{"id":34199,"date":"2025-07-11T09:36:48","date_gmt":"2025-07-11T07:36:48","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=34199"},"modified":"2025-07-11T09:36:57","modified_gmt":"2025-07-11T07:36:57","slug":"uoci-56-obljetnice-ukidanja-u-spomen-na-usku-zeljeznicku-prugu-semizovac-ivancici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/hr\/2025\/07\/11\/uoci-56-obljetnice-ukidanja-u-spomen-na-usku-zeljeznicku-prugu-semizovac-ivancici\/","title":{"rendered":"Uo\u010di 56. obljetnice ukidanja: U spomen na usku \u017eeljezni\u010dku prugu Semizovac – Ivan\u010di\u0107i"},"content":{"rendered":"\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U svibnju 2019. godine pro\u0107i \u0107e 56 godina od kada je ukinuta uska \u017eeljezni\u010dka pruga Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i. O Semizovcu i uskoj pruzi prema \u010cevljanovi\u0107u i Ivan\u010di\u0107ima mo\u017ee se mnogo toga napisati, a sve na temelju sa\u010duvanih dokumenata i dostupne literature. Gotovo svi izvori o povijesti ove rudni\u010dke \u017eeljezni\u010dke pruge svode se na samo nekoliko op\u0107enitih re\u010denica. Ovom prilikom, posvetili smo ve\u0107i dio vremena prikupljanju \u010dinjenica i dokaza te smo odabrali najzanimljivije dijelove koji \u0107e vam do\u010darati tada\u0161nje obi\u010daje i doga\u0111aje koji datiraju od prije sto i vi\u0161e godina, ali i doga\u0111aje iz na\u0161e bli\u017ee pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n

U razdoblju austro-ugarske okupacije, Semizovac je bio \u017eeljezni\u010dko-industrijsko naselje na pruzi Sarajevo \u2013 Bosanski Brod (oktobar 1882.) te poznato mjesto zahvaljuju\u0107i rudniku manganove rude u \u010cevljanovi\u0107ima i pretovaru drvene gra\u0111e sa planina Zvijezde i Ozrena, odakle su se \u017eeljezni\u010dkom prugom upu\u0107ivali \u0161irom svijeta. Nakon rata, izgradnjom pruge normalnog kolosijeka \u0160amac – Sarajevo (1947. g.), Semizovac je bio va\u017ena raskrsnica drumskih i \u017eeljezni\u010dkih putova koji vode prema Sarajevu, Zenici i Tuzli. Nova zgrada \u017eeljezni\u010dke stanice u Semizovcu slu\u017eila je za upravljanje prometom normalne \u017eeljezni\u010dke pruge, dok je zgrada stare \u017eeljezni\u010dke stanice organizirala prevoz roba i putnika prema Ivan\u010di\u0107ima sve do njenog ukidanja u svibnju 1963. godine. Od tada, kada je Semizovac bio administrativno sjedi\u0161te ove regije (Sredanjsku srez, ukinut 1947. g.), danas na \u017eeljezni\u010dkim kartama postoji samo stanica (ukrsnica), koju gotovo nikako ne koriste ni mje\u0161tani. \u0160to se ti\u010de prijevoza putnika \u017eeljeznicom kroz stanicu Semizovac danas (2018.\/'19. g.), u prometu je pet pari lokalnih putni\u010dkih vozova iz smjera Sarajeva i Zenice. Semizovac je danas administrativno podijeljen na dvije mjesne zajednice i pripada op\u0107ini Vogo\u0161\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Kako je sve po\u010delo<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Habsbur\u0161ke Monarhije 1878. godine, Ministarstvo rada zajedni\u010dke vlade u Be\u010du donijelo je odluku o hitnoj izgradnji \u017eeljezni\u010dke trase do centralne Bosne u svrhu prijevoza vojnih trupa i prate\u0107eg vojnog kontingenta. Za mjesto polazne to\u010dke u izgradnji pruge odabrano je Bosanski Brod preko Dervente, Doboja, Zenice do Sarajeva. Pruga koja prolazi kroz mjesto Semizovac, predana je i pu\u0161tena u promet na cijeloj dionici 4. listopada 1882. godine. Eksploatacijom ove pruge po\u010dela su se pojavljivati strana kapitalisti\u010dka poduze\u0107a s namjerom kupovine ve\u0107ih koli\u010dina zemaljskih ersara i ulaganja financijskih sredstava u izgradnju \u0161umskih i rudnih transportnih komunikacija. S tim u vezi, znatno je pridonijela i izgradnja industrijske i prve rudarske pruge Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107i du\u017eine oko 21 km (20,252 km).<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja i tehni\u010dke karakteristike pruge<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Gradnja rudarsko-\u0161umske pruge (Montanbahn) Semizovac \u2013 \u010cevljanovi\u0107i po\u010dela je u rujnu 1884. godine po najve\u0107oj zimi, a polo\u017eena je putem starog drumskog put sa manjim izmjenama (Strabenkorper – vojni put za Olovo i Kladanj) dok su se in\u017eenjerske konstrukcije sastojale od suhozida i drvenih mostova. Napominjemo da je iste godine, u kolovozu, po\u010dela i izgradnja uzane pruge Metkovi\u0107 \u2013 Mostar pod upravom Bosanskih \u017eeljeznica (\u201ek.u.k. Bosnabahn\u201c). Gra\u0111evinu pruge ve\u0107im dijelom financirala je tvrtka rudarskog poduzetni\u0161tva \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia” te prijevoz drva), dok je ostatak financirala Zemaljska vlada BiH. Pruga je pu\u0161tena u javni promet 26. sije\u010dnja 1885. godine. U sredini 1886. godine, novopostavljene bh. Dr\u017eavne \u017eeljeznice (BHStB) otkupile su izgra\u0111enu trasu, odr\u017eavale je te vodile sav promet u svoju korist. Svjedo\u010danstvo koliko je ovaj povijesni doga\u0111aj va\u017ean, potvr\u0111uju i izvje\u0161taji u novinama \u201eSarajevski list\u201c od 26. lipnja 1885., gdje pi\u0161e, citiramo: \u201cNjegova Preuzvi\u0161enost g. Ministar pl. Kallay (Benjamin von K\u00e1llay, upravitelj Bosne i Hercegovine od 1882. \u2013 1903. godine) jutros se \u017eeljeznicom odvezao do Vogo\u0161\u0107e i, porednim putem, do \u010cevljanovi\u0107a, kako bi pregledao radove u tamo\u0161njim manganskim rudnicima. Njegova Preuzvi\u0161enost \u0107e se ve\u010deras vratiti u Sarajevo i u subotu ujutro \u017eeljeznicom krenuti prema Brodu i Be\u010du\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ve\u0107 u kolovozu iste godine Johann von Appel (Barun Johann<\/em> von Appel,<\/em> guverner Bosne i Hercegovine od 1882. do 1903. godine) vozit \u0107e ovom trasom, \u201e…Njegova Preuzvi\u0161enost poglavar zemlje barun Appel krenuo 19. ovog mjeseca ujutro u pratnji jednog general\u0161tabnog majora i jo\u0161 dva oficira na ve\u0107e putovanje u svrhu nadzora. Program tog putovanja je sljede\u0107i: 19. ovog mjeseca Njegova Preuzvi\u0161enost otputovala je u \u010cevljanovi\u0107e, a odavde \u0107e otjahati u Kladanj…\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U vi\u0161e pisanih izvora spominje se \u017eeljezni\u010dka pruga Vogo\u0161\u0107a \u2013 \u010cevljanovi\u0107i. Du\u017eina ove trase bila je oko 24,1 km. Izgradnjom uske pruge Brod \u2013 Sarajevo najbli\u017ea stanica mjestu Semizovac bila je Vogo\u0161\u0107a kod Ilija\u0161a (Gornja Jo\u0161anica) sa sjeverne strane, a s ju\u017ene stajali\u0161te Dvori (vrni\u0161te – stari izraz tog vremena) koje je promijenjeno (1884. godine) u Reljevo i stanica Ilid\u017ea-Crnotina, koja od 1. januara 1890. godine mijenja ime u Rajlovac. Stanica Vogo\u0161\u0107a u to vrijeme bila je \u201emodernog\u201c tipa s tri kolosijeka, telegrafom, rezervoarom, vodonapojnicima i pomo\u0107nim zgradama. Svoj najve\u0107i razvitak do\u017eivjela je u prihvatu i otpremi rude iz \u010cevljanovi\u0107a i drvnih sorta iz Srednjeg prema istoku i zapadu cijele Europe. Na kompleksu infrastrukture stanice izgra\u0111ena je zgrada direkcije Rudarsko podhvatni\u0161tvo \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”). Semizovac je tada (u austrijskim kartama Han Semizovac) bio prolazno mjesto za vlakove. Odlukom da se gradi pruga prema \u010cevljanovi\u0107ima tehni\u010dki odvojak od glavne pruge, konstrukcijom, ucrtana je polazna ta\u010dka u Semizovcu u blizini u\u0161\u0107a rijeke Ljubine u rijeku Bosnu, to\u010dnije na 253,3 kilometra od Broda. Odlukom o polaznoj ta\u010dki bit \u0107e pokreta\u010d privrednog i kulturnog preobra\u017eaja mjesta Semizovac, a u vojnim mapama i poslovnim evidencijama metalne i drvne industrije bit \u0107e nadaleko poznat jo\u0161 dugo vremena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Krajem 1887. godine (nije provjereno, jer jo\u0161 istra\u017eujemo, iako je prona\u0111en dio \u0161ine lijevan 1887. godine) bh. dr\u017eavne \u017eeljeznice (BHStB) odlu\u010duju da se u Semizovcu izgradi \u201eran\u017eirna stanica\u201c sa stovari\u0161tima, pomo\u0107nim zgradama, glavnim magacinom, vodonapojnicima i zgradom za sitne opravke lokomotiva. Nova zgrada \u017eeljezni\u010dke stanice izgra\u0111ena je tek 1906. godine, a sav saobra\u0107aj rukovo\u0111en je iz postoje\u0107eg objekta izgra\u0111enog prije uspostavljanja saobra\u0107aja prema \u010cevljanovi\u0107ima, kod samog odvojka u blizini dana\u0161njeg kamenog drumskog mosta preko rijeke Ljubine. Ta prva zgrada imala je telegraf (prva uspostavljena linija bila je Metkovi\u0107 \u2013 Mostar 1858. g., a druga Sarajevo \u2013 Carigrad 1860. g.) i telefon (1895. g.) za uspostavljanja veze sa Rajlovcem i Vogo\u0161\u0107om. Uz zgradu, postojala je i blok ku\u0107a za skretni\u010dara koji je rukovodio skretnicama i rampom jer je pruga sjekla drumski put (danas Stara cesta) Sarajevo \u2013 Ilija\u0161 \u2013 Visoko.<\/p>\n\n\n\n

Sve kolosijeke su demontirane u stanici Vogo\u0161\u0107a i montirane u Semizovcu. To je u\u010dinjeno zbog preoptere\u0107enja i sigurnosti u odvijanju prometovanja otvorene pruge od odvojka u Semizovcu do stanice Vogo\u0161\u0107a, du\u017eine od pribli\u017eno 1,8 kilometara. U vrijeme pu\u0161tanja u promet novoizgra\u0111enih kolosijeka, stanica Semizovac dobiva status stanice vi\u0161eg ranga, dok stanica Vogo\u0161\u0107a gubi taj status i u grafikonima se bilje\u017ei kao zaustavno mjesto. Nova, glavna zgrada rudarske direkcije \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”) preme\u0161ta se u Semizovac, uz ve\u0107 izgra\u0111ene pogone za separaciju manganove rude, ambulantu, rudarske zgrade za stanovanje i druge prate\u0107e objekte. Ovim se prekida rad na separaciji manganove rude (Erziv\u00e4sche) u \u010cevljanovi\u0107ima, osim grubog \u010di\u0161\u0107enja, i ona se direktno prevozila do Semizovca.<\/p>\n\n\n\n

Prva \u017earulja na Balkanu zasvijetlila je u Semizovcu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prema pisanju enciklopediste Alije Bejti\u0107a, prva sijalica na Balkanu zasvijetlila je u Semizovcu 1890. godine, prije nego u Sarajevu (1895. g.), a samo devet godina (New York 1881.) iza prve Edisonove sijalice. Naime, izgra\u0111ena je jedna manja hidroelektrana u blizini zgrade za separaciju, a kao pogon za instalirani generator (dva generatora ja\u010dine 110 W) koristila se voda gonjena iz rijeke Ljubine pomo\u0107u napravljene drvene ri\u017ee (korito). Ova mala hidroelektrana napajala je strujom nekoliko poslovnih prostorija i stanova oko pomenute fabrike. Sijalice su bile jednostavne konstrukcije sa tankim vlaknom od volframa koji je, zagrijavaju\u0107i se, proizvodio svjetlo ja\u010dine od 1,5 V. Hidroelektrana je bila u upotrebi sve do 1947. godine kada se Semizovac priklju\u010dio na gradsku elektro mre\u017eu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Izgra\u0111eni krak trase \u017eeljezni\u010dke pruge od Semizovca do \u010cevljanovi\u0107a dug je: do Ljubine 9 km +523 m, do Srednjeg 16+169 i do \u010cevljanovi\u0107a 20+252 km. Najmanji radijus krivina je 40 metara. Zbog malog radijusa krivina anga\u017eirane su vozne lokomotive rasporedom osovina 0-2-0 (serije 171, 172, 173, i 81\/0-4-0). Uspon i pad pruge je: do Srednjeg 20, a do \u010cevljanovi\u0107a 26 \u2030. Brzine vozova su od 16 do 20 km\/h. Vo\u017enja do \u010cevljanovi\u0107a na usponu traje oko 83 minute, a nazad (pad pruge) oko 61 minuta. Broj kolosijeka po stanicama je: Semizovac 6, Ljubina, Srednje i \u010cevljanovi\u0107i po dva, s tim \u0161to je u stanici \u010cevljanovi\u0107i izgra\u0111ena posebna rampa i kolosijek za utovar iskopane rude u teretne vagone (\u201eErzewerks\u201c). Najve\u0107i broj dozvoljenih osovina u stani\u010dnom kolosijeku (ukr\u0161tavanja, mimoile\u017eenja, utovar i sl.) je: Semizovac 98 dozvoljenih osovina, Ljubina 22, Srednje 31 i \u010cevljanovi\u0107i 20 osovina. U stanici Semizovac postojao je jedan rezervoar od 13 m\u00b3 vode (gravitaciona voda) i jedan vodonapojnik u protoku 1,5 min. po kubiku. Ljubina ima rezervoar od 4 m\u00b3 i vodonapojnik 3,3 min.\/m\u00b3. Srednje bez vodnih instalacija. U \u010cevljanovi\u0107ima rezervoar od 13 m\u00b3 (gravitaciona voda) i vodonapojnik protoka 1 min.\/m\u00b3. \u010cistili\u0161te vatre i uglja imale su stanice Semizovac i \u010cevljanovi\u0107i. Nijedna stanica nije imala okretnicu, a ni trianglu (okretanje tendera lokomotive). Kako smo naveli, pruga je pu\u0161tena u javni saobra\u0107aj 26. januara 1885. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Produ\u017eenje kraka pruge do Ivan\u010di\u0107a (financirao je Rudni\u010dki savez \u201eBosnia\u201c) pu\u0161teno je u teretni saobra\u0107aj 15. sije\u010dnja 1894., da bi tijekom 1899. godine bilo pu\u0161teno u putni\u010dki javni saobra\u0107aj od Semizovca. Od \u010cevljanovi\u0107a do Ivan\u010di\u0107a pruga je bila duga 1,904 km, tako da je ukupna du\u017eina trase od Semizovca do Ivan\u010di\u0107a iznosila 22 km i 156 metara. Uspon pruge \u010cevljanovi\u0107a \u2013 Ivan\u010di\u0107i bio je 30 \u2030, a izgra\u0111ena su dva kolosijeka s maksimalnim dopu\u0161tenim brojem osovina od 16. Rezervoar, vodonapojnik i okretnica Ivan\u010di\u0107i nisu postojali. Vo\u017enja od Semizovca do Ivan\u010di\u0107a (uspon) trajala je oko 91 minutu (prosje\u010dna brzina 16 km\/h), a povratak (pad pruge) 67 minuta (prosje\u010dna brzina 20 km\/h). Ubrzo su cijelu izgra\u0111enu prugu otkupile bosanske Dr\u017eavne \u017eeljeznice, tako da je cijela dionica bila pod njihovom upravom. Brojevi vozova teretnih i mje\u0161ovitih (kombinacija putni\u010dkih i teretnih) bili su od 1300 do 1380. Stanica Semizovac, za potrebe prevoza putnika, imala je jedno kola tipa De (troosovinska slu\u017ebena kola) i tri para kola tipa BCns (dvoosovinska kola 2. i 3. razreda s hodnikom po sredini kola).          <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Radi manevrisanja i vu\u010de vozova u stanici Semizovac, snabdijevanje lokomotivama tra\u017eilo se iz Lozioni\u010dke ispostave u Podlugovima. Propisanim redom, lokomotive serije JD\u017d\/J\u017d 81 (Oznaka\/Br. SHS 490, JD\u017d\/J\u017d 81) pristizale su na vo\u017enju. Lokomotiva serije 81-005 vozila je sve do ukidanja pruge. Nakon toga, koristi se serija 172 (Orenstein & Koppel – SHS broj 10000, JD\u017d\/J\u017d 172). Lokomotiva serije 172-004 vozila je do ukidanja pruge. Lokomotiva serije 173-002 bila je u najmu na pruzi Bar \u2013 Vir Pazar (Kraus\/Li – Bosnabahn br. 2, BHStb br. 12, SHS 12, JD\u017d\/J\u017d 173), vozila je sve do ukidanja pruge (1963.) i kasnije na industrijskom kolosijeku (vozila tramvaje) za potrebe UNIS-a i PRETIS-a do kraja 1966. godine. Tako\u0111er, za potrebe VTZ \u201eTito\u201c u Vogo\u0161\u0107i, vozile su lokomotive serije 176-005 (bila u najmu na pruzi Doboj \u2013 Simin Han) i lokomotiva 185-012 (bila u najmu pruge Brod \u2013 Sarajevo), koja je vozila do 1955. godine. Na kraju, malo je vozila i lokomotiva serije 11928 (Jung – 1953., tip Dt-n2, J\u017d broj 11928), poznata kao \u201e\u010cevljanka\u201c, od 1961. do ukidanja pruge 1963. godine.<\/p>\n\n\n\n

Tradicionalno preno\u0161enje \u201e\u017deljezni\u010dke loze\u201c i imena zaposlenika<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Budu\u0107i da se na ovom dijelu pruge\ntradicionalno prenosila \u201e\u017deljezni\u010dka loza\u201c, spomenut \u0107emo imena zaposlenika u\nLo\u017eionici Podlugovi iz popisa 1936.\/'37. godine, a to su: \u010ce\u0107ez P. Du\u0161an, vo\u0111a\ni upravnik, \u0160il J. Emil, vo\u0111a, Mese\u0107kov M. Stefan, vo\u0111a, Marek J. Franjo, vo\u0111a,\nMoskal A. Aleksa, vo\u0111a, \u010curi\u0107 N. Spasoje, vo\u0111a, Novak J. Josip, vo\u0111a, Ri\u010dl A.\nAlojz, pomo\u0107nik vo\u0111a, Cmilji\u0107 R. Branko, pomo\u0107nik vo\u0111a, Ri\u010dl A. Franjo, pomo\u0107nik vo\u0111a,\nKapetina \u0110. Spasoje, \u010dinovnik, Ali\u0107 O. \u010camil, rad na vodocrpki, Bosilj\u010di\u0107 N.\nRisto, vratar, Gli\u0161i\u0107 M. Risto, rad na vodocrpki, Jefti\u0107 S. Du\u0161an, lo\u017ea\u010d, Ku\u010dkovi\u0107\nM. Du\u0161an, lo\u017ea\u010d, Lisak M. Mustafa, lo\u017ea\u010d, Mimi\u0107 H. Mustafa, lo\u017ea\u010d, Uzunovi\u0107 \u2013\nJovi\u0107 C. Risto, lo\u017ea\u010d, Hajdin H. Avdo, rad na vodocrpki, Alagi\u0107 \u010c. Fehim, lo\u017ea\u010d,\nBaji\u0107 S. Jovo, lo\u017ea\u010d, Milinkovi\u0107 \u2013 Bosilj\u010di\u0107 J. Radovan, lo\u017ea\u010d, Perendija T. \u0110oko,\nlo\u017ea\u010d, Radi\u0107 N. Bogdan, lo\u017ea\u010d, Milanovi\u0107 I. Trifko, lo\u017ea\u010d, Radan T. Radojica,\nlo\u017ea\u010d, Haler L. Josip, lo\u017ea\u010d, Gli\u0161i\u0107 M. Nikola, lo\u017ea\u010d, Zec L. Stevo, slu\u017ebenik u\nuredni\u0161tvu, Petrovi\u0107 L. Relja, dnevni\u010dar i pregleda\u010d kola, Polj\u010di\u0107 P. Vojin,\ndnevni\u010dar i pregleda\u010d kola, Vuki\u010devi\u0107 A. Bo\u017eidar, dnevni\u010dar \u2013 lo\u017ea\u010d, Gutlar \u2013\nBaljkovi\u0107 I. Antun, dnevni\u010dar lo\u017ea\u010d, Na\u0111 L. Lajo\u0161, v.d. dezinfekcija kola, Heleta M.\nVojislav, v.d. dezinfekcija kola, Pani\u0107 S. Jovo, \u010duvar lo\u017eionice, i \u0160avija L.\nDu\u0161an, dnevni\u010dar, \u010duvar kola.<\/p>\n\n\n\n

Opis stani\u010dnog osoblja iz 1936.\/'37. godine radili su u stanici Semizovac: Hofbauer \u0110. Edvard, kontrolor i \u0161ef stanice; Mihanovi\u0107 J. Albert, otpravnik vozova; Kuraja M. Kre\u0161imir, \u010dinovnik; Savi\u0107 V. Sava i Bijeli\u0107 S. Danilo, blokari; Pavli\u0107 \u0110. Konstantin, tranziter; Petrovi\u0107 S. Danilo i Rosulja\u0161 R. Slavko, skretni\u010dari; te Gajevi\u0107 S. Jusuf, stani\u010dni slu\u017eitelj. U ukrsnici Ljubina radio je Mal\u010devi\u0107 J. Mato, skretni\u010dar. U stanici Srednje radili su Doutlik J. Karlo, kao otpravnik vozova i \u0161ef stanice, i Bukovac A. Ilija, kao stani\u010dni slu\u017eitelj. U stanici (Ukrsnica) \u010cevljanovi\u0107i Jok\u0161i\u0107 S. Branko, na poslovima skretni\u010dara, a u stanici Ivan\u010di\u0107i, Marki\u0107 P. Frano, \u0161ef, i Lisak J. Pa\u0161an, stan. slu\u017eitelj.<\/p>\n\n\n\n

Pruga Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i ukinuta je za \u017eeljezni\u010dki promet 25. svibnja 1963. godine. Stara \u017eeljezni\u010dka zgrada uske pruge u Semizovcu prestaje s radom i pretvara se u stambenu gra\u0111evinu s vi\u0161e stambenih jedinica koje se progla\u0161avaju \u201eslu\u017ebenim\u201c (kadrovskim) stanovima.<\/p>\n\n\n\n

Rudnik u \u010cevljanovi\u0107u<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Najstarija le\u017ei\u0161ta manganove rude u BiH bila su u \u010cevljanovi\u0107ima. Rudnik je za vrijeme svog trajanja mijenjao mnogo gospodara. Jo\u0161 za vrijeme turske vladavine uz rudokope su izgra\u0111ivani manji majdani sa stupama pogonjeni gravitacionom vodom i kova\u010dnice (manifakturna proizvodnja) te se dugo vremena trgovalo s dubrova\u010dkim trgovcima. Eksploatacija je nastavljena za vrijeme austrijsko-ugarske vladavine u svrhu industrijske proizvodnje, a za vojne potrebe monarhije otpo\u010dinju se pripremni radovi i manja proizvodnja 1880.\/'81., a punim kapacitetom 1883. godine. Vlasnici rudnika i prvobitni naziv tvrtke bili su Rudarsko podhvatni\u0161tvo \u201eBosnia\u201c (“Gewerkschaft Bosnia”).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na visoravni \u010cevljanovi\u0107a, obrasloj crnogori\u010dnom \u0161umom, izgra\u0111eno je manje naselje (Berghof) s glavnom radni\u010dkom \u201ekasarnom\u201c, manjim zgradama za rad i stanovanje \u010dinovnika, ambulantom, \u0161kolom (Prva \u0161kola otvorena 1908. godine, \u201eWerkhaus\u201c), te zgradom za posjetitelje rudnika. Naime, svi putnici namjernici koji su \u017eeljeli posjetiti rudni\u010dko naselje morali su dobiti posebnu dozvolu od strane direkcije rudnika u Vogo\u0161\u0107i, a kasnije u Semizovcu. Od mjesta okna rudokopa (mali vagoni iz utrobe podizani su liftom) do zgrade za \u201e\u010di\u0161\u0107enje\u201c, drobljenje i ispiranje rude, izgra\u0111ena je rudna \u017eeljeznica (\u201eErzbahn\u201c) \u0161irine 0,50 m u du\u017eini od oko pet kilometara. Izme\u0111u dva svjetska rata, tu \u0107e se graditi 3,444 km pruge \u0161irine 0,76 m i dodatnih 360 metara pruge \u0161irine 0,50 m. Ina\u010de, rudni\u010dki kompleks prote\u017ee se od mjesta Nani\u0107a na jugu do Si\u0107 potoka kraj \u010cevljanovi\u0107a, a \u0161irok je od 2 do 6 kilometara. Krajem 19. stolje\u0107a, rudnik \u0107e izgraditi manju elektranu i proizvoditi elektri\u010dnu energiju za potrebe radni\u010dke kolonije i za pokretanje strojeva, koja \u0107e slu\u017eiti sve do priklju\u010denja na gradski elektroenergetski sustav.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rudnik nastavlja s radom u vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, koja preuzima cjelokupno dr\u017eavnu vlasni\u0161tvo nad rudarskom imovinom Austro-Ugarske monarhije pod nazivom \u201eRudarska zadruga Bosnia u Semizovcu\u201c. Tijekom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je pod njema\u010dkom okupacijom, pa Rudnik \u010cevljanovi\u0107i vr\u0161i eksploataciju rude isklju\u010divo za potrebe njema\u010dke ratne privrede. Nakon zavr\u0161etka rata, rudnik, pod novim imenom \u201eRudnik \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Semizovac\u201c, radi za potrebe privrede Narodne Republike Bosne i Hercegovine (Ustavom od 1963. do travnja 1992. Socijalisti\u010dka Republika BiH) sve do zatvaranja rudnika 1965. godine. Danas je mjesto \u010cevljanovi\u0107i (Gornji \u010cevljanovi\u0107i) poznato po \u010cevljanskoj koridi koja se tradicionalno odr\u017eava od 1947. godine.<\/p>\n\n\n\n

Srednje, pilana i postrojenja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Mjesto je od Srednje \u017eeljezni\u010dkom trasom udaljeno oko 16 km od Semizovca. Prolaskom uske pruge, ovo \u0107e mjesto postati od iznimnog zna\u010daja za razvoj drvne industrije i glavnu gospodarsku djelatnost. Strane kapitalisti\u010dke tvrtke Austro-ugarske monarhije u privrednoj politici stavljaju u prvi plan eksploataciju \u0161umskih bogatstava. Otvaranjem \u0161umskih revira na planinama Ozren (kod Sarajeva) i Zvijezdi, novi vlasnici su pokazali spremnost i obvezu ulo\u017eiti sva dostupna financijska sredstva. Prvi ugovor s zemaljskom vladom Bosne i Hercegovine sklopila je tvrtka Giuseppe Feltrinelli i dioni\u010dko dru\u0161tvo iz Milana 1899. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U ugovoru se radi o vi\u0161egodi\u0161njoj eksploataciji \u0161uma gravitacionog podru\u010dja rijeke Ljubine, izme\u0111u Srednjeg i \u010cevljanovi\u0107a. Za potrebe \u0161umskih transportnih komunikacija izgra\u0111ena je 9,2 km duga vodena ri\u017ea u dolini potoka Ra\u010de, kao i 2,5 km duga \u0161umska gravitaciona \u017eeljezni\u010dka pruga (kotura\u010da) u Dubokom potoku kod \u010cevljanovi\u0107a. Sva drvna masa se tovarila u vagone zemaljskih \u017eeljeznica i transportovala prugom \u010cevljanovi\u0107i – Vogo\u0161\u0107a do pilanskih postrojenja u Kasindolu i Had\u017ei\u0107ima, gdje je i prera\u0111ivana. Tako\u0111er, tih godina, u Srednjem je postojala manja pilana sa jednim gaterom na vodeni pogon u vlasni\u0161tvu Steinmetza Franza, koju je otkupljivao drvnu masu s planine Ozren kod Sarajeva. Firma Giuseppe Feltrinelli i drugi iz Milana radili su sve do izbijanja Prvog svjetskog rata, kao posljedica odluke donijete od strane ministarstva rata Austro-Ugarske monarhije 1915. godine, kojom se nalagala sekvestracija nad cjelokupnom imovinom talijanskih preduze\u0107a u BiH. Pred kraj vladavine monarhije, u Srednjem je formirana samostalna \u0160umska uprava radi \u201eracionalne eksploatacije\u201c \u0161uma, finansijskih poslova i sprje\u010davanja \u0161umskih kra\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nakon Prvog svjetskog rata, na ovim \u0161umskim podru\u010djima djelovala je tvrtka \u201eOzren\u201c d.d. \u0160umska industrija Srednje, te je izgradila usku prugu \u0161irine 0,76 m prema planini Ozren, du\u017eine 8.500 kilometara. Tako\u0111er, u okviru pilane pokrenuta je i elektri\u010dna centrala za pogon strojeva za rezanje balvana \u2013 gaterija. Nakon Drugog svjetskog rata, sva imovina oduzeta je u korist dr\u017eave, tako da je u Srednjem osnovano novo poduze\u0107e pod nazivom \u201e\u0160umsko-industrijsko poduze\u0107e Romanija\u201c. Stara \u017eeljezni\u010dka stanica u Srednjem izgra\u0111ena je tijekom austro-ugarske uprave (godina izgradnje jo\u0161 istra\u017eujemo), a od 1945. godine obnovljena je i danas postoji, te je nakon ukidanja pruge progla\u0161ena stambenom zgradom.<\/p>\n\n\n\n

Semizovac, izgradnja industrijske pruge i velika \u017eeljezni\u010dka nesre\u0107a 1971. godine<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Osim navedenih podataka o Semizovcu i njegovom razvoju, donosimo jo\u0161 mnogo vrijednih informacija. Tijekom 1939. godine, \u010de\u0161ke tvrtke \u201e\u0160koda\u201c, \u201eKonstruktiva\u201c i \u201ePraga\u201c zapo\u010dele su gradnju budu\u0107e vojne tvornice u Vogo\u0161\u0107i koja je trebala biti sastavni dio Vojno-tehni\u010dkog zavoda iz Sarajeva sa svojim pogonima u Ilija\u0161u, Vare\u0161u i drugim mjestima. U skladu s tim, za potrebe izgradnje vojne tvornice, po\u010dela je i izgradnja (u listopadu 1939. godine) industrijske pruge (0,76 m) od Semizovca do gradili\u0161ta u Vogo\u0161\u0107i. Pruga je pu\u0161tena u promet 1. svibnja 1940. godine. Tako\u0111er, pregledom voznog reda od godine otvaranja do zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata, zbog dolazaka i odlazaka radne snage u Vogo\u0161\u0107u, otvorena je \u017eeljezni\u010dka stanica Jo\u0161anica koja se nalazila u blizini u\u0161\u0107a potoka Jo\u0161anice u rijeku Bosnu. Svi lokalni i mje\u0161oviti vlakovi na relaciji Sarajevo \u2013 Zenica \u2013 Sarajevo redom su se zaustavljali u stanici i trajali u odre\u0111enom vremenu tijekom \u201eprijema putnika\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U svibnju 1947. godine zapo\u010dinje obnova stare vojne tvornice s izgradnjom novih postrojenja pod imenom VTZ (Vojno-tehni\u010dki zavod) “Tito” u sklopu Preduze\u0107a “Tito”, Sarajevo (PRETIS), koje je slu\u017ebeno otvoreno i pu\u0161teno u rad 22. prosinca 1949. godine. Industrijski krak prema PRETIS-u tijekom 1951. godine demontiran je i normalizirana je pru\u017ena trasa (1,435 m), ali je zadr\u017eana uska mre\u017ea kolosijeka koja je rije\u0161ena putem upletaja kolosijeka.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tijekom tog razdoblja uskoro su formirane nove tvornice UNIS-a za le\u017eajeve \u201eUTL\u201c i automobilska tvornica \u201eVolkswagen\u201c \u2013 TAS, Sarajevo. Malo je poznato da je Semizovac bio u prometu imao vo\u017enju tramvaja po \u017eeljezni\u010dkoj trasi do Vogo\u0161\u0107e, a sve za potrebe prevoza radnika UNIS-a. Naime, iz rashodovanog tramvajskog parka u Sarajevu, krajem 1963. godine, (u promet su uvedeni tramvaji \u201eVa\u0161ingtonci\u201c DS 1960. godine), tvornica \u0107e otkupiti dvije prikolice i tehni\u010dki ih adaptirati, u smislu kva\u010denja, za vo\u017enju lokomotive. Tramvaji su saobra\u0107ali negdje od 1963.\/64. godine sve do kraja 1966., kada je i ukinuta uska pruga. I danas postoji kolosijek (\u0161irine 1,435 m) pod kojim se odvija redovan promet i zapo\u010dinje od Nove \u017eeljezni\u010dke stanice Semizovac do kru\u017enog proloza biv\u0161eg TAS-a i PRETIS-a.<\/p>\n\n\n\n

Stra\u0161na \u017eeljezni\u010dka nesre\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Semizovac \u0107e u nedjelju 17. srpnja 1971. godine do\u017eivjeti jednu od najve\u0107ih tragedija u povijesti \u017eeljeznica Jugoslavije. Ujutro, oko 03:08 sati, dogodit \u0107e se sudar izvanrednog brzog vlakova iz Beograda i teretnog vlaka koji je saobra\u0107ao iz pravca Rajlovca prema Doboju. Nesre\u0107a se dogodila kada je brzi vlak, iz pravca Podlugova, u punoj brzini proma\u0161io zatvoreni signal stanice Semizovac i izravno se sudario s kompozicijom teretnjaka koji se upravo zaustavio na prvom kolosijeku. U izvanrednom brzom vlaku bilo je oko 400 putnika, od kojih je pribli\u017eno 230 u\u010denika osnovnih \u0161kola iz Kragujevca i okolnih sela Stragara, Belo\u0161evaca i Lu\u017enice, koji su krenuli na ljetovanje u Gradac na moru. U ovoj nesre\u0107i, u prvom vagonu do lokomotive (dizel James \u2013 \u201eKenedijevka\u201c serije 661), gdje su bila smje\u0161tena djeca iz mjesta Stragara, njih 14 i jedan nastavnik, smrtno \u0107e nastradati. Isto tako, smrtno \u0107e stradati i ma\u0161inovo\u0111e teretnog vlaka koje su u tom trenutku bile u upravlja\u010dnici lokomotive serije 662 poznate pod imenom \u201eNada\u201c. Ma\u0161inovo\u0111e koji su skrivili nesre\u0107u, Alojz Pokrajac i Ivan Jurilj, odmah su pritvoreni i predmet su istra\u017enih radnji koje su vodile komisije ispred SUP-a i stru\u010dnjaka \u017dTP-a Sarajevo. Otpravnik vlakova (povjerenik Rajko Gra\u010danin), koji je do trenutka nesre\u0107e rukovodio saobra\u0107ajem, odmah je napustio slu\u017ebene prostorije stanice i bje\u017eao u mjesto Krivoglavci nose\u0107i sa sobom sve saobra\u0107ajne knjige. Sutradan se predao organima tada\u0161nje milicije, a tijekom istra\u017enih radnji, pokazalo se da su mu knjige koje je ponio sa sobom spasile te\u0161ke zatvorske kazne. Istog dana poslijepodne, posmrtni ostaci poginule djece ispra\u0107eni su za Kragujevac.\n[end section]<\/p>\n\n\n\n

Kad su saznali za te\u0161ku nesre\u0107u u Semizovcu, predsjednik Republi\u010dkog parlamenta D\u017eemal Bijedi\u0107 i predsjednik Republi\u010dkog izvr\u0161nog vije\u0107a Dragutin Kosovac uputili su telegrame su\u0107uti Skup\u0161tini op\u0161tine Kragujevac.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja cestovnih puteva i \u0161kola<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dolaskom Austro-Ugara na ovo podru\u010dje uz pomo\u0107 najma i doma\u0107e radne snage, u kratkom su vremenu \u201eizgradili\u201c \u201evojne\u201c ceste prema Olovu i Kladnju, Ilija\u0161u i Visokom te preko Kobilje Glave do Sarajeva. Tijekom njihove vladavine, putevi su koliko-toliko odr\u017eavani, dok je cesta prema \u010cevljanovi\u0107u, prilikom izgradnje uske pruge, ve\u0107im dijelom (oko 14 km) iskori\u0161tena za polaganje pragova sa \u0161inama. Tek \u0107e se 1914.\/'15. godine graditi novi put uz prugu i desnu stranu rijeke Ljubine u \u0161irini planuma od 3 metra. Nakon zavr\u0161etka rata, o toj cesti vi\u0161e se nitko nije brinuo te je vremenom propala, zarasla u korov i \u201enestala\u201c s vojnih karata.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u dva svjetska rata, put Semizovac \u2013 Visoko bio je izveden u \u010detiri faze. Po\u010detak radova zapo\u010deo je 1925. godine, a zavr\u0161etak je planiran za 1931. godinu. Put prema \u010cevljanovi\u0107u, tako\u0111er u fazama, \u0161irok je pet metara du\u017e planuma. Radovi su po\u010deli tek 1930. godine, a prvih pet kilometara zavr\u0161eni su sljede\u0107e godine. Za ostale faze nemamo izvore. Put Semizovac \u2013 Ilija\u0161 bio je asfaltiran 1958., dok je Ilija\u0161 \u2013 Visoko asfaltiran 1964. godine. \u0160iroka cesta prema Vogo\u0161\u0107i i Sarajevu izgra\u0111ena je 1955. godine. Obnova i \u201emodernizacija\u201c puta prema \u010cevljanovi\u0107u i Ivan\u010di\u0107ima zapo\u010dela je 1954. godine. Put se nazivao \u201ePut broj 6 JNA\u201c. Te je godine Direkcija iz Sarajeva donijela Prilog Redu vo\u017enje iz 1954. godine, kojim su uvedeni Peja\u017eni vozevi iz stanice Semizovac za potrebe prevoza ljudi i gra\u0111evinskog materijala. Prvi asfaltni sloj bit \u0107e polo\u017een tek 1963. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Izgradnjom \u017eeljezni\u010dke pruge Semizovac \u2013 Ivan\u010di\u0107i te\nzahvaljuju\u0107i uspje\u0161nom razvitku erarskih \u0161uma i eksploataciji rudnika u\n\u010cevljanovi\u0107u do\u0161lo je do br\u017eeg razvoja i emancipacije doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Kako\nsmo naveli, prva \u0161kola (Pu\u010dka \u0161kola \u2013 \u201eWerkhauss\u201c) izgra\u0111ena je u \u010cevljanovi\u0107u\n1906. godine, a poha\u0111ala su je djeca rudara rudnika mangana. U mjestu\nSemizovac, krajem 1913. godine, obavljaju se pripreme za formiranje \u0161kole (Pu\u010dka\n\u0161kola), a bit \u0107e smje\u0161tena u jednoj rudni\u010dkoj zgradi, na katu koji je slu\u017eio\nza stanovanje nastavnog osoblja. Po\u010detkom 1914. godine, \u0161kola zapo\u010dinje sa radom, da bi se nakon\nizbijanja Prvog svjetskog rata, 1915. godine, privremeno zatvorila. Prvi njen\nu\u010denik bio je Simeun Kne\u017eevi\u0107. \u0160kola nastavlja s radom 1919. godine (kao\n\u010detverorazredna \u0161kola), u kojoj radi njen biv\u0161i u\u010ditelj Simeun Kne\u017eevi\u0107 sve do\n1923. godine, kada dolazi novi u\u010ditelj Abduselam Jele\u010dkovi\u0107. Od 1924. godine,\nnakratko \u0107e tu raditi u\u010ditelj Jovo Pudari\u0107, da bi kasnije u istoj zgradi predavali\nu\u010ditelj Artimonije Stojanovi\u0107, koji \u0107e biti i njen upravitelj do 1945. godine,\nkao i prve u\u010diteljice (1926. g.) Natalija Jankovi\u0107 \u2013 Stojanovi\u0107 i Natalija\nCekovi\u0107. Nakon zavr\u0161etka rata, od 1945. do 1955. godine, \u0161kola je radila kao\n\u0161estorazredna, a od \u0161kolske godine 1956.\/57. formirana je osmogodi\u0161nja\n\u0161kola. Godine 1963., sagra\u0111ena je nova, ve\u0107a \u0161kola s kabinetima i \u0161portskom dvoranom, \nkoje i danas poha\u0111aju djeca ovoga kraja. U toj \u0161koli \u0107e raditi i u\u010ditelj i budu\u0107i dugogodi\u0161nji direktor \u0161kole (do 1984. godine), Rasim Suljagi\u0107, poznat kao omiljeni \u201eU\u010da\u201c me\u0111u djecom i mje\u0161tanima.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u dva svjetska rata u mjestu Srednje postojala je osnovna (narodna) \u0161kola i njena u\u010diteljica bila je \u010corovi\u0107 Danica. U mjestu Ivan\u010di\u0107i osmogodi\u0161nja \u0161kola po\u010dinje s radom 1955.\/'56., a u Ljubini 1960.\/'61. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na kraju je va\u017eno napomenuti da su jedini objekti koji su preostali kao dio povijesnog naslije\u0111a ove rudni\u010dke \u017eeljeznice stare \u017eeljezni\u010dke zgrade u Semizovcu i Srednjem te \u017eeljezni\u010dki most uzane pruge preko rijeke Ljubine u Semizovcu. \u017deljezni\u010dka zgrada uzane pruge u Semizovcu, kako smo naveli, od 1963. godine pretvorena je u stambenu zgradu u kojoj i danas \u017eive \u017eeljezni\u010dke obitelji. Na\u017ealost, svi korisnici ovih prostora, prema obavezi potpisanog Ugovora o najmu \u2013 kori\u0161tenju stambenih prostora s vlasnikom zgrade (\u017deljeznice Federacije BiH) te, kako stoji u jednoj od klauzula, u slu\u010daju realizacije plana za rekonstrukciju magistralne pruge \u0160amac \u2013 Sarajevo (kapitalni remont – ispravljanje krivine), otkazuju ugovor o kori\u0161tenju prostora i zgrada se ru\u0161i do temelja. U na\u0161oj konstataciji \u201ekao olak\u0161avaju\u0107a okolnost\u201c za ru\u0161itelja ove 113 godina stare zgrade stoji da ista nije u Registru o za\u0161titi dobara kao kulturno\u2013povijesno dobro, a \u0161to vlasnik zgrade dobro zna. Aferim. U slu\u010daju ru\u0161enja ove zgrade nestaje i posljednji arhitektonski spomenik na ovim prostorima.<\/p>\n\n\n\n

Nadamo se da ste zadovoljni ovim skromnim \u010dlankom te da vam je poslu\u017eio u edukativne ili pak razonodne svrhe te vam ovom prilikom poklanjamo galeriju veoma rijetkih fotografija iz daljnje i bliske pro\u0161losti ove biv\u0161e \u0160umsko-industrijske pruge Semizovac \u2013 Ljubina \u2013 Srednje \u2013 \u010cevljanovi\u0107i \u2013 Ivan\u010di\u0107i.<\/p>\n\n\n

\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div><\/div>