O ovom objektu (Pavlikova Vila) malo se zna. Iz razgovora sa svjedocima odgovaraju da su \u010duli od starijih za tu vilu u kojoj je nakon rata (1945) bila smje\u0161tena podru\u010dna ambulanta za mje\u0161tane okolnih sela. Danas tog objekta nema, a jedini spomen na tu vilu jest da se naselje, gdje je bila pomenuta ambulanta, naziva ‘Vila’. <\/p>\n\n\n\n Rudnik u \u010cevljanovi\u0107u<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Rudokop se nalazio u prelijepom vijencu crnogori\u010dne \u0161ume, izme\u0111u Gojanovi\u0107a, Gajeva i brda Grk, gdje se smjestila mala rudni\u010dka ‘varo\u0161ica’ \u010cevljanovi\u0107. Strani gosti bi morali od \u017eeljezni\u010dke stanice (kasnije od stanice Ivan\u010di\u0107) konjem jahati jedno pola ‘sahata’ do radni\u010dkog naselja. U to vrijeme naselje se slu\u017ebeno nazivalo \u201eBergbaudorf\u201c ali se ubrzo kod doma\u0107eg stanovni\u0161tva pa i stranih radnika izgovaralo u \u201eBerghof\u201c (Berghof u prostom prijevodu zna\u010di planinski kraj sa dvori\u0161tima i oku\u0107nicama, op. a.).<\/p>\n\n\n\n Najstarija le\u017ei\u0161ta manganove rude u Bosni i Hercegovini bila su u \u010cevljanovi\u0107ima. Jo\u0161 za vrijeme osmanske vlasti, uz rudokopove su se gradili manji majdani s vignjem (kova\u010dki mjeh) te stupovima pokretani gravitacijskom vodom, na kojima su se izra\u0111ivale razne vrste gvozdene robe (\u0161ipke, ekseri, klanfe, obru\u010di, demiri, lopate, trnokopi, krampe i dr. op. a.) koja se dugo vremena prodavala dubrova\u010dkim trgovcima. Na primjer, izgradnjom \u017eeljeznice izra\u0111ivali su se \u017eeljezni klinovi za u\u010dvr\u0161\u0107ivanje \u0161ina na drvenim pragovima. Sve je to radjeno ‘onako’ od oka, pa bi jedan majstor kova\u010d napravio na stotine klinova potpuno jednako i istih te\u017eina. Eksploatacija je nastavljena i za vrijeme austrougarske monarhije jer su mnoge \u010deli\u010dane iskazale potrebu za dostavom rude mangana iz Bosne, osobito za vojnu i namjensku industriju.<\/p>\n\n\n\n Tehni\u010dke pripreme s ure\u0111enjem platoa u smislu potrebnih zemljanih komunikacija, uzakih pruga za vagonete \u0161irine 500 mm (\u201eErzbahn\u201c), \u010distili\u0161ta i lagera za rudu, zapo\u010dele su u razdoblju od 1880. do 1882. godine. U naselju, od 1881. godine, po\u010dele su se graditi drvene barake, a kasnije i novi objekti zidani ciglama i sa ciglenim krovovima, kao \u0161to su: zgrada za smje\u0161taj stranih radnika-rudara, tzv. \u201akasarna\u2018, te uz nju zgrada za glavnog nadzornika, in\u017eenjere, tehni\u010dare i administrativno osoblje, zatim bolnica, kantina i zgrade za posjetioce rudnika. Rudnik je s punim kapacitetom zapo\u010deo s radom 1883. godine. Vlasnik rudokopa bila je tvrtka Rudarsko podhvatni\u0161tvo \u201eBosnia\u201c, u daljnjem tekstu Rudarska zadruga \u201eBosnia\u201c (Gewerkschaft \u201eBosnia”<\/em>).<\/p>\n\n\n\n Do kraja devetnaestog stolje\u0107a, brzom modernizacijom, rudnik \u0107e sagraditi manju elektranu i proizvoditi elektri\u010dnu energiju za osvjetljenje radni\u010dke kolonije i za pokretanje strojeva kao \u0161to je dizalo za prevoz ljudi u dubinu okna te za spu\u0161tanje i podizanje malih vagoneta sa iskopanom rudom.<\/p>\n\n\n\n Otvaranjem novih \u201arovova\u2018 izgradit \u0107e se pet novih kilometara rudni\u010dke pruge (\u0161irine 500 mm). Izgradnjom pruge do mjesta \u010cevljanovi\u0107, a kasnije do Ivan\u010di\u0107a, bit \u0107e izgra\u0111ena pruga (\u0161irine 760 mm) u du\u017eini od oko pet kilometara. Rudnik \u0107e 1908. godine svojim sredstvima financirati gradnju prve Pu\u010dke \u0161kole na ovim prostorima. U prvih godina rada \u0161kole, u\u010denici su bili djeca stranih radnika, a predavali su u\u010ditelji, odnosno u po\u010detku vojni oficiri, na njema\u010dkom jeziku. Zanimljiv detalj je da su \u0111aci, pored redovne nastave, imali i obavezne sate jahanja konja.<\/p>\n\n\n\n Rudnik je nastavio s radom u vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, koja preuzima cjelokupno dr\u017eavno vlasni\u0161tvo Austro-ugarske monarhije i djeluje pod nazivom \u201eRudarska zadruga Bosnia u Semizovcu\u201c. Tijekom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je pod njema\u010dkom okupacijom, tako da je rudnik vr\u0161io eksploataciju rude isklju\u010divo za potrebe njema\u010dke ratne industrije. Nakon zavr\u0161etka rata, rudnik, pod novim imenom \u201eRudnik \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Semizovac\u201c, radio je za potrebe gospodarstva Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Godine 1962. rudnik prestaje s radom. Rovinima i oknima se zatrpavaju, \u010dime se zavr\u0161ava osamdesetogodi\u0161nji rad rudnika. Danas je mjesto \u010cevljanovi\u0107i (Gornji \u010cevljanovi\u0107i) poznato po \u010cevljanskoj koridi koja se tradiconalno odr\u017eava od 1947. godine.<\/p>\n\n\n\n Rudnik<\/strong> <\/em>Radni\u010dka organizacija \u201eBosna”<\/strong><\/p>\n\n\n\n Rudarska zadruga \u201eBosnia\u201c (Gewerkschaft \u201eBosnia\u201c) <\/em>osnovana je 1880. godine. Njeni \u010dlanovi su ve\u0107inom bili rudarski in\u017eenjeri i geolozi, a bavila se eksploatacijom ruda obojenih metala. Po odobrenju Zajedni\u010dkog ministarstva financija iz Be\u010da, dolaze u Bosnu radi geolo\u0161kih ispitivanja i procjene kvaliteta rudnih minerala. Uz odobrenje Zemaljske vlade u Sarajevu (Privredni odjel, op. a.), firmu registriraju sa sjedi\u0161tem u Sarajevu. Nakon obavljenih geolo\u0161kih ispitivanja podnose zahtjev za koncesiju koja im se odobrava te zapo\u010dinju s eksploatacijom ruda.<\/p>\n\n\n\n Godine 1881. po\u010dinju s eksploatacijom olova na podru\u010dju Srebrenice. Nakon otvaranja rudokopa u \u010cevljanovi\u0107u, otvaraju rudokop u malom mjestu Ivanjici kod Banja Luke za va\u0111enje rude antimona. Zatim otvaraju rudnik kroma kod Dubo\u0161\u010dice i rudnik \u017eive i bakrene rude kod Donjeg Vakufa (rudnik \u201eMa\u0161kara\u201c). Iako su se prvih godina iskazali povoljni rezultati u eksploataciji navedenih rudnika, Zadruga \u201eBosnia\u201c nije uspjela da naraste u ve\u0107e rudarsko poduze\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Zavod za separaciju rude u Semizovcu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izgradnjom zgrade za separaciju rude, upravne zgrade sa stanom za direktora, rudni\u010dkih baraka i ostalih pomo\u0107nih objekata postaje jezgra ‘varo\u0161ice’ Semizovac, koja preuzima naziv sela Han Semizovac. Ina\u010de, \u0161iri zemljani pojas s hanovima, prije okupacije Bosne, nosio je naziv Ljubina po malom i starom naselju Ljubina na lijevoj obali potoka Ljubine.<\/p>\n\n\n\n Izva\u0111ena ruda iz rova u \u010cevljanovi\u0107u odmah se \u010disti, odnosno ‘lju\u0161ti’ od nepotrebnih sastojaka i transportuje na lager. Sa lagera bi se ruda utovarila u zapre\u017ena kola i starim drumom transportovala do u Semizovac pred zgradu, kako se tada nazivala, ‘Zavod’ ili ‘Razredi\u0161te’ za separaciju rude. Preuzeta ruda utovara se u poseban stroj za drobljenje i kasnije dovozi do stroja sa sitom za odstranjivanje drugih primjesa i usitnjavanje po krupno\u0107i i te\u017eini.<\/p>\n\n\n\n Za opisani na\u010din tehnolo\u0161kog procesa bilo je potrebno dosta vode. Zavod je prona\u0161ao rje\u0161enje u izgradnji drvenog korita (korito za dotok vode pomo\u0107u gravitacije, op. a.) koji se protezao od ‘Zavoda’ do izgra\u0111ene brane (benta) na potoku Ljubini u du\u017eini od oko 470 m. Pored ispiranja rude snagom vodenog toka pokretao se drveni vodeni\u010dki to\u010dak sa produ\u017eenom osovinom. Okretanjem te osovine spojenu pomo\u0107u ko\u017enih traka (remenova) pokretali bi se mehanizmi drobilice i sita. Zahvaljuju\u0107i ovim prijenosima, pokretala se i mala turbina, odnosno dinamo ma\u0161ina (generator izmjeni\u010dne struje, op. a.) koja je proizvodila elektri\u010dnu energiju za rad prvih sijalica upaljenih na Balkanu (1890).<\/p>\n\n\n\n \u010cista ruda iz ‘Zavoda’ odvozi se zapre\u017enim kolima do \u017eeljezni\u010dke stanice Vogo\u0161\u0107a i dalje dr\u017eavnim teretnim kolima prema Bosanskom Brodu. Izgradnjom uzane pruge od Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a, u sije\u010dnju 1885. godine, ukida se vu\u010da konjskom zapregom. Time su mnogi doma\u0107ini izgubili posao, a time i zaradu. Ruda se u cijelosti izvozila u Austriju za tvornicu u Witkovitzima<\/em>, gdje se koristila u va\u017enoj industriji feromangana. Godi\u0161nje se prosje\u010dno izvozilo oko 7.000 tona \u010diste rude. Broj zaposlenih bio je izme\u0111u 80 i 150, ovisno o godi\u0161njem dobu. Najvi\u0161e ih je \u010dinilo doma\u0107e radnike-rudare.<\/p>\n\n\n\n Izgradnjom prve industrijske \u017eeljezare i prve visoke pe\u0107i u Vare\u0161u, 1891. godine, te izgradnjom industrijskog kolosijeka Podlugovi \u2013 Vare\u0161 (1895) manganova ruda iz Semizovca \u0107e se transportovati do \u017eeljezare u Vare\u0161u. Mije\u0161anjem mangana sa \u017eeljeznom rudom, u visokim pe\u0107ima u Vare\u0161u, upotrijebit \u0107e se za izradu topovskih i pu\u0161\u010danih cijevi ve\u0107eg kalibra. Ubrzo \u0107e se u zgradi ‘Zavoda’ instalirati parni stroj (Dampfmaschine<\/em>) ja\u010dine od 20 KS koji je pokretao vodnu turbinu ja\u010dine od 35 KS (tzv. \u201eGirard-Turbina\u201c). Vodna turbina slu\u017eila je za upravljanje protoka vode pa se time ubrzao proces proizvodnje.<\/p>\n\n\n\n Prije same aneksije Bosne i Hercegovine (1908), mjesto Semizovac do\u017eivljava pravi gra\u0111evinski bum \u0161to \u0107e dodatno unaprijediti kvalitetu \u017eivota tada\u0161njih, a i budu\u0107ih stanovnika. Naime, uprava rudnika izgradit \u0107e novu proizvodnu zgradu (umjesto zgrade biv\u0161eg ‘Zavoda’ od drvene konstrukcije, op. a.). Zgrada \u0107e biti zidana ciglom i pokrivena ciglenim krovom. Bit \u0107e sru\u0161ena 1962.\/63. godine prilikom zatvaranja rudnika i ukidanja uzane pruge do Ivan\u010di\u0107a. Istim materijalom izgradit \u0107e se skladi\u0161te, kotlovnica, bolnica, stan za direktora i drugi pomo\u0107ni objekti koji gravitiraju u blizini glavne zgrade. Djelomi\u010dno, i danas postoje neki od tada izgra\u0111enih objekata.<\/p>\n\n\n\n Na desnoj obali potoka Ljubine, u blizini u\u0161\u0107a u rijeku Bosnu, izgradit \u0107e se dvije zgrade u alpskom stilu. Prva je izgra\u0111ena za potrebe radni\u010dke kantine i prostorija za odmor s isparcelisanim zemlji\u0161tem za vo\u0111enje manje poljoprivredne proizvodnje u korist kuhinjske kantine.\u00a0<\/p>\n\n\n\n Druga je izgra\u0111ena za slu\u017ebenu uporabu i smje\u0161taj pripadnika \u017eandarmerije (carska i kraljevska oru\u017eni\u010dko-\u017eandarmerijska jedinica). Izme\u0111u dva svjetska rata, slu\u017eit \u0107e za pripadnike \u017eandarmerije Kraljevine SHS\/Jugoslavije koja se u potpunosti oslanjala na tradiciju i ustroj prijeratne srpske \u017eandarmerije. Poslije rata (1945), bi\u0107e smje\u0161teni organi Narodne milicije. U dvije prostorije bili su smje\u0161teni slu\u017ebenici srednjskog sreza do 1947. godine i mjesni ured.<\/p>\n\n\n\n Obje zgrade i dan danas stoje na svojim temeljima. Zgrada biv\u0161e radni\u010dke kantine odavno je napu\u0161tena, uru\u0161ava se dok se stari\/novi vlasnici uop\u0107e ne brinu za njeno odr\u017eavanje ili njenu obnovu. Zgrada \u017eandarmerije je progla\u0161ena stambenim objektom tako da i danas slu\u017ei za stanovanje.<\/p>\n\n\n\n Bolni\u010dku zgradu na sprat rudnik \u0107e 1919. godine (putem supstitucije, op. a.) prepustiti za rad osnovne \u0161kole u Semizovcu. \u0160kolska godina po\u010dela je 1. novembra 1919. godine sa ukupno 60 u\u010denika prvog i drugog razreda. U prizemlju su smje\u0161tene dvije u\u010dionice, dok je na spratu stanovao u\u010ditelj i direktor \u0161kole. Ina\u010de, stara zgrada osnovne \u0161kole (1914), koja je bila u vlasni\u0161tvu rudnika, bila je zaposjednuta i njeno stanje nije zadovoljavalo \u0161kolske kriterije. Njen prvi u\u010ditelj Simeun Simo Kne\u017eevi\u0107 nastavlja rad u novoj \u0161koli sve do 1923. godine. Zgrada \u0161kole bit \u0107e sru\u0161ena 1963. godine, kada se preselila u novoizgra\u0111eni \u0161kolski objekt s kapacitetom do 800 u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n U 1919. godini, u\u010ditelj Simo Kne\u017eevi\u0107 \u0107e organizirati te\u010daj za 35 nepismenih osoba. Nastavu \u0107e odr\u017eavati svake nedjelje u trajanju od dva \u0161kolska sata. Program obrazovanja nepismenih uklju\u010duje pisanje, \u010ditanje, ra\u010dunanje i ukratko povijest o temi o dr\u017eavi i du\u017enostima gra\u0111ana u Kraljevini SHS.<\/p>\n\n\n\n Nepismeni koji su uspje\u0161no zavr\u0161ili te\u010daj su: Sofija Velji\u0107, starosti 13 godina, Sava Maunaga – 16 godina, Ljubo Maunaga \u2013 15 godina, Vojislav Maunaga – 14 godina, Selim Be\u0161i\u0107 – 17 godina, Arif Be\u0161i\u0107 \u2013 16 godina, Meho Musi\u0107 – 14 godina, Adil Hasanovi\u0107 – 17 godina, Manojlo Vitomi\u0107 – 15 godina, Jovo Radi\u0107 – 16 godina, Mara Luki\u0107 – 13 godina, Osman Pa\u010do \u2013 18 godina, Mi\u0107o Nikoli\u0107 – 30 godina, Aleksa Torbica – 15 godina, Vojislav Petrovi\u0107 B. – 14 godina, Vojislav Petrovi\u0107 ml. – 12 godina, Savo Nikoli\u0107 – 15 godina, Mla\u0111en Jovanovi\u0107 – 15 godina, Stevan Jovanovi\u0107 – 13 godina, Du\u0161an Petri\u010devi\u0107 – 14 godina, Sava Petri\u010devi\u0107 – 13 godina, Dragutin Bjelica – 15 godina, Sava Rosulja\u0161 – 15 godina, Milinko Kuzman – 15 godina i An\u0111a Stevanovi\u0107 \u2013 16 godina.<\/p>\n\n\n\n Prve elektri\u010dne svjetiljke u Semizovcu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prema pisanju enciklopedista Alije Bejti\u0107a, prva sijalica na Balkanu zasvijetlila je u Semizovcu 1890. godine, prije nego u Sarajevu (1895), a samo devet godina nakon prve Edisonove sijalice (New York 1881). Snagom vode okretalo bi se drveno kolo sa lopaticama i transmisijskom vezom pomo\u0107u ko\u017enog remena okretao bi rotor dinamo ma\u0161ina tj. generatora izmjeni\u010dne struje koja pomo\u0107u rotorskog vodi\u010da u vanjskim odvodima proizvodio elektri\u010dni napon istosmjerne struje.<\/p>\n\n\n\n Ovaj mali jednofazni generator, putem \u017ei\u010dne veze preko drvenih bandera, napajao je strujom \u017earulje koje su osvjetljavale radne prostorije separacijskog pogona, kotlovnicu, magacin, stan direktora i sve slu\u017ebeni\u010dke stanove. Kasnije (1908) \u0107e biti osvijetljene prostorije radni\u010dke kantine, \u017eandarmerijska stanica, bolni\u010dka zgrada (od 1919. osnovna \u0161kola, op. a.) i dio uli\u010dnog prostora ispred centralne zgrade.<\/p>\n\n\n\n Prve sijalice bile su jednostavne konstrukcije sa tankim vlaknom od volframa koji je, zagrijavaju\u0107i se, proizvodio svjetlo ja\u010dine od 1,5 V. Za ovaj doga\u0111aj vladalo je veliko interesovanje pa su bogatiji gra\u0111ani, me\u0111u kojima su bili age i begovi, doputovali biciklima iz Sarajeva i Visokog te \u010dak od dalje u Semizovac, pred ak\u0161am, da svjedo\u010de \u010dudu i ugledaju ‘svijetlo na kanafi’.<\/p>\n\n\n\n Kasnije, izme\u0111u dva rata, bit \u0107e instalirana dva agregata: Ganz s 700O<\/sup>\/min, 180 V, 30 A. i Siemens NP 20\/23, 210 V, 30 A. Oba agregata proizvode struju ja\u010dine od 130 V. Agregati se pogone remenom putem transmisije, pri\u010dvr\u0161\u0107eni na vodeno kolo. Kako osim sijalica nije bilo drugih elektri\u010dnih potro\u0161a\u010da, uprava rudnika odobrava ‘elektrifikaciju’ i ku\u0107a u privatnom vlasni\u0161tvu s dodatnim svjetiljkama za osvjetljenje ulica u u\u017eem dijelu Semizovca. Ovaj na\u010din proizvodnje elektri\u010dne energije koristit \u0107e se sve do 1947. godine, kada se Semizovac priklju\u010duje na gradsku elektroenergetsku mre\u017eu.<\/p>\n\n\n\n Priklju\u010dak na elektri\u010dnu mre\u017eu privatnih ku\u0107a prema arhivskom nacrtu iz 1941. godine dobili su: Krsto Blagojevi\u0107 (objekat pored u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu), obitelj Mutaji\u0107 kod Sokolane, prekoputa neki ‘Girzih’, do njega Nikoli\u0107 Marko, obitelj Omeragi\u0107, objekat obitelji Hakl, preko puta obitelj Mari\u0107, dalje od Hakla obitelj Vidovi\u0107. Na lijevoj obali Ljubine obitelj Babi\u0107, do njega Bori\u0107 i malo dalje obitelj Sarajli\u0107. Na nacrtu nedostaju imena vlasnika ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Zatvaranje Rudnika mangana u \u010cevljanovi\u0107u i ukidanje \u017eeljezni\u010dke pruge<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odbor za privredu Izvr\u0161nog vije\u0107a NR BiH, 1962. godine, donese suglasnost i odluku o prestanku eksploatacije rude mangana u \u010cevljanovi\u0107u. Daljnje odr\u017eavanje eksploatacije te skupo jamsko kopanje po postoje\u0107im uvjetima i s lo\u0161ijom kvalitetom rude bilo je bespredmetno u dono\u0161enju kona\u010dne odluke. Zatrpavanjem svih rudokopa i prelaskom rudara s tada\u0161njom upravom (posljednji direktor rudnika Milan Trivanovi\u0107, op. a.) u Rudnik \u017eeljezne rude u Vare\u0161u zavr\u0161ava se osamdesetogodi\u0161nja (1882-1962) eksploatacija rudnika pod nazivima: Zadruga \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”), 1882.-1918.; \u201eRudarska zadruga Bosnia u Semizovcu\u201c, 1919.-1945.; i \u201eRudnik \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Semizovac\u201c, 1945.-1962. godine.<\/p>\n\n\n\n Postoje\u0107a cesta od Semizovca prema Ivan\u010di\u0107ima i Olovu, koja je gra\u0111ena 1914.\/15. godine pod nazivom \u201eVojna cesta\u201c, iziskivala je njenu dogradnju i pro\u0161irenje, to \u0107e se desiti tek 1930. godine ali samo do \u010cevljanovi\u0107a. \u0160iroka cesta u \u0161irini planuma od \u0161est metara, prema Olovu i Tuzli, gradit \u0107e se 1954. godine pod nazivom \u201ePut broj 6 JNA\u201c. Te godine Direkcija iz Sarajeva donosi Prilog Redu vo\u017enje iz 1954. godine gdje uvodi ‘Peja\u017ene’ vozove iz stanice Semizovac za potrebe prevoza ljudstva, in\u017eenjerske vojne jedinice ispred JNA i gra\u0111evnog materijala. Prvi asfalt bit \u0107e polo\u017een tek 1963. godine.<\/p>\n\n\n\n Kako je za izgradnju puta bila potrebna ogromna koli\u010dina \u0161ljunka, \u017eeljezni\u010dka gra\u0111evinska sekcija iz Semizovca izgradila je kolosijek \u0161irine 600 mm u du\u017eini od oko 800 metara. Mala lokomotiva serije 99.3-002 vukla je vagonete iz ‘nove’ stanice Semizovac do obale rijeke Bosne pod nazivom ‘\u0161ljunkarski’ voz. Ina\u010de, ova vrijedna lokomotiva (dovezena iz lo\u017eionice u Titogradu \u2013 danas Podgorica) vukla je pionirske vozove u Sarajevu (\u0160vrakino Selo \u2013 Kotorac, 1948.) do njihovog ukidanja. U vrijeme poslijeratne obnove i izgradnje zemlje stanica Semizovac posjedovala je tri vrste kolosijeka i to \u0161irine 1435 mm; 760 mm i 600 mm.<\/p>\n\n\n\n Zatvaranjem rudnika i izgradnjom drumske komunikacije Sarajevo \u2013 Tuzla, do\u0161lo je u pitanje daljnju eksploataciju \u017eeljezni\u010dke pruge od Semizovca do Ivan\u010di\u0107a. Na zahtjev Radni\u010dkog savjeta \u017dTP-a Sarajevo, Odbor za privredu Izvr\u0161nog vije\u0107a NR BiH, dana 14. aprila 1962. godine, daje suglasnost za demontiranje pruge uzanog kolosijeka, 0,76 m, Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i. Direkcija \u017dTP-a Sarajevo, sa va\u017eno\u0161\u0107u od 27. maja 1962. godine, odlu\u010duje da se ukida cjelokupni promet putnika, prtljage i robe svake vrste na spomenutoj pruzi. Iz imenika \u017eeljezni\u010dkih stanica Jugoslavije bri\u0161u se stanice Ljubina, Srednje, \u010cevljanovi\u0107i i Ivan\u010di\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Ovim se zavr\u0161ava 77-godi\u0161nja era (1885-1962) prve industrijsko-\u017eeljezni\u010dke pruge. Me\u0111utim, ovom starom trasom Ljubinske doline odjekivat \u0107e i dalje \u0161kripavi pisak lokomotivi jo\u0161 godinu dana. Naime, gra\u0111evinske i tehni\u010dke slu\u017ebe postupno obavljaju zavr\u0161ne radove na demontiranju gornjeg sloja pruge i prevozu materijala u Semizovac. Prema o\u010devicama, posljednja vo\u017enja putni\u010dkog vozila do Ivan\u010di\u0107a dogodit \u0107e se krajem svibnja 1963. godine. Predve\u010der, kompozicija iz Ivan\u010di\u0107a vra\u0107ala se prazna na posljednju vo\u017enju do Semizovca, s ma\u0161inovo\u0111om Gabela Ilijom i kondukterom Kapikul Mihajlom.<\/p>\n\n\n\n Stara i nova \u017eeljezni\u010dka stanica u Semizovcu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je spomenuto, \u017eeljezni\u010dki kolodvor Semizovac po\u010deo je s radom 1908. godine. Izgradnjom Omladinske pruge \u201e\u0160amac \u2013 Sarajevo\u201c (1947), kolodvor Semizovac i dalje radi u punom kapacitetu u vezi s prometom vlakova uzanog kolosijeka. Tehni\u010dkim rje\u0161enjem ‘upletanja’ kolosijeka, nesmetano se odvijao \u017eeljezni\u010dki promet prema lo\u017eioni parnih lokomotiva u Podlugovima, odnosno teretnoj stanici Alipa\u0161in Most i redovni promet prema Ivan\u010di\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n Prestanak saobra\u0107aja na pruzi Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i (1962.\/63.) polako se ukidaju i posljednji stani\u010dni kapaciteti uzanog saobra\u0107aja. Gornji stroj uzanih kolosijeka vremenom se sklanjaju i transportuju u visoke pe\u0107i \u017eeljezare u Zenici. Godine 1968.\/69. demontiraju se \u0161ine uzanog kolosijeka od stanice Podlugovi s kompletnom lo\u017eioni\u010dkom infrastrukturom i cijelom trasom do stanice Alipa\u0161in Most.<\/p>\n\n\n\n Ispred stani\u010dne zgrade ostaje gospodariti pruga normalnog kolosijeka svjedo\u010de\u0107i minule doga\u0111aje od 1947. godine pa do danas. Stani\u010dna zgrada progla\u0161ava se stambenom jedinicom da bi nakon posljednjeg rata (1996.) prenamijenjena u ‘slu\u017ebene’ prostorije i progla\u0161ena ru\u0161evnim objektom. Bez obzira na izre\u010dene odluke \u017eeljeznica u ovoj zgradi od 1996. godine boravi sedam obitelji, me\u0111u njima i pisac ovih redova. Njihov status kao korisnika prostora i danas je neizvjestan. Uz obrazlo\u017eenje vlasnika zgrade (Podru\u010dje infrastrukture \u017dFBH u Sarajevu) stoji budu\u0107a modernizacija pruge s ispravljanjem krivine kolosijeka ispred zgrade, koja u krajnjem slu\u010daju zahtijeva ru\u0161enje objekta.<\/p>\n\n\n\n Nova \u017eeljezni\u010dka stanica normalnog kolosijeka u Semizovcu izgra\u0111ena je tijekom izgradnje Omladinske pruge \u201e\u0160amac \u2013 Sarajevo\u201c (1947), nalazi se ju\u017eno od zgrade ‘stare’ stanice udaljene od oko 900 metara. Nakon njene izgradnje i pu\u0161tanja u pogon, nije demontiran uski kolosijek koji je vodio prema fabrici za namjensku industriju u Vogo\u0161\u0107i. Taj industrijski kolosijek izgra\u0111en je i pu\u0161ten u promet 1. svibnja 1940. godine za potrebu \u010de\u0161ke tvrtke \u201e\u0160koda\u201c.<\/p>\n\n\n\n Tijekom 1951. godine, prema staroj trasi bit \u0107e izgra\u0111en odvojak kolosijeka normalne \u0161irine prema industrijskoj zoni u Vogo\u0161\u0107i. Tehni\u010dkim rje\u0161enjem ‘upletaja’ oba kolosijeka saobra\u0107aj je i dalje nesmetano odvijao, tj. dizel vu\u010da po normalnom i parna vu\u010da po uzakom kolosijeku. Naime, s ‘nove’ \u017eeljezni\u010dke stanice otpremali su se mje\u0161oviti vozovi u kojima su bile zaka\u010dene dvije prikolice starih sarajevskih elektri\u010dnih tramvaja. Poduze\u0107e PRETIS otkupilo je otpisane prikolice za potrebe prijevoza radnika prve i druge smjene, od Semizovca do kapije poduze\u0107a i natrag. Jedina tehni\u010dka intervencija bila je u izradi kona\u010dnog rje\u0161enja kva\u010denja tramvajske prikolice za voznu lokomotivu. Ovaj oblik prijevoza trajao je od 1963. do 1966. godine.<\/p>\n\n\n\n Sagra\u0111eni novi industrijski kolosijek postaje komunikacijsko sredi\u0161te za neke od tada najperspektivnijih privrednih dru\u0161tava u BiH, kao \u0161to su: UNIS-PRETIS, TAS, UTL i drugi. Ubrzo osnivaju “fabriku\u0161ku” \u017eeljeznicu s dvije dizel lokomotive te zapo\u0161ljavaju radnike \u017eeljezni\u010dkog saobra\u0107aja raznih stru\u010dnosti. Radilo se u smjenama 24 sata dnevno sve do izbijanja posljednjeg rata u BiH (1992-1995). I danas ovaj kolosijek, koji prolazi kroz centar grada Vogo\u0161\u0107e, slu\u017ei svojoj namjeni, ali u manjem kapacitetu, opslu\u017euju\u0107i uglavnom privatne tvrtke.<\/p>\n\n\n\n Danas, \u017eeljezni\u010dka stanica u Semizovcu saobra\u0107ajno opslu\u017euje vo\u017enju vozova za prijevoz robe i putnika. U njoj se ne zaustavljaju vozovi vi\u0161eg ranga osim vozova u lokalno-putni\u010dkom saobra\u0107aju, iako je ovaj vid saobra\u0107aja potpuno zamro. Zbog udaljenosti putni\u010dke stanice od centra Semizovca mnogi putnici odlu\u010duju se na autobusni prijevoz.<\/p>\n\n\n\n Vozne lokomotive Vogo\u0161\u0107a \u2013 Ivan\u010di\u0107i i Semizovac \u2013 Industrijska zona Vogo\u0161\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n Za potrebe manevriranja i vu\u010de vozova u stanici Vogo\u0161\u0107a (Semizovac) anga\u017eirane su lokomotive iz lo\u017eioni\u010dke ispostave u Podlugovima. Propisanim redom lokomotivske vo\u017enje pristizale su lokomotive serije: Lokomotiva Bp serije JD\u017d 81-005 <\/strong>(proizvedena 1914.) vozila je sve do ukidanja pruge. Lokomotiva O&K serije J\u017d 172-004<\/strong> vozila je do ukidanja pruge. Lokomotiva KrLi serije JD\u017d 173-002<\/strong> (proizvedena 1881.) bila je u najmu na pruzi Bar \u2013 Vir Pazar i kasnije je radila na industrijskom kolosijeku (vozila tramvaje) za potrebe UNIS-a i PRETIS-a do kraja 1966. godine.<\/p>\n\n\n\n Lokomotiva KrM\u00fc serije JD\u017d 176-005<\/strong> (proizvedena 1884., bila u najmu na pruzi Doboj \u2013 Simin Han). Lokomotiva Arad JD\u017d 185-012<\/strong> (proizvedena 1900., bila u najmu pruge Brod \u2013 Sarajevo) koja je vozila do 1955. godine. Lokomotiva Jung serije 11928\/1953<\/strong> pod imenom ‘\u010cevljanka’. Vozila Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107i od 1961. do 1963. godine. Lokomotiva O&K serije 7324\/1917<\/strong>; KrM\u00fc serije 3548\/1896<\/strong>; \u0110\u0110 serije 331, 332, 333, 340 i 342\/1952; Chrz serije 1121-03, 1121-05; i 1121-06\/1947<\/strong>; KrLi serije 1232\/1904<\/strong> i O&K serije 5670\/1948<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Semizovac \u2013 ‘Muzej na otvorenom’<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na u\u017eem lokalitetu Semizovca (povr\u0161ine oko 300 m2<\/sup>), kod u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu, nalazi se pet zna\u010dajnih gra\u0111evina koje svjedo\u010de o razli\u010ditim povijesnim razdobljima Bosne i Hercegovine \u2014 od Osmanskog carstva, preko Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, do socijalisti\u010dke Jugoslavije. Ove gra\u0111evine uklju\u010duju tri mosta i dva betonska bunkera, koji zajedno \u010dine jedinstvenu kulturno-povijesnu cjelinu.<\/p>\n\n\n\n Najstariji me\u0111u njima je kameni most iz osmanskog razdoblja, vjerojatno izgra\u0111en u 18. stolje\u0107u. Ovaj most je slu\u017eio kao dio va\u017enih trgova\u010dkih i putni\u010dkih pravaca koji su povezivali Sarajevo s unutra\u0161njo\u0161\u0107u zemlje.<\/p>\n\n\n\n Most had\u017ei Salih-age Semiza \u2013 kamena \u0107uprija iz razdoblja Osmanskog carstva<\/strong><\/p>\n\n\n\n U blizini samog u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu nalazi se kameni most koji predstavlja jedno od najzna\u010dajnijih arhitektonskih naslije\u0111a osmanskog razdoblja u ovom kraju. Most je sagradio had\u017ei Salih-aga Semiz, ugledni vakif, zemljoposjednik i trgovac po kojem je i naselje dobilo ime.<\/p>\n\n\n\n Sagra\u0111en u 18. stolje\u0107u (po Kre\u0161evljakovi\u0107u izme\u0111u 1760. i 1777. godine, op. a.) most je vjekovima povezivao trgova\u010dke puteve koji su vodili od Sarajeva prema Visokom, Vare\u0161u, Olovu i dalje prema istoku. Gra\u0111en od tesanog kamena, s elegantnim lukovima i skladnim proporcijama, predstavlja karakteristi\u010dan primjer osmanske mostogradnje, u funkciji i estetici.<\/p>\n\n\n\n Kameni most podignut je s jednim polukru\u017enim lukom i uzlazno-silaznom linijom, karakteristi\u010dnom za osmansku mostogradnju. Ritam luka raste od krajeva prema sredini, kako u rasponu od 8 metara, tako i u visini od 4 metra, stvaraju\u0107i prepoznatljivu, prema sredini uzdignutu i blago prelomljenu niveletu mosta.<\/p>\n\n\n\n Sa ju\u017ene strane mosta ugra\u0111en je kru\u017eni otvor za odvod buji\u010dnih voda. Most je gra\u0111en od klesanih komada doma\u0107eg kre\u010dnjaka vezanih kre\u010dnim malterom. Najvjerojatnije je djelo doma\u0107ih neimara, izra\u0111eno prema nacrtima proisteklim iz \u0161kole nekog od poznatih osmanskih graditelja mostova.<\/p>\n\n\n\n Kolovoz \u0161irok 3,5 metara, koji je ranije bio poplo\u010dan kaldrmom, izveden je od tesanih drvenih greda s jednostavnom drvenom ogradom. U prirodnom ambijentu kroz koji proti\u010de potok Ljubina, na bre\u017euljku u blizini mosta, had\u017ei Salih-aga Semiz sagradio je ve\u0107i han. Sredinom prve polovice 19. stolje\u0107a, tijekom topografskih mjerenja Bosne i Hercegovine koje je vr\u0161io Geografski institut Austrijsko-ugarske Monarhije, u kartama je zabilje\u017eena nova topografska oznaka \u2013 Han Semizovac<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, han je sru\u0161en 1947. godine tijekom izgradnje \u017eeljezni\u010dke pruge normalnog kolosijeka.<\/p>\n\n\n\n Godine 1925. Gra\u0111evinska direkcija iz Sarajeva izradila je projekt za izgradnju puta Semizovac\u2013Ilija\u0161, \u0161irine 6 metara, budu\u0107i da je postoje\u0107i most bio \u0161irok svega 3,5 metara, planirana je njegova rekonstrukcija. Tako je uz stari most izgra\u0111en novi, identi\u010dnih gabarita, ali sa \u0161irim kolovozom od 6 metara. Tijekom ovih radova djelomi\u010dno je zatrpan kru\u017eni otvor za odvod vode, a potpuno je prekriven 1941. godine, prilikom izgradnje betonskog bunkera.<\/p>\n\n\n\n Drvena ograda zamijenjena je betonskim korkalukom, koji je danas znatno o\u0161te\u0107en uslijed brojnih gra\u0111evinskih intervencija prilikom polaganja cijevi, kablova i sli\u010dnih infrastrukturnih radova.<\/p>\n\n\n\n \u017deljezni\u010dki most uzanog kolosijeka (1882) \u2013 razdoblje Austrougarskog Carstva<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017deljezni\u010dki most u Semizovcu izgra\u0111en je 1882. godine u okviru velikog infrastrukturnog projekta iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije, za potrebe uske (uskotra\u010dne) pruge Bosanski Brod \u2013 Zenica \u2013 Sarajevo. Ova pruga bila je klju\u010dna za povezivanje unutra\u0161njosti Bosne i dalje prema jugu s va\u017enim trgova\u010dkim i industrijskim centrima.<\/p>\n\n\n\n Most je gra\u0111en kao \u017eeljezna konstrukcija du\u017eine oko 22 metra s kamenim osloncima, karakteristi\u010dna za \u017eeljezni\u010dku infrastrukturu iz tog razdoblja. Konstrukcija mosta direktno je transportirana iz austrijskih \u010deli\u010dana. Na njemu su, uz specijalne izvo\u0111a\u010de za \u017eeljezo, radile jedna skupina zakiva\u010da koja je izvela preko tisu\u0107u zakivki.<\/p>\n\n\n\n Tijekom desetlje\u0107a slu\u017eio je za prijevoz robe i putnika, te je zna\u010dajno pridonio razvoju lokalne privrede, osobito iskori\u0161tavanju \u0161uma i ruda u okolici. Nakon ukidanja uskog kolosijeka u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, most nije demontiran, ve\u0107 je ostao sa\u010duvan kao autenti\u010dni spomenik tehni\u010dkog i industrijskog naslije\u0111a. Danas stoji kao nijemi svjedok jedne epohe, podsje\u0107aju\u0107i na intenzivan industrijski razvoj koji je Austro-Ugarska pokrenula na ovim podru\u010djima.<\/p>\n\n\n\n Armirano-betonski most iz 1947. \u2013 razdoblje socijalisti\u010dke Jugoslavije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tre\u0107i most, izgra\u0111en 1947. godine, sagra\u0111en je za potrebe pruge normalnog kolosijeka unutar poznatog projekta Omladinske \u017eeljeznice \u0160amac\u2013Sarajevo. Most su gradile omladinske brigadice entuzijasta, kao simbol poslijeratne obnove, bratstva i jedinstva. Izra\u0111en je od armiranog betona, u skladu s modernisti\u010dkim principima socijalisti\u010dke arhitekture i tehnolo\u0161kim napretkom. I danas slu\u017ei svojoj svrsi. Most se redovno odr\u017eava od strane gra\u0111evinske slu\u017ebe ispred \u017deljeznica Federacije BiH.<\/p>\n\n\n\n Betonski bunkeri iz ratnog razdoblja \u2013 NDH<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dva betonska bunkera u blizini u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu potje\u010du iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Gra\u0111eni su odmah (1941) nakon ulaska Njema\u010dkih okupacionih snaga u Sarajevo. Jedan je manji s tri pu\u0161karnice (\u0161titio prugu i cestu Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107), dok je drugi bunker ve\u0107ih dimenzija s \u010detiri pu\u0161karnice koji je \u0161titio cestu i glavni kolosijek (Sarajevo \u2013 Podlugovi, sjever-jug). Sli\u010dni bunkeri su gra\u0111eni du\u017e \u017eeljezni\u010dke pruge Sarajevo – Doboj kao va\u017ena prometnica radi za\u0161tite od mogu\u0107ih napada ili diverzija.<\/p>\n\n\n\n Kao zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dva mosta koja svjedo\u010de o Osmanskom i Austrougarskom graditeljstvu danas se nalaze u zapu\u0161tenom i degradiranom stanju, \u0161to prijeti njihovom potpunom uru\u0161avanju. Upornjaci mostova su podrivani uslied \u010destih buji\u010dnih poplava potoka Ljubine. Temelji mostova, zajedno s bunkerima, su destabilizirani, a u njima raste granje i korijenje, \u0161to dodatno razara strukturu.<\/p>\n\n\n\n Konstrukcija \u017eeljeznog mosta dodatno je optere\u0107ena trulim granama i starim deblima koja su se naslonila na most. Prilaz mostu gotovo je nemogu\u0107 zbog nepropusne i bujne vegetacije, pa je prepu\u0161ten propadanju, bez ikakvog znaka brige, nadzora ili odr\u017eavanja.<\/p>\n\n\n\n Iz temelja kamennog mosta ni\u010du drve\u0107e i grmlje, \u010diji korijeni o\u0161te\u0107uju zidanu strukturu. Vegetacija se uvla\u010di u spojeve kamenih blokova, izazivaju\u0107i mehani\u010dko i kapilarno o\u0161te\u0107enje. Ogradni zid (gra\u0111en prilikom rekonstrukcije 1925. godine, op. a.) popucao je i u lo\u0161em je stanju, tako da je most bez ikakve za\u0161tite, \u010di\u0161\u0107enja ili konzervacije. Most i danas slu\u017ei kao drumska komunikacija (slijepi put) za manje naselje u ulici Stara \u017eeljezni\u010dka stanica.<\/p>\n\n\n\n Ovaj mikro-lokalitet u Semizovcu, sa tri mosta, tri imperije\/ure\u0111enja, tri razli\u010dite tehnologije i materijala s bunkerima, mogao bi postati kulturno-povijesni park, s \u0161etnicom, informativnim plo\u010dama i turisti\u010dkim turama. Savr\u0161en je za edukaciju, turizam, arhitektonske studije i kulturno pam\u0107enje.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Ovaj skromni istra\u017eiva\u010dki rad, kojeg smo prezentirali ovim \u010dlankom, zavr\u0161avamo s iskrenom zahvalom prema djelatnicima Arhiva BiH u Sarajevu, bez \u010dije pomo\u0107i u preporuci kori\u0161tenja dostupne bibliotekarske gra\u0111e i odobrenja za prezentaciju gore navedenih skica i planova, ne bi bila mogu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n LITERATURA<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture2-1024x492.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture3-1024x944.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture4-1024x649.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture5.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture6-1024x722.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture7-1024x604.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture8-1024x387.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture9-1024x388.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture10-1024x425.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture11-1024x426.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture12-1024x274.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture13-1024x354.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture14-1024x723.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture15-1024x393.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture16-1024x668.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture17-1024x701.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture18-1024x337.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture19-1024x685.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture20-1024x676.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture21-1024x821.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture22-1024x722.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture23-1024x695.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture24-1024x479.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture25-1024x862.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture26-1024x463.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture27-1024x480.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture28-1024x566.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture29-1024x632.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture30-1024x388.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture31-1024x618.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture32-1024x380.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture33-1024x550.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture34-1024x831.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture35-1024x639.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture36-1024x725.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture37-1024x832.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture38-1024x676.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture39-1024x689.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture40-1-1024x686.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture41-1024x797.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture42-1024x734.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture43-1024x707.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture44-1024x446.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture45-1024x722.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture46-1024x720.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture47-1024x719.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture48-1024x653.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture49-1024x724.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture50-1024x656.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n\n