{"id":36271,"date":"2025-07-21T11:19:06","date_gmt":"2025-07-21T09:19:06","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=36271"},"modified":"2025-07-21T11:19:14","modified_gmt":"2025-07-21T09:19:14","slug":"vlak-je-bio-i-ostao-nasa-narodna-majka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/hr\/2025\/07\/21\/vlak-je-bio-i-ostao-nasa-narodna-majka\/","title":{"rendered":"Vlak je bio (i ostao) na\u0161a narodna majka"},"content":{"rendered":"
\n
\"1\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

U razdoblju od 1879. do 1916. godine, najve\u0107im dijelom tijekom izgradnje \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee uskotrenih pruga koje su vijugale brdima i dolinama na\u0161e Bosne i Hercegovine, zaslu\u017ena je bila Austro-Ugarska Monarhija. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije, \u017eeljezni\u010dka infrastruktura za kolosijek \u0161irine 760 mm dodatno je pro\u0161irena i unaprije\u0111ena, a njezino plansko uni\u0161tavanje po\u010dinje sredinom \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Uspomene koje imamo na vozove su nebrojene. One nas ve\u017eu za zajedni\u010dka vremena i doga\u0111aje. Sje\u0107anja, razli\u010dita za svakoga pojedina\u010dno, ali opet nekako sli\u010dna (pritom misle\u0107i na starije generacije), ovdje poku\u0161avamo sa\u010duvati od zaborava i potaknuti zajedni\u010dke uspomene na \u0161i\u0161tanje parnih lokomotiva i kloparanje drvenih klupica putni\u010dkih vagonima.<\/p>\n\n\n

\n
\"2\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Mnogi koji su odrastali uz usku prugu dobro se sje\u0107aju na stotine kompozicija koje su tutnjale kroz \u0161treku na\u0161ih mahala uz neodoljiv pisak lokomotivske pi\u0161taljke, \u0161i\u0161tanje pare, vatre i varni\u010denja, kloparanja i dima koji se dizao u nebeske visine. Kao \u0161to je jednom prilikom Zuko (Zulfikar Zuko D\u017eumhur 1920. \u2013 1989. bosanskohercegova\u010dki putopisac, slikar i karikaturist) rekao: \u201eIz Konjica uz veliku tutnjavu i jedak pisak lokomotive krenusmo prema \u0161eher Sarajevu, a haman pred Br\u0111anima ma\u0161ina po\u010de polako stenjati i dah\u0107ati dok malo zatim po\u010de i poprduckati\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Tih najboljih godina i punoj snazi \u017eivotnoj, narodu koji je koristio prugu, i danas pri\u010da kako im je voz pru\u017eio zaposlenje i dao im “bijeli kruh”. Mnogi su se \u0111aci prevozili do svojih mjesnih \u0161kola i tu se i\u0161kolovali, a kasnije i u ve\u0107e gradove do fakultetskih diploma samo zahvaljuju\u0107i garavim vozovima i vagonima tre\u0107e klase. Bilo je lijepo voziti se u njima, zajedno sa seljacima koji su unosili sve i sva\u0161ta, od koko\u0161iju do krompira, pripitih lola koji bi uz pjesmu sa prstom u uhu pjevali gange za \u201esvoju du\u0161u\u201c, \u0161vercera i tovara nude\u0107i ki\u010d evropske kvalitete, hvalisanje o doga\u0111aju kako mu je krava otelila voku od sto kila dok slu\u0161aoci \u010destitaju sa \u201ema\u0161ala\u201c i kikotanje, namigu\u0161e u dru\u0161tvu novog poznanika okupanog \u201epitralonom\u201c preko lojave kose i masnog lica, \u0161to ostalim putnicima izaziva mu\u010dninu. Prodornim glasom konduktera: \u201eKarte na pregled molim lijepo\u201c nastao bi kratki tajac. U tom trenutku moglo se \u010duti samo kloparanje to\u010dkova kola i tupi zvuk probojca kondukterskih klije\u0161ta. To su bile ljudine, jednostavno \u201ekunde\u201c gdje se uz \u0161tangare moglo \u010duti: \u201eKondukteru moj najmiliji brate, evo mene vozim se bez karte\u201c. Mogle su se \u010duti i pri\u010de kako su brkati kondukteri bili dobri ljudi, a oni obrijani strogi i slu\u017ebeni.<\/p>\n\n\n

\n
\"3\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Eh… kao \u0161to maloprije rekoh, bile su to lijepe godine. Svi oni koji su i\u0161li vlakom ili se kasno vra\u0107ali, govorili su da nikad i nigdje nije bilo ljep\u0161e nego zaspati u vagonu ugrijanom parom, a kod ku\u0107e se zafrkavati s vlastitom furunom. Sve u svemu, mogla bi se napisati knjiga u sebi kao sje\u0107anje na ove do\u017eivljaje, \u0161to bi bez ikakvog filozofiranja trebala nositi naslov: \u201eVoz je bio i ostao na\u0161a narodna majka\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Diljem zemlje tutnjali su teretni vlakovi u oba smjera natovareni ugljem, oblovinom, daskama i poljoprivrednim proizvodima. Trasa je bila stabilna i sigurna jer, kako drugi ka\u017eu: \u201e\u0160to je \u2018austrijanac\u2019 napravio, vala, bez ve\u0107ih ulaganja mogla je slu\u017eiti jo\u0161 sto godina.\u201c \u017deljeznica je tada bila ustrojeni sustav u kojem se znalo red i rad, od skretni\u010dara, ko\u010dni\u010dara, konduktera do vozovo\u0111a i ma\u0161inovo\u0111a. Ve\u0107ina pravila \u017eeljezni\u010dke slu\u017ebe preuzeta je i prilago\u0111ena od pravila slu\u017ebe jo\u0161 iz vremena Austro-Ugarske Monarhije.<\/p>\n\n\n

\n
\"4\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Apsolutno i nevjerojatno, sredinom \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a – pod izgovorom nerentabilnosti i tehnolo\u0161ke zastarjelosti – po\u010delo je njezino plansko uni\u0161tavanje. Posljednjih 760 mm pruga u BiH ukinuto je u svibnju 1979. godine, a jedini sa\u010duvani artefakti \u017eeljezni\u010dkog sustava uskog kolosijeka danas su rijetke parne lokomotive, stani\u010dne zgrade i mostovi, koje je odavno nagrizao zub vremena. Prilikom ga\u0161enja uske pruge ostalo je bez posla otprilike tisu\u0107u radnika, a \u010dlanovi njihovih obitelji bez sredstava za \u017eivot. Bio je to potez dr\u017eave koji se ni\u010dim nije mogao opravdati. Mnogi \u017eeljezni\u010dari su prijevremeno oti\u0161li u mirovinu, dok su ostali, koji su \u201eZnali \u010ditati i pisati\u201c, premje\u0161teni na \u201enormalni\u201c kolosijek u izvr\u0161nu slu\u017ebu.<\/p>\n\n\n\n

Ovi dani ukidanja pruge bili su pravi dani \u017ealosti, pa \u010dak i nakon \u010detrdeset godina mnogi se \u017eale pri sje\u0107anju na posljednji vlak du\u017e \u201enjihove\u201c pruge. Mnogi su plakali tajno i javno, proklinju\u0107i vlast koja ide protiv svog naroda jer uni\u0161tava narodnu \u201ehraniteljicu\u201c i \u201edobrotvorku\u201c. I danas se mo\u017ee \u010duti pri\u010de o tome kako \u0161ljive ma\u0111arike i kru\u0161ke jeribasme isto\u010dne i srednje Bosne, kajsije i tre\u0161nje hercegova\u010dke te prigrajski vo\u0107njaci, gotovo kroz dvori\u0161ta, uz \u0161treku s d\u017eanaricama, dunjama i smokvama, ne ra\u0111aju onako kako je bilo u vrijeme \u201ezapra\u0161ivanja\u201c bogom datog \u010da\u0111avog dima iz dimnjaka parnih lokomotiva na ugljen. Kako vlast naredi da se ugase strojevi, tako i bude. Mnoge su zavr\u0161avale u topionicama \u017eeljezare, vagoni su prodavali za vikendice, koko\u0161injce, \u0161upe i skladi\u0161ta. \u0160ine su rezane za izradu kolaca za ograde, a hrastovi pragovi slu\u017eili su za popu\u0161tanje \u0161tala i pravljenje privatnih mosti\u0107a preko mjesnih potoka.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 mi je u sje\u0107anju pjesma grupe \u201eProarte\u201c \u2013 \u201eTu\u017ena su zelena polja\u201c iz tisu\u0107a grla ferijalaca koji su putovali do Zelenike na more, a mi djeca, neumorno smo de\u017eurali pored prozora vagona u natjecanju tko \u0107e prvi vidjeti plavo more jer smo se \u201enasitili\u201c gledaju\u0107i bosanske zelene pejza\u017ee. I tako uvijek naviru lijepa sje\u0107anja vo\u017enje vlakova po uskoj pruzi, upregnutih parnim lokomotivama, a posebno \u0106iro, \u010diji \u0107e vas se\u0107anje svaki put prisjetiti kada nai\u0111ete na grijanu \u0107umurom i osje\u0107aj uglji\u010dnog monoksida koji vam u\u0111e u nos.<\/p>\n\n\n\n

U prilog galerija fotografija kao dokaz na\u0161ih zajedni\u010dkih uspomena iz pro\u0161losti na parne lokomotive, kako bi se sa\u010duvale od zaborava.<\/p>\n\n\n\n