{"id":36469,"date":"2025-07-21T18:03:53","date_gmt":"2025-07-21T16:03:53","guid":{"rendered":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=36469"},"modified":"2025-07-21T18:03:58","modified_gmt":"2025-07-21T16:03:58","slug":"kratke-crta-iz-zivota-hinka-hinkovica-rodj-werbothen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/sr-latn\/2025\/07\/21\/kratke-crta-iz-zivota-hinka-hinkovica-rodj-werbothen\/","title":{"rendered":"Kratke crta iz \u017eivota Hinka Hinkovi\u0107a, ro\u0111. Werbothen"},"content":{"rendered":"
\n
\"sl.2\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Odmah na po\u010detku \u017eeli se napomenuti da se u ovom tekstu ne radi o hrvatskom advokatu i politi\u010daru Hinku Hinkovi\u0107u (http:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Hinko_Hinkovi%C4%87<\/a>), nego o \u017eeljezni\u010daru-ma\u0161inovo\u0111i, \u0161efu stanice u Vi\u0161egradu i vi\u0161em kontroloru dr\u017eavnih \u017eeljeznica Direkcije Sarajevo, Hinku Hinkovi\u0107u ro\u0111enom 1887. godine pod prezimenom Werbothen. Ina\u010de mu\u0161ko ime Hinko danas je u potpunosti hrvatsko i zna\u010denje imena dolazi od nema\u010dkog Hinrich, Heinrich ili Henrik.<\/p>\n\n\n\n

Sre\u0107ko iz skromne, dobro sa\u010duvane arhivske dokumentacije iz 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a \u017eeli da \u010ditaocima pribli\u017ei \u017eivot Hinko Hinkovi\u0107a nekada Werbothena. Hinko je ro\u0111en 22. maja 1887. godine od oca Jakoba Werbothena i majke Josefine, ro\u0111ene Spivak. Jedan podatak ka\u017ee da je ro\u0111en u mestu Dobrinje kod Kaknja, dok drugi navodi da je mesto ro\u0111enja Sutjeska. Naziv Kraljeva Sutjeska ozvani\u010den je tek dolaskom austrougarske uprave u BiH. Pod tim se podrazumeva, ne samo varo\u0161ica i franjeva\u010dki samostan, ve\u0107 i franjeva\u010dka \u017eupa sa varo\u0161icom Kakanj (godine 1910. Kakanj je imao 546 stanovnika) i \u0161ire podru\u010dje sa mestima Borovica, Vukanovi\u0107i, Dobrinje i dr.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.7\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Otac Jakob je radio kao \u017eeljezni\u010dar u Direkciji carskih i kraljevskih bosanskih \u017eeljeznica (KKBB). Mogu\u0107e je da se nastanio izgradnjom uske pruge od Zenice do Sarajeva (1879.-1882.), kao i prolaskom pruge kroz mjesto Dobrinje, i radio kao slu\u017ebenik \u017eeljeznica. Podsje\u0107amo da je odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine, Bosna i Hercegovina dodijeljena Austro-Ugarskoj na upravljanje (1908. godine Austro-Ugarska \u0107e je anektirati), te je u to vrijeme samo strancima bilo dozvoljeno slu\u017ebeno biti u \u017eeljezni\u010dkom osoblju, dok su doma\u0107i radnici obi\u010dno obavljali fizi\u010dke poslove. Tako\u0111er, poznato je da nakon zauzimanja Bosne i Hercegovine, austrougarske vlasti po\u010dinju intenzivno graditi puteve, \u017eeljezni\u010dke pruge, otvarati rudnike, a sa aspekta socijalno-ekonomske politike \u010dinilo se stimuliranje stanovni\u0161tva iz Monarhije da se preseli u Bosnu. Vlasti su bile naklonjene doseljenicima i odobravale im porezne olak\u0161ice.<\/p>\n\n\n\n

Podaci pokazuju da su 1880. godine u Bosni i Hercegovini doselile oko 4.500 gra\u0111ana iz Austrije i 12.000 iz Ma\u0111arske, dok je 1910. godine taj broj bio 47.000 Austrijanaca i 61.000 Ma\u0111ara. Mnogi od tih stanovnika bili su dr\u017eavni slu\u017ebenici ili poslovni ljudi koji nisu nameravali zauvek ostati u BiH. Ve\u0107ina od ugarskih gra\u0111ana bili su Hrvati, a tek manji broj su bili pravi Ma\u0111ari. Njemaca je bilo malo vi\u0161e od 2.000, uglavnom su bili Sloveni (Poljaci, \u010cesi, Rusini), \u010diji su se potomci stopili s bosanskim i slavenskim stanovni\u0161tvom, ba\u0161 kako je to nameravala i porodica Werbothen, \u0161to \u0107emo se uveriti kasnijim istra\u017eivanjem.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.1\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Slobodno mo\u017eemo pretpostaviti razlog boravi\u0161ta porodice Werbothen u Dobrinju kod Kaknja. Naime, 1900. godine, Austro-Ugarska monarhija otvorila je rudnik uglja u Kaknju, a ve\u0107 u prvim godinama eksploatacije uglja (1901. godine) kroz naselje je prolazila \u017eeljezni\u010dka industrijska pruga uzanog kolosijeka, koja se prostirala od \u017eeljezni\u010dke stanice preko rijeke Bosne do rudnika, u du\u017eini od oko 3,5 kilometara. Verovatno su tada Dr\u017eavne \u017eeljeznice koristile iskustvo i usluge Jakoba, Hinkovog oca, u eksploataciji ove pruge. Tako\u0111e, mo\u017ee se pretpostaviti da je tokom odrastanja sa roditeljima svoju prvu naobrazbu stekao ve\u0107inom u op\u0107inskoj pu\u010dkoj \u0161koli u Visokom, koja je po\u010dela sa radom 1881. godine i u kojoj su poha\u0111ali \u0111aci svih konfesija.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.8\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

U vjen\u010danom listu pi\u0161e da je Hinko Werbothen, asistent \u017eeljeznice, stupio u brak sa Marijom Hafner, \u201eosebnica\u201c, ro\u0111enom u Kutini 1892. godine, od oca Luce Hafnera, po zanimanju raz. brzojava, i majke Matilde ro\u0111ene Pinzgar. Vjen\u010danje je obavio kapelan Isidor Poljak dana 17. jula 1910. godine u \u017eupi Presvetog Srca Isusova u Sarajevu. Zanimljivo je da su prisutna bila tri svjedoka: Karlo Kutschera, \u010dinovnik banke; Emil Werbothen, strojovo\u0111a; i Marijan Alkovi\u0107, \u010dinovnik. Hinko i Marija imali su dvoje djece: sina imena Hinko i k\u0107i po imenu Marija.<\/p>\n\n\n\n

Za sada nemamo dostupne podatke o Hinkovoj stru\u010dnoj spremi osim informacije iz vjen\u010danog lista da je po zanimanju asistent \u017eeljeznice sa boravi\u0161tem u Sarajevu. Pretpostavimo da je srednjo obrazovanje stekao u Tehni\u010dkoj srednjoj \u0161koli (osnovana 2. 10. 1889. godine u Sarajevu), te da je praksu obavljao u Centralnoj \u017eeljezni\u010dkoj radionici u Sarajevu. Nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata, za porodicu Werbothen uslijedile su burne promjene u \u017eivotima u Sarajevu i va\u017ene napore na o\u010duvanju \u017eeljeznice kao zna\u010dajnog posla.<\/p>\n\n\n\n

Za vreme rata, \u0161kolovani \u017eeljezni\u010dki kadar bio je na frontu ili u okupiranim podru\u010djima, gde je obavljao svoje du\u017enosti. Deo stru\u010dnog osoblja bio je “optiran” u Austriji, novostvorenoj dr\u017eavi nakon raspada “Austro-Ugarske monarhije”, kao i u drugim zemljama biv\u0161e monarhije iz kojih su i do\u0161li u BiH, \u010dime je zapo\u010deo proces delimi\u010dnog iseljavanja koji \u0107e dovesti do gotovo potpunog nestanka potomaka stranih doseljenika.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.9\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Naime, tokom 1918.\/1919. godine privremeni organi vlasti i deo doma\u0107eg stanovni\u0161tva nastojali su obra\u010dunati se sa svim simbolima nekada\u0161nje austrougarske uprave. Uni\u0161tavali su natpise na nema\u010dkom jeziku, spomenike, dr\u017eavna obele\u017eja, zatvarali brojne \u0161kole na nema\u010dkom i ma\u0111arskom jeziku, a upotreba nema\u010dkog jezika u javnosti nije bila preporu\u010dljiva. Od iseljenih porodica uzimali su njihova radna mesta i stanove, \u0161to se najvi\u0161e osetilo tokom 1919. godine u akciji progona odre\u0111enih kategorija stranog stanovni\u0161tva, a sve to iz razloga \u201ezbog nedostatka stambenog prostora\u201c.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Nijemci, Austrijanci i Ma\u0111ari, odnosno oni koji su dolazili iz “neprijateljskih” zemalja, bili su u daleko lo\u0161ijoj poziciji od \u010ceha, Slovaka, Poljaka i Ukrajinaca. U takvim uslovima strani doseljenici morali su odlu\u010diti da li \u0107e oti\u0107i ili ostati. Najve\u0107i deo doseljeni\u010dkih porodica ostao je u BiH i pored pritiska od strane dela doma\u0107eg stanovni\u0161tva i novih vlasti. Mnogi od njih, takore\u0107i, ve\u0107 “pustili korenje”, ba\u0161 kao \u0161to je to i slu\u010daj sa porodicom Werbothen. Ipak, dr\u017eava je uspostavila odre\u0111ena pravila za iseljavanje svesna da strani \u010dinovnici ne mogu zameniti kvalitetnim doma\u0107im kadrom, te su se balansirali izme\u0111u potrebe za zadr\u017eavanjem neophodnog stru\u010dnog kadra i \u017eelje da re\u0161avaju bar deo stranaca. Tako\u0111e, nove jugoslovenske vlasti dugo nakon zavr\u0161etka Prvog svetskog rata borile su se s tim problemom. Zanimljivo, poku\u0161avale su ga re\u0161iti primenom austrougarskog modela \u2013 dovo\u0111enjem ljudi izvan BiH, pa je u periodu izme\u0111u dva svetska rata mno\u0161tvo \u010dinovnika iz Srbije raspore\u0111eno na slu\u017ebu u BiH.<\/p>\n\n\n\n

Drugi trenutak burnih doga\u0111aja odvija se neposredno tokom i nakon zavr\u0161etka generalnog \u0161trajka \u017eeljezni\u010dara 1920. godine. U periodu do \u0161trajka, dr\u017eavne \u017eeljeznice su nastojale prevazi\u0107i probleme izazvane nedostatkom kvalifikovanih radnika. U tu svrhu, organizovani su kursevi na koje su upu\u0107eni istaknutiji radnici koji su nakon obuke trebali zameniti svoje biv\u0161e majstore. Me\u0111utim, tokom \u0161trajka, svi \u017eeljezni\u010dki radnici su pozvani na vojnu ve\u017ebu, a oni koji se na taj poziv nisu odazvali, bili su izlo\u017eeni progonima i otpu\u0161tanju sa posla.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.5\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Iz jednog arhivskog dokumenta saznajemo da je Hinko Werbothen, nakon \u0161estomjese\u010dne prakti\u010dne obuke, pristupio polaganju stru\u010dnog ispita za upravljanje lokomotivama dr\u017eavnih \u017eeljeznica direkcije Sarajevo, i polo\u017eio ga sa dobrim uspehom 10. jula 1921. godine. Vrlo brzo, ve\u0107 1924. godine, drugi dokument potvr\u0111uje da obavlja funkciju \u0161efa stanice u Vi\u0161egradu. Naime, iz \u010ditanja ovog dokumenta, koji se odnosi na izdato Re\u0161enje od strane Ministarstva unutra\u0161njih poslova Kraljevine SHS, stoji njegovo zanimanje, te se mo\u017ee pretpostaviti da je na ovu poziciju do\u0161ao i pre 1924. godine. Hinkovo napredovanje u slu\u017ebi mogli bismo tuma\u010diti kao razlog dono\u0161enja odluke Direkcije Sarajevo o osnivanju \u017deljezni\u010dke zanatske \u0161kole, koja je po\u010dela sa radom u aprilu 1923. godine. Pre osnivanja \u0161kole, nastava se odr\u017eavala u zgradi Direkcije dr\u017eavnih \u017eeljeznica, a kasnije u Srednjoj tehni\u010dkoj \u0161koli u Sarajevu.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.3\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Tako\u0111e, iz sadr\u017eaja ovog dokumenta mo\u017eemo zaklju\u010diti da u svom li\u010dnom \u017eivotu Hinko Werbothen donosi neobi\u010dnu \u017eivotnu odluku. Naime, kako stoji, kao podanik Kraljevine SHS-a, sa zavi\u010dajnim pravom u Sarajevu, sa \u017eenom Marijom Hofner s kojom ima bra\u010dnu maloljetnu djecu Hinka i Mariju, dobrog politi\u010dkog i moralnog upravljanja, tra\u017ei promjenu prezimena iz razloga \u0161to je on Slaven i ne \u017eeli germansko prezime, te bira prezime Hinkovi\u0107. Molba mu se povoljno rje\u0161ava i ministarstvo donosi odluku 30. juna 1924. godine. Koliko je ova odluka doprinela olak\u0161avanju opstanka sada\u0161nje porodice Hinkovi\u0107 i njegovom napredovanju u slu\u017ebi \u017eeljezni\u010dara, uvjeri\u0107emo se u daljnjem istra\u017eivanju. Poznat je uslov uskla\u0111ivanja u unutra\u0161njoj slu\u017ebi jo\u0161 iz vremena Monarhije, kojeg su kasnije preuzele novonastale dr\u017eavne \u017eeljeznice, a to je da poslovi vanjske slu\u017ebe (u stanicama, lo\u017eionicama, te na pruzi) redovno traju od 10 do 15 godina.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 1932.\/1933. godine Hinko Hinkovi\u0107 je bio zaposlenik Direkcije Sarajevo. Naime, dokument \u201eStare\u0161inski izvje\u0161taj\u201c u kojem se ocjenjuje rad i pona\u0161anje \u010dinovnika i slu\u017ebenika u oblasti Direkcije dr\u017eavnih \u017eeljeznica u Sarajevu, to i potvr\u0111uje. Starje\u0161ina odsjeka prati i ocjenjuje njihovo pona\u0161anje u slu\u017ebi i izvan nje, marljivost i pouzdanost, i to tokom cijele godine, tako da se: Referent za izradu reda vo\u017enje Hinko Hinkovi\u0107 ocjenjuje odli\u010dnim uspjehom i preporu\u010duje Podru\u010dnoj komisiji da mo\u017ee raditi bilo koju grupu u saobra\u0107ajnom odjelu ili biti \u0161ef odsjeka. Komisija nakon preporuke donosi odluku za radno mjesto vi\u0161eg kontrolora 10. marta 1933., a Vrhovna komisija iz Beograda to potvr\u0111uje 9. oktobra iste godine.<\/p>\n\n\n

\n
\"sl.6\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

U knjizi \u201eGodi\u0161njak 1937.\u201c, izdanje Generalne direkcije dr\u017eavnih \u017eeljeznica (JD\u017d-\u0408\u0414\u0417), na stranici 283, Saobra\u0107ajni odsek, nalazi se podatak: Hinkovi\u0107 J. Hinko v. (vi\u0161i) kontrolor VI. grupe \u2013 ref. Tako\u0111e, mo\u017eete pogledati spisak svih zaposlenih u knjizi \u201eGodi\u0161njak 1937.\u201c na istoj web stranici putem linka https:\/\/vremeplov.ba\/2025\/?p=712<\/a><\/p>\n\n\n\n

U posljednjem arhivskom dokumentu, koji posjedujemo iz perioda Drugog svjetskog rata, nalazi se \u201eNaredba\u201c (Ravnateljstvo hrvatskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica \u2013 Nezavisna dr\u017eava Hrvatska), za g. Hinko Hinkovi\u0107a, nadsavjetnika \u2013 \u010dinovnika VI. \u010dinovni\u010dkog razreda, 2. pla\u0107nog stupnja, da ispunjava uslove za dobijanje tre\u0107eg pla\u0107enog stupnja sa va\u017eno\u0161\u0107u od 31. januara 1944. godine.<\/p>\n\n\n\n

Iz ove biografije se mo\u017ee zaklju\u010diti da je Hinko (Werbothen) Hinkovi\u0107 bio zaposlenik bosanskohercegova\u010dkih zemaljskih dr\u017eavnih \u017eeljeznica, Dr\u017eavnih \u017eeljeznica u Kraljevini SHS, Jugoslovenskim dr\u017eavnim \u017eeljeznicama i Dr\u017eavnim \u017eeljeznicama u NDH. Naime, da se podsjetimo, nakon pobjedni\u010dke proleterske revolucije u Jugoslaviji, stari dr\u017eavni aparat je uni\u0161ten, a nova vlast ozakonjuje novi radni\u010dki dr\u017eavni aparat, gdje dr\u017eava putem nacionalizacije oduzima velika preduze\u0107a, \u010dime ih progla\u0161ava dru\u0161tvenom svojinom.<\/p>\n\n\n\n

\u201eKakva je daljnja sudbina Hinke Hinkovi\u0107a nije nam poznata jer ne posjedujemo arhivsku gra\u0111u poslije zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata. Molimo \u010ditaoce da ukoliko imaju saznanja o porodici Hinkovi\u0107, posjeduju dokaz ili postoji \u017eivo sje\u0107anje na njih da nam se obrate i tako dopunimo ovaj \u010dlanak.\u201e<\/em><\/p>\n\n\n\n

Va\u0161 Sre\u0107ko<\/em><\/p>\n\n\n

\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div>\n\t
<\/div><\/div>