Arhive kategorije: Aktuelne novosti

“Nostalgija” ponovo na šinama

Slika_tekstGrađani Sarajeva, te njegovi gosti u augustu 2014. godine doživljavaju jako pozitivno iznenađenje, kada se pojavio na Marijin Dvoru, famozni tramvaj broj 15. Karakteristično zvono koje se posljednji put ozvučilo davne 1960. godine, sada ukrcava putnike i označava polazak vožnje prema Muzejima i Novoj željezničkoj stanici. Sarajlijama ovo mnogo znači, mnogima je tramvaj ostao u lijepom sjećanju, posebno govoreći za one starije, nostalgičare koji se sjećaju i koji će se zauvijek sjećati tih dobrih starih vremena. Naime, tramvaj „Nostalgija“, kako ga nazvaše, napravljen je po uzoru na prvi elektični tramvaj iz 1895. g. (o tramvajima iz ovog doba više na slijedećem linku: http://vremeplov.ba/?p=4161), koji je svoje prve „korake“, a i sada napravio upravo po šinama Marijin Dvora.

Tramvaj “Nostalgija” u organizaciji Ambasade Mađarske i Mađarskog memorijalnog odbora je dio programa obilježavanja 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata. Replika tramvaja iz 1895. godine prilagođena je uslovima vožnje po modernom Sarajevu, ima 16 sjedećih i desetak stojećih mjesta i svakodnevno kotira na relaciji Baščaršija – Željeznička stanica. Ovim preuređenim muzejskim eksponatom, kojeg su vrijedni majstori GRAS-a ručno napravili, u stojećem stavu vješto upravljaju dvojica vremešnih tramvajdžija obučeni u tradicionalnoj bosanskoj narodnoj nošnji.

Doživljavajući emocijonalno ovaj prizor, javljaju se simbolične poruke (na žalost u obrisima zatvorenih muzeja), koje govore da smo danas dio jednog kulturalnog putovanja kroz vrijeme i dio važne atrakcije, i pored održavanja manifestacije Sarajevo film festivala. Onima kojima je važan ovaj momenat ponovnog susreta sa objektom iz prošlosti, na brzinu se lačaju mobilnih aparata i snimaju bez obzira kako se taj momenat i zabilježio. Postavlja se pitanje: „Da li je nostalgija jedino što ostaje u našoj svijesti ili način koji se širi izvan kruga iste“?! Konačna spoznaja kaže da je nostalgija unutar tog kruga, obavijena mekanim velom svijesti u današnjem življenju, što se zaustavi u našem oku, opipljiva i neposredna bez obzira koliko se to može zamišljati.

Dilema ne postoji, odlučan se vraćam kući po foto aparat, onako u mimohodu, da kroz oko objektiva budem unutar kruga zajedno s tramvajom broj 15. (s tačkom) i zabilježim trenutke vožnje kroz prelijepe dijelove grada Sarajeva. Koliko će ova foto priča u komentarima biti ozbiljna, validna teorija „začaranog“ kruga svijesti nostalgije ili teorija emotivne vrijednosti priloženih fotografija, ostavljam Vama na sud. I pomislim u sebi: ja volim tramvaj, volim ovaj grad, grad Sarajevo.

S ljubavlju,
Vaš Srećko

Gradska Vijećnica u Sarajevu, uprkos vremenu postojanja

Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić otvorio je danas, 17. jula 2014. godine, vrata obnovljene sarajevske Vijećnice, simbola kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.
“Vijećnica treba biti multimedijalni centar. Centralni hol može biti koncertna dvorana, u šta smo se uvjerili prilikom nedavnog gostovanja Bečke filharmonije. Svi ostali prostori mogu služiti za izložbe raznih vrsta, od likovnih do muzejskih postavki. Vijećnica ima i svečanu salu, ali i druge dvorane, u kojima bi se mogli upriličiti prijemi i razna druga dešavanja visokog ranga”, kazao je Komšić.
Posjetitelji će do kraja jula, u sklopu Dana otvorenih vrata, u periodu od 10.00 do 17.00 sati svakog dana, uključujući i vikende, moći pogledati unutrašnjost obnovljene Vijećnice.

Podsjećamo, 20. aprila 1896. godine otvorena je Gradska vijećnica u Sarajevu. Vijećnica se nalazi nedaleko od Baščaršije na Mustaj-pašinom mejdanu i predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekat iz austrougarskog perioda građen u pseudo-maurskom stilu.

Što se tiče same izgradnje, prvi projekat je uradio Karlo Paržik, ali se ovaj nije svidio tadašnjem ministru Benjaminu Kalaju, pa je izrada novog povjerena Alexandru Witteku. Kao uzor u izradi ovog projekta poslužila mu je džamija Kemala II, zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je Wittek navodno, upravo zbog ovog projekta (nedovoljnog osvjetljenja u glavnoj auli zgrade), umno obolio i izvršio samoubistvo, završetak njegovog projekta je povjeren 1894. godine Ćirilu M. Ivekoviću. On je to uradio sa uspjehom i sarajevska Vijećnica je ostala njegov najveći domet. Zanimljivo je da je i u Brčkom projektirao gradsku vijećnicu. Vijećnica je napravljena u pseudo-maurskom stilu, stilu u kojem je rađena većina objekata u Sarajevu tokom austrougarske vlasti.
Objekat Gradske vijećnice zvanično je predat na upotrebu 20. aprila 1896. godine.

Vijećnica je odmah po otvaranju postala važan objekat u tadašnjim prilikama. Što se tiče njene funkcije, Vijećnica je prvobitno predstavljala zgradu tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Njen izgled i neposredno okruženje bili su prikladan okvir da se fotografijama obilježe trenuci novouspostavljene lične rasvjete, novog tramvaja na električni pogon, prvih automobila u gradu, a bila je i centralna tačka svih fotografa koji su sa istočnih padina težili da snime panoramu centralnog dijela grada Sarajeva. U godini aneksije, 1908. godine, Bosna i Hercegovina postaje ravnopravnim članom velike zajednice austrougarske monarhije, a 31. maja 1910. godine Vijećnica je bila i mjesto posjete cara Franje Josipa.
No, ne vežu se samo lijepa sjećanja za Vijećnicu, nego ima i onih sa gorkim okusom. Jedno od njih je svakako i 28. juni 1914. godine. Tog dana su se prijestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija sastali sa gradskim čelnicima u Vijećnici. Nakon tog sastanka oni su ispraćeni u smrt, a Sarajevo i svijet u Prvi svjetski rat.
Također, na pravoslavni Božić u Bosni i Hercegovini, 1920. godine, regent Aleksandar Karađorđević, sa svojom sestrom kneginjom Jelenom posjetio je Sarajevo gdje je od strane gradske uprave bio primljen u Gradskoj Vijećnici.

Do 1949. godine Vijećnica je bila sjedište Gradske uprave, kada je ustupljena Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci. Tu se razvija Akademija nauka i umjetnosti, te glavna biblioteka. Tako pojam „Vijećnica“ postaje sinonim kulture i prosvijećenosti sve do 1992. godine.
Za vrijeme agresije na Sarajevo (od 1992-95. godine) Vijećnica je bila više puta granatirana od strane JNA i VRS-e. U noći između 25. i 26. avgusta granatiranjem zapaljena je i potpuno uništena.