{"id":33965,"date":"2025-07-08T14:24:03","date_gmt":"2025-07-08T12:24:03","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=33965"},"modified":"2025-07-08T14:24:07","modified_gmt":"2025-07-08T12:24:07","slug":"iz-povijesti-sumske-zeljeznice-ilijas-misoca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/2025\/07\/08\/iz-povijesti-sumske-zeljeznice-ilijas-misoca\/","title":{"rendered":"Iz povijesti \u0161umske \u017eeljeznice \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Ignjatovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovaj rad i tekst u prvom dijelu predstavlja poku\u0161aj i ima zadatak da u kra\u0107im potezima i sa\u017eetom obimu predstavi \u0161to realniju i vjerniju sliku industrijalizacije mjesta Ilija\u0161 od vremena austrougarske uprave (1878-1918), Kraljevine SHS\/Jugoslavije (1919-1941) i Socijalisti\u010dke federativne republike Jugoslavije (1945-1992), s posebnim naglaskom na razvoj i eksploataciju \u0161uma u dolini rijeke Miso\u010de.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Radi korektnog pristupa ovom vrlo slo\u017eenom pitanju, a s ciljem postizanja relevantnih rezultata, na temelju izvorne gra\u0111e i prihvatljivih izvora informacija, pratiti \u0107emo primjerom uspona dviju tvrtki: \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c (1886-1917) i \u201eButtazzoni & Venturini\u201c (1890-1945), obje iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

Polazi\u0161na literatura za ovaj rad su knjige:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. Branislav Begovi\u0107, 1978. \u201eRazvojni put \u0161umske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878\u20141918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju \u0161uma i industrijsku preradu drveta\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  2. Branislav Begovi\u0107, 1985 \u201e\u0160umska privreda Bosne i Hercegovine za vrijeme monarhisti\u010dke Jugoslavije (1918.-1941.) s posebnim osvrtom na eksploataciju \u0161uma i industrijsku preradu drveta. Sarajevo\u201c,<\/em><\/li>\n\n\n\n
  3. D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.<\/em> <\/em>\u201eIzgradnja \u017eeljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja K\u00e1llayeve ere\u201ci<\/em><\/li>\n\n\n\n
  4. Web portal vremeplov.ba, Li\u010dni arhivski fond.<\/em><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Okupacijom Bosne i Hercegovine (1878. godine) Austro-Ugarska je dobila u posjed velika prirodna bogatstva, me\u0111u kojima su se nalazile i \u0161ume. U cilju osiguranja potrebnih finansijskih prihoda zemaljskoj blagajni, austrougarska uprava u BiH orijentirala se u po\u010detku na prodaju pojedinih \u0161umskih podru\u010dja putem direktnih pogodbi i zaklju\u010divanja dugoro\u010dnih ugovora sa pojedinim preduze\u0107ima i poduzetnicima.<\/p>\n\n\n\n

    Na temelju slobodnih pogodbi zaklju\u010divani su dugoro\u010dni ugovori o eksploataciji \u0161uma u dva oblika: Eksploatacija hrastovih i bukovih \u0161uma s manufakturnom proizvodnjom i eksploatacija \u0161uma u okviru erarskih \u0161umskih re\u017eijskih poslova (B. Begovi\u0107 1978. godine).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Jedan takav ugovor (s manufakturnom proizvodnjom) zaklju\u010den je s privatnom tvrtkom \u201eF. Steinmetz & K\u0473mp.\u201c 1886. godine, a u okviru erarskih \u0161umskih re\u017eijskih poslova s tvrtkom \u201eButtazzoni & Venturini\u201c 1898. godine. Prije nego \u0161to prije\u0111emo na glavnu temu, dopustite da ukratko navedemo biografiju poslovanja tvrtke \u201eF. Steinmetz & K\u0473mp.\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Franz Steinmetz (stariji) i Franjo Steinmetz (mla\u0111i) doselili su se iz Austrije u Sarajevo 1886. godine. Iste godine u op\u0107inskom sudu u Sarajevu registrirali su preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c s odre\u0111enom djelatno\u0161\u0107u \u201eTrgovina drveta za gra\u0111u i gorivo\u201c. Sjedi\u0161te preduze\u0107a i boravi\u0161nu adresu prijavili su u ulici \u010cemalu\u0161a, a skladi\u0161te drva (Holzplatz<\/em>) u Kolodvorskoj ulici (Bahnhofstra\u00dfe<\/em>) u gradskom naselju<\/em>  Ferhadija. (Izvor: Bosanski Glasnik 1902. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Ve\u0107inom su se potrebnom oblovinom snadbijevali iz vlastite pilane i manjim dijelom licitacijom ili neposrednom pogodbom sa vlasnicima drugih preduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c – Pilana \u201eMo\u0161\u0107anica\u201c kod Vasin Hana, Sarajevo<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1886. preduze\u0107e je na rijeci Mo\u0161\u0107anici kod Vasina Hana sagradilo pilanu na vodeni pogon. To je ujedno bila i prva sagra\u0111ena pilana na rijeci Mo\u0161\u0107anici. Pilana je bila konstruisana na vodeni pogon i bila je vrlo primitivna, odnosno u punom smislu kao pilana ‘poto\u010dara’. Naime, voda dovedena posebnim ‘j azom’ (koritom) do pilane, padala je kroz drveni ‘badanj’ (ba\u010dva bez dna) na malo drveno kolo koje se okretalo oko horizontalno postavljene drvene osovine. U ovu drvenu osovinu bila je u\u010dvr\u0161\u0107ena tzv. \u201egega\u201c (sinonim \u201egega\u201c \u2013 poskakuje, uspinje, giba) izra\u0111ena od drveta i sastavljena od vratila na lakat i duga\u010dke motke pomo\u0107u koga se dizao i spu\u0161tao okvir drvenog ‘jarma’ (okvir) na kome je bio pri\u010dvr\u0161\u0107en gater venecijaner, odnosno jedna \u017eeljezna testera debljine oko 0,5 cm.<\/p>\n\n\n\n

    Godi\u0161nji kapacitet ove pilane nije mogao iznositi vi\u0161e od 100 m\u00b3 \u010detinarske pilanske oblovine. Pilansku oblovinu nabavljali su putem licitacije iz predjela Vu\u010dja Luka, tj. sa \u0161umskog podru\u010dja Kalina \u2013 Bio\u0161tica. Zbog ote\u017eanog transporta \u0161umske oblovine do pilane i visine cijene prevoza rezane gra\u0111e do skladi\u0161ta u gradu, preduze\u0107e je odlu\u010dilo prodati pilanu.<\/p>\n\n\n\n

    Nevedenu pilanu otkupio je Nezir Had\u017eija, a od njega prekupio Ismet \u0160ljaka koji je pilansko postrojenje (1918. godine) prebacio na parni pogon.<\/p>\n\n\n\n

    Zadnji vlasnik bio je Nedeljko Stoki\u0107 (1933. godine) koji je u tu pilanu, pored jednog venecijanera, ugradio i jedan puni gater s instaliranim parnim strojem od 55 KS. (B. Begovi\u0107 1978. ABH FD\u0160S \u2013 Katastar doma\u0107ih malih pilana, Fol 60-61).<\/p>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c \u2013 Pilana u Srednjem kod Sarajeva<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Pred sam kraj devetnaestog stolje\u0107a preduze\u0107e je sagradilo prvu pilanu na vodeni pogon uz potok Ra\u010du (lijeva pritoka rijeke Ljubine) kod Srednjeg. Prilikom izgradnje pilane instaliran je i pu\u0161ten u rad jedan gater venecijaner.<\/p>\n\n\n\n

    Kasnije, potpisivanjem ugovora o eksploataciji \u0161uma sa Zemaljskom vladom (1901. godine), instaliran je i drugi gater.<\/p>\n\n\n\n

    Potrebnom oblovinom preduze\u0107e se snabdijevalo iz \u0161umskog podru\u010dja Ra\u010da \u2013 Kalina (\u0161uma Laze i Lipnik) s godi\u0161njim kapacitetom od oko 2.400 m\u00b3 prera\u0111enog \u010detinarskog drveta. Oblovina do pilane dopremana je pomo\u0107u vodenih drvenih ‘ri\u017ea’ (W\u00e4ssriger Holzreis), a pilansku prera\u0111evinu transportirali su \u0161umsko-rudni\u010dkom uskotra\u010dnom prugom do Semizovca, odnosno do Sarajeva, franko skladi\u0161te drva u Ferhadiji. Pilana je radila do kraja 1917. godine, kada je prodana, te ju je otkupio Danilo \u0106orovi\u0107 iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Godine 1922., kod u\u0161\u0107a potoka Ra\u010de u rijeku Ljubinu, Luka \u010cabraji\u0107 sagradit \u0107e parnu pilanu, a u o\u017eujku 1926. godine je registrira u Preduze\u0107e \u201eOzren\u201c \u2013 \u0160umska industrija a.d. Srednje. Jedan od akcionara bio je i Danilo \u0106orovi\u0107 koji je u novoosnovano preduze\u0107e unio svoju pilanu na vodeni pogon, koju je svojevremeno kupio od Franza Steinmetza. (B. Begovi\u0107 1985.)\n[END TRANSLATION]<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c – Tar\u010din kod Sarajeva<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1901., poduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Korp.\u201c s Vladom Zemalja potpisat \u0107e dugoro\u010dni ugovor o iskori\u0161tavanju \u0161umskog podru\u010dja Preslica \u2013 Lapov dol \u2013 Lani\u0161te kod Tar\u010dina. Predmet ugovora bila je sje\u010da od otprilike 80.000 m\u00b3 korisnog \u010detinarskog i 50.000 m\u00b3 hrastovog drveta, uz otpadaju\u0107u koli\u010dinu ogreva.<\/p>\n\n\n\n

    Zbog financijskih pote\u0161ko\u0107a preduze\u0107e nije bilo u mogu\u0107nosti da pristupi realiziranju zaklju\u010denog ugovora. Takvo stanje trajalo je oko dvije godine, te od strane Zemaljske vlade preduze\u0107e dobiva upozorenje uz obrazlo\u017eenje za raskid ugovora ukoliko odmah ne poduzme potrebne radnje eksploatacije, jer u protivnom gubi prava na koncesiju, kako je stajalo u predmetnom ugovoru.<\/p>\n\n\n\n

    U novonastaloj situaciji preduze\u0107e ulazi u ‘poslovne’ pregovore s novoosnovanim poduze\u0107em \u201eRafael Z. Finci i Korp.\u201c (osnovano 1902. godine, s suvlasnicima Ellas Baruh i Isak Baruh) koje \u0107e 1903. godine ‘otkupiti’ i preuzeti na sebe ugovor iz 1901. godine o dugoro\u010dnoj eksploataciji ugovorenog \u0161umskog podru\u010dja, koji je svojevremeno posjedovalo poduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Korp.\u201c. Firma \u0107e uskoro izgraditi \u0161umsku \u017eeljezni\u010dku prugu u kombinaciji adhezione (10,6 km) i gravitacijske (5,4 km) \u017eeljezni\u010dke pruge (kotura\u010da) du\u017eine cca 16,0 km, koja \u0107e voditi od Tar\u010dina preko Guvni\u0161ta do Lani\u0161ta i Lapov dola. Istovremeno je firma podigla u Tar\u010dinu parnu pilanu s pogonskim strojem od 200 KS i s 4 gatera, kao i svim ostalim strojevima i ure\u0111ajima.<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1911. do\u0107i \u0107e do pretvaranja poduze\u0107a \u201eRafael Z. Finci i Komp.\u201c u dioni\u010dko dru\u0161tvo pod nazivom Dru\u0161tvo za eksploataciju i izvoz drva \u201eJela\u201c, koje je nastavilo realizaciju ugovora iz 1903. godine. (B. Begovi\u0107 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Iz ovog kratkog fragmentarnog prikaza o poslovanju poduze\u0107a \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c mo\u017ee se zaklju\u010diti da je poduze\u0107e raspolagalo s vrlo malim kapitalom.<\/p>\n\n\n\n

    Iako se ugovorno podru\u010dje i mjesto Tar\u010din oslanjalo na dr\u017eavnu prugu Sarajevo \u2013 Metkovi\u0107 (sagra\u0111ena 1891. godine), podizanje pilane i gradnja \u017eeljezni\u010dke saobra\u0107ajnice za ovo preduze\u0107e bio je ogroman investicijski projekt kojeg nisu mogli realizirati. Zanimljivo je \u0161to se sli\u010dna poslovna gre\u0161ka preduze\u0107a desila i 1910. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Naime, Zemaljska vlada za BiH i tvrtka \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c potpisat \u0107e dugoro\u010dni ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010da kod Ilija\u0161a na razdoblje od 15 godina. Kako tvrtka, nakon dvije godine, nije pristupila realizaciji potpisanog ugovora, zemaljski erar pokrenut \u0107e sudski postupak kod nadle\u017enog suda u Sarajevu. Rezultat nagodbe u vezi sa sudskim postupkom, tvrtka, sada pod imenom \u201eInokosno preduze\u0107e F. Steinmetz\u201c, integrirat \u0107e se (poslovno udru\u017eiti) s tvrtkom \u201eButtazzoni i Venturini\u201c. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.)<\/p>\n\n\n\n

    Tvrtka \u201eButtazzoni i Venturini\u201c posmatraju\u0107i okrug Sarajevo pa i \u0161ire, bila je jedno od najja\u010dih i najuspje\u0161nijih gospodarskih poduze\u0107a u drvnoj preradi. U nastavku \u0107emo ukratko navesti biografiju poslovanja navedenog poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – dolazak u Sarajevo i registracija poduze\u0107a<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1885., Peter Buttazzoni, po zanimanju stolarski radnik, i Ivan Venturini, stolarski radnik i ma\u0161inbravar iz Italije, doselili su u Sarajevo i registrirali poduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, s upla\u0107enim temeljnim kapitalom od dva milijuna kruna, uz klauzulu da svaki dioni\u010dar potpisuje za sebe. Osnovna djelatnost je proizvodnja gra\u0111evinske stolarije i namje\u0161taja te izvoz robe u inozemstvo. S po\u010detnim kapitalom sagradit \u0107e parnu pilanu u Sarajevu (uz Ko\u0161evski potok) i tvornicu stolarske robe (Tischler Warenfabrik<\/em>) sa skladi\u0161tem rezane gra\u0111e (Holzplatz<\/em>) i ogrijevnog drveta. Boravi\u0161na adresa s tvornicom registrirana je u Kolodvorskoj ulici (Bahnhofstra\u00dfe<\/em>) u gradskom naselju<\/em>  Ferhadija. (Izvor: Bosanski Glasnik 1902. godine).<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – gradnja pilane u Sarajevu i pro\u0161irivanje djelatnosti<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1898. preduze\u0107e \u0107e sagraditi parnu pilanu (S\u00e4gewerk<\/em>) u ‘naselju’ Ko\u0161evo uz Ko\u0161evski potok i istovremeno tvornicu gra\u0111evne stolarije i namje\u0161taja s 120 zaposlenih radnika.<\/p>\n\n\n\n

    Industrijsko postrojenje sastojalo se od: Parni stroj snage od 50 KS, dva gatera, \u010detiri cirkularne pile, dvadeset instaliranih strojeva za obradu drveta (tra\u010dna pila, freze, glodalice, hoblarice, deblja\u010de, brusilice, stroj za lju\u0161tenje furnira, prese i dr.). Za strojevima su uglavnom radili strani radnici s radnim iskustvom, dok su ‘doma\u0107i’ radnici obavljali ni\u017ee stru\u010dno zanimanje (pomo\u0107nici u opslu\u017eivanju stroja) i te\u017ee fizi\u010dke poslove. (D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Godine 1890., umjesto naziva Tvornica stolarske robe (Tischler Warenfabrik<\/em>), nosi naziv Tvornica namje\u0161taja (M\u00f6belfabrik<\/em>). <\/em>Asortiman proizvoda su: prozori, vrata, portali, oprema za trgovine, brodski podovi, \u010detverokutni masivni namje\u0161taj svih stilova, friz od ameri\u010dkog hrasta, furniri, karni\u0161e i asortiman ostalog stolarskog pribora i specijalni namje\u0161taj u orijentalnom stilu.<\/p>\n\n\n\n

    Zahvaljuju\u0107i vizionarskoj obrazovnoj podr\u0161ci tada\u0161njeg re\u017eima, \u0161kolovale su se generacije zanatlija u drvorezbarstvu i usavr\u0161ili tehniku \u200b\u200bdo neprepoznatljivosti. Mnogi od svr\u0161enih zanatlija zaposlili su se kod ve\u0107 etabliranog proizvo\u0111a\u010da namje\u0161taja \u201eButtazzoni i Venturini\u201c u Sarajevu i u Mostaru. Naime, preduze\u0107e je 1886. godine otvorilo filijalu u Mostaru i sagradilo manju tvornicu (radionicu) namje\u0161taja (registrovanu 1891. godine) te zapo\u0161ljavalo do 35 radnika. Ru\u010dno rezbareni komadi namje\u0161taja iz mostarske tvornice (pe\u0161kuni, stolci, sofe i sl.) su izlagani na sajmovima i izlo\u017ebama u Budimpe\u0161ti 1896., Parizu – Milenijska izlo\u017eba 1900., Milanu 1906., zlatna medalja, Torino 1911., zlatna medalja itd. (Izvor: Bosanski Glasnik 1915.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Vrijedno je spomenuti i jednog od pionira drvorezbara-poduzetnika po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a, a to je Konji\u010danin Gano Nik\u0161i\u0107. On je tehniku rezbarenja (bordure u obliku cvjetova i drugih oblika) nau\u010dio od ve\u0107 \u0161kolovanih zanatlija te je kasnije razvio i usavr\u0161io, a zatim ju je prenio na svog sina, osniv\u0161i ‘kompaniju’ u Konjicu 1927. godine, koja i danas postoji. Ina\u010de, konji\u010dki duborez je u studenom 2017. godine upisan na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslije\u0111a \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Eksploatacija \u0161ume u \u0161umskom podru\u010dju sliva potoka Pova\u010de<\/u><\/strong>   <\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Za kontinuirani rad sagra\u0111ene pilane u Sarajevu (Ko\u0161evski potok), s potrebnom oblovinom, preduze\u0107e se snabdijevalo od erarskog re\u017eijskog poslovanja \u0160umske uprave Sarajevo iz ugovornog \u0161umskog podru\u010dja sliva potoka Pova\u010da.<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1898., slobodnom pogodbom, preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c s Vladom Bosne i Hercegovine zaklju\u010dilo je dugoro\u010dni ugovor o desetogodi\u0161njoj eksploataciji 40.000 \u2013 60.000 m\u00b3 korisnog \u010detinarskog drveta u \u0161umama koje su se nalazile u gravitaciji potoka Pova\u010da, desne pritoke rijeke Ljubine. Te \u0161ume bile su izdvojene i kao takve rezervirane za iskori\u0161tavanje u vlastitoj re\u017eiji \u0161umske uprave u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Iste godine, na u\u0161\u0107u potoka Pova\u010da u rijeku Ljubinu, preduze\u0107e \u0107e sagraditi pilanu na vodeni pogon s jednim instaliranim gaterom venecijanerom. Dio pilanske oblovine prera\u0111ivao se u ovoj pilani, dok je ostatak sa prera\u0111enom oblovinom transportiran \u017eeljeznicom (Ljubina \u2013 Semizovac \u2013 Sarajevo) na stovari\u0161te parne pilane u Sarajevu.<\/p>\n\n\n\n

    Nakon isteka desetogodi\u0161njeg roka (1908. godine) preduze\u0107u je naknadnim ugovorom ustupljeno jo\u0161 30.000 m\u00b3 \u010detinarskog korisnog drveta iz istog ugovornog podru\u010dja u trajanju od tri godine (do 1911. godine). Tijekom trajanja ugovora (1898-1911), preduze\u0107e je ukupno posjeklo oko 80.000 m\u00b3 \u010detinarskog drveta \u010dijom je preradom dobiveno oko 35.000 m\u00b3 rezane gra\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

    Ve\u0107i dio rezane gra\u0111e iskori\u0161ten je u vlastitoj tvornici namje\u0161taja, dok je manji dio predmet izvoza u inozemstvo. (D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

    Izgradnja firme \u0161umske prometnice \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Za potrebe prijevoza isje\u010denog \u0161umskog drveta do pilane, preduze\u0107e je izgradilo gravitacijsku prugu (kotura\u010du) u du\u017eini od 7,3 km, odnosno 7,2 km ‘glavne’ i 0,10 km krilne pruge pod radnim nazivom \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c. Ova krilna pruga vodila je od pilane do spoja s rudni\u010dkom prugom Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107 (pu\u0161tena u promet 26. sije\u010dnja 1885. godine). Ova pruga bila je u vlasni\u0161tvu rudarske zadruge \u201eBosnia\u201c (Gewerkschaft Bosnia<\/em>) sve do polovice 1896. godine kada \u0107e biti otkupljena u korist zemaljskog erara.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Od ovog spoja i dalje je dr\u017eavnom prugom vodila (oko 1500 m) do \u017eeljezni\u010dke stanice Ljubina. Iz stanice Ljubina formirana kompozicija se otpremala do stanice Semizovac (oko 9,5 km) do spoja sa ‘magistralnom’ prugom Bosanski Brod \u2013 Sarajevo (pu\u0161tena u promet 1882. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Masa sje\u010diva do pilane transportirala se pomo\u0107u dvadeset \u201etruck\u201c<\/em> vagona, jakih osovina promjera od 70 mm, nosivosti oko 7 tona tereta. Vrijednost investicije pribli\u017eno 60.000 kruna. (Izvor: \u0160umske \u017eeljeznice Bosne i Hercegovine 1911. godine. Izvijestio: Gyula Sztehlo, glavni in\u017eenjer Uprave za \u0161ume Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine. Str. 1002-1016).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Namjera u prezentiranju gornjih podataka je da se kona\u010dno otkloni dugogodi\u0161nja misterija oko naziva gravitacijske pruge \u201eLjubina \u2013 Pova\u010da\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Naime, tijekom sastavljanja protokola o izgradnji pruge (rukopis, 1898. godine), slu\u017ebena osoba je ne\u010ditko upisala podatak \u201ePora\u010da\u201c, dok prilikom protokolisanja u nadle\u017enom ministarstvu na omotu glavnog predmeta druga osoba upisuje \u201ePra\u010da\u201c. Tiskan tekst (sa nazivom Ljubin \u2013 Pra\u010da) \u0161alje se Ministarstvu zajedni\u010dkih financija na uvid i odobrenje.<\/p>\n\n\n\n

    Prilikom tiskanja knji\u017eice \u201eIzvje\u0161taj o upravi Bosne i Hercegovine 1914.-1916. godine (Bericht \u00fcber Verwaltung von Bosnien und Herzegowina 1914-16<\/em>) odgovorni urednik unosi podatak \u201eLjubina \u2013 Pra\u010da\u201c. Kasnije, ovaj podatak \u0107e biti preuzet i naveden u mnogim knji\u017enim izdanjima \u0161to \u0107e kod istra\u017eiva\u010da izazvati veliku zbunjenost i navesti navedenu gravitacijsku prugu pripisati \u0161umskoj pruzi \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da \u2013 Okruglica\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Dozvolite da pre\u0111emo na glavnu temu ove zanimljive pri\u010de.<\/em><\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Integracija s poduze\u0107em \u201eF. Steinmetz & KOMP.<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Kao \u0161to smo ve\u0107 gore u tekstu naveli, prvi interes za eksploataciju \u0161umskog podru\u010dja u slivu rijeke Miso\u010de pokazalo je preduze\u0107e \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c. Preduze\u0107e je sa Zemaljskom vladom, 1910. godine, potpisalo petnaestogodi\u0161nji ugovor o eksploataciji navedenog \u0161umskog podru\u010dja. Nakon dvije godine, zbog pasivnosti u provedbi eksploatacije ugovorenog \u0161umskog podru\u010dja, potpisani ugovor bit \u0107e predmet sudskog postupka.<\/p>\n\n\n\n

    Na temelju tu\u017ebenog zahtjeva, preduze\u0107e se branilo \u010dinjenicom da je suo\u010deno s nedostatkom financijskih sredstava te da nije uspjelo dobiti potrebni kredit. Tu\u017eila\u0161tvo predla\u017ee Sudskom vije\u0107u da se poni\u0161ti predmetni ugovor uz obrazlo\u017eenje da je preduze\u0107e nesposobno za daljnje izvr\u0161enje ugovora i da je svjesno u\u0161lo u kupovinu iz spekulativnih pobuda s namjerom da preprodajom i prijenosom ugovora i ugovornih podru\u010dja lako do\u0111e do zarade.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Kako je preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c ostalo bez potrebnih \u0161umskih sirovina (izvr\u0161enjem trinaestogodi\u0161nje eksploatacije \u0161umskog podru\u010dja u slivu rijeke Pova\u010de, 1898-1911) bili su zainteresirani da vr\u0161e eksploataciju \u0161ume u \u0161umskom podru\u010dju sliva rijeke Miso\u010de. Znaju\u0107i da je \u0161umsko podru\u010dje predmet sudskog spora, sa preduze\u0107em \u201eF. Steinmetz & Komp.\u201c stupaju u ‘poslovni’ kontakt s prijedlogom integracije u jedno preduze\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

    Kako ne bi naru\u0161io svoj poslovni odnos, a nije se mogao pouzdati u svoj uspjeh na sporu, Franz Steinmetz pristupa na sudu sa prijedlogom za zaklju\u010denje sudske nagodbe uz obrazlo\u017eenje, da je njegovo preduze\u0107e (\u201eInokosno preduze\u0107e F. Steinmetz\u201c) integrirano u akcionarsko dru\u0161tvo \u201eButtazzoni i Venturini\u201c. Po\u0161to postignuta sudska nagodba ima istu pravnu snagu kao i sudska presuda, akcionarsko dru\u0161tvo od F. Steinmetza odmah otkupljuje ugovor o eksploataciji \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010da, koje je on otkupio 1910. godine. Ovim sporazumom Zemaljska vlada je bila zadovoljna, jer u izvr\u0161enoj transakciji dobila je ja\u010deg ugovornog ‘kontrahenta’ (njema\u010dki: Kontrahent – protustranka, druga ugovorna strana) koji su joj pru\u017eali ve\u0107e garancije u pogledu izvr\u0161avanja ugovornih obaveza i osiguravanja redovitih i kontinuralnih prihoda. (D\u017eevad Juzba\u0161i\u0107, 1974.)<\/p>\n\n\n\n

     \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta d.o.o. – gradnja pilane u Ilija\u0161u i \u0161umske \u017eeljezni\u010dke pruge na parni pogon Ilija\u0161 – Miso\u010da<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1912. do\u0161lo je do osnivanja dioni\u010dkog dru\u0161tva pod nazivom  <\/u><\/strong>\u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Industrija drveta d.d. (Buttazoni und Venturini Holzindustrie A.G.<\/em>) u Sarajevu koje je nastalo integracijom preduze\u0107a \u201eButtazzoni i Venturini\u201c i Inokosnog preduze\u0107a \u201eF. Steinmetz\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Zajedni\u010dko ministarstvo financija u Be\u010du odobrilo je ovu transakciju 1913. godine. Predmet ugovora bila je sje\u010diva drvna masa u \u0161umskom podru\u010dju Miso\u010da (2.446 ha), u koli\u010dini od 365.700 m\u00b3 \u010detinara i 47.000 m\u00b3 li\u0161\u010dara, koja \u0107e se posje\u0107i u roku od 15 godina uz godi\u0161nji etat<\/em> (Etat<\/em>– povr\u0161ina \u0161ume<\/em> predvi\u0111ena za sje\u010du) od 24.000 m\u00b3 \u010detinarske i 3.100 m\u00b3 li\u0161\u010darske neto mase. (Izvor: Branislav Begovi\u0107, 1978.- ABH- ZMF br.,3.307 , br. 8.180 i br. 11.500\/BH ex 1910; ABH- ZMF br. 14.135\/BH ex 1911.)<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Temeljni kapital osnovanog akcionarskog dru\u0161tva iznosi 2 milijuna kruna. \u010clanovi uprave dru\u0161tva su: Berkovi\u0107 Nikola, Stux G\u00e9za, Me\u0161i\u0107 Ademaga, Buttazzoni Petar, Ivan Venturini, Franz Steinmetz, \u0110or\u0111o R. Jovanovi\u0107, Asimaga \u0160abanovi\u0107 i Karl K\u00f6zer kao ovla\u0161teni potpisnik. (Izvor: Bosanski Glasnik, 1915. godina)<\/p>\n\n\n\n

    Napominjemo da F. Steinmetz u novoosnovano akcionarsko dru\u0161tvo nije unio pilanu na vodeni pogon koju je podigao uz potok Ra\u010du kod Srednjeg. Pilanu \u0107e prodati 1917. godine kada i definitivno napu\u0161ta BiH.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Akcionarsko dru\u0161tvo je 1912. godine odmah pristupilo izgradnji parne pilane u Ilija\u0161u u kojoj je, pored parnog stroja ja\u010dine 100 KS, instalirano i \u010detiri puna gatera tipa venecijaner, jedan gater za sitni rez, sedam cirkularnih pila i ostalim odgovaraju\u0107im brojem pomo\u0107nih strojeva za obradu drveta. Isto tako, za potrebe transporta sje\u010dive mase do sagra\u0111ene pilane, izgra\u0111ena je \u0161umska \u017eeljezni\u010dka pruga na lokomotivski pogon \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c, u du\u017eini od 32 km, koja se naslanjala na magistralnu<\/em> prugu Bosanski Brod \u2013 Sarajevo. (Izvor: Bosanski Glasnik 1915.)<\/p>\n\n\n\n

    Vozni park na ovoj \u0161umskoj pruzi sastojao se od dvije lokomotive snage od 70 KS, 48 ‘truck’ kola i troja putni\u010dka kola (\u010deli\u010dno postolje s drvenim sandukom) za prijevoz materijala i radnika. Kod jednog od kola izvedeni su dodatni radovi na unutarnjem enterijeru i pretvorena u ‘salon kola’ koje su koristili \u010dlanovi uprave i VIP gosti. Tro\u0161kovi izgradnje ove \u0161umske pruge, uklju\u010duju\u0107i nabavku voznog parka, iznosili su oko milijun kruna.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c –  Industrija drveta d.d.  – Eksploatacija \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010de od 1913. do 1918. godine<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Izgradnja \u0161umske pruge zapo\u010dela je 1912. godine. Po\u010detak trase nalazio se ispred stovari\u0161ta pilane i vodila je preko dr\u017eavne \u017eeljezni\u010dke infrastrukture do stanice Ilija\u0161. Na ovom prostoru bit \u0107e izgra\u0111en kolosijek (du\u017eine oko 200 m) koji \u0107e biti tehni\u010dki povezan s glavnom prugom (profil na km 20,5) Sarajevo \u2013 Bosanski Brod. Paralelno s glavnom prugom, trasa je i\u0161la (u smjeru stanice Podlugovi) preko sagra\u0111enog mosta nad rijekom Miso\u010dom, a u velikom luku udesno vodi desnom obalom spomenute rijeke, zatim brzo prelazi lijevom obalom sve do naselja Miso\u010da.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Trasa je dalje vodila pored naselja Mahmutovi\u0107a Rijeka, Nasi\u0107i, Tisovik, Nabo\u017ei\u0107 sve do naselja Okruglica, du\u017eina dionice bila je cca 20 km. Produ\u017eetak pruge (sa krilnom prugom) od 12 km bit \u0107e sagra\u0111en 1913. godine. Najmanji radijus \u0161umske pruge iznosio je 40 m s maksimalnim usponom do 50 \u2030.<\/p>\n\n\n\n

    U Okruglici \u0107e biti izgra\u0111ena zgrada stanice sa mimolaznim kolosijecima (utovarni kolosijeci), lokomotivna okretnica sa lo\u017eionicom, vodonapojnik i radni\u010dka kantina.  <\/p>\n\n\n\n

    Prve radne lokomotive bile su: Lokomotiva serije (broj kotla) 1697 proizvedena 1911. godine u fabrici Arn. Jung \u2013 Jungenthal b. Kirchen<\/em> i lokomotiva serije (broj kotla) 3813 proizvedena 1912. godine u fabrici Maffei<\/em> \u2013 M\u00fcnchen.<\/em> Pored sagra\u0111ene \u0161umske pruge, tvrtka je za potrebe dopremanja sje\u010dive mase iz \u0161ume do stovari\u0161ta uz ‘glavnu’ prugu izgradila oko tri kilometra ‘suve ri\u017ee’ (Trockener Reis<\/em>) i oko devet kilometara puteva za vuku drveta.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Eksploatacija \u0161umskog podru\u010dja Miso\u010da zapo\u010dela je tek 1913. godine. Zbog prilika i doga\u0111aja povodom tzv. balkanske krize te djelomi\u010dne mobilizacije radne snage (1913. godine) kao i po\u010detka Prvog svjetskog rata (1914. godine), onemogu\u0107eno je redovno poslovanje tvrtke. Tvrtka je do zavr\u0161etka austro-ugarske uprave u BiH (1918. godine) posjekla i preuzela svega 46.100 m\u00b3 \u010detinarskog drveta (26 % od ugovorene sje\u010de) i 5.400 m\u00b3 listavnog drveta (oko 22 %), od \u010dega je 3.000 m\u00b3 bio ogrjev. (B. Begovi\u0107 1978. – ABH- ZMF br., br 8.254 i 9.070\/ BH ex 1914; br 8.307\/BH ex 1916.).<\/p>\n\n\n\n

    \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Industrija drveta d.d. – (Todorovi\u0107 i Dohan trgovina i industrija drveta), Sarajevo<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po zavr\u0161etku rata i poraza Austro-Ugarske monarhije, 1. prosinca 1918. godine, nastala je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u koju je u\u0161la i Bosna i Hercegovina. Promjenom dr\u017eavnog ure\u0111enja doneseno je niz zakona usmjerenih prema sveobuhvatnoj transformaciji stranog kapitala u dr\u017eavno vlasni\u0161tvo. U vrijeme provedbe pravnih propisa o sekvestraciji imovine biv\u0161e Austro-Ugarske monarhije (do lipnja 1919.) i nacionalizaciji (1922.), akcionarsko dru\u0161tvo \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, u novonastaloj politi\u010dko-ekonomskoj situaciji, prona\u0161lo je na\u010din da izmakne stvarnoj nacionalizaciji i dobilo je prava na daljnje poslovanje. Tim je i Zemaljska vlada bila zadovoljna ishodom jer su joj bila potrebna financijska sredstva za odr\u017eavanje financiranja dr\u017eavnih institucija.<\/p>\n\n\n\n

    Nakon \u0161to su svi dugoro\u010dni ugovori 1919. godine stornirani, 1922. godine do\u0161lo je do sporazumne obnove starog (ugovori iz 1910. i 1913. godine u trajanju od 15 godina) te je zaklju\u010den novi dugoro\u010dni ugovor s akcionarskim dru\u0161tvom \u201eButtazzoni i Venturini\u201c, uz izmjenu \u0161umske takse i isteka roka trajanja ugovora do 1933. godine.<\/p>\n\n\n\n

    Tijekom trajanja ugovora (11 godina) akcionarsko dru\u0161tvo \u201eButtazzoni i Venturini\u201c iskoristilo je u svom ugovornom podru\u010dju oko 500.000 m\u00b3 \u010detinarskog i oko 100.000 m\u00b3 li\u0161\u0107arskog drveta, obra\u0111eni na svom pilanskom pogonu u Ilija\u0161u. (B. Begovi\u0107, 1985.)<\/p>\n\n\n\n

    Kao \u0161to smo naveli, \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Industrija drveta a.d. su do 1914. godine izgradili 32 km \u0161umske pruge na parnu vu\u010du. Nastavkom eksploatacije ugovornog podru\u010dja od 1922. godine, \u0161umska pruga je produ\u017eavana do novih \u0161umskih revira.<\/p>\n\n\n\n

    Uvidom u arhivsku dokumentaciju (Iskaz \u0161umsko industrijskih \u017eeljeznica na teritoriji Dr\u017eavnih \u017eeljeznica Sarajevo, lipanj 1926. godine<\/em>), preduze\u0107e \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Industrija drveta d.d. prema unes\u0435\u043d\u0438\u043c podacima za \u0161umsku \u017eeljeznicu \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c stoji: Produ\u017eenje pruge prema \u0161umskom podru\u010dju Bla\u017ee (planina Zvijezda) 5,850 km., krilna pruga od profila na km 32+340 Kaljavi potok u duljini od 3,400 km i produ\u017eenje s prugom kotura\u010dom do mjesta Ravne u duljini od 2,100 km., krilna pruga od profila na km 34+120 Rakov potok u duljini od 1,100 km., \u017eeljezni\u010dka mre\u017ea na teritoriju Strugare 0,650 km i spojni kolosijek izme\u0111u stanice Ilija\u0161 i magistralne (Bosanski Brod \u2013 Sarajevo) pruge u duljini od 0,200 km \u0161to je ukupno cca 45,300 km. (Izvor: Arhiv BH \u2013 D.\u017d.S. 1926. Br. 16027\/I – 1926. god.).<\/p>\n\n\n\n

    Prodaja imovine \u201eButtazzoni i Venturini\u201c u Ilija\u0161u preduze\u0107u Todorovi\u0107 i Dohan \u2013 Trgovina industrijom drvetom<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Nakon isteka ugovornog roka (1934. godine) tvrtka \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Industrija drveta d.d. prodaje svoje pilansko postrojenje u Ilija\u0161u kao i gornji stroj \u0161umske \u017eeljezni\u010dke pruge Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da (45,3 km) uklju\u010duju\u0107i i cijeli vozni park. Kupac je poduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c \u2013 trgovina industrijom drvetom pilana Mokro, osnovano 1925. godine. Suvlasnici ovog poduze\u0107a bili su Vaso Todorovi\u0107 i Herman Dohan, obojica iz Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    U Mokrom, na podru\u010dju sreza sarajevskog, podiglo je preduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c 1925. godine parnu pilanu u kojoj su, pored parnog stroja od 200 KS, bila instalirana tri puna gatera s nekoliko cirkularnih pila i ostalih pomo\u0107nih strojeva. Pilana je opskrbljivana oblovinom (putem licitacije) iz dr\u017eavnih \u0161uma na podru\u010dju Romanije i Kaline \u2013 Bio\u0161tice. (B. Begovi\u0107, 1985.)<\/p>\n\n\n\n

    Poduze\u0107e je izgradilo \u0161umsku prugu pod nazivom \u201eRomanija\u201c u du\u017eini od 6.500 km (od Mokrog do sela Kr\u0161ulje, \u0161umsko podru\u010dje Veliki Vrh) i spojne kolosijeke na podru\u010dju \u0161umske ceste u Palama te spojni kolosijek od \u0161umske ceste do stanice Koran u du\u017eini cca 1.950 km. (Izvor: Arhiv BH \u2013 D.\u017d.S. 1926. Br. 16027\/I – 1926. godinu).<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1935. do\u0161lo je do osnivanja \u0161umske uprave u Okruglici, koja je obuhvatala povr\u0161inu, u slivu rijeke Miso\u010de i dio sliva Male \u017di\u017eanske rijeke, od oko 12.000 ha. Kako je u okviru navedene uprave organizirano re\u017eijsko poslovanje, od preduze\u0107a \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c, Ministarstvo \u0161uma i ruda otkupljuju \u0161umsku \u017eeljezni\u010dku prugu Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da (1938. godine), s cjelokupnim voznim parkom, te ovom kupovinom \u0161umska uprava potpuno postaje samostalna u poslovanju.<\/p>\n\n\n\n

    Pilansku oblovinu, poduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c redovito je kupovalo, putem licitacije, i to najprije postavno vagon na stovari\u0161tu uz \u0161umsku prugu u Miso\u010di, a poslije franko skladi\u0161te pilane u Ilija\u0161u. Takvo stanje trajalo je sve do izbijanja travanjskog rata 1941. godine. (B. Begovi\u0107, 1985.; ABH FD\u0160S br. 14.277 pov. Ex 1929. Kut. 118.).<\/p>\n\n\n\n

    Tvrtka \u201eButtazzoni i Venturini\u201c – Industrija drveta d.d. nastavila je s proizvodnjom namje\u0161taja i ostalih drvnih sortimenata, prera\u0111uju\u0107i drvo u postoje\u0107oj pilani u Sarajevu. Salon namje\u0161taja nalazio se u ulici Vojvode Radomira Putnika br. 25 (kasnije ulica Dr. Ante Star\u010devi\u0107a, 1941.-1945.) i na tim prostorima su ostali sve do zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n

    \u0160umska pruga \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c u vrtlogu rata 1941. \u2013 1945.<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    U travnju 1941. godine, od strane njema\u010dkog Wehrmachta izvr\u0161ena je okupacija teritorija Bosne i Hercegovine. Uz pomo\u0107 i pod za\u0161titom okupacionih snaga progla\u0161ena je tzv. Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska pa \u0107e u okviru nastale dr\u017eave pripasti i teritorij Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

    Njema\u010dko ratno gospodarstvo bilo je vrlo zainteresirano za sirovine i proizvode srednjebosanskog bazena. Od strate\u0161kog je zna\u010daja bila bogata \u0161umska podru\u010dja koja su bila povezane industrijskom \u017eeljezni\u010dkom prugom, Zavidovi\u0107i – Olovo, zatim Podlugovi – Vare\u0161 te \u0161umske pruge Ilija\u0161 – Okruglica i Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

    Jo\u0161 u travnju 1941. godine, Uprav\u0430 za vojnu privredu i naoru\u017eanje Tre\u0107eg Rajha, pokazala je interes za stavljenje pojedinih poduze\u0107a izravno u slu\u017ebu potreba njema\u010dke vojske, kao \u0161to su: \u017deljezara u Vare\u0161u, Zavodi municije \u2013 Vogo\u0161\u0107a kod Sarajeva i \u201eJugo\u010delik A.G.\u201c u Ilija\u0161u. (o tome vi\u0161e u sljede\u0107em poglavlju, op. a.)<\/p>\n\n\n\n

    Maja 1941. godine, od strane Ministarstva \u0161uma i ruda donesena je Zakonska odredba o razrje\u0161enju svih dugoro\u010dnih \u0161umskih ugovora, dok se ure\u0111aji, kako se navodi, pilanska postrojenja i saobra\u0107ajna sredstva s voznim parkom ne smiju uklanjati te ih je potrebno odr\u017eavati u upotrebljivom stanju. O provedbi donesene zakonske odredbe brinuo se povjerenik koji je bio imenovan od strane istog ministarstva. Povjerenik je nadzirao rad pilanskog postrojenja i organizaciju saobra\u0107aja \u0161umske \u017eeljeznice \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c. (Izvor: Zakoni \u2013 Zakonske odredbe i naredbe, Knjiga I – Svezak od 1-10, od 11. travnja do 26. svibnja 1941.).<\/p>\n\n\n\n

    Po izbijanju ustanka, sredinom 1941. godine, pilana u Ilija\u0161u radila je smanjenim kapacitetom dok je saobra\u0107aj na \u0161umskoj pruzi potpuno obustavljen. Uzrok ovih doga\u0111aja pripisuje se prisutnosti vare\u0161kog partizanskog odreda \u201eZvijezda\u201c koji je u sadejstvu s dvije formirane \u010dete na Okruglici, uspje\u0161no realizovao borbene zadatke na podru\u010dju Semizovca, Srednjeg, \u010cevljanovi\u0107a, Okruglice i Vare\u0161a. Nakon osvajanja ovih prostora, najva\u017eniji zadatak odreda \u00bbZvijezda\u00ab bio je sprije\u010diti proizvodnju za okupatora u ovom industrijskom podru\u010dju i naru\u0161iti saobra\u0107aj na mnogobrojnim komunikacijama.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Po\u010detkom sije\u010dnja 1942. godine, na teritoriju vare\u0161kog odreda \u201eZvijezda\u201c, stigao je Vrhovni \u0161tab NOP-a Jugoslavije sa ‘drugom’ Titom, sa jedinicama Prve proleterske brigade (formirane u Rudom 22. prosinca 1941. godine). Vrhovni \u0161tab smjestio se u \u010cevljanovi\u0107ima, gdje je boravio od 5. do 17. sije\u010dnja.<\/p>\n\n\n\n

    Sedmog i osmog januara 1942. godine, u Ivan\u010di\u0107ima kod Srednjeg, odr\u017eano je Pokrajinsko partijsko savjetovanje komunista Bosne i Hercegovine, kome su prisustvovali najvi\u0161i rukovodioci KPJ, Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Mo\u0161a Pijade i drugi. Na slobodnoj teritoriji Srednjeg i Okruglice uspostavljeni su narodnooslobodila\u010dki odbori kao organ vlasti i komande mjesta, kao organi vojnih vlasti. Prvi komandant mjesta u Okruglici bio je Milan \u0110ur\u0111i\u0107 iz Kunosi\u0107a, a u Srednjem Trifko Doki\u0107 iz Vogo\u0161\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Na Okruglici se, pored zgrade (\u017eeljezni\u010dka stanica) u kojoj su bili smje\u0161teni \u0160tab bataljona i komanda mjesta, nalazila je bolnica, kroja\u010dka radionica, a u lo\u017eionici \u0161umske \u017eeljeznice organizirana je narodna kuhinja. Mre\u017ea snabdijevanja sakupljala se u Visokom i okolnim selima te se prebacivala karavanima preko Vlahinja, Slivna, Mahmutovi\u0107a rijeke u Okruglicu.<\/p>\n\n\n\n

    Po\u010detkom svibnja 1942. godine, zapo\u010dele su te\u0161ke borbe izme\u0111u \u010detnika i partizana u podru\u010dju Srednjeg i Okruglice, tako da su \u010detni\u010dke jedinice 4. svibnja ovladale tim prostorima. U listopadu 1943. godine, jedinice 17. o\u0161trie divizije NOVJ zauzimaju Vare\u0161 i pritom uni\u0161tavaju visoke pe\u0107i \u017eeljezare kao i rudni\u010dka postrojenja. (Izvor: Uspjesi i prevazila\u017eenje pote\u0161ko\u0107a u razvoju NOP-a, listopad 1941 \u2013 studeni 1943., Knjiga III, Sarajevo 1979.)<\/p>\n\n\n\n

    Krajem o\u017eujka 1945. godine, zapo\u010dela je akcija osloba\u0111anja Sarajeva s \u0161irokim okru\u017eenjem od strane Jugoslovenske armije. Ve\u0107 4. travnja 1945. godine oslobo\u0111en je Vare\u0161. Nakon \u017eestokih borbi, 6. travnja, slomljen je otpor Nijemaca i pripadnika tzv. NDH i oslobo\u0111eno je Sarajevo. Istog dana oslobo\u0111eni su Semizovac i Ilija\u0161, a do 10. travnja Visoko i Kakanj.<\/p>\n\n\n\n

    Izgradnja kovnice \u201eJugo\u010delik\u201c u Ilija\u0161u<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Kao najva\u017eniji pogon ratne industrije u Bosni i Hercegovini bio je Vojno tehni\u010dki zavod u Sarajevu s radionicom \u201ePirotehnika\u201c, osnovani 1929. godine, da bi 1. sije\u010dnja 1936. godine u\u0161li u sastav Vojno tehni\u010dkog zavoda u Kragujevcu. Zavod se od 1938. godine modernizira i pro\u0161iruje te financira izgradnju kovnice za topovske dijelove i pu\u0161\u010dane cijevi u Ilija\u0161u (\u201eJugo\u010delik\u201c A.G. Ilija\u0161), kao i presaonicu za izradu artiljerijske municije koja je po\u010dela s radom 1939. godine.<\/p>\n\n\n\n

    \u201eJugo\u010delik\u201c A.G. osnovan je juna 1938. godine. U njegov sastav, pored kovnice u Ilija\u0161u, u\u0161li su \u017deljezara Zenica (osnovana 1892. godine), Rudnik i \u017eeljezara Vare\u0161 (osnovani 1895. godine) i Rudnik uglja u Brezi (po\u010deo sa radom 1907. godine). Iako je formalno bila u rukama doma\u0107eg kapitala, firma je podignuta prvenstveno njema\u010dkim kapitalom (\u201eHermann<\/em> G\u00f6ring Werke<\/em>\u201c \u2013 \u017eeljezara u Zenici i Vare\u0161u), pa je podizanje takvog takvog poduze\u0107a za Njema\u010dku zna\u010dilo stvaranje pretpostavke za iskori\u0161tavanje balkanske<\/em> sirovinske baze i plansko pro\u0161irenje njema\u010dko vojno-industrijskog kapitala. (<\/strong>Historijska misao, 1., Tuzla, 2015, Stranice 113-156. Salkan U\u017ei\u010danin).<\/p>\n\n\n\n

    Tvornica u Ilija\u0161u izgradit \u0107e niz \u017eeljezni\u010dkih kolosijeka koji \u0107e se oslanjati na glavnu prugu u stanici Podlugovi. Potrebnu gra\u0111evinsku \u0161umu (japija, \u0161prajcevi i sl.) snadbijevali su iz pilane u Ilija\u0161u. Investicijskim ulaganjem u izgradnju kovnice u Ilija\u0161u, mo\u017ee se slobodno konstatirati, da je to bila inicijalna kapisla ‘male’ industrijske revolucije u ovom kraju, koja je izazvala i urbanizaciju koja se stvarala oko tvornice i davno sagra\u0111ene pilane.<\/p>\n\n\n\n

    Godine 1938. u mjestu ‘Gornja’ Vogo\u0161\u0107a, do\u0107i \u0107e do izgradnje tvornice za vojne svrhe investirane isklju\u010divo \u010de\u0161kim kapitalom, od strane tvrtki \u201e\u0160koda\u201c i \u201eEumeko\u201c. Za potrebe transporta sirovine, polufabrikata i radnika, sada \u0107e firme \u201e\u0160kodini zavodi\u201c izgraditi industrijsku \u017eeljezni\u010dku prugu (\u0161irine 760 mm), od kruga tvornice do \u017eeljezni\u010dke stanice u Semizovcu, du\u017eine oko 4 km, koja je i danas (2022., op. a.) u funkciji s standardnom \u0161irinom kolosijeka. Godine 1940., integrira se s Vojno tehni\u010dkim zavodom u Sarajevu pod nazivom \u201eZavodi municije\u201c – Vogo\u0161\u0107a kod Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

    Nakon travanjskog rata (1941. godine) \u201ePirotehnika\u201c u Sarajevu prestaje s radom te na temelju pregovora predstavnika Wehrmachta (Odsjek za privredu njema\u010dke 2. Armije u Sarajevu, pr. a.) i vlasti NDH, u kolovozu i studenomu, njezine strojeve i strojeve raspore\u0111eni su na zavode u Vogo\u0161\u0107i i na \u017deljezaru u Zenici.<\/p>\n\n\n\n

    Tijekom 1940. godine, izgra\u0111eno je postrojenje livnice za topovske cijevi u Ilija\u0161u od strane njema\u010dkog \u201eKrupp-a\u201c (Njema\u010dka tvornica *Friedrich Krupp AG*) bila je u Drugom svjetskom ratu jedan od najve\u0107ih dobavlja\u010da oru\u017eja i vojne opreme, op. a.). Sljede\u0107e godine, postrojenje livnice bit \u0107e demontirano i prevezeno u Njema\u010dku. Razlog su dio spekulacija o lo\u0161oj kvaliteti \u017eeljezne rude iz Vare\u0161a i rude mangana iz \u010cevljanovi\u0107a. Prije svega, razlog je u \u010destim diverzijama ustanika (miniranjem pruga i mostova), kojima se redoviti transport rude povremeno prekidao i time dovodio u pitanje rentabilnost livnice. Demontirani dijelovi postrojenja livnice iz Ilija\u0161a zavr\u0161ili su u \u017eeljezarnama \u0160tore i Ravne u Sloveniji.     
     <\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Po\u010detkom 1942. godine, kovanicom i presaonicom u Ilija\u0161u proizvodnju u potpunosti preuzimaju i rukovode njema\u010dke in\u017eenjerske ekipe. Tijekom 1943. godine, stalnim diverzijama partizana na \u017eeljezni\u010dkim prugama i savezni\u010dkim bombardiranjima iz zraka, u potpunosti su im otpale iz proizvodnje \u017eeljezare u Zenici i Vare\u0161u. Time je obustavljen i rad u zavodima u Sarajevu, Vogo\u0161\u0107i i tvornici u Ilija\u0161u. (Seka Brklja\u010da, Vojna industrija u Bosni i Hercegovini i vojno privredni interesi nacisti\u010dke Njema\u010dke, UNSA \u2013 Prilozi 28. 1999., str. 189-201).<\/p>\n\n\n\n

    Razvoj industrije u Ilija\u0161u poslije zavr\u0161etka rata 1945. godine<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Odmah po oslobo\u0111enju (1945.), parna pilana s prometnom komunikacijom i vozilima \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c u Ilija\u0161u, nai\u0161la je na udar ‘dr\u017eavne prinude’<\/em> tj. izvr\u0161ena je konfiskacija imovine i pretvorena u dr\u017eavnu, a kasnije (1948.) je nacionalizirana i pretvorena u dru\u0161tvenu svojinu.\nU vrijeme obnove oslobo\u0111ene zemlje i dono\u0161enja petogodi\u0161njeg plana (Petogodi\u0161nji plan razvoja narodne privrede u FNRJ u godinama 1947.\u20131951., op. a.), pilana u Ilija\u0161u \u0107e dati zna\u010dajan doprinos u proizvodnji gra\u0111evinske stolarije.<\/p>\n\n\n\n

    Polovicom 1950. godine donesena je “Osnovni zakon o upravljanju dr\u017eavnim privrednim poduze\u0107ima i vi\u0161im privrednim udru\u017eenjima od strane radnih kolektiva”<\/em>, popularno nazvan Zakon o predaji tvornica na upravljanje radnicima. Ovim zakonom dru\u0161tvena svojina preduze\u0107a \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161 bit \u0107e koncentrirana u rukama neposrednih proizvo\u0111a\u010da \u0161to \u0107e se smatrati svojevrsnim po\u010detkom \u201esamoupravnog modela\u201c koji \u0107e biti sredi\u0161nji ideolo\u0161ki element jugoslavenskog socijalizma.<\/p>\n\n\n\n

    Pro\u0161irenjem kapaciteta i rastom proizvodnje, poduze\u0107e \u201eBosna\u201c pretvara se u Kombinat drvne industrije kao samostalna temeljna organizacija udru\u017eenog rada u sastavu \u0160.I.P. \u201e\u0160IPAD\u201c Sarajevo \u2013 Kombinat drvne industrije \u201eBosna\u201c Ilija\u0161. U organizacijskom obliku, kombinat vr\u0161i primarnu proizvodnju (sje\u010da i obrada oblovine) do proizvodnje finalnih proizvoda (gra\u0111evinska stolarija, monta\u017ene ku\u0107e i sl.).<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Izgradnjom pruge standardnog kolosijeka (Omladinska pruga \u0160amac \u2013 Sarajevo, 1947. godine), od stanice Ilija\u0161 do stovari\u0161ta preduze\u0107a, bi\u0107e polo\u017een kolosijek iste \u0161irine i spojen na glavnu prugu. Iste godine, priklju\u010denjem Ilija\u0161a na ‘gradsku’ elektri\u010dnu mre\u017eu, pilanski i tvorni\u010dki strojevi bi\u0107e pogonjeni ‘industrijskom’ elektri\u010dnom energijom. Industrijski \u017eeljezni\u010dki kolosijek bit \u0107e demontiran zajedno sa kolosijecima \u0161umske pruge Ilija\u0161 – Miso\u010da 1965. godine.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Odlukom Okru\u017enog privrednog suda u Sarajevu od 19.02.1973. godine, preduze\u0107e posluje pod istim nazivom, ali bez svojstva pravnog lica, odnosno na osnovu Samoupravnog sporazuma o udru\u017eivanju OOUR-a (Osnovne organizacije udru\u017eenog rada, op. a.), tako da sva prava i obaveze dosada\u0161njeg preduze\u0107a \u201eBosna\u201c prelaze na preduze\u0107e \u0160umsko industrijsko preduze\u0107e \u201e\u0160ipad\u201c Sarajevo. (Izvor: \u0160ipad dioni\u010darsko dru\u0161tvo Sarajevo, Historijski izvod iz sudskog registra od 17.04.2013. godine).<\/p>\n\n\n\n

    Polovinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, jugoslavenska ekonomija prelazi na ‘tr\u017ei\u0161nu ekonomiju’, odnosno na prijelaz iz plansko-tr\u017ei\u0161nog ekonomskog sustava preko dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva u decentralizirano gospodarenje. Prekretnica u ‘ekonomskom ure\u0111enju’ dogodit \u0107e se dono\u0161enjem Zakona o poduze\u0107ima 1988. godine. Sukladno tome, preduze\u0107e \u201eBosna\u201d izlazi iz sastava \u201e\u0160ipad-a\u201d i registrira se pod nazivom Dru\u0161tveno poduze\u0107e drvne industrije \u201eBosna\u201d \u2013 Ilija\u0161, s osnovnom djelatno\u0161\u0107u u proizvodnji monta\u017enih ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

    \u017deljezara Ilija\u0161<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Godine 1945. Vojno-tehni\u010dki zavodi Sarajevo sa Vogo\u0161\u0107om i Ilija\u0161em stavljaju se pod upravu Ministarstva narodne obrane. Iste godine VTZ iz Sarajeva preseljava se u Vogo\u0161\u0107u i mijenja naziv u VTZ \u201eTito\u201c, da bi 1947. godine dobila novo ime Preduze\u0107e \u201eTito\u201c Sarajevo i pod ovim imenom posluje sa kraticom \u201ePRETIS\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Etapno, sve do 1952. godine, postrojenja namjenske industrije iz Ilija\u0161a presele se u Preduze\u0107e \u201eTito\u201c u Vogo\u0161\u0107i. Ovim preseljenjem, u sklopu \u017deljezare u Ilija\u0161u, stvoreni su uvjeti za izgradnju Livnice (Livnica \u201eIlija\u0161\u201c, osnivanja 1952. godine) i pu\u0161tanjem u pogon (1954. godine) u proizvodnju vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. Brzom industrijalizacijom i rastom proizvodnje, osobito u podru\u010dju proizvodnje \u017eeljeza, preduze\u0107e je preimenovano u naziv \u017deljezara \u201eIlija\u0161\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    Pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, do\u0161lo je do najdinami\u010dnijeg razdoblja u kojem \u0107e op\u0107ina Ilija\u0161 do\u017eivjeti brzu industrijalizaciju povezanu s preradom drveta u tvornici \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c te eksploataciju i preradu \u017eeljeza u \u017eeljezari \u201eIlija\u0161\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    U to vrijeme oba spomenuta gospodarska centra zapo\u0161ljavala su oko 4000 radnika, tako da je gotovo svako doma\u0107instvo imalo po jednog zaposlenika. Takvo stanje \u0107e potrajati do izbijanja rata u BiH (1992. godine) s posljedicom potpunog prekida proizvodnje, a kasnije (1995.) zbog velike devastacije industrijskih pogona \u017eeljezare i radionica \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c, mnogi biv\u0161i radnici ostat \u0107e bez posla.<\/p>\n\n\n\n

    Podaci o industrijskim lokomotivama<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Na kraju, nekoliko rije\u010di o podacima parnih lokomotiva koje su saobra\u0107ale na \u0161umskoj pruzi Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da. Prema Popisu industrijskih lokomotiva pri Direkciji \u017eeljeznica u Sarajevu iz 1932. godine (s dopunama do o\u017eujka 1940. godine, op. a.), a koje su bile u slu\u017ebi u Ilija\u0161u i u vlasni\u0161tvu preduze\u0107a \u201eButtazzoni i Venturini\u201c Industrijsko-trgova\u010dko a.d. i \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c su:<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 1697 proizvedena je 1911. godine u tvornici Arn. Jung \u2013 Jungenthal b. Kirchen<\/em>. Ova lokomotiva, 0-4-0 s \u010detiri spojene osovine, bila je prva kupljena lokomotiva za \u0161umsku prugu Ilija\u0161 – Miso\u010da. Naime, prema protokolu od 14.06.1912. godine, izvr\u0161ena je probna vo\u017enja na duljini od 12 km i zadovoljila je sve tehni\u010dke parametre. (Arhiv BiH, Spis 2498\/1912, \u0161ifra 182-23). Godine 1915., od strane Ministarstva rata (K.u.K. Kriegeministerium in Wien<\/em>), lokomotiva se ‘vojno’ mobilizira i \u0161alje u Bosanski Brod na izgradnju pruge uskotra\u010dnog kolosijeka Bosanski Brod \u2013 Slavonski Brod \u2013 Sibinje. Prema podacima iz popisa iz 1932. godine, prodana je 1936. godine u korist tvrtke B\u00f6hmische Gesellschaft f\u00fcr Feldbahnbedarf GmbH<\/em>, Prag, sa sjedi\u0161tem u Vinkovcima. O daljnjoj sudbini ove lokomotive nemamo podataka.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

     <\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 3813 proizvedena 1912. godine u tvornici Maffei<\/em> \u2013 M\u00fcnchen.<\/em> radni naziv \u201eMaffei br. 1\u201c. Ova lokomotiva, 0-4-0 s \u010detiri spojene osovine, bila je druga u sastavu voznog parka navedene tvornice. Gotovo cijelo svoj radni vijek radila je za potrebe pilane u Ilija\u0161u da bi 1961. godine bila anga\u017eirana u preduze\u0107u \u201eJela\u201c, Tar\u010din, a kasnije \u0160.I.P. \u201eVranica\u201c Fojnica, sve do kraja 1965. godine kada je kasirana.<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 1264 proizvedena 1921. godine u tvornici Krauss & Comp. A.G.<\/em>, Linz – <\/em>\u00d6sterreich. Za oba poduze\u0107a bit \u0107e u slu\u017ebi sve do 1938. godine kada prelazi u vlasni\u0161tvo Direkcije \u0161uma Sarajevo, odnosno u slu\u017ebu vu\u010de \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c u Ilija\u0161u. Radni vijek zavr\u0161it \u0107e 1965. godine nakon ukidanja uskotra\u010dne \u017eeljezni\u010dke pruge i \u0161umske pruge \u201eIlija\u0161 \u2013 Miso\u010da\u201c.<\/p>\n\n\n\n

    \"\"<\/figure>\n\n\n\n

    Na temelju istra\u017eivanja iz drugih izvora, donosimo podatke o lokomotivama koje su vozile nakon 1945. godine za potrebe \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161 i \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c \u2013 Ilija\u0161:<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 4657 proizvedena 1901. godine u tvornici Hermann G\u00f6ring Werke<\/em> \u2013 Linz – Austrija. Bila je u vlasni\u0161tvu tvrtke \u201eMorpurgo e Parente\u201c<\/em> i vozila je na pruzi vicinalne \u017eeljeznice \u201eUsora \u2013 Pribini\u0107\u201c (1886\/1896) da bi pre\u0161la u vlasni\u0161tvo Zemaljske \u0161umske \u017eeljeznice \u201eUsora \u2013 Pribini\u0107i\u201c (Landes\u00e4rarische Waldbahn Usora \u2013 Pribinic, 1896-1918<\/em>). Prema popisu industrijskih lokomotiva pri Direkciji \u017eeljeznica u Sarajevu iz 1932. godine, posljednja glavna revizija parnog kotla izvr\u0161ena je 1934. godine. Nakon rata (1945. godine) u vlasni\u0161tvu P.D.I. \u201eJahorina\u201c da bi od 1961. do 1965. godine vozila za potrebe \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c \u2013 Ilija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 7380 proizvedena 1916. godine u tvornici Orenstein<\/em> & Koppel \u2013 Berlin, kupljena u korist firme G\u00f6tz&Co,Wien (<\/em>Trgova\u010dka firma za prodaju raznih strojeva, op. a.). U sklopu reparacije pripadala je Bosanska d.d. za ‘iskori\u0161tavanje’ drveta i paropila – Banja Luka pod nazivom \u201eBrettauer br. 4\u201c da bi 1934. godine pripala pod nadzor i eksploataciju \u201eSA d\u00b4Exploitation foresti\u00e8re<\/em>\u201c, Zagreb; Rudnik Banja Luka. Od 1949. godine u vlasni\u0161tvu P.D.I. \u201eJahorina\u201c, a od 1961. do 1965. godine u slu\u017ebi \u0161umarske direkcije \u201eZvijezda\u201c – Ilija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

    Lokomotiva serije (broj kotla) 5091 proizvedena 1904. godine u tvornici Krauss & Comp. A.G., Linz<\/em> – Austrija od 1904. do 1919. godine u vlasni\u0161tvu Bosnische Holzverwertungs A.G.<\/em> Tesli\u0107 pod br. ‘4’ od 1920. do 1945. godine u slu\u017ebi firme P.D.I. \u201eBorja\u201c Tesli\u0107 pod nazivom br. ‘3’. Nakon rata (1945. godine) vozila za potrebe firme P.D.I. \u201eVrbas\u201c \u2013 Podgraci, a kasnije za potrebe pilane \u0160.I.P. \u201eBosna\u201c u Ilija\u0161u.<\/p>\n\n\n\n

     Lokomotiva serije (broj kotla) 5061 proizvedena 1904. godine u tvornici Krauss & Comp. M\u00fcnchen<\/em>–Linz<\/em>. Bila u slu\u017ebi tvrtke \u201eUngarn Wagonfabrik RaaB<\/em>\u201c. Nakon rata (1918. godine) u vlasni\u0161tvu tvrtke \u201eJela\u201c d.d. Tar\u010din do 1937. godine kada je stavljena van pogona zbog likvidacije tvrtke. Novi vlasnik je poduze\u0107e \u201eTodorovi\u0107 i Dohan\u201c (Ilija\u0161 \u2013 Miso\u010da), a od 1945. godine bila je u slu\u017ebi \u0161umarske uprave \u201eZvijezda\u201c – Ilija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

    Ovaj skromni istra\u017eiva\u010dki rad, kojeg smo prezentirali ovim \u010dlankom, zavr\u0161avamo s iskrenom zahvalom prema uposlenicima u Arhivu BiH u Sarajevu, bez \u010dije pomo\u0107i u preporuci kori\u0161tenja dostupne bibliote\u010dke gra\u0111e i dopu\u0161tenja u prezentaciji gore navedenih skica i planova ne bi bila mogu\u0107a.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Napomena:<\/p>\n\n\n\n

    Preuzimanje dijela (maksimalno tre\u0107ine) ili cjelokupnog teksta mogu\u0107e je u skladu s \u010dlankom 14. Kodeksa za tisak i online medije Bosne i Hercegovine.
    Ako neki drugi medij \u017eeli preuzeti dio\/cijeli autorovski tekst, to mo\u017ee u\u010diniti isklju\u010divo uz pismeno odobrenje portala vremeplov.ba.
    Nakon odobrenja, du\u017ean je kao izvor navesti portal vremeplov.ba i, na najmanje jedno mjesto, objaviti link putem kojeg je na\u0161 tekst dostupan.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Sarajevo, 30.09.2022.<\/p>\n\n\n

    \n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div>\n\t
    <\/div><\/div>