Mjesečne arhive: Novembar 2019.

Brošura, Richard Haemmerle – Kratki pregled razvoja Bosansko-hercegovačke željeznice 1879.-1904.

Objavljujemo, eskluzivno, izvorni format brošure štampan od strane Buchdruckerei der „Bosnischen Post“ iz Sarajeva 1904. godine. Originalni naziv ovog povijesnog djela je: „Fünfundzwanzig jahre Schmalspurbahn in Bosnien 1879.-1904.“ (Dvadeset i pet godina uskotračne željeznice u Bosni 1879.-1904.) čiji je autor, publicista i hroničar tog vremena Richard Haemmerle.

Richard Haemmerle je bio živi svjedok prilikom dolaska prvog voza u Zenicu 14. jula 1879. godine i sada 1904. na obilježavanju 25. godišnjice „Bosanske“ linije Brod-Brod-Zenica. Tokom boravka u Bosni i Hercegovini prikupljao je podatke i bilježio ono što je vidio u određenom trenutku tako da je na kraju i nastalo ovo povijesno djelo.

Jedan od važnih povijesnih događaja koje je zabilježio jeste postavljanje Upravnog odbora 22. Aprila 1879. godine na čelu sa operativnim upraviteljem Pionier Hauptmann Franz Winkler  sa sjedištem u Derventi. Iste godine (10. Septembra) za prvog direktora c. i k. Bosanskih željeznica (k. k. Bosnabahn) imenovan je Pioniermajor Johann Tomaschek. Na ovoj poziciji ostat će do 1. Maja 1895. godine kada na njegovo mjesto dolazi Oberingenieur Karl Schnack kao direktor c. i k . Bosansko-Hercegovačkih državnih željeznica (k. k. BHStB) i Bosansko-Hercegovačkih Zemaljskih željeznica (k. k. BHLB) sve do 1912. godine. Od 1912. pa sve do 1918. godine za Glavnog direktora biće imenovan Franjo Mrasek.

Ova brošura sadrži kratak osvrt na razvoj bosanskohercegovačke željeznice pa ćemo ukratko navesti najvažnije podatke iz sadržaja, a to su: Projektovanje i izvođači zemljanih radova i željezničke trase Brod – Sarajevo, Metković – Sarajevo, Vogošća – Čevljanović, Doboj – Simin Han, Lašva – Jajce, Podlugovi – Vareš, Gabela – Zelenika, Uskoplje – Dubrovnik i Hum – Trebinje, zatim opis događaja puštanja trasa u javni saobraćaj, cijeni koštanja, statističke podatke o vučnim i voznim parkom, prijevozu putnika i tereta itd.

Jedan od interesantnih podataka u brošuri stoji o prvom stupanju na tlo BiH cara Franje Josipa 16. Septembra 1885. godine. Naime, car je vozom iz Budimpešte stigao do stanice Slavonski Brod i pješke preko željeznog mosta na rijeci Savi došao do stanice Bosanski Brod. Tu su ga dočekali upravitelj  Johann Tomaschek, baron Johann von Appel i gradonačelnik Afiz Mehmed efendija. Tu se kratko zadržao i vratio se na voz prema Beču. Druga careva posjeta Bosni desit će se krajem maja 1910. godine.

Podaci iz brošure kao i Autor Richard Haemmerle često su citirani u mnogim povijesnim knjigama i enciklopedijama. Ovo pisano djelo doživjelo je mnogo reprodukcija pa i digitalnu rekonstrukciju čuvajući izvorni format. U prilogu ovog članka nalazi se fotogalerija gdje možete pogledati originalni format brošure i ekskluzivne fotografije fotoreportaže od Broda do Zenice iz 1879. godine.  

Imenik pretplatnika javne telefonske mreže u Sarajevu iz 1911. godine

Za vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini prva telegrafska linija uspostavljena je između Mostara i Metkovića 1858. godine, a dvije godine kasnije između Sarajeva i Carigrada. Neposredno nakon zauzimanja Sarajeva 1878./79. godine, Austro-Ugarska okupaciona vojska ubrzano formira ratne, odnosno vojne pošte i telegrafske stanice sa svojim centralama i ekspoziturama u Bosni i Hercegovini tako da u skladu s državnim, vojnim i ekonomskim ciljevima uspostavljena je i redovna poštanska veza sa svim dijelovima Monarhije. Krajem 1878. godine otvaraju se telegrafske stanice s neograničenom dnevnom i noćnom službom skoro u svim većim vojno strateškim mjestima Bosne i Hercegovini. 

Zahvaljujući izgradnji „vojnih željeznica“ uzanog kolosijeka u Bosni i Hercegovini „Ratno ministarstvo“ okupacione vojske svrsishodno koristi infrastrukturni koridor željezničke trase za provod telegrafske žične veze i njenih staničnih zgrada za smještaj telegrafskih stanica i osoblja. Sav poštanski i telegrafski saobraćaj obavljao se u skladu sa propisima koje su donijele vlasti Austrougarske Monarhije.

Uporedo s tim etapno se uvodi i telefonski saobraćaj koji u početku primarno koristi vojska (mjesne komande, garnizoni i sl.), državna administracija i direkcija željeznica u svrhu regulisanja saobraćaja. Prva zvonjava telefona i obavljeni razgovor pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gušenja hercegovačkog ustanka 1882. godine. Ovi aparati bili su operativno upotrebljivi za prijenos razgovora između dvije razdijeljene strane. Tek 1884. godine u Sarajevu, instalirana je jedna manuelna telefonska stanica manjeg kapaciteta koja je opsluživala negdje oko 30-tak „pretplatnika“.

Izgradnjom prve električne centrale u Sarajevu 1895. godine, stvaraju se uslovi za uvođenje gradske, a kasnije i međugradske telefonske mreže. Prva telefonska stanica u Sarajevu puštena je u javni saobraćaj 16. novembra 1898. godine. U početku upotrebe prvi korisnici bili su, po običaju, vojna komanda sa stacioniranim garnizonima te zatim Palača zemaljske vlade, Vijećnica, Banke i ostale ključne zgrade iz javnog i kulturnog života grada Sarajeva.

Pozivi prema „pretplatniku“ moglo se ostvariti okretanjem ručkice na telefonu koji daje signalizaciju centrali, a dežurni telefonista-manipulant ručno prespaja traženi broj. Tokom 1889. godine etapno se umrežavaju telefonske centrale širom Bosne i Hercegovine. Tek 1913. godine uspostavlja se i međunarodni telefonski saobraćaj kada se Bosanski Brod spojio sa Ugarskom telefonskom mrežom. Sarajevo je svoju prvu automatsku centralu dobilo 1. marta 1936. godine sa 2000 brojeva.

Imenik pretplatnika javne telefonske mreže u Sarajevu iz 1911. godine

Originalni naziv imenika na njemačkom – „Verzeichnis über die Abonnenten des öffentlichen Telefonnetzes in Sarajevo, 1911“.

Ovaj rijedak istorijski dokument slučajno je pronađen među sačuvanom arhivom željezničkog saobraćaj u Arhivu Bosne i Hercegovine. Naime, na adresu direkcije bosanskohercegovačkih zemaljski željeznica u Sarajevu 1911. godine,  signiran je gore pomenuti imenik na znanje i daljnju upotrebu. Dokument je kucan na običnom kancelarijskom papiru jer za pretpostaviti je da zbog malog broja pretplatnika u Sarajevu nije bilo svrsishodno isti štampati.

Imenik iz 1911. godine sadrži 251 pretplatnika (u 1917. godini u Sarajevu je bilo 483 pretplatnika). Pretplatnici su pretežito vladine institucije, državna javna preduzeća, privatne firme i kompanije, advokati, doktori i bogati građani iz aristokratskih porodica. U prilogu ovog članka možete posjetiti fotogaleriju i pregledati ovaj vrijedan dokument sa napomenom da ekskluzivno, putem našeg portala prvi put vidi svjetlost dana.       

Šumska pruga Tarčin-Lanište-Lapov dol 1902. godine

Sarajevski jevreji Rafael Zadik Finci, Elias Baruh i Isak Jak Baruh su 1902. godine osnovali preduzeće za eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta pod nazivom Rafael Z. Finci i komp. Preduzeće je sa firmom Franz Steinmetz 1901. godine sklopila ugovor o dugoročnoj eksploataciji šumskog područja Preslica – Lapov dol – Lanište. Firma Rafael Z. Finci i komp. je izgradila šumsku željezničku prugu u dužini od 13,0 km, koja je vodila od Tarčina preko Guvništa do Laništa i Lapovog dola. Ta saobraćajnica je predstavljala kombinaciju adhezione (13,0 km) i gravitacione željezničke pruge (koturače) od oko 3 kilometra. Vozni park je bio od jedne lokomotive jačine 30 KS i 25 pari dvoosovinskih truck-vagoneta. Istovremeno je firma podigla u Tarčinu parnu pilanu sa pogonskim strojem od 200 KS i 4 gatera sa svim ostalim strojevima i uređajima.

U 1911. godini došlo je do pretvaranja preduzeća Rafael Z. Finci i komp. u akcionarsko društvo pod nazivom Dioničarsko društvo za eksploataciju i eksport drva „Jela“. Nova firma je izgradila još jedan kilometar pruge ali bez lokomotivske vuće i nastavila rad sve do 1914. godine, jer su svi radovi bili prekinuti u vrijeme trajanja rata (1914./1918.). Također, firma „Jela“ d.d. iskorištavala je izvlačenje ogrijevnog drveta sa Ivan-planine koji se transportovao izgrađenom prugom od glavne pruge kod Raštelice. Za dopunsko snabdijevanje svog pilanskog postrojenja u Tarčinu, počevši od 1912. godine, kupovala je od preduzeća F. Neuberger četinarsku i bukovu oblovinu sječenu  u šumskom području Ravne planine i najvećim dijelom eksportovala u inostranstvo.

Prilikom istraživanja u Istorijskom arhivu BiH nismo mogli pronaći tehničku dokumentaciju, a niti podatke vezano za izgradnju ove šumske željeznice. Jedino podatke smo pronašli iz 1908., 1911. i 1914. godine. Prvi dokument govori o produženju pruge za oko 1,2 kilometra od Laništa do Lapovog dola gdje investitor Rafael Z. Finci i komp. podnosi prijavu kotarskom uredu, šumskoj upravi na Ilidži i svim zainteresiranim u zajednici (privatni posjedi) kako bi se svi mogli ukljućiti u postupak.

Prilikom projektovanja najavljene trase sačinjen je Zapisnik u kojem su učestvovali projektant Mustajbeg Mutavelić, tehnički vještak Ivan Kriesehe, ispred šumske uprave nadšumar g. Aleman te kao stranke Salih Japalak džemat baša (starješina džemata) i Arif Japalak iz Korče.

Drugi dokument iz 1911. godine govori o pravljenu pruge u dužini od 250 metara sa tehničkim nacrtom u kojem slijedi Zapisnik u kojem zastupnik ispred firme „Jela d.d.“ Isak Baruh daje svoj iskaz u kojem navodi da nema interesanata koji bi se uključili u postupak osim Zemaljskog erara. Treći dostupni dokument je podnesak ispred firme „Jela d.d.“ pa kako je pisan Njemačkom goticom teško da smo išta mogli i prevesti.

U prilogu ovog članka možete pogledati izvorna dokumenta koja se nalaze u fotogaleriji.

Literatura:

  • Branislav Begović, Razvojni put šumske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu (1878-1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, str. 84 i 85.
  • Arhiv Bosne i Hercegovine, ZVS-Šumske i industrijske željeznice, 1908.,1911.,1914.

Daljinar – knjižica tarifskih kilometara na Bosanskohercegovačkim i Austrijskim državnim željeznicama za 1906. godinu

Na dan puštanja u javni saobraćaj (04.07.1906. godine) izgrađene uzane pruge Sarajevo – Istočna granica (Sarajevo-Ostgrenze) Direkcija Bosanskohercegovačkih državnih željeznica (Bosnische-hercegovinische Staatsbahnen) izdaje knjižicu kilometarskih odstojanja za lokalne tarife (Kilometerzeiger zu den Lokal- Tarifen) prilikom otpreme putnika, prtljaga, ekspresne robe i pasa.

Knjižica kilometarskih odstojanja tehnički je urađena i propisana za slijedeće pruge:

  1. K. k. Bosnische-hercegovinische Staatsbahnen
  2. Bosnisch Brod – Sarajevo,
  3. Sarajevo – Gabela,
  4. Gabela – Uskoplje Landesgrenze, (državna granica)
  5. Uskoplje – Glavska Landesgrenze,
  6. Nagumanac Landesgrenze – Igalo Landesgrenze,
  7. Hum – Trebinje,
  8. Gabela – Metković,
  9. Lašva – Bugojno,
  10. Donji Vakuf – Jajce,
  11. Doboj – Siminhan,
  12. Karanovac – Gračanica,
  13. Sarajevo – Uvac und
  14. Megjegje – Vardište
  • K. k. österreichische Staatsbahnen (norddalmatinische Linien)
  • Uskoplje Landesgrenze – Gruž (Gravosa)
  • Glavska Landesgrenze – Nagumanac Landesgrenze und
  • Igalo Landesgrenze – Zelenika

Prilikom pregleda kilometarskih tablica uočiti ćete oznake *, **, + i o. Oznaka * su stanice u kojim se zaustavljaju vozovi samo za osoblje i pomoćni kadar. Oznaka ** napominje za stanice K. k. Austrijskih državnih željeznica (Hercegnovi i Komaj) u kojim se zaustavljaju vozovi za osoblje i ustanove u radu. Oznaka + (krst) označene su stanice u kilometru za osoblje i ograničeni teretni promet (Sutorina, Čilipi i Mihanići). Oznaka „o“ su granični prijelazi, koji nisu uspostavljeni za lokalni promet i služe samo za određivanje udaljenosti od ili do državne granice isključujući područje Sutorine. Naime, Sutorina se (geografski) nalazi u Bh teritoriju i 7.437 kilometara izgrađena je o trošku Zemaljske vlade BiH i istu kilometražu održava i na njoj posluje direkcija K. k. österreichische Staatsbahnen.

Knjižica je štampana na Njemačkom jeziku juna 1906. godine.

Literatura: Arhivski dokumenti su iz fundusa Arhiva BiH.

Red vožnje vozova BH državnih željeznica iz 1901. godine

Originalni naziv: Fahrordnung der Züge auf den bosn.-herceg. Staatsbahnen – giltig vom 1. Maj 1901.

Objavljujemo Red vožnje vozova Bosanskohercegovačkih državnih željeznica iz 1901. godine. U sadržaju knjižice možete vidjeti planirane vožnje putničkih i teretnih vozova u smjeru:

  1. Sarajevo – Bosanski Brod i natrag,
  2. Podlugovi – Vareš i natrag,
  3. Vogošća – Čevljanović (Ivančići) i natrag,
  4. Gabela – Gravosa i natrag,
  5. Uskoplje – Zelenika i natrag,
  6. Hum – Trebinje i natrag,
  7. Sarajevo – Mostar i natrag,
  8. Mostar – Metković i natrag,
  9. Doboj – Donja Tuzla – Siminhan i natrag,
  10. Gračanica – Gračanica-Stadt. i natrag,
  11. Lašva – Bugojno i natrag,
  12. Donji Vakuf – Jajce  

Knjižica Reda vožnje štampana je na Njemačkom jeziku.

Red vožnje vozova BH državnih željeznica iz 1900. godine

Originalni naziv: Fahrordnung der Züge auf den bosn.-herceg. Staatsbahnen – giltig vom 1. Maj 1900.

Objavljujemo Red vožnje vozova Bosanskohercegovačkih državnih željeznica iz 1900. godine. U sadržaju knjižice možete vidjeti planirane vožnje putničkih i teretnih vozova u smjeru:

  1. Sarajevo – Bosanski Brod i natrag,
  2. Podlugovi – Vareš i natrag,
  3. Vogošća – Čevljanović (Ivančići) i natrag,
  4. Sarajevo – Mostar i natrag,
  5. Mostar – Metković i natrag,
  6. Doboj – Donja Tuzla – Siminhan i natrag,
  7. Gračanica – Gračanica-Stadt. i natrag,
  8. Lašva – Bugojno i natrag,
  9. Donji Vakuf – Jajce  

Knjižica Reda vožnje štampana je njemačkom jeziku.