![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture1-1024x594.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nIzgradnja trase du\u017eine od 78,6 km, \u010diji je glavni projekat izradila gra\u0111evinska firma \u201eH\u00fcgel & Sager\u201c, izvr\u0161ena je po naredbi i pod vo\u0111stvom k.u.k. Ministarstva rata Monarhije, ugovorena sa \u201eBauunternehmen M. Gerstle & Comp.\u201c u iznosu od 3.785.209 forinti, uklju\u010duju\u0107i otkup zemlji\u0161ta i realizaciju svih gra\u0111evinskih radova.<\/p>\n\n\n\n
Kao osnovno sredstvo koristio se mehani\u010dki teodolit (sa obi\u010dnim pove\u0107alom ili jednostavnim mikroskopom, op. a.) zatim od vrpce za mjerenje du\u017eine i mjerne letve. Tokom direktnog mjerenja preko privatnog vlasni\u0161tva (ba\u0161\u010de, livade i sl.) obavezno je bio prisutan mjesni muktar ili knez koji su svojim prisustvom i potpisom garantirali pravedno izmjereno zemlji\u0161te i kona\u010dnu pogodbenu cijenu. Eksproprijacija i terensko mjerenje zemlji\u0161ta nastavili su preko Hana Semizovca, Reljevo Dvori, Ilid\u017ea-Crnotica (od 1900. godine nosi naziv Rajlovac, op. a.), Alipa\u0161in Most do Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n Sa leve i desne strane budu\u0107e trase, od stanice Vogo\u0161\u0107a (u prostornom kilometru od 61+200 do 64+730, op. a.) nalazili su se slede\u0107i hanovi: Han Male\u0161i\u0107i, Han Balibega Bali\u0107a, Han Hrastovac, Han Semizov, Han \u010cebi\u0107 i Han \u010cur\u0107in. Najpoznatiji tog vremena bio je Han Semizov izgra\u0111en izme\u0111u 1760. i 1777. godine (po H. Kre\u0161evljakovi\u0107u, op. a.), kojeg je sagradio i uvakufio had\u017ei Salih-aga Semiz, trgovac i zemljoposjednik iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n Po zavr\u0161etku radova i izvr\u0161ene kolaudacije izgra\u0111ene \u017eeljezni\u010dke trase i pomo\u0107nih objekata, dana 4. oktobra 1882. godine, odr\u017eana je sve\u010danost povodom otvaranja pruge uzanog kolosijeka Zenica \u2013 Sarajevo uz prisustvo svih najvi\u0161ih du\u017enosnika bosanskih vojnih i civilnih vlasti, na \u010delu sa austrougarskim generalom i poglavarom Zemaljske vlade u Bosni i Hercegovini (1882-1903), barunom Johanom Appelom (Johann von Appel, 1826.-1906.<\/em>). \u017deljezni\u010dka pruga je predata u upotrebu i slu\u017ebeno pu\u0161tena u javni saobra\u0107aj dana 5. oktobra 1882. godine.<\/p>\n\n\n\n Izgradnja pruge \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 (Semizovac) \u2013 \u010cevljanovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n Po\u010detkom 1884. godine, uprava carske i kraljevske bosanske \u017eeljeznice (k.k. BB \/ 1878.-1895.<\/em>) dobila je naredbu od zajedni\u010dkog ministra finansija Kalay (ma\u0111. K\u00e1llay B\u00e9ni ili Benjamin von K\u00e1llay,<\/em> 1839.-1903, koji je bio zajedni\u010dki ministar finansija Austrougarske Monarhije i kao takav upravnik nad Bosnom i Hercegovinom, op. a.) da hitno planiraju i zapo\u010dnu izgradnju \u017eeljezni\u010dke transportne komunikacije od mjesta Han Semizovca, u daljnjem tekstu Semizovca, do mjesta \u010cevljanovi\u0107. Va\u017enost ovog projekta, kako stoji u obrazlo\u017eenju, \u201eza neophodan transport rude mangana\u201c iz rudokopa \u010cevljanovi\u0107a prema \u017eeljezni\u010dkoj stanici Vogo\u0161\u0107a, odnosno Bosanskom Brodu i dalje na zapad prema \u010deli\u010danama Austrougarske Monarhije.<\/p>\n\n\n\n Izgradnjom industrijske pruge, znatno bi se olak\u0161ala eksploatacija \u0161uma u slivu rijeke Ljubine i njenog \u0161ireg gravitacionog podru\u010dja, kao \u0161to su Ozrenska planina, Kalina \u2013 Bio\u0161tica, Ra\u010da \u2013 Kalina, Duboki Potok, Lipnik \u0161uma (Podlipnik), te unutar sliva potoka Pova\u010da i Ra\u010da.<\/p>\n\n\n\n Gradnju pruge delimi\u010dno bi finansirala firma za rudarska poduhvata, u daljem tekstu Zadruga \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”<\/em>) sa sedi\u0161tem u Vogo\u0161\u0107i, dok bi ostatak finansirala Zemaljska vlada BiH.<\/p>\n\n\n\n Tehni\u010dki, projektovana trasa nosila je naziv \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107\u201c.<\/strong> Ovaj naziv bi\u0107e zabele\u017een u mnogim dokumentima, sada arhivskom materijalu, pa \u0107e ga mnogi autori knji\u017eevnih izdanja i izvorno navoditi. Da ne bi do\u0161lo do zabune, \u017eeljezni\u010dka stanica Vogo\u0161\u0107a (1882) nalazila se sjeverozapadno (u blizini Ilija\u0161a, op. a.), dok je dana\u0161nje gradsko naselje Vogo\u0161\u0107a jugoisto\u010dno od dana\u0161njeg Semizovca.<\/p>\n\n\n\n Ovaj istra\u017eiva\u010dki rad fokusira se na opis u fazi izgradnje ‘rudni\u010dke’ \u017eeljezni\u010dke pruge od mjesta odvajanja od glavne pruge, odnosno od (Han) Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a. Ina\u010de, kroz selo (Han) Semizovac prolazila je ve\u0107 izgra\u0111ena pruga glavnog pravca Bos. Brod \u2013 Zenica \u2013 Sarajevo (1882), tako da dio od Vogo\u0161\u0107e do mjesta odvajanja, u du\u017eini od otprilike 1700 metara, nije predmet ovog istra\u017eivanja. Vjerovatno su tada\u0161nji dr\u017eavni slu\u017ebenici, radi lak\u0161eg razumijevanja u tehni\u010dko-topografskom smislu, naziv za projektovanu rudni\u010dku trasu koristili \u017eeljezni\u010dku stanicu Vogo\u0161\u0107a kao po\u010detnu ta\u010dku.<\/p>\n\n\n\n Zemljani radovi (donji stroj) Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107 zapo\u010deli su po\u010detkom septembra 1884. godine i zavr\u0161eni su krajem decembra iste godine. Zbog veoma o\u0161tre zime (do 23 stepeni ispod nule) i obilnih sne\u017enih padavina, radovi su nastavljeni u januaru 1885. godine na postavljanju tucanika i drvenih pragova sa \u0161inama. Kompletni radovi su zavr\u0161eni 24. januara, dok \u0107e 25. januara tehni\u010dko-prijemna komisija iza\u0107i na teren i nakon ‘tehni\u010dko-policijskog’ uvi\u0111aja potpisati zavr\u0161ni dokument o primopredaji (kolaudacija) izme\u0111u investitora i gra\u0111evinske firme. Ovim \u010dinom, 26. januara 1885. godine, izgra\u0111ena pruga je zvani\u010dno pu\u0161tena u redovan saobra\u0107aj.<\/p>\n\n\n\n Tehni\u010dki podaci<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odvojak od glavne pruge (na prostornom km 63+400 od Zenice, op. a.) mesto Semizovac nalazi se na 471 metru nadmorske visine, a mesto \u010cevljanovi\u0107 na 734 metra. Izgradnja trase gradila bi se u slivu potoka Ljubine, odnosno strmom Ljubinskom dolinom u pravcu \u010cevljanovi\u0107a, du\u017einom od 20 km i 467 metara (do zavr\u0161etka izlaznog kolosijeka stanice, op. a.).<\/p>\n\n\n\n Kao donji stroj, na du\u017eini trase od 14 km upotrebljen je postoje\u0107i drum, dok su na ostalih 6,5 km izvr\u0161eni zemljani radovi kako bi se pro\u0161irila postoje\u0107a cesta, a na nekim mjestima vr\u0161ene su i izmjene toka potoka Ljubine. Na celoj trasi ima 237 krivina sa minimalnim radijusom od 40 m i 25 otvorenih propusta. Nose\u0107e konstrukcije mostova su drvene, dok su mostni upornjaci i ostale in\u017eenjerske konstrukcije bile suhozidne. Uspon trase je od 10\u2030 do maksimalnih 25\u2030, a \u0161irina kolosijeka od 670 mm. Ugra\u0111ene \u0161ine bile su tipa IV, tj. 15 kg po metru du\u017eine. Ove \u0161ine otkupljene su sa lagera Bosnabahna koje su uklonjene sa pruge Novoselo \u2013 Derventa i Velika \u2013 Kotorsko (na pruzi Bos. Brod \u2013 Doboj, op. a.).<\/p>\n\n\n\n U stanicama Ljubina i \u010cevljanovi\u0107i izgra\u0111ene su drvene ku\u0107e za radnike i vodovode. U stanici Semizovac (misli se na stanicu kod rudni\u010dke zgrade za separaciju, odvojak \u2013 stanica 200 m, op. a.) nalazio se jedan rezervoar od 13 m\u00b3 vode (gravitaciona voda) i jedan vodonapojnik u protoku od 1,5 minuta po kubnom metru. Ljubina ima rezervoar od 4 m\u00b3 i vodonapojnik od 3,3 minute po kubnom metru, dok je u \u010cevljanovi\u0107ima rezervoar od 13 m\u00b3 (gravitaciona voda) i protok vodonapojnika od 1 minute po kubnom metru. Ispred ovih stanica, na mimoilaznim kolosijecima, postavljene su drvene barijere radi zaustavljanja eventualnih odbjeglih teretnih vagona. Stanice Semizovac i \u010cevljanovi\u0107i imale su \u010distili\u0161ta za vatra i ugljen. Nijedna stanica nije imala okretnicu ili triangulu (okretanje tendera lokomotive, op. a.).<\/p>\n\n\n\n Du\u017eina trase od Semizovca (nult km) do Ljubine je 9 km + 523 m, do Srednjeg 16 +169 i do \u010cevljanovi\u0107a 20 +252 km (do stani\u010dne zgrade, op. a.). Vo\u017enja do \u010cevljanovi\u0107a uz uspon traje oko 83 minuta, a nazad (pad pruge) oko 61 minut. Propisano je da najvi\u0161e deset natovarenih kola mo\u017ee voziti ‘nizbrdo’, dok uzbrdo dozvoljeno je do 20 kola. Dva para vozova su svakodnevno vozila, ali samo tijekom dana. Broj kolosijeka na stanicama je: Semizovac, Ljubina, Srednje i \u010cevljanovi\u0107i po dva, s tim da je u stanici \u010cevljanovi\u0107i izgra\u0111ena posebna rampa i kolosijek za utovar iskopane rude u teretne vagone (\u201eErzewerks\u201c<\/em>).<\/p>\n\n\n\n Ukupni tro\u0161ak izgra\u0111ene trase sa pomo\u0107nim objektima bio je 118.198,93 forinti. Rudarskoj zadruzi \u201eBosnia\u201c odmerena je \u201estandardna\u201c vozarina od 0,125 kruna po kilometru. Zauzvrat, Zadruga \u201eBosnia\u201c je \u017eeljeznici Bosnabahn garantovala godi\u0161nji prihod od prevoza tereta od 1.575 guldena. Organizacija saobra\u0107aja sa parnom vu\u010dom obavljana je ispred k. i k. Bosnabahna.<\/p>\n\n\n\n Eksproprijacija zemlji\u0161ta<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017deljezni\u010dka pruga \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107i\u201c smje\u0161tena je djelomi\u010dno u vlasni\u0161tvu dr\u017eavnog erara, dok se preostali dio nalazi na privatnom posjedu. Uvidom u arhivsku dokumentaciju navest \u0107emo podatke koji se odnose na privatne parcele po\u010dev\u0161i od Semizovca prema \u010cevljanovi\u0107ima. Parcela Mujage Semiza od 660 m2<\/sup> (Mujaga Semiz u zemlji\u0161nom postupku je upravnik zadu\u017ebinskog imanja-vakufa had\u017ei Salih-age Semiza, op. a.) na kojoj se nalazi stra\u017earska ku\u0107ica br. 70 desne obale i ulaska potoka Ljubine u rijeku Bosnu. Parcela udovice D\u017eemije Krki\u0107 od 350 m2<\/sup> (na kojoj se nalazi sporedni kolosijek za manipulaciju).<\/p>\n\n\n\n Parcela-vlasnik Pa\u0161o Lukovac 1800 m2<\/sup> (zgrada rudni\u010dke kantine i \u017dandarmerije iz 1907.\/08. godine, danas stambeni objekti, op. a.). Parcela od Osmi\u0107 Nazifa 4779 m2<\/sup>. Parcela ‘pod ljutom stranom’, vlasnik Pa\u010do Avdia 2815 m2<\/sup>, zatim ‘Gornja Luka’ 279 m2<\/sup> ; ‘Fatinica Luka’ 1261 m2<\/sup> i ‘Kod Mlina’ 264 m2<\/sup>. Parcela od had\u017ei Mujaga Osmi\u0107 4779 m2<\/sup>, parcela-vlasnica D\u017eemija Krki\u0107 1920 m2<\/sup>, parcela-vlasnik Jakob Usper 1400 m2<\/sup>, parcela br. 5. vlasnik Hamid Trebinjac 4725 m2<\/sup>, parcela br. 6. 2600 m2<\/sup> i parcela br. 11. 900 m2<\/sup>. Parcela br. 12. vlasnik Esad efendi Kulovi\u0107 2779 m2<\/sup>, parcela br. 13. vlasnik Salih Male\u0161evi\u0107 3064 m2<\/sup>, parcela br. 14. vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 3159 m2<\/sup>. Parcela br. 15, vlasnik Esad efendi Kulovi\u0107 6417 m2<\/sup>, parcela br. 16. vlasnik Agan \u010cehai\u0107 1800 m2<\/sup>.<\/p>\n\n\n\n Parcela br. 17. vlasnik Ali Penava 711 m2<\/sup>, parcela br. 18. vlasnik Salih Male\u0161evi\u0107 810 m2<\/sup>, parcela br. 19. vlasnici Fata i Dragija \u010cehaji\u0107 1800 m2<\/sup>, parcela br. 20. vlasnik Agan \u010cehaji\u0107 649 m2<\/sup>, parcela br. 21. vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 210 m2<\/sup>. Parcela br. 22., vlasnik Mehmet Penava 280 m2<\/sup>. Parcela br. 23., vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 684 m2<\/sup>, parcela br. 24. vlasnik Agan \u010cehaji\u0107 238 m2<\/sup>. Parcela br. 25., vlasnik Halil Male\u0161evi\u0107 216 m2<\/sup>, parcela br. 26. od 1820 m2<\/sup> i br. 27. od 300 m2<\/sup> vlasnik Hasan Heri\u0107. Parcela br. 28., vlasnik Avdia Spahi\u0107 300 m2<\/sup>, parcela br. 29., vlasnik Mehmed-aga Bajramovi\u0107 1080 m2<\/sup>, parcela br. 30., vlasnik muktar Husein Spahi\u0107 1845 m2<\/sup>.<\/p>\n\n\n\n Katastarska op\u0107ina br. 31. vlasnik Mustafa Spahi\u0107, 900 m2<\/sup>; katastarska op\u0107ina br. 32. vlasnik Osman Spahi\u0107, 1300 m2<\/sup>; katastarska op\u0107ina br. 34. vlasnik Avdija Spahi\u0107, 560 m2<\/sup>; katastarska op\u0107ina br. 35. vlasnik Hasan Spahi\u0107, 560 m2<\/sup>; katastarska op\u0107ina br. 36. vlasnik Osman Spahi\u0107, 960 m2<\/sup>. Katastarska op\u0107ina br. 37. vlasnik Mustafa Spahi\u0107, 1760 m2<\/sup>; katastarska op\u0107ina br. 38. vlasnik Dervi\u0161 Rizvi\u0107, 840 m2<\/sup>. Grund – Katastarska op\u0107ina Ljubina Thale br. 39. vlasnik Mehmed Kre\u0161evljakovi\u0107, 3732 m2<\/sup> i 3874 m2<\/sup>. Katastarska op\u0107ina br. 40. vlasnik Huso Abad\u017ei\u0107, 585 m2<\/sup>; katastarska op\u0107ina br. 42. a, b, c, i d, vlasnici Salih-beg i Husein-beg Halilbegovi\u0107, 1820 m2<\/sup>. Ove parcele prostiru se od km du\u017enog 19+700 do izlaznih skretnica stanice \u010cevljanovi\u0107 na km 20+467. Ove parcele prote\u017eu se od du\u017enog km pruge 19+700 do izlaznih skretnica stanice \u010cevljanovi\u0107 na km 20+467.<\/p>\n\n\n\n Sve eksproprisane parcele uredno su uknji\u017eene u Katastar za nekretnine u periodu od 1882. do 1885. godine u Sarajevu. Iz gore objavljenog spiska mo\u017ee se primijetiti da su me\u0111u vlasnicima parcela bili najistaknutiji predstavnici iz uglednih<\/em> sarajevskih porodica, kao \u0161to su Mehaga (Mehmed) Kre\u0161evljakovi\u0107, koji je otac Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a (1888\u20131959), uglednog histori\u010dara i akademika iz Sarajeva. Mehmed se bavio trgovinom gvozdenom robom (tradicija njihovih predaka koju su donijeli sa sobom iz Kre\u0161eva, op. a.) pa je vjerovatno, otkupiv\u0161i parcelu uz potok Ljubinu kod \u010cevljanovi\u0107a, tu sagradio (ili otkupio\u2014postao suvlasnik i sl. op. a.) ‘majdan’ sa vignjom za topljenje i preradu \u017eeljezne rude. Kovanjem \u017eeljeza pomo\u0107u ‘stupe’ (stupa\u2014nalik vodenici gdje se pomo\u0107 zglobnih nastavaka pokretao malj za obradu \u017eeljeza, op. a.) izra\u0111ivao je predmete za \u0161iru upotrebu.<\/p>\n\n\n\n Esad-beg Kulovi\u0107 (1859-1917), pesnik, prevodilac i javni radnik. Bio je gradona\u010delnik Sarajeva od 1905. do 1910. godine. Njegova parcela nalazila se na izlazu iz Srednjeg, u blizini stare drvene d\u017eamije. U blizini te parcele dao je sagraditi ku\u0107u za odmor dr. Johanu Pavlikovu, koji je obavljao funkciju glavnog lekara dr\u017eavnih \u017eeljeznica. Ta gra\u0111evina (sagra\u0111ena izme\u0111u 1910. i 1912.) dugo vremena nosila je naziv \u201ePavlikova vila\u201c. Mo\u017eemo pretpostaviti da su obojica vikendom zajedno putovali vozom do svojih parcela u najlep\u0161e vreme u prole\u0107e. Tu bi se dru\u017eili u hladu kraj \u010diste i bistre vode potoka Ljubine. U blizini \u017eeljezni\u010dke stanice \u010cevljanovi\u0107, austrougarski industrijalac August Braun, posedovao je parcelu u svrhu dovoza i skladi\u0161tenja trupaca. Ugovorenu se\u010du (putem licitacije \u0161umskog podru\u010dja Vu\u010dja Luka, op. a.) i dovoz izvr\u0161eni su ispred \u0160umske uprave u Srednjem, isti trupci su tovareni u dr\u017eavne vagone i transportovani u Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n Sarajlija Salomon Levi Sadi\u0107 (1829.-?) porijeklom iz \u010ce\u0161ke, Karlove Vari, posjedovao je ogromnu parcelu koja se protezala od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a (na desnoj obali potoka Ljubina). Jedan od njegovih sinova (otac \u010detiri sina i dvije k\u0107erke, op. a.), Abraham-Avram Levi Sadi\u0107, poznat je po osnivanju fabrike \u010darapa \u201eKlju\u010d\u201c u Sarajevu 1896. godine.<\/p>\n\n\n\n Produ\u017eenje pruge od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prema naru\u010denoj izradi projekta za \u017eeljezni\u010dku trasu Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107, ura\u0111en je i idejni projekt za produ\u017eenje trase od \u010cevljanovi\u0107a do Olova. Godine 1885. godine, od ovog projekta \u0107e odustati Dr\u017eavne \u017eeljeznice Bosnabahna zbog slabog interesa stranih investitora. Olovo \u0107e, godine 1901.\/02., biti povezano \u017eeljezni\u010dkom linijom \u201eZavidovi\u0107i \u2013 Olovo \u2013 Han Pijesak \u2013 Kusa\u010de\u201c.<\/p>\n\n\n\n Putem javnog nadmetanja firma – Konzorcij \u0160vejda & Kalmut dobila je dozvolu za eksploataciju \u0161umskog podru\u010dja Lipnik \u0161uma. Projektirana \u0161umska trasa protezala bi se od Lipnika do mjesta Ivan\u010di\u0107i u du\u017eini od 11 km. Sa Zemaljskom vladom u Sarajevu potpisan je ugovor u kome se firma obavezuje da \u0107e finansirati izgradnju, odnosno produ\u017eenje \u017eeljezni\u010dke pruge od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a u du\u017eini od oko dva kilometra. Izgra\u0111ena pruga pu\u0161tena je u saobra\u0107aj 15. maja 1894. godine. Ova trasa bi\u0107e otkupljena u korist bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica (BHStB) 1897. godine.<\/p>\n\n\n\n U Kraljevini SHS\/Jugoslaviji \u0161umska pruga Ivan\u010di\u0107i \u2013 Podlipnik u du\u017eini od 11 km, godine 1922. je data u zakup firmi \u201eDr Luka \u010cabraji\u0107 i drugi\u201c iz Sarajeva (od 1926. \u201e\u0160IP \u201eOzren\u201c iz Srednjeg\u201c, op. a.). Pruga, ina\u010de na parnu vu\u010du, bi\u0107e produ\u017eavana i zajedno sa ograncima bila je duga\u010dka 20,9 km. Ova \u0161umska pruga poslije rata (1918) bila je u vlasni\u0161tvu Direkcije dr\u017eavnih rudnika u Sarajevu, ali se i dalje odvijao transport drvne mase prema Ivan\u010di\u0107ima i Srednjem. Poslije rata (1945) data je na upravljanje \u0160umskoj direkciji Srednje.<\/p>\n\n\n\n Pobo\u010dne linije glavne pruge \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a (Semizovac) – \u010cevljanovi\u0107\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na osnovu slobodnih pogodbi, u slivu potoka Ljubine, zaklju\u010divani su dugoro\u010dni ugovori o eksploataciji \u0161uma u okviru erarskih \u0161umskih re\u017eijskih poslova. Primat nad transportom rude mangana ubrzo \u0107e preuzeti pune kompozicije natovarene drvnim sortimentima. Zahvaljuju\u0107i ulaganju stranih investicija u blizini potoka Ljubine, gradi\u0107e se pilane sa pomo\u0107nim objektima i tvorni\u010dki kolosijeci. Prvi ugovor zaklju\u010den je sa privatnom firmom \u201eF. Steinmetz & Komp\u201c iz Sarajeva 1886. godine.<\/p>\n\n\n\n Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & komp.\u201c \u2013 Pilana u Srednjem kod Sarajeva<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n Pred sam kraj devetnaestog veka, preduze\u0107e je sagradilo prvu pilanu na vodeni pogon uz potok Ra\u010du (lijeva pritoka rijeke Ljubine) kod Srednjeg. Prilikom izgradnje pilane, instaliran je i pu\u0161ten u rad jedan gater venecijaner. Kasnije, potpisivanjem ugovora o eksploataciji \u0161uma sa Zemaljskom vladom (1901. godine), instaliran je i drugi gater.<\/p>\n\n\n\n Nepotrebna oblovina snadbijevala se iz \u0161umskog podru\u010dja Ra\u010da \u2013 Kalina (\u0161uma Laze i Lipnik) sa godi\u0161njim kapacitetom od oko 2.400 m\u00b3 obra\u0111enog \u010detinarskog drveta. Oblovina do pilane dopremala se vodnim drvenim ‘ri\u017eama’ (W\u00e4ssriger Holzreis<\/em>), a pilanska prerada transportovana je \u0161umsko-rudni\u010dkom uskotra\u010dnom prugom do Semizovca, odnosno do Sarajeva, franko skladi\u0161ta drva u Ferhadiji. Pilana je radila do kraja 1917. godine, kada je prodana, a kupio ju je Danilo \u0106orovi\u0107 iz Sarajeva. <\/p>\n\n\n\n \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, – Eksploatacija \u0161ume u \u0161umskog podru\u010dju sliva potoka Pova\u010da<\/strong><\/p>\n\n\n\n Za kontinuirani rad sagra\u0111ene pilane u Sarajevu (Ko\u0161evski potok, op. a.), sa potrebnom oblovinom, preduze\u0107e je snabdijevano od erarskog re\u017eijskog poslovanja \u0160umske uprave Sarajevo iz ugovornog \u0161umskog podru\u010dja sliva potoka Pova\u010da.<\/p>\n\n\n\n Godine 1898, slobodnom pogodbom, preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c sa Zemaljskom vladom Bosne i Hercegovine zaklju\u010dilo je dugoro\u010dni ugovor o desetogodi\u0161njoj eksploataciji 40.000 \u2013 60.000 m\u00b3 korisnog \u010detinarskog drveta iz \u0161uma koje su se nalazile u gravitacionom podru\u010dju potoka Pova\u010da, desne pritoke rijeke Ljubine. Te \u0161ume su bile izdvojene i rezervisane za iskori\u0161tavanje u re\u017eiji \u0161umske uprave u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n Iste godine, na u\u0161\u0107u potoka Pova\u010da u rijeku Ljubinu, preduze\u0107e \u0107e sagraditi pilanu na vodeni pogon sa jednim instalisanim gaterom venecijanerom. Jedan dio pilanske oblovine prera\u0111ivao se u ovoj pilani, a ostatak sa prera\u0111enom oblovinom transportovan je \u017eeljeznicom (Ljubina \u2013 Semizovac \u2013 Sarajevo) na stovari\u0161te parne pilane u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n Za potrebe transporta se\u010di\u0161tenog \u0161umskog drveta do pilane, na u\u0161\u0107u potoka Pova\u010da u potok Ljubinu, preduze\u0107e je sagradilo gravitacionu prugu (kotura\u010du) u du\u017eini od 7.3 km, odnosno 7,2 km ‘glavne’ i 0.10 km krilne pruge pod radnim nazivom \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c. Sje\u010diva masa do pilane transportovala se pomo\u0107u dvadeset \u201etruck\u201c<\/em> vagona, jakih osovina promjera od 70 mm, nosivost oko 7 tona tereta. Vrijednost investicije cca 60.000 kruna.<\/p>\n\n\n\n Ova krilna pruga vodila je od pilane do spoja sa rudni\u010dkom prugom Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107. Od ovog spoja i dalje dr\u017eavnom prugom vodila je (oko 1500 m) do \u017eeljezni\u010dke stanice Ljubina. Iz stanice Ljubina formirana kompozicija se otpremala do stanice Semizovac (oko 9,5 km) do spoja sa \u00abmagistralnom\u00bb prugom Bos. Brod \u2013 Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n Posle isteka desetogodi\u0161njeg roka (1908. godine), preduze\u0107u je naknadnim ugovorom ustupljeno jo\u0161 30.000 m\u00b3 \u010detinarskog korisnog drveta iz istog ugovornog podru\u010dja u trajanju od tri godine (do 1911. godine). Tokom trajanja ugovora (1898-1911), preduze\u0107e je ukupno posjeklo oko 80.000 m\u00b3 \u010detinarskog drveta, od \u010dega je prera\u0111eno otprilike 35.000 m\u00b3 rezane gra\u0111e. Ve\u0107i dio rezane gra\u0111e kori\u0161ten je u vlastitoj tvornici namje\u0161taja, dok je manji dio bio predmet izvoza u inostranstvo.<\/p>\n\n\n\n Firma Feltrinelli Giuseppe & komp, Milano<\/strong><\/p>\n\n\n\n U jesen 1889. godine zaklju\u010den je ugovor izme\u0111u Zemaljske vlade za BiH i firme Feltrinelli Giuseppe & komp, na petnaestogodi\u0161nju (1899 \u2013 1914) isporuku \u010detinarskih trupaca (jela i smr\u010da, op. a.) izra\u0111ivanih u re\u017eiji \u0161umske uprave u Sarajevu. Ugovoreno \u0161umsko podru\u010dje nalazilo se u gravitacionom podru\u010dju potoka Ljubine, izme\u0111u Srednjeg i \u010cevljanovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Firma je stavila zemaljskom eraru na raspolaganje iznos od 100.000 for., za izgradnju potrebnih \u0161umskih puteva, koji \u0107e joj biti vra\u0107eni tokom trajanja ugovora u anuitetima sa kamatom od 3%. \u0160umska uprava je tim sredstvima izgradila 9,2 km dugu vodenu ri\u017eu (Njem: Wasserriese) u dolini potoka Ra\u010de, sa dodatnih 2,5 km sporednih ri\u017ea, kao i 2,5 km dugu \u0161umsku gravitacionu \u017eeljezni\u010dku prugu (pruga kotura\u010da, op. a.) u Dubokom potoku kod \u010cevljanovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Podignuta vodena ri\u017ea (gravitarno drveno korito za protok vode i transport trupaca, op. a.) imala je osiguran dotok vode iz potoka Ra\u010de, snabdijevana sa nekoliko izgra\u0111enih brana, odnosno u narodu \u010desto kori\u0161ten naziv za ‘Bent<\/em>‘ (Bent \u2013 nasip, brana). Kada je dotok vode bio povoljan, ovom dugom napravom od 9,2 km, moglo je dnevno pre\u0107i od 800 do 1000 komada trupaca.<\/p>\n\n\n\n Pri projektovanju pruge kotura\u010de od \u010cevljanovi\u0107a do Dubokog potoka, do\u0161lo je do nepredvi\u0111enih okolnosti. Naime, planirana trasa je prolazila preko privatnih livada, ba\u0161\u010di i oku\u0107nica. Firma je od vlasnika parcela tra\u017eila saglasnost uz nov\u010danu naknadu ili zakup na godinu dana. Ve\u0107ina vlasnika je odmah pristala na to, me\u0111u kojima su:<\/p>\n\n\n\n Mujo Ibri\u0107, star 45 godina, o\u017eenjen, te\u017eak; Pero \u0110uri\u0107, star 38 godina, o\u017eenjen, te\u017eak; Mehaga Stomornjak, star 70 godina, o\u017eenjen, te\u017eak, dok su seoski knez Petar Koji\u0107 iz ‘\u010cifluka’ Crna Rijeka (turski: \u00e7iftlik, zemlji\u0161ni posjed u Osmanskom Carstvu), star 40 godina, o\u017eenjen i D\u017eemalba\u0161a Ibrahim Balta iz \u010cifluka Crna Rijeka, star 45 godina, o\u017eenjen su uporito odbijali. Na nagodbu trenutno nisu pristupili Mujaga Halilba\u0161i\u0107 iz Sarajeva i Salomon Levi iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n Izjavu kneza Petra Koji\u0107a, koja je unesena u Zapisnik, D\u017eemalba\u0161a Ibrahim Balta se o\u010ditovao da u potpunosti podr\u017eava kneza. Kako je ova izjava interesantna, prenosimo je u celosti:<\/p>\n\n\n\n (…) \u201eTaj Rollobahn, koji bi se bio sagradio, bio bi od velike \u0161tete za narod, jer im se time posao i zarada oduzimaju. Do sada se narod pomagao vuku\u0107i volovima balvane, a od sada, ako mi se ta zarada oduzme, bi\u0107e mi veoma, vrlo te\u0161ko i upravo propast. Nego mi molimo, da se Rollobahn ne gradi, ve\u0107 da se putevi poprave i \u0107uprije sagrade, te da se tako narodu pru\u017ei prilika da i od sada sebe poma\u017ee vuku\u0107i svojim volovima balvane. Mi sigurno znamo, da nikada ne\u0107e usfaliti ljudi te\u017eaka (ratara, poljoprivrednika, odnosno radnika nadni\u010dara, op. a.), koji bi \u017eeljeli da zarade bilo \u0161to. Ako nam se ova molba ne usli\u0161i, ostat \u0107e narod bez uslova jer su se zadu\u017eili, a zaradu ne\u0107e bolje imati. Nama prijeti od Rollobahna velika propast, te molimo jo\u0161 jednom da se ne gradi. Na ovaj na\u010din bilo bi narodu velika pomo\u0107, a dr\u017eava bi manje novca potro\u0161ila. Mi samo molimo da se putevi poprave i \u0107uprije sagrade, te da radimo kao i do danas, a i bolje!\u201c <\/p>\n\n\n\n Bilo kako bilo, pomenuti Rollobahn je izgra\u0111en po projektu, a vlasnici parcela su se sa firmom ‘dobro’ nagodili oko najma volova prilikom izvla\u010denja oborenog drveta iz \u0161ume do tovari\u0161nog mjesta na pruzi. Preuzimani trupci iz Srednjeg i \u010cevljanovi\u0107a firma je utovarala u vagone dr\u017eavnih \u017eeljeznica i transportovala ih do pilanskih postrojenja u Kasindolu i Had\u017ei\u0107ima, gde su ih i prera\u0111ivali. Prera\u0111enu sirovinu firma je gotovo isklju\u010divo izvozila u inostranstvo, najvi\u0161e u Italiju.<\/p>\n\n\n\n Luka \u010cabraji\u0107 – Preduze\u0107e \u201eOzren\u201c \u2013 \u0160umska industrija a. d. Srednje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Godine 1922., kod u\u0161\u0107a potoka Ra\u010de u rijeku Ljubinu, firma \u201eDr Luka \u010cabraji\u0107 i drugi\u201c iz Sarajeva sagradit \u0107e parnu pilanu, a mart 1926. godine je registruje u Preduze\u0107e \u201eOzren\u201c \u2013 \u0160umska industrija a.d. Srednje. Jedan od akcionara bio je i Danilo \u0106orovi\u0107 koji je u novoosnovano preduze\u0107e unio svoju pilanu na vodeni pogon, koju je svojevremeno kupio od Franza Steinmetza. U parnoj pilani su bili instalirani jedan parni stroj ja\u010dine 134 KS i tri puna gatera s pomo\u0107nim strojevima i ure\u0111ajima. Preduze\u0107e je snabdijevano sirovinom iz \u0161umskog podru\u010dja Ra\u010da \u2013 Kalina, odnosno s podru\u010dja \u0160umske uprave Srednje i to kupovinom drveta u \u0161umi na panju, ili gotovih pilanskih trupaca izra\u0111enih u dr\u017eavnoj re\u017eiji, putem licitacije.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de transportnih komunikacija, firma \u201eDr Luka \u010cabraji\u0107 i drugi\u201c (kasnije preduze\u0107e \u201eOzren\u201c), u periodu 1923.\/24. godine, izgradit \u0107e \u017eeljezni\u010dku prugu \u0161irine kolosijeka od 760 mm, od Srednjeg (od strugare, op. a.) do sela Si\u0107i na planini Ozren kod Sarajeva, u du\u017eini od 7,3 km, od \u010dega je 6,150 km na parni pogon i 1,150 km pruga kotura\u010de. Nakon Drugog svjetskog rata, sva imovina progla\u0161ava se dru\u0161tvenom svojinom, te je u Srednjem registrovano novo preduze\u0107e pod nazivom \u0160umsko-industrijsko preduze\u0107e \u201eRomanija\u201c.<\/p>\n\n\n\n Pilana Sadika Baruha u \u010cevljanovi\u0107ima<\/strong><\/p>\n\n\n\n Parna pilana, vlasni\u0161tvo Sadika Baruha, prenesena je 1937. godine iz Binje\u017eeva kod Had\u017ei\u0107a gdje je kao pilana poto\u010dara na kombinovani pogon radila 50 godina. Prilikom prenosa u \u010cevljanovi\u0107e ugra\u0111ena su dva gatera sa pet cirkulara i strojem za izradu brodarskog patosa. Pilana je dobila, po rezervacionom ugovoru iz 1932. godine, rezervaciono podru\u010dje u Kalina \u2013 Bio\u0161tica na 10 godina trajanja ugovora. Pilansko postrojenje je bilo u pogonu sve do aprilskog rata 1941. godine.<\/p>\n\n\n\n Pilana Mehe Karali\u0107a u Podlipniku kod Srednjeg<\/strong><\/p>\n\n\n\n Meho Karali\u0107 iz Srednjeg je 1939. godine u Podlipniku, na rijeci Blatnici, podigao pilanu na vodeni pogon, u kojoj je bio ugra\u0111en i gater venecijaner s cirkularnom pilom. Pilana je izgra\u0111ena u aran\u017emanu sa \u0160umsko-industrijskim preduze\u0107em \u201eOzren\u201c a. d. iz Srednjeg, koje ga je u tu svrhu i finansiralo. U pogledu snabdijevanja pilane bila je orijentisana na kupovinu drveta u \u0161umi na panju, putem licitacije u podru\u010dju Kalina \u2013 Bio\u0161tica ili kupovinom izra\u0111enih trupaca u re\u017eiji od strane \u0160umske uprave Srednje.<\/p>\n\n\n\n Fabrika cementa \u2013 Vogo\u0161\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na izlasku iz Semizovca prema Ljubini, izme\u0111u drugog i tre\u0107eg kilometra \u017eelezni\u010dke pruge (u blizini Be\u0161li\u0107eve pumpe, op. a.), godine 1895. pokrenu\u0107e proizvodnju cementa odre\u0111eni Emil Ehrenfried iz Sarajeva. Proizvodna zgrada bila je “uklju\u0161tena” izme\u0111u leve obale potoka Ljubine i sa desne strane od \u017eelezni\u010dke pruge. Kako fabrika nije imala spojni kolosijek, gotovi proizvodi su se prevozili drumom do stanice Vogo\u0161\u0107a, odnosno vozom do gra\u0111evinskog skladi\u0161ta u Sarajevu. O ovoj cementari se malo zna pa se pretpostavlja da je radila do izbijanja Prvog svjetskog rata (1914).<\/p>\n\n\n\n Poseta visokih du\u017enosnika Rudokopa u \u010cevljanovi\u0107u<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvu posjetu rudokopu u \u010cevljanovi\u0107u obavio je civilni adlatus Teodor barun Nikoli\u0107, koji je na toj poziciji bio od 1882. do 1887. godine. Putovanje ‘salonskim’ kolima iz Sarajeva dogodilo se 18. juna 1885. godine. Ina\u010de, civilni adlatus, po funkciji, je potpredsjednik Zemaljske vlade, odnosno upravnik cjelokupne gra\u0111anske uprave. Predsjednici vlade i ujedno poglavari zemlje (1882\u20131912) bili su vrhovni zapovjednici, odnosno zapovjednici 15. vojnog zbora u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n Nezvani\u010dno. Sarajevo, 25. jun. Njegova Preuzvi\u0161enost g. ministar Kallay jutros je \u017eeljeznicom odvezao do Vogo\u0161\u0107e i odatle pobo\u010dnom linijom do \u010cevljanovi\u0107a da razgleda radnju u tamo\u0161njim manganskim rudokopima. Njegova Preuzvi\u0161enost \u0107e se ve\u010deras vratiti u Sarajevo i u subotu ujutru otputovati \u017eeljeznicom prema Be\u010du i Brodu.<\/p>\n\n\n\n U augustu 1885. godine, kako pi\u0161e u hronici \u201eSarajevski List\u201c, pod naslovom \u201ePut poglavara zemlje\u201c (…) \u201eNjegova Preuzvi\u0161ena poglavar zemlje baron Appel krenuo je 19. avgusta ujutru u pratnji jednog general\u0161tabnog majora i jo\u0161 dva oficira na ve\u0107e putovanje u svrhu nadzora. Program tog putovanja je slede\u0107i: Dana 19. avgusta, Njegova Preuzvi\u0161ena je otputovala u \u010cevljanovi\u0107e, a odatle u Kladanj, gde je stigla izme\u0111u \u0161esto i sedam sahata uve\u010de. Dana 20. avgusta, odjaha\u0107e iz Kladnja u Donju Tuzlu.\u3011<\/p>\n\n\n\n Bilo da se radi o civilnim putnicima (novinarima, fotografima, \u010dlanovima porodica direkcije rudnika i vlasnika pilana i sl.), ili bez obzira na vojni rang ili nosioca titule vojvode, barona i sl., odobrenje za saobra\u0107aj putni\u010dke kompozicije li\u010dno je izdavao direktor rudnika. Saobra\u0107ajna slu\u017eba ispred direkcije k. i k. Bosnabahna, putem \u0161efa stanice Vogo\u0161\u0107a, organizira i preuzima svu odgovornost za planiranu ‘vanrednu’ vo\u017enju. Ovakav na\u010din putovanja prestao je sa va\u017eno\u0161\u0107u uvo\u0111enjem putni\u010dkog saobra\u0107aja koji je bio uveden u slu\u017ebeni Red vo\u017enje Bosanskohercegova\u010dkih dr\u017eavnih \u017eeljeznica za 1899. godinu.<\/p>\n\n\n\n Za vo\u017enju visokih du\u017enosnika obavezno su bila uklju\u010dena salonska kola zajedno sa kolima (dvoja ili troja) druge ili tre\u0107e klase za pratnju od strane \u017eandarmerije ili naoru\u017eanih vojnika u slu\u010daju kakve ‘hajdu\u010dije’ i drugih vanrednih okolnosti (npr. iskakanje kola iz kolosijeka pa se ru\u010dno mogla podi\u0107i i vratiti u kolosijek, op. a.). Tako\u0111e, u pratnji ‘dvorskog’ voza obavezno je bio prisutan glavni saobra\u0107ajni inspektor i \u0161ef slu\u017ebe za nadzor (Nadzorna saobra\u0107ajna slu\u017eba sa sjedi\u0161tem u Podlugovima, op. a.) pru\u017ene dionice Podlugovi \u2013 Semizovac – \u010cevljanovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Putni\u010dka kompozicija u kojoj se nalazio<\/em> poglavar zemlje baron Appel, pored salonskih kola, uklju\u010dena su i kola za prevoz ‘carskih’ konja. To su bila slu\u017ebena kola namenjena za prevoz krupne i sitne stoke sa ugra\u0111enim jaslama i koritom za vodu. Baron Appel je sa svojom pratnjom iz \u010cevljanovi\u0107a do u Kladanj odjahao ba\u0161 ovim carski konjima.<\/p>\n\n\n\n Uvo\u0111enje u Red vo\u017enje putni\u010dkih vozova<\/strong><\/p>\n\n\n\n Red vo\u017enje, po\u010dev od 1. oktobra 1899. godine, na pruzi \u201eMontanbahn Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107 (Ivan\u010di\u0107i)\u201c, zvani\u010dno je uvedena puna \u017eelezni\u010dka saobra\u0107aj vozova za putni\u010dki prevoz. Planom voznog reda <\/strong>saobra\u0107ala su dva para vozova (polazak i povratak) i to: Putni\u010dki voz (jutarnji) sa uklju\u010denim slu\u017ebenim kolima (za prevoz slu\u017ebene po\u0161te i brze robe, op. a.) sa dve putni\u010dke kola tre\u0107e klase i me\u0161oviti voz (oko podneva), tj. sastav sa uvr\u0161tenim teretnim i putni\u010dkim kolima.<\/p>\n\n\n\n Voznja voza, sa zaokretima u usputnim stanicama, trajala je oko 2 sata i 10 minuta. Kasnije \u0107e se ta vozna vremena smanjivati u proseku za sat i trideset minuta uklju\u010divanjem ja\u010dih parnih lokomotiva, odnosno u periodu od 1905. do 1908. godine vr\u0161i\u0107e se rekonstrukcija pruge poja\u010danjem mosnih konstrukcija i suhozida. Uobi\u010dajeno je bilo da su vozovi uz uspon prema Ivan\u010di\u0107ima imali du\u017ea vreme vo\u017enje, dok je vo\u017enja niz prugu prema Semizovcu bila kra\u0107a. Uglavnom, od uspostavljanja saobra\u0107aja na pruzi (1885) do njenog ukidanja (1962), saobra\u0107ali su isklju\u010divo dnevni vozovi.<\/p>\n\n\n\n Polazna stanica putni\u010dkih vozova bila je stanica Vogo\u0161\u0107a. Prva stanica bila je Semizovac, koja se nalazila ispred zgrade za separaciju rude mangana (zavedena kao Semizovac \u201e0 + 200\u201c, tj. da se nalazi 200 metara od odvojka glavne pruge, op. a.), zatim slede stanice Ljubina, Srednje, \u010cevljanovi\u0107 i Ivan\u010di\u0107i. Za vu\u010du vozova isklju\u010divo su bile anga\u017eovane parne lokomotive u sastavu voznog parka lo\u017eionice u Podlugovima.<\/p>\n\n\n\n Izgradnjom \u017eeljezni\u010dke zgrade u Semizovcu (1906.) sa polaganjem \u0161est stani\u010dnih kolosijeka te instaliranjem ulazno-izlaznih signala sa telegrafom i telefonom, stvoreni su tehni\u010dki uslovi za otpremu putni\u010dkih kompozicija za Ivan\u010di\u0107e i nazad. Stanica Vogo\u0161\u0107a gubi rang glavne stanice i progla\u0161ava se ‘stajali\u0161tem’, tj. samo se zaustavljaju lokalno-putni\u010dki vozovi i polaze po prijemu putnika. Svi kolosijeci (osim prolaznog) su demontirani i polo\u017eeni u stanici Semizovac.<\/p>\n\n\n\n Ustrojavanjem \u017eeljezni\u010dkog osoblja raznih zanimanja te izgradnjom robnog magacina sa utovarnom rampom i ostalim pomo\u0107nim objektima, 1908. godine, stanica Semizovac po\u010dinje sa radom u punom kapacitetu. Tehni\u010dki, iz nje \u0107e se otpremati putni\u010dki vozovi prema \u010cevljanovi\u0107u i Ivan\u010di\u0107ima, kao i teretni prema zapadu (Bosanski Brod) i jugu (Sarajevo, odnosno Metkovi\u0107). Tako\u0111e, u stanici \u0107e se zaustavljati i brzi vozovi.<\/p>\n\n\n\n Postoji jedan interesantan detalj vezano za uvo\u0111enje ‘nove’ stanice na relaciji Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i. Godine 1913., nadzornik pru\u017ene dionice Podlugovi \u2013 Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i, putovao je putni\u010dkim vozom do Ivan\u010di\u0107a u cilju inspekcijskog nadziranja rada pru\u017enog i stani\u010dnog osoblja. Izme\u0111u stanice Srednje i \u010cevljanovi\u0107a voz se zaustavio da bi iza\u0161lo par putnika, inspektor je to primijetio, pismeno zabilje\u017eio vrijeme i pru\u017eni kilometar i u stanici \u010cevljanovi\u0107 slu\u017ebeno razgovarao sa ma\u0161inovo\u0111om.<\/p>\n\n\n\n Ma\u0161inovo\u0111a mu je prenio da je zamoljen od strane tih putnika da se na kratko zaustavi jer su u blizini pruge na tom mjestu sagradili stambeni objekat. Prijavu sa uo\u010denim nepravilnostima uredno je proslijedio Glavnoj direkciji BH Zemaljskih \u017eeljeznica. Brzim ispitivanjem otkrili su da se radi o doktoru Johanu Pavlikovu, ina\u010de glavnom lije\u010dniku dr\u017eavnih \u017eeljeznica i \u010dlanu Nacionalnog zdravstvenog vije\u0107a pri ministarstvu Zemaljske vlade u Sarajevu. Sljede\u0107e 1914. godine, prilikom izrade novog Reda vo\u017enje, uvjetovana je stanica (zaustavna ta\u010dka) \u201ePavlikova Vila\u201c. Status stanice-stajali\u0161ta trajao je do kraja Prvog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n O ovom objektu (Pavlikova vila) malo se zna. Iz razgovora sa svedocima odgovaraju da su \u010duli od starijih za tu vilu u kojoj je posle rata (1945) bila sme\u0161tena podru\u010dna ambulanta za me\u0161tane okolnih sela. Danas tog objekta nema, a jedini pomen na tu vilu jeste da se naselje, gde se nalazila pomenuta ambulanta, naziva ‘Vila’. <\/p>\n\n\n\n Rudnik u \u010cevljanovi\u0107u<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Rudokop se nalazio u prelijepom vijencu crnogori\u010dne \u0161ume, izme\u0111u Gojanovi\u0107a, Gajeva i brda Grk, gdje se smjestila mala rudni\u010dka ‘varo\u0161ica’ \u010cevljanovi\u0107. Strani gosti bi morali od \u017eeljezni\u010dke stanice (kasnije od stanice Ivan\u010di\u0107) konjem jahati jedno pola ‘sahata’ do radni\u010dkog naselja. U to vrijeme naselje se slu\u017ebeno nazivilo \u201eBergbaudorf\u201c, ali se ubrzo kod doma\u0107eg stanovni\u0161tva, pa i stranih radnika, izgovaralo u \u201eBerghof\u201c (Berghof u prostom prijevodu zna\u010di planinski kraj sa dvori\u0161tima i oku\u0107nicama, op. a.).<\/p>\n\n\n\n Najstarija le\u017ei\u0161ta manganove rude u BiH bila su u \u010cevljanovi\u0107ima. Jo\u0161 za vrijeme osmanske vlasti, pored rudokope su se gradile manje pilane sa vignjom (kova\u010dki mjeh) te stupovima kojima je upravljala gravitaciona voda, i tu su se izra\u0111ivale razne vrste gvozdene robe (\u0161ipke, ekseri, klanfe, obru\u010di, demiri, lopate, trnokopi, krampe i sl. \u0161to je dugo vremena prodavano dubrova\u010dkim trgovcima). Na primjer, prilikom izgradnje \u017eeljeznice, izra\u0111ivani su \u017eeljezni klinovi za u\u010dvr\u0161\u0107enje \u0161ina na drvenim prugama. Sve je to radjeno “onako” od oka, pa je jedan majstor kova\u010d napravio na stotine klinova potpuno istih i iste te\u017eine. Eksploatacija je nastavila za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, jer su mnoge \u010deli\u010dane iskazale potrebu za dostavom rude mangana iz Bosne, naro\u010dito za vojnu i namjensku industriju.<\/p>\n\n\n\n Tehni\u010dke pripreme sa ure\u0111enjem platoa u smislu potrebnih zemljanih komunikacija, uzanih pruga za vagonete \u0161irine 500 mm (\u201eErzbahn\u201c), \u010distili\u0161ta i lagera za rudu, otpo\u010dinjale su u periodu od 1880. do 1882. godine. U naselju, od 1881. godine, po\u010delo je sa izgradnjom drvenih baraka, a kasnije i novih objekata zidanim od cigli i sa ciglenim krovovima, kao \u0161to su: zgrada za sme\u0161taj stranih radnika-rudara, tzv. \u201akasarna\u2018, i pored nje zgrada za glavnog nadzornika, in\u017eenjere, tehni\u010dare i administrativno osoblje, zatim bolnica, kantina i objekti za posetioce rudnika. Rudnik je po\u010detkom radom po\u010deo sa punim kapacitetom 1883. godine. Vlasnik rudokopa bila je firma Rudarsko poduhvatni\u0161tvo \u201eBosnia\u201c, kasnije poznata kao Rudarska zadruga \u201eBosnia\u201c (Gewerkschaft \u201eBosnia\u201c<\/em>).<\/p>\n\n\n\n Do kraja devetnaestog vijeka, uz brzu modernizaciju, rudnik \u0107e izgraditi manju elektranu i proizvoditi elektri\u010dnu energiju za osvetljenje radni\u010dke kolonije i za pokretanje ma\u0161ina kao \u0161to je dizalo za prevoz ljudstva u dubinu okna, kao i za spu\u0161tanje i podizanje malih vagoneta sa iskopanom rudom.<\/p>\n\n\n\n Otvaranjem novih \u201arovova\u2018 bi\u0107e izvedeno dodatnih pet kilometara rudni\u010dke pruge (\u0161irine od 500 mm). Izgradnjom pruge do mesta \u010cevljanovi\u0107, a kasnije do Ivan\u010di\u0107a, bi\u0107e izgra\u0111ena pruga \u0161irine od 760 mm u du\u017eini od oko pet kilometara. Rudnik \u0107e 1908. godine, svojim sredstvima, finansirati izgradnju prve Pu\u010dke \u0161kole na ovim prostorima. Prvih godina rada \u0161kole, u\u010denici su bili deca stranih radnika, a predavali su u\u010ditelji, u po\u010detku vojni oficiri, na nema\u010dkom jeziku. Zanimljiv detalj je da su \u0111aci, pored redovne nastave, imali i obavezne sate jahanja konja.<\/p>\n\n\n\n Rudnik je nastavio s radom tokom vremena Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, koja je preuzela celokupno poresko vlasni\u0161tvo austrougarske monarhije i radio je pod imenom \u201eRudarska zadruga Bosnia u Semizovcu\u201c. Tokom Drugog svetskog rata, Bosna i Hercegovina bila je pod nema\u010dkom okupacijom, te je rudnik vr\u0161io eksploataciju rude isklju\u010divo za potrebe nema\u010dke ratne privrede. Nakon zavr\u0161etka rata, rudnik je, pod novim nazivom \u201eRudnik \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Semizovac\u201c, radio za potrebe privrede Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Godine 1962, rudnik je prestao s radom. Rovani i okna su zatrpani, \u010dime je okon\u010danih osamdeset i vi\u0161e godina rada rudnika. Danas je mesto \u010cevljanovi\u0107i (Gornji \u010cevljanovi\u0107i) poznato po \u010cevljanskoj koridi koja se tradicionalno odr\u017eava od 1947. godine.<\/p>\n\n\n\n Rudnik<\/strong> <\/em>zadruga \u201eBosna”<\/strong><\/p>\n\n\n\n Rudarska zadruga \u201eBosnia\u201c (Gewerkschaft \u201eBosnia\u201c<\/em>) osnovana je 1880. godine. Njeni \u010dlanovi su uglavnom bili rudarski in\u017eenjeri i geolozi, a bavila se eksploatacijom rude obojenih metala. Po odobrenju Zajedni\u010dkog ministarstva finansija iz Be\u010da, dolaze u Bosnu radi geolo\u0161kih ispitivanja i procjene kvaliteta rudnih minerala. Uz odobrenje Zemaljske vlade u Sarajevu (Privredni odjel, op. a.), firmu registruju sa sjedi\u0161tem u Sarajevu. Nakon obavljenih geolo\u0161kih ispitivanja, podnose zahtjev za koncesiju koja im se odobrava, te zapo\u010dinju s eksploatacijom ruda.<\/p>\n\n\n\n Godine 1881. zapo\u010dinjemo sa eksploatacijom olova na podru\u010dju Srebrenice. Nakon otvaranja rudokopa u \u010cevljanovi\u0107u, otvaraju rudokop u malom mjestu Ivanjici kod Banja Luke za va\u0111enje rude antimona. Zatim otvaraju rudnik kroma kod Dubo\u0161\u010dice i rudnik \u017eive i bakrene rude kod Donjeg Vakufa (rudnik \u201eMa\u0161kara\u201c). Iako su prvih godina pokazali povoljne rezultate u eksploataciji pomenutih rudnika, Zadruga \u201eBosnia\u201c nije uspjela da izraste u ve\u0107e rudarsko preduze\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Zavod za separaciju rude u Semizovcu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izgradnjom zgrade za separaciju rude, upravne zgrade sa stanom za direktora, rudni\u010dkih baraka i ostalih pomo\u0107nih objekata postaje jezgro ‘varo\u0161ice’ Semizovac, koji preuzima naziv sela Han Semizovac. Ina\u010de, \u0161iri zemljani pojas sa hanovima, pre okupacije Bosne, nosio je naziv Ljubina po malom i starom naselju Ljubina na lijevoj obali potoka Ljubine.<\/p>\n\n\n\n Odvojeva\u010dena ruda iz rova u \u010cevljanovi\u0107u odmah se \u010disti, odnosno ‘lju\u0161ti’ od nepotrebnih sastojaka i transportuje na lager. Sa lagera bi se ruda utovarila u zapre\u017ena kola i starim drumom transportovala do u Semizovac pored zgrade, kako se tada nazivalo, ‘Zavod’ ili ‘Razredi\u0161te’ za separaciju rude. Preuzeta ruda utovara se u poseban aparat za drobljenje i kasnije dovodi do ma\u0161ine sa sitom za uklanjanje drugih primjesa i usitnjavanje po krupno\u0107i i te\u017eini.<\/p>\n\n\n\n Za opisani na\u010din tehnolo\u0161kog procesa bilo je potrebno mnogo vode. Zavod je prona\u0161ao re\u0161enje u izgradnji drvenog korita (korito za dotok vode pomo\u0107u gravitacije, op. a.) koje se protezalo od ‘Zavoda’ do izgra\u0111ene brane (benta) na potoku Ljubini u du\u017eini od pribli\u017eno 470 metara. Pored ispiranja rude snagom vodenog toka, pokretao se drveni vodeni\u010dki to\u010dak sa produ\u017eenom osovinom. Okretanjem te osovine pomo\u0107u ko\u017enih traka (remenova), pokretali bi se mehanizmi drobilice i sita. Zahvaljuju\u0107i ovim prijenosima pokretala se i mala turbina, odnosno dinamo ma\u0161ina (generator izmjeni\u010dne struje, op. a.) koja je proizvodila elektri\u010dnu energiju za rad prvih sijalica koje su zasvijetlile na Balkanu (1890).<\/p>\n\n\n\n \u010cista ruda iz ‘Zavoda’ se odvozi zapre\u017enim kolima do \u017eeljezni\u010dke stanice Vogo\u0161\u0107a, a zatim dr\u017eavnim teretnim kolima prema Bosanskom Brodu. Izgradnjom uske pruge od Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a, januara 1885. godine, ukida se vu\u010da zapregom. Ovim ukidanjem, mnogi doma\u0107ini su ostali bez posla i zarade. Ruda se u potpunosti izvozila u Austriju za fabri\u010dku industriju u Witkovitzima<\/em>, gdje je kori\u0161tena u va\u017enoj industriji feromangana. Godi\u0161nje se prosje\u010dno izvozilo oko 7.000 tona \u010diste rude. Broj zaposlenih radnika bio je izme\u0111u 80 i 150, u zavisnosti od godi\u0161njeg doba. Najvi\u0161e ih je bilo doma\u0107ih rudara.<\/p>\n\n\n\n Izgradnjom prve industrijske \u017eelezare i prve visoke pe\u0107i u Vare\u0161u, 1891. godine, te izgradnjom industrijskog kolosijeka Podlugovi \u2013 Vare\u0161 (1895), manganova ruda iz Semizovca \u0107e se transportovati do \u017eeljezare u Vare\u0161u. Me\u0161anjem mangana sa \u017eeleznom rudom, u visokim pe\u0107ima u Vare\u0161u, koristi\u0107e se za izradu topovskih i pu\u0161kanih cevi ve\u0107eg kalibra. Ubrzo \u0107e se u zgradi ‘Zavoda’ instalirati parni stroj (Dampfmaschine<\/em>) snage od 20 KS koji \u0107e pokretati vodnu turbinu ja\u010dine od 35 KS (tzv. \u201eGirard-Turbina\u201c). Vodena turbina slu\u017eila je za upravljanje protokom vode pa \u0107e se time ubrzati proces proizvodnje.<\/p>\n\n\n\n Nakon same aneksije Bosne i Hercegovine (1908), mjesto Semizovac do\u017eivljava pravi gra\u0111evinski bum, \u0161to \u0107e dodatno unaprijediti kvalitet \u017eivota tada\u0161njih, a i budu\u0107ih stanovnika. Naime, uprava rudnika izgradit \u0107e novu proizvodnu zgradu (umjesto zgrade biv\u0161eg ‘Zavoda’ od drvene konstrukcije, op. a.). Zgrada je zidana ciglom i pokrivena ciglenim krovom. Bi\u0107e sru\u0161ena 1962.\/63. godine prilikom zatvaranja rudnika i ukidanja uske pruge do Ivan\u010di\u0107a. Istim materijalom izgradit \u0107e se magacin, kotlovnica, bolnica, stan za direktora i drugi pomo\u0107ni objekti koji gravitiraju u blizini glavne zgrade. Djelimi\u010dno, i danas postoje neki od tada sagra\u0111enih objekata.<\/p>\n\n\n\n Na desnoj obali potoka Ljubine, u blizini u\u0161\u0107a u rijeku Bosnu, izGradi\u0107e se dvije zgrade u alpskom stilu. Prva je sagra\u0111ena za potrebe radni\u010dke kantine i prostorije za odmor sa isparcelisanim zemlji\u0161tem za vo\u0111enje manje poljoprivredne proizvodnje u korist kuhinjske kantine. <\/p>\n\n\n\n Druga je izgra\u0111ena za slu\u017ebenu upotrebu i za sme\u0161taj pripadnika \u017eandarmerije (carske i kraljevske oru\u017eni\u010dko-\u017eandarmerijske jedinice). Tokom perioda izme\u0111u dva svetska rata, koristi\u0107e se za pripadnike \u017eandarmerije Kraljevine SHS\/Jugoslavije koja se u potpunosti oslanjala na tradiciju i organizaciju prijeratne srpske \u017eandarmerije. Nakon rata (1945), bi\u0107e sme\u0161teni organi Narodne milicije. U dve prostorije bili su sme\u0161teni slu\u017ebenici Srednjeg sreza do 1947. godine i op\u0161tinska kancelarija.<\/p>\n\n\n\n Obe zgrade i danas stoje na svojim temeljima. Zgrada biv\u0161e radni\u010dke kantine odavno je napu\u0161tena, uru\u0161ava se dok se stari\/novi vlasnici uop\u0161te ne brinu za njeno odr\u017eavanje ili njenu obnovu. Zgrada \u017eandarmerije je progla\u0161ena stambenim objektom tako da i danas slu\u017ei za stanovanje.<\/p>\n\n\n\n Betonsku bolni\u010dku zgradu na sprat rudnik \u0107e 1919. godine (putem supstitucije, op. a.) ustupiti za rad osnovne \u0161kole u Semizovcu. \u0160kolska godina je zapo\u010dela 1. novembra 1919. godine sa ukupno 60 u\u010denika prvog i drugog razreda. U prizemlju su bile smje\u0161tene dvije u\u010dionice, dok je na spratu stanovao u\u010ditelj i direktor \u0161kole. Ina\u010de, stara zgrada osnovne \u0161kole (1914), koja je bila u vlasni\u0161tvu rudnika, bila je zaposjednuta i njeno stanje nije zadovoljavalo \u0161kolske kriterije. Njen prvi u\u010ditelj, Simeun Simo Kne\u017eevi\u0107, nastavljao je rad u novoj \u0161koli sve do 1923. godine. Zgrada \u0161kole bi\u0107e sru\u0161ena 1963. godine, kada se \u0161kola preseljava u novoizgra\u0111eni objekat sa kapacitetom do 800 u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n U godini 1919. godine, u\u010ditelj Simo Kne\u017eevi\u0107 \u0107e organizovati kurseve za 35 nepismenih. Nastava \u0107e se odr\u017eavati svake nedelje i trajati dva \u0161kolska \u010dasa. Program obrazovanja nepismenih uklju\u010duje pisanje, \u010ditanje, ra\u010dunanje i ukratko iz istorije na temu o dr\u017eavi i du\u017enostima gra\u0111ana u Kraljevini SHS.<\/p>\n\n\n\n Nepismeni koji su uspe\u0161no zavr\u0161ili kurseve su: Sofija Velji\u0107, starosti 13 godina, Sava Maunaga – 16 godina, Ljubo Maunaga \u2013 15 godina, Vojislav Maunaga – 14 godina, Selim Be\u0161i\u0107 – 17 godina, Arif Be\u0161i\u0107 \u2013 16 godina, Meho Musi\u0107 – 14 godina, Adil Hasanovi\u0107 – 17 godina, Manojlo Vitomi\u0107 – 15 godina, Jovo Radi\u0107 – 16 godina, Mara Luki\u0107 – 13 godina, Osman Pa\u010do \u2013 18 godina, Mi\u0107o Nikoli\u0107 – 30 godina, Aleksa Torbica – 15 godina, Vojislav Petrovi\u0107 B. – 14 godina, Vojislav Petrovi\u0107 ml. – 12 godina, Savo Nikoli\u0107 – 15 godina, Mla\u0111en Jovanovi\u0107 – 15 godina, Stevan Jovanovi\u0107 – 13 godina, Du\u0161an Petri\u010devi\u0107 – 14 godina, Sava Petri\u010devi\u0107 – 13 godina, Dragutin Bjelica – 15 godina, Sava Rosulja\u0161 – 15 godina, Milinko Kuzman – 15 godina i An\u0111a Stevanovi\u0107 \u2013 16 godina.<\/p>\n\n\n\n Prve elektri\u010dne sijalice u Semizovcu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prema pisanju enciklopediste Alije Bejti\u0107a, prva sijalica na Balkanu zasvijetlila je u Semizovcu 1890. godine, prije nego u Sarajevu (1895), a samo devet godina nakon prve Edisonove sijalice (Njujork 1881). Snagom vode okretalo bi se drveno kolo sa lopaticama i transmisijskom vezom pomo\u0107u ko\u017enog remena okretao bi rotor dinamo ma\u0161ina tj. generatora izmjeni\u010dne struje koja pomo\u0107u rotorskog vodi\u010da u vanjskim odvodima proizvodila elektri\u010dni napon istosmjerne struje.<\/p>\n\n\n\n Ovaj mali jednofazni generator, putem \u017ei\u010dne veze preko drvenih bandera, napajao je strujom sijalice koje su osvjetljavale radne prostorije separacijskog pogona, kotlovnicu, magacin, stan direktora i sve slu\u017ebeni\u010dke stanove. Kasnije (1908) \u0107e biti osvijetljene prostorije radni\u010dke kantine, \u017eandarmerijska stanica, bolni\u010dka zgrada (od 1919. osnovna \u0161kola, op. a.) i dio uli\u010dnog prostora ispred centralne zgrade.<\/p>\n\n\n\n Prve sijalice bile su jednostavne konstrukcije sa tankim vlaknom od volframa koji je, zagrijavaju\u0107i se, proizvodio svjetlo ja\u010dine od 1,5 V. Za ovaj doga\u0111aj vladalo je veliko interesovanje pa su bogatiji gra\u0111ani, me\u0111u njima age i begovi, doputovali bi dili\u017eansama iz Sarajeva i Visokog pa i od dalje u Semizovac, pred ak\u0161am, da svjedo\u010de \u010dudu i ugledaju ‘svijetlo na kanafi’.<\/p>\n\n\n\n Kasnije, izme\u0111u dva rata, bi\u0107e instalirana dva agregata: Ganz sa 700O<\/sup>\/min, 180 V, 30 A i Siemens NP 20\/23, 210 V, 30 A. Oba agregata proizvode struju ja\u010dine od 130 V. Agregati se pogone kai\u0161em sa transmisije, vezan na vodeno kolo. Kako osim sijalica nije bilo drugih elektri\u010dnih potro\u0161a\u010da, uprava rudnika odobrava “elektrifikaciju” i ku\u0107a u privatnom vlasni\u0161tvu sa dodatnim sijalicama za osvetljenje ulica u u\u017eem jezgru Semizovca. Ovakav na\u010din proizvodnje elektri\u010dne energije bi\u0107e u funkciji sve do 1947. godine, kada se Semizovac priklju\u010duje na gradsku elektro mre\u017eu.<\/p>\n\n\n\n Priklju\u010dci na elektro mre\u017eu za privatne ku\u0107e prema arhivskom nacrtu iz 1941. godine dobili su: Krsto Blagojevi\u0107 (objekat pored u\u0161\u0107a potoka Ljubine u reku Bosnu), porodica Mutaji\u0107 kod Sokolane, prekoputa nije poznat, ‘Girzih’, do njega Nikoli\u0107 Marko, porodica Omeragi\u0107, objekat porodice Hakl, preko puta porodica Mari\u0107, dalje od Hakla porodica Vidovi\u0107. Na levovoj obali Ljubine porodica Babi\u0107, do njega Bori\u0107, a malo dalje porodica Sarajli\u0107. Na nacrtu nedostaju imena vlasnika ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Zatvaranje rudnika mangana u \u010cevljanovi\u0107u i ukidanje \u017eeljezni\u010dke pruge<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odbor za privredu Izvr\u0161nog vije\u0107a NR BiH, 1962. godine, donese saglasnost i odluku o prestanku eksploatacije rude mangana u \u010cevljanovi\u0107u. Daljnje odr\u017eavanje eksploatacije i to skupo jamsko kopanje pod postoje\u0107im uslovima i sa lo\u0161im kvalitetom rude bilo je bespredmetno u dono\u0161enju kona\u010dne odluke. Zatrpavanjem svih rudokopa i prelaskom rudara s tada\u0161njom upravom (posljednji direktor rudnika Milan Trivanovi\u0107, sk.) u Rudnik \u017eeljezne rude u Vare\u0161u zavr\u0161ava se osamdesetogodi\u0161nja (1882-1962) eksploatacija rudnika pod nazivima: Zadruga \u201eBosnia\u201c (\u201eGewerkschaft Bosnia\u201c), 1882.\u20131918.; \u201eRudarska zadruga Bosnia u Semizovcu\u201c, 1919.\u20131945.; i \u201eRudnik \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Semizovac\u201c, 1945.\u20131962.<\/p>\n\n\n\n Postoje\u0107a cesta od Semizovca prema Ivan\u010di\u0107ima i Olovu, koja je gra\u0111ena 1914.\/15. godine pod nazivom \u201eVojna cesta\u201c, iziskivala je njenu dogradnju i pro\u0161irenje, to \u0107e se desiti tek 1930. godine ali samo do \u010cevljanovi\u0107a. \u0160iroka cesta u \u0161irini planuma od \u0161est metara, prema Olovu i Tuzli, gradit \u0107e se 1954. godine pod nazivom \u201ePut broj 6 JNA\u201c. Te godine Direkcija iz Sarajeva donosi Prilog Redu vo\u017enje iz 1954. godine gde uvodi ‘Peja\u017ene’ vozove iz stanice Semizovac za potrebe prevoza ljudstva, in\u017eenjerske vojne jedinice ispred JNA i gra\u0111evnog materijala. Prvi asfalt bit \u0107e polo\u017een tek 1963. godine.<\/p>\n\n\n\n Za izgradnju puta bila je potrebna velika koli\u010dina \u0161ljunka, pa je \u017eeljezni\u010dka gra\u0111evinska sekcija iz Semizovca izgradila kolosijek \u0161irine 600 mm du\u017eine oko 800 metara. Mala lokomotiva serije 99.3-002 vukla je vagonete iz ‘nove’ stanice Semizovac do obale rijeke Bosne, pod nazivom ‘\u0161ljunkarski’ voz. Ina\u010de, ova vredna lokomotiva (dovezena iz lo\u017eionice u Titogradu \u2013 danas Podgorica) vukla je pionirske vozove u Sarajevu (\u0160vrakino Selo \u2013 Kotorac, 1948.) do njihovog ukidanja. U vreme poslijeratne obnove i izgradnje zemlje, stanica Semizovac posedovala je tri vrste kolosijeka \u0161iroke 1435 mm, 760 mm i 600 mm.<\/p>\n\n\n\n Zatvaranjem rudnika i izgradnjom drumske komunikacije Sarajevo \u2013 Tuzla, do\u0161lo je u pitanje daljnju eksploataciju \u017eeljezni\u010dke pruge od Semizovca do Ivan\u010di\u0107a. Na zahtjev Radni\u010dkog savjeta \u017dTP-a Sarajevo, Odbor za privredu Izvr\u0161nog vije\u0107a NR BiH, dana 14. aprila 1962. godine, odobrio je demonta\u017eu pruge uzanog kolosijeka, 0,76 m, Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i. Direkcija \u017dTP-a Sarajevo, sa va\u017eno\u0161\u0107u od 27. maja 1962. godine, odlu\u010duje o ukidanju saobra\u0107aja putnika, prtljaga i robe svih vrsta na pomenutoj pruzi. Iz imenika \u017eeljezni\u010dkih stanica Jugoslavije brisu se stanice Ljubina, Srednje, \u010cevljanovi\u0107i i Ivan\u010di\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Ovim se zavr\u0161ava 77-godi\u0161nja era (1885-1962) prve industrijsko-\u017eeljezni\u010dke pruge. Me\u0111utim, ovom starom trasom Ljubinske doline odjekiva\u0107e i dalje sve\u017ee zvuke lokomotivskih sirena jo\u0161 godinu dana. Naime, gra\u0111evinske i tehni\u010dke slu\u017ebe postepeno obavljaju zavr\u0161ne radove na demontiranju gornjeg stroja pruge i prevozu materijala u Semizovac. Prema izjavama svedoka, poslednja vo\u017enja putni\u010dkog voza do Ivan\u010di\u0107a odr\u017ea\u0107e se krajem maja 1963. godine. U predve\u010derje, sastav iz Ivan\u010di\u0107a vra\u0107ao se prazan na poslednju vo\u017enju do Semizovca sa ma\u0161inovo\u0111om Gabela Ilijom i kondukterom Kapikul Mihajlom.<\/p>\n\n\n\n Stara i nova \u017eeljezni\u010dka stanica u Semizovcu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je pomenuto, \u017eeljezni\u010dka stanica Semizovac po\u010dinje sa radom 1908. godine. Izgradnjom omladinske pruge \u201e\u0160amac \u2013 Sarajevo\u201c (1947), stanica Semizovac i dalje radi u punom kapacitetu vezano za saobra\u0107aj vozova u uskoj pruzi. Tehni\u010dkim re\u0161enjem ‘ukr\u0161tanjem’ koloseka, neometano se odvijao \u017eeljezni\u010dki saobra\u0107aj prema lo\u017eionici parnih lokomotiva u Podlugovima, odnosno teretnoj stanici Alipa\u0161in Most i redovan saobra\u0107aj prema Ivan\u010di\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n Prestankom saobra\u0107aja na pruzi Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i (1962.\/63.) polako se ukidaju i poslednji stani\u010dni kapaciteti uzanog saobra\u0107aja. Gornji stroj uzanih kolosijeka vremenom se sklanjaju i transportuju u visoke pe\u0107i \u017eelezare u Zenici. Godine 1968.\/69. demontiraju se \u0161ine uzanog kolosijeka od stanice Podlugovi sa celokupnom lo\u017eioni\u010dkom infrastrukturom i kompletnom trasom do stanice Alipa\u0161in Most.<\/p>\n\n\n\n Ispred zgrade stanice ostaje da dominira pruga normalnog kolosijeka, svjedo\u010de\u0107i o pro\u0161lim doga\u0111ajima od 1947. godine do danas. Zgrada stanice progla\u0161ava se stanovanom jedinicom, a nakon posljednjeg rata (1996.) prenamijenjena je u ‘slu\u017ebene’ prostorije i progla\u0161ena ru\u0161evnim objektom. Bez obzira na donesene odluke \u017eeljezni\u010dke direkcije, od 1996. godine u ovoj zgradi boravi sedam porodica, me\u0111u njima i autor ovih redova. Njihov status kao korisnika prostora i danas je nejasan. Uz obrazlo\u017eenje vlasnika objekta (Podru\u010dje infrastrukture \u017dFBH u Sarajevu) stoji planirana modernizacija pruge sa ispravljanjem krivine kolosijeka ispred zgrade, \u0161to \u0107e na kraju zahtijevati ru\u0161enje objekta.<\/p>\n\n\n\n Nova \u017eeljezni\u010dka stanica normalnog kolosijeka u Semizovcu izgra\u0111ena je u toku izgradnje Omladinske pruge \u201e\u0160amac \u2013 Sarajevo\u201c (1947), nalazi se ju\u017eno od zgrade ‘stare’ stanice udaljene od oko 900 metara. Nakon njene izgradnje i pu\u0161tanja u rad nije demontiran uzani kolosijek koji je vodio prema fabrici namjenske industrije u Vogo\u0161\u0107i. Taj industrijski kolosijek izgra\u0111en je i pu\u0161ten u saobra\u0107aj 1. maja 1940. godine u korist \u010de\u0161ke firme \u201e\u0160koda\u201c.<\/p>\n\n\n\n Tokom 1951. godine, po staroj trasi bi\u0107e izgra\u0111en odvojak kolosijeka normalne \u0161irine prema industrijskoj zoni u Vogo\u0161\u0107i. Tehni\u010dkim rje\u0161enjem ‘upletaja’ oba kolosijeka i dalje se neometano odvijao saobra\u0107aj tj. dizel vu\u010da po normalnom i parna vu\u010da po uzanom kolosijeku. Naime, iz ‘nove’ \u017eeljezni\u010dke stanice otpremani su mje\u0161oviti vozovi u kojima su bile zaka\u010dene dvije prikolice starih sarajevskih elektri\u010dnih tramvaja. Preduze\u0107e PRETIS otkupilo je otpisane prikolice za potrebe prijevoza radnika prve i druge smjene, od Semizovca do kapije preduze\u0107a i natrag. Jedina tehni\u010dka intervencija bila je u izradi kona\u010dnog rje\u0161enja kva\u010denja tramvajske prikolice za voznu lokomotivu. Ovaj vid prijevoza trajao je od 1963. do 1966. godine.<\/p>\n\n\n\n Izgra\u0111eni novi industrijski kolosijek postaje transportna \u017eila kucavica jednog od tada najperspektivnijih privrednih preduze\u0107a u Bosni i Hercegovini, kao \u0161to su: UNIS-PRETIS, TAS, UTL i druga. Ubrzo osnivaju “fabri\u010dku” \u017eeljeznicu sa dvije dizel lokomotive i zapo\u0161ljavaju radnike iz raznih \u017eeljezni\u010dkih zanimanja. Radilo se u smjenama non-stop 24 sata sve do izbijanja posljednjeg rata u BiH (1992-1995). I danas ovaj kolosijek, koji prolazi kroz centar grada Vogo\u0161\u0107e, slu\u017ei svojoj svrsi, ali u manjem kapacitetu, uglavnom opslu\u017euju\u0107i firme u privatnom vlasni\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n Danas, \u017eeljezni\u010dka stanica u Semizovcu saobra\u0107ajno opslu\u017euje vo\u017enju vozova za prevoz robe i putnika. U njoj se ne zaustavljaju vozovi vi\u0161eg ranga osim vozova u lokalno-putni\u010dkom saobra\u0107aju, iako je ovaj vid saobra\u0107aja potpuno zamro. Zbog udaljenosti putni\u010dke stanice od centra Semizovca mnogi putnici odlu\u010duju se na autobusni prevoz.<\/p>\n\n\n\n Vozne lokomotive Vogo\u0161\u0107a \u2013 Ivan\u010di\u0107i i Semizovac \u2013 Industrijska zona Vogo\u0161\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n Za potrebe manevrisanja i vu\u010de vozova u stanici Vogo\u0161\u0107a (Semizovac) anga\u017eovane su lokomotive iz lo\u017eioni\u010dke ispostave u Podlugovima. Propisanim redom lokomotivske vo\u017enje pristizale su lokomotive serije: Lokomotiva Bp serije JD\u017d 81-005<\/strong> (proizvedena 1914.) vozila je sve do ukidanja pruge. Lokomotiva O&K serije J\u017d 172-004<\/strong> vozila je do ukidanja pruge. Lokomotiva KrLi serije JD\u017d 173-002<\/strong> (proizvedena 1881.) bila je u najmu na pruzi Bar \u2013 Vir Pazar i kasnije radila na industrijskom kolosijeku (vozila tramvaje) za potrebe UNIS-a i PRETIS-a do kraja 1966. godine.<\/p>\n\n\n\n Lokomotiva KrM\u00fc serije JD\u017d 176-005<\/strong> (proizvedena 1884., bila u najmu na pruzi Doboj \u2013 Simin Han). Lokomotiva Arad JD\u017d 185-012<\/strong> (proizvedena 1900., bila u najmu na pruzi Brod \u2013 Sarajevo) koja je vozila do 1955. godine. Lokomotiva Jung serije 11928\/1953<\/strong> pod imenom ‘\u010cevljanka’. Vozila od Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a od 1961. do 1963. godine. Lokomotiva O&K serije 7324\/1917<\/strong>; KrM\u00fc serije 3548\/1896<\/strong>; \u0110\u0110 serije 331, 332, 333, 340 i 342\/1952; Chrz serije 1121-03, 1121-05 i 1121-06\/1947<\/strong>; KrLi serije 1232\/1904<\/strong> i O&K serije 5670\/1948<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Semizovac \u2013 ‘Muzej na otvorenom’<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na malom lokalitetu Semizovca (povr\u0161ine oko 300 m2<\/sup>), kod u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu, nalazi se pet zna\u010dajnih gra\u0111evina koje svjedo\u010de o raznim historijskim periodima Bosne i Hercegovine \u2014 od Osmanskog carstva, preko Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, do socijalisti\u010dke Jugoslavije. Ove gra\u0111evine uklju\u010duju tri mosta i dva betonska bunkera, koji zajedno \u010dine jedinstvenu kulturno-historijsku cjelinu.<\/p>\n\n\n\n Najstariji me\u0111u njima je kameni most iz osmanskog perioda, vjerovatno izgra\u0111en u 18. stolje\u0107u. Ovaj most je slu\u017eio kao dio va\u017enih trgova\u010dkih i putni\u010dkih pravaca koji su povezivali Sarajevo s unutra\u0161njo\u0161\u0107u zemlje.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107ina had\u017ei Salih-age Semiza \u2013 kameni \u0107uprija iz Osmanskog perioda<\/strong><\/p>\n\n\n\n U blizini samog u\u0161\u0107a potoka Ljubine u reku Bosnu nalazi se kamen most koji predstavlja jedno od najva\u017enijih arhitektonskih nasle\u0111a osmanskog perioda na ovom podru\u010dju. Most je sagradio had\u017ei Salih-aga Semiz, ugledni vakif, zemljoposednik i trgovac po kojem je i naselje dobilo ime.<\/p>\n\n\n\n Sagra\u0111en u 18. veku, most je vekovima povezivao trgova\u010dke puteve koji su vodili od Sarajeva prema Visokom, Vare\u0161u, Olovu i dalje na istok. Gra\u0111en od tesanog kamena, s elegantnim lukovima i skladnim proporcijama, predstavlja karakteristi\u010dan primer osmanske mostogradnje, u funkciji i estetici.<\/p>\n\n\n\n Kameni most podignut je s jednim polukru\u017enim lukom i uzlazno-silaznom linijom, karakteristi\u010dnom za osmansku mostogradnju. Ritam luka raste od krajeva prema sredini, kako u rasponu od 8 metara, tako i u visini od 4 metra, stvaraju\u0107i prepoznatljivu, prema sredini uzdignutu i blago prelomljenu niveletu mosta.<\/p>\n\n\n\n Sa ju\u017ene strane mosta nalazi se kru\u017eni otvor za odvod buji\u010dnih voda. Most je gra\u0111\u0435\u043d od klesanih komada doma\u0107eg kre\u010dnjaka, povezanim kre\u010dnim malterom. Najvjerovatnije je djelo doma\u0107ih majstora, pravljen prema nacrtima deriviranim iz \u0161kole jednog od poznatih osmanskih graditelja mostova.<\/p>\n\n\n\n Kolovoz \u0161irok 3,5 metara, koji je ranije bio poplo\u010dan kaldrmom, izveden je od tesanih drvenih greda s jednostavnom drvenom ogradom. U prirodnom okru\u017eenju, kroz koji proti\u010de potok Ljubina, na bre\u017euljku u blizini mosta, had\u017ei Salih-aga Semiz sagradio je ve\u0107i han. Tokom sredine prve polovine 19. stolje\u0107a, prilikom topografskih mjerenja Bosne i Hercegovine, koje je obavljao Geografski institut Austro-Ugarske Monarhije, u kartama je zabilje\u017eena nova topografska oznaka \u2013 Han Semizovac<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, han je sru\u0161en 1947. godine prilikom izgradnje \u017eeljezni\u010dke pruge normalnog kolosijeka.<\/p>\n\n\n\n Godine 1925. Gra\u0111evinska direkcija iz Sarajeva izradila je projekt za izgradnju puta Semizovac\u2013Ilija\u0161, \u0161irine 6 metara, budu\u0107i da je postoje\u0107i most bio \u0161irok svega 3,5 metra, planirana je njegova rekonstrukcija. Tako je uz stari most izgra\u0111en novi, identi\u010dnih gabarita, ali sa \u0161irim kolovozom od 6 metara. Tokom tih radova djelomi\u010dno je zatrpan kru\u017eni otvor za odvod vode, a potpuno je prekriven 1941. godine, prilikom izgradnje betonskog bunkera.<\/p>\n\n\n\n Drvena ograda zamenjena je betonskim korkalukom, koji je danas znatno o\u0161te\u0107en usled brojnih gra\u0111evinskih intervencija prilikom polaganja cevi, kablova i sli\u010dnih infrastrukturnih radova.<\/p>\n\n\n\n \u017deljezni\u010dki most uzanog kolosijeka (1882) \u2013 period Austrougarskog carstva<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017deljezni\u010dki most u Semizovcu izgra\u0111en je 1882. godine u okviru velikog infrastrukturnog projekta iz Austrougarskog perioda, za potrebe usko\u010dke (uskotra\u010dne) pruge Bosanski Brod \u2013 Zenica \u2013 Sarajevo. Ova pruga bila je klju\u010dna za povezivanje unutra\u0161njosti Bosne i dalje prema jugu s va\u017enim trgova\u010dkim i industrijskim centrima.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107i je gra\u0111en kao \u017eeljezna konstrukcija du\u017eine oko 22 metra sa kamernim osloncima, karakteristi\u010dna za \u017eeljezni\u010dku infrastrukturu iz tog perioda. Konstrukcija mosta direktno je transportovana iz austrijskih \u010deli\u010dana. Na njemu su pored specijalnih izvo\u0111a\u010da za \u017eeljezo radile jedna grupa zakiva\u010da koja je izvela preko hiljadu zakivki.<\/p>\n\n\n\n Tokom decenija slu\u017eio je prevozu robe i putnika, te zna\u010dajno doprineo razvoju lokalne privrede, naro\u010dito eksploataciji \u0161ume i ruda u okolini. Po ukidanju uzanog kolosijeka u drugoj polovini 20. stolje\u0107a, most nije demontiran, ve\u0107 je ostao sa\u010duvan kao autenti\u010dni spomenik tehni\u010dkog i industrijskog nasle\u0111a. Danas stoji kao nijemi svedok jedne epohe, podse\u0107aju\u0107i na intenzivan razvoj industrije koji je Austro-Ugarska inicirala na ovim prostorima.<\/p>\n\n\n\n Armirano-betonski most iz 1947. \u2013 period socijalisti\u010dke Jugoslavije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tre\u0107i most, izgra\u0111en 1947. godine, napravljen je za potrebe pruge normalnog kolosijeka u okviru \u010duvenog projekta Omladinske pruge \u0160amac\u2013Sarajevo. Most je gra\u0111en radnim entuzijazmom omladinskih brigada, kao simbol poslijeratne obnove, bratstva i jedinstva. Napravljen je od armiranog betona, u skladu sa modernisti\u010dkim principima socijalisti\u010dke arhitekture i tehni\u010dkog napretka. I danas slu\u017ei svojoj namjeni. Most se redovno odr\u017eava od strane gra\u0111evinske slu\u017ebe ispred \u017deljeznica Federacije BiH.<\/p>\n\n\n\n Betonski bunkeri iz ratnog perioda \u2013 NDH<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dva betonska bunkera u blizini u\u0161\u0107a potoka Ljubine u rijeku Bosnu poti\u010du iz perioda Drugog svjetskog rata. Sagra\u0111eni su odmah (1941) nakon ulaska Njema\u010dkih okupacionih snaga u Sarajevo. Jedan je manji sa tri pu\u0161karnice (\u0161titio prugu i cestu Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107), dok je drugi bunker ve\u0107ih dimenzija sa \u010detiri pu\u0161karnice koji je \u0161titio cestu i glavnu prugu (Sarajevo \u2013 Podlugovi, sjever-jug). Sli\u010dni bunkeri su podignuti du\u017e \u017eeljezni\u010dke pruge Sarajevo – Doboj, kao va\u017ena saobra\u0107ajna veza, radi za\u0161tite od mogu\u0107ih napada ili diverzija.<\/p>\n\n\n\n Kao zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dva mosta koja svjedo\u010de o Osmanskom i Austrougarskom graditeljstvu danas se nalaze u zapu\u0161tenom i degradiranom stanju, \u0161to prijeti njihovom potpunom uru\u0161avanju. Upornjaci mostova podrivani su uslijed \u010destih buji\u010dnih poplava potoka Ljubine. Temelji mostova, zajedno sa bunkerima, destabilizirani su, a unutar njih raste granje i korijenje, \u0161to dodatno razara strukturu.<\/p>\n\n\n\n Konstrukcija \u017eeljezni\u010dkog mosta dodatno je optere\u0107ena trulim granama i starim deblima koja su se naslonila na njega. Prilaz mostu gotovo je nemogu\u0107 zbog neprohodne i guste vegetacije, te je ostao prepu\u0161ten propadanju, bez ikakvog znaka brige, nadzora ili odr\u017eavanja.<\/p>\n\n\n\n Iz temelj kamenog mosta izrastaju drve\u0107e i grmlje, \u010diji korijeni o\u0161te\u0107uju zidanu strukturu. Vegetacija se uvla\u010di u spojeve kamenih blokova, izazivaju\u0107i mehani\u010dko i kapilarno o\u0161te\u0107enje. Ogradni zid (gra\u0111en prilikom rekonstrukcije 1925. godine, op. a.) je popucao i u lo\u0161em je stanju tako da je most bez ikakve za\u0161tite, \u010di\u0161\u0107enja ili konzervacije. Most i danas slu\u017ei kao drumska komunikacija (slijepi put) za manje naselje u ulici Stara \u017eeljezni\u010dka stanica.<\/p>\n\n\n\n Ovaj mikro-lokalitet u Semizovcu, sa tri mosta, tri carstva\/ure\u0111enja, tri razli\u010dite tehnologije i materijala sa bunkerima, mogao bi postati kulturno-istorijski park, sa \u0161etali\u0161tem, informativnim tablama i turisti\u010dkim turama. Idealan je za edukaciju, turizam, arhitektonske studije i kulturno pam\u0107enje.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Ovaj skromni istra\u017eiva\u010dki rad, koji smo predstavili ovim \u010dlankom, zavr\u0161avamo s iskrenom zahvalno\u0161\u0107u svim zaposlenicima Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, bez \u010dije pomo\u0107i u preporuci kori\u0161tenja dostupne bibliote\u010dke gra\u0111e i odobrenja za prikazivanje gore navedenih skica i planova, ovaj rad ne bi bio mogu\u0107.<\/p>\n\n\n\n [LITERATURA]<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture2-1024x492.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture3-1024x944.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture4-1024x649.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture5.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture6-1024x722.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture7-1024x604.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture8-1024x387.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture9-1024x388.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture10-1024x425.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture11-1024x426.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture12-1024x274.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture13-1024x354.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture14-1024x723.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture15-1024x393.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture16-1024x668.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture17-1024x701.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture18-1024x337.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture19-1024x685.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture20-1024x676.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture21-1024x821.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture22-1024x722.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture23-1024x695.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture24-1024x479.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture25-1024x862.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture26-1024x463.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture27-1024x480.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture28-1024x566.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture29-1024x632.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture30-1024x388.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture31-1024x618.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture32-1024x380.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture33-1024x550.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture34-1024x831.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture35-1024x639.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture36-1024x725.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture37-1024x832.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture38-1024x676.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture39-1024x689.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture40-1-1024x686.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture41-1024x797.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture42-1024x734.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture43-1024x707.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture44-1024x446.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture45-1024x722.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture46-1024x720.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture47-1024x719.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture48-1024x653.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture49-1024x724.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Picture50-1024x656.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n\n