Arhive kategorije: Uzdužni profili pruga – tehnička dokumentacija

Tehnički podaci šumske pruge Zavidovići – Olovo – Kusače, 1901. godine

1Objavljujemo, eskluzivno, tehničku knjižicu za šumsko-uzanu prugu (uzdužni profil 0,76 m) Zavidovići – Olovo – Kusače, stanje na dan 08. avgusta 1901.
Originalni naslov (njem.): Längenprofil – Arar. Waldbahn: Zavidovići – Olovo – Kusače, Maasstab – Längen 1:5000 – Höhen 1.500., Anzahl 35917 und 48756.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja, nadziranja i čuvanja (okrug, opština, mjesna zajednica – atar).
Isto tako postoje šeme stanica, šumska krila, skice mostova, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge, tunelima, šumskim tovarištima, izvorima, vodostanicama i rezervoarima.

 

2

Na primjer, prema unesenim podacima od km 0+000 do 3+000 administrativno pripada Travniku i 3+000 do 118+400 nadzire Donja Tuzla. Opštine pružnih dionica su: Žepče, Maglaj, D.Tuzla, Kladanj, Visoko i Vlasenica dok „mjesne zajednice“ – šumski atari (stanice, lokomotivske garaže, tovarišta, šumska krila, izvorišta, ukrštanje sa mjesnim drumovima, i sl.) na ovoj trasi po unesenim podacima su: Zavidovići (stanica, pretovarna stanica, ložionica), Podkleče, Mustajbašić (vodostanica), Činović (st. Kovači, zemljana rampa, nadgrobni spomenik F.P.), Hajdarevići ( šumsko tovarište „Krivaja“, mlinovi i izvorište), Hrge (st. Stog, Popov Han i pristupni šum.putevi), Gore – Vukovine (šum.tov. „Vozuća“, izvorište), Ribnica (st. Ribnica i šum.tov. „Džinica“, rezervoar), Pribrazić (rezervoar), Greben, Konjuh (st. Stipin Han, prist.šum.put Stjepanov Han), Jelaške, Stojčići, Rijeka (Careva Čuprija, stanica i šum.tov. „Careva Čuprija“), Kamensko (st. Kamensko), Maguljica, Sokoline, Brezica, Čunište (st. i šum.tov. „Čunište“, rezervoar), krivaja Rijeka (st. Solun, mlinovi, prist.šum.put), Husići (šum.tov. „Bogdanovići“), Glog (tunel 20 m), Olovo (stanica, glavni put-drum Olovo – Kladanj, put za Petroviće, put do mlina, pretovarna stanica, ložionica, rezervoar) Bjeliš, Čude (tunel 62.60 m), Petrovići (st i šum.tov. „Petrovići“, zemljišne rampe, rezervoar), Žeravica ( st. Žeravice, šumsko krilo i lkomotivska garaža), Nevačka, Pjenovac (šum.tov. „Pjenovac“), Brkovina (st. i šum.tov. „Brkovina“, rezervoar), Han Pjesak (st. Han Pjesak i pretovarna stanica, drum Podromanija – Vlasenica) i Kusače ( st. i šum.tov. „Kusače“, rezervoar).

3Iz istorije:
Uzana pruga Zavidovići – Olovo – Kusače duga je 118 km + 300 (prema podacima ovog dokumenta) i puštena je u saobraćaj 10. juna 1902. godine za teretni, a za putnički saobraćaj 1919.godine. Ukidanje pruge otpočinje etapno: Kusače – Han Pjesak 1. oktobra 1967., Han Pjesak – Olovo 1.aprila 1968., Olovo – Careva Ćuprija 1.juna 1970. i Careva Čuprija – Zavidovići tokom 1973. godine s tim što su putnički vozovi saobraćali do Ribnice.

4Osobine pruge su: Kota nivelete u stanici Zavidovići je 211,658 m/nv., Olovo 539,896 m/nv., Han Pjesak 1089,370 m/nv. i Kusače 1006,094 metara nadmorske visine. Širina kolosijeka je 0,76 m, najmanji radijus krivine pruge je R= 60,a najveći uspon je 25 ‰. Na trasi međustanice su obezbjeđene prilaznim/prolaznim likovnim signalima tj. okrugli kotur u boji oivičen crnom bojom.

 

5

Pruga šipadovog šumskog područja – Bazena Krivaja (1901. Fr) sa javnim saobraćajem (1919.) polazi od stanice Zavidovići i trasa ide dolinom rijeke Krivaje do stanice Olova (km 71+800). Od stanice Olovo trasa se uspinje dolinom potoka Stupčanica do ušća potoka Bjesnica i dalje uz potok Pistica na vodomeđu Han Pijesak (km 113+500). Od stanice Han Pijesak pruga ima lagani pad po strminama potoka Žepa sve do stanice Kusače (km 118+300).
6Izgrađena pruga pripadala je Direkciji bosansko-hercegovačkih državnih željeznica i posebnim ugovorima dodjeljena je koncesija za eksploataciju (šumske površine između doline rijeke Bosne, Krivaje i Drine – ugovor potpisan 1899. god.) firmi Eisler & Ortlieb (austrijska firma J.Eisler & Bruder iz Beča i njemačka firma Louis Ortlieb iz Minhena) na 30 godina. Godine 1900. potpisan novi ugovor za dvadesetogodišnju eksploataciju šumskog područja Trstionice , Zvijezde i Duboštice. Ovim ugovorima firma je na taj način eksploatalisala 32.300 ha šuma. Firma Eisler & Ortlieb je izgradila u Zavidovićima modernu pilanu sa ukupno 26 gatera pogonske jačine od 2400 KS i bila jedna od najvećih i u to vrijeme najsavremenija instalisana postrojenja u Evropi.

Održavanje pruge i nabavka voznog parka padali su na teret firme. Prema podacima iz 1928. površina šume i šumskih zemljišta gdje se nalazila trasa ove pruge su: Srez Kladanjski 71.500 ha, Tuzlanski 162.00 ha, Vlasenički 117.500 ha i Žepački 63.400 ha. Također, 1899. godine je potpisan ugovor sa mađarskom firmom Gregersen i sinovi iz Budimpešte ( Gregersenova šumska industrija a.d.) o petnaestogodišnjo eksploataciji 19.300 ha šuma u šumskom području Gostović. Firma je do 1904. godine izgradila mrežu šumskih željezničkih pruga (0,76 m) u ukupnoj dužini od 57 km od čega 37 km pruga na lokomotivski pogon. Do kraja 1918. godine izgradila je ukupno 70 km pruge od toga 54 km pruge za lokomotivsku vuču, 12 km na gravitaciju i 4 km utovarnih kolosijeka. Firma je imala u Zavidovićima pilansko postrojenje sa 8 instalisanih gatera.

Kasnije su izgrađeni (od glavnog kolosijeka) krakovi – odvojci u pravcu Drinskog bazena. Ti razgranati krakovi – odvojci građeni su u različito vrijeme radi eksploatacije pojedinih šumskih revira i dosta ih uopšte nisu imali lokomotivsku vuču već se koristila gravitacija, koturače i konjska/volovska zaprega. Od 1900. – 1918. godine izgrađeno je 158 km sporednih (krilnih) šumskih pruga, oko 1000 metara žicne željeznice na motorni pogon, 11,5 km suvih riža i 32 km šumskih vlaka. Ovim novosagrađenim krakovima vršila se eksploatacija velikih šumskih površina Mukata, Debelog Brda, Kuštravice, Studene Gore, Žepe i Devetaka. Treba spomenuti da posebnim ugovorom 1911. godine (licitacija – pismena ponuda) u šumskom području Visočnik (srez vlasenički) na petogodišnju eksploataciju šume dobila firma Banheyer Josef i sin iz Vukovara gdje su na tom ugovornom području izgradili 1,8 km šumske željezničke gravitacione pruge (koturače) i 1,5 km šumske ceste, a u mjestu Han-Kram podigli parnu pilanu sa 2 gatera.                                                                                                                                                              7Kompanije koje su održavale i koristile ovu trasu sa krakovima – odvojcima su: Firma Šumske željeznice Eisler & Ortlieb (Waldbahnen der Firma Eissler & Ortlieb) od 1901. do 1918., Firma Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb/Zavidovići (Bosnische Forstindustrie Eissler & Ortlieb/Zavidovići) od 1918 do 1934., Državna šumska željeznica Zavidovići – Olovo – Kusače (DŠŽ-ZOK) od 1934. do 1949., a od 1949. do njenog ukidanja bila je pod gazdinstvom PDI Krivaja. Od 1900. – do 1914. godine, firma Eissler & Ortlieb imala je na raspolaganju vozni park od 16 lokomotiva ukupne jačine 1.600 KS i 564 dvoosovinska truck-vagona gdje je bilo uposleno oko 500 radnika i namještenika sa dnevnom dopremom oko 1.200 kubnih metara drveta.                                                                                                                                                             Na kraju treba spomenuti znak sopstvenosti tj. imena i serije parnih lokomotiva koje su vjerno vozile ovom trasom sedamdeset godina, a to su: „Krivaja“, „Trstionica“, „Kusače“ (monument u Zavidovićima), „Rujnica“, „Breda“, „Bosna“ (monument u Rajlovcu), „Bioščica“, „Han Pjesak“, „Olovo“, „Bimba“,“ Drina“, „Žeravica“, “Vera”, 1. maj…JDŽ/JŽ 13-62/63/64 i 94; 7757; 5840, UNRRA itd.

8

 

 

 

 

 

Pozivamo Vas da pregledate galeriju fotografija i skeniranih istorijskih dokumenata koji nude obilje informacija o građenju pruge iz 1901. godine te podijelite sa nama ushićenje kojim odišemo prilikom rada na ovako vrijednim istorijskim projektima.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Uzdužni profil pruge Sarajevo – Ploče, 1962. god.

1Objavljujemo uzdužni profil pruge normalnog kolosijeka Sarajevo – Ploče. Također, u prilogu unosimo i situacioni plan pruge sve iz arhivske građe ovog portala u izdanju ZJŽ, Zavod za studije projektovanje i nadzor građenja pod naslovom „Rekonstrukcija željezničke pruge Sarajevo – Ploče“, Beograd 1962. godine. Uzdužni profil pruge prikazuje uspone i padove, kote nivelete, pojedinačna odstojanja i stacionaže. Skice situacionog plana buduće pruge normalnog kolosijeka (rekonstrukcija uzanog kolosijeka) su mapirani.

2Iz istorije:
Iz priloženih skica uzdužnog profila pruga Sarajevo – Ploče duga je od km 0+000 do km 194+631. Radi usporedbe uzana pruga od Sarajeva do Metkovića (1891.Fr) bila je duga 177 km +64, a od Metkovića do Ploča (1942.Fr) 21 km +800 što je ukupno 199 km +440. Uzana pruga od Metkovića do Sarajeva građena je etapno: Metković – Mostar u javnom saobraćaju od 14. maja 1885. god; Mostar – Ostrožac od 22. avgusta 1888. god; Ostrožac – Konjic od 10. novembra 1889. godine i Konjic – Sarajevo od 1. avgusta 1891. godine. Trasa uzane pruge Sarajevo – Ploče definitivno se ukida danom puštanja u javni saobraćaj pruge normalnog kolosijeka na cijeloj trasi tj. 26. novembra 1966. godine.

3Od godine 1964. uporedo sa građevinskim radovima gornjeg stroja pruge, otpočinje ugradnja telefonije, signalizacije i stubova za kontaktnu mrežu tako da je ova dionica elektrificirana i puštena u saobraćaj 30. maja 1969. godine.

 

 

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

 

Tehnički podaci za prugu normalnog kolosijeka Vinkovci – Brčko, 1961. godine

1Objavljujemo tehničku knjižicu za prugu normalnog kolosijeka (uzdužni profil) Vinkovci – Brčko u realizaciji Direkcije željeznica Zagreb, Službe za održavanje pruga, stanje na dan 1.1.1961. godine, sa ovjerom Vojne delegacije pri Direkciji Željeznica Zagreb.
Inače ova trasa pruge povezuje dvije regije Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja, nadziranja i čuvanja (zgrada i mostova). Isto tako postoji šema stanica, mjesta križanja pruga uzanog i normalnog kolosijeka, tipovi šina, tip skretnica, skice mostova, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge.

 

 

Šeme stanica normalne pruge Vinkovci – Brčko su: Stanica Vinkovci, Stanica Vrapčana, Stanica Privlaka, Stanica Otok, Stanica Spačva, Stanica Vrbanja, Postaja Drenovci, Stanica Gunja i Stanica Brčko.

2Iz istorije:
Trasa pruge normalnog kolosijeka Vinkovci – Brčko duga je 52 km + 494. Pruga Vinkovci do rijeke Save puštena je u saobraćaj 29.10.1886.godine, da bi gradnjom željezničkog mosta preko Save 1894. zvanično uspostavljen željeznički saobraćaj na cijeloj dionici. Direktnu željezničku vezu sa tuzlanskim privrednim bazenom, a time i za južni koridor (Vrpolje – Doboj – Sarajevo – Ploče) ostvarena je izgradnjom pruge Brčko – Banovići 1946. godine.

3Pošto ova trasa pruge povezuje dvije regije, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, po stacionaži od Vinkovaca do kilometra 50+872 (Stanica Gunja) pripada Hrvatskoj, zatim slijedi željeznički most dug 646 dužnih metara i stanica Brčko koji pripada BiH. Stanica Brčko, željezničkim razgraničenjem, pripada Željeznici Republike Srpske i u svojoj nadležnosti ima 6 kilometara pruge, dok je dalje pruga pod ingerencijom Željeznice Federacije BiH. Radna jedinica za vuču vozova Brčko, sastavni je dio sekcije za vuču vozova Doboj, a obezbjeđuje je osoblje za vučna vozila za rad manevre na području Brčkog i vožnju vozova na relaciji Doboj -Brčko.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

 

Tehnički podaci za prugu normalnog kolosijeka Modriča – Gradačac , 1962. godine

1Objavljujemo tehničku knjižicu za prugu normalnog kolosijeka (uzdužni profil) Modriča – Gradačac u realizaciji ŽTP-a Sarajevo, stanje na dan 28.XI.1962. godine.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja (Sekcija ZOP-a), nadziranja (po Srezovima) i čuvanja (zgrada i mostova). Isto tako postoji šema stanice Gradačac, tipovi šina, tip skretnica, skice mostova, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge.

 

 

 

2Šeme stanica uzane pruge Modriča – Gradačac su: Modriča i Gradačac.
Stajališta Mišići i Ledenica nisu uvedeni u tehničku knjižicu.

 

 

Iz istorije:
Trasa pruge normalnog kolosijeka Modriča – Gradačac duga je 14 km + 495 i puštena je u saobraćaj 27. aprila 1951. godine. Pruga se gradila radnom akcijom po ugledu na gradnju pruge Brčko-Banovići. Sa radovima se otpočelo 03.05.1950. godine, i trajali su oko godinu dana da bi u novosagrađenu željezničku stanicu stigao prvi voz iz pravca Modriče 27. aprila 1951. godine. Pruga je, prema saobraćajnom upustvu, projektovana za najveći osovinski pritisak do 12 tona, najveći broj osovina do 75, a najveća brzina vozova (teretnih, putničkih i mješovitih) za parnu vuču, dizel i šinobuse bila do 25 km/h.

3Prugom Gradačac – Modriča grad je bio povezan sa većim centrima (prema Šamcu – 24 km i Doboju – 33 km i dalje prema Banja Luci odnosno Sarajevu i Pločama) i ovim projektom dobila se značajna industrijska zona u blizini željezničke stanice za mnoge tvornice, poljoprivredna preduzeća i građevinske firme.

Krajem 80-tih pruga za prevoz putnika polako gubi na značaju što iz priloga (Red vožnje 1986./87.) možemo zaključiti da nije planiran putnički saobraćaj već po „potrebi“ onda kada je pijačni dan ili proslava (teferič) u Gradačcu. Iz razgovora sa prijateljem željezničarom (kondukter) pamtim njegovu ispovjed: „Ih, to su bila vremena. Bože, pun voz snaša iz Vrpolja i Šamca onako punačke i rumene pa na mene očijukaju nebi li im naplatio prekomjerni prtljag. Ih bilo je i lola sa dobrom rakijom i mezom pa kad se izrakijamo pukne derventska pjesma. Ma vala lijepo je bilo, ja i ovo da kažem po povratku one snaše što nisu sve prodale sada mi cvrkuću da bud-zašta kupim, a ja po predaji voza u Modriču put kući sa obrazom“.

4Od devedesetdruge godine do danas (2015. godina) prugom ne saobraćaju vozovi. Da je sudbina ove pruge zapečaćena donosimo citirani tekst: „Prostorni plan Općine Gradačac 2008. – 2028“., u naslovu „Željeznički saobraćaj“: Perifernim dijelom Općine Gradačac prolazi željeznički pravac Tuzla -Brčko, što nema veći značaj za razvoj Općine. Eventualna revitalizacija bivše željezničke pruge Gradačac – Modriča je upitna sa ekonomskog aspekta. Ne postoje indicije isticanja općeg interesa na nivou države ponovnog uspostavljanja ovog željezničkog pravca, te u prošlosti planiranog nastavka trase Gradačac -Brčko. Planom se predlaže korištenje željezničkog koridora Gradačac – Modriča u svrhu izgradnje veoma značajne magistralne ceste kojom bi se Gradačac, pa i Kanton povezao na koridor Vc. Ovim bi se afirmirao geoprometni značaj općine Gradačac kao bitan razvojni faktor. Mora se istaći da u predloženom osnovnom konceptu razvoja željezničkog prometa Prostorne osnove Prostornog plana FBiH nije predviđena mogućnost revitalizacije željezničke pruge Gradačac – Modriča“.

Dio fotografija preuzete sa portala http://www.okc-gradacac.com blog Mirze Avdičevića.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Tehnički podaci za prugu Vrpolje – Sarajevo, 1969. god.

1Objavljujemo tehničke podatke (uzdužni profil) normalnog kolosijeka 1435 mm pruge Vrpolje – Sarajevo u realizaciji ŽTP-a Sarajevo, stanje na dan 01.01.1969. godine. Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja (Sekcija ZOP-a), šeme stanica, industrijski kolosijeci, kolosijeci uzane pruge 760 mm, tipovi ugrađenih šina, tip skretnica, skice mostova, tunela, nadvožnjaka, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge.

 

 

 

2Prikazane šeme stanica pruge Vrpolje – Sarajevo su: Stanica Kopanica Beravci, Stanica Slavonski Šamac, Stanica Bosanski Šamac (Šamac), Stanica Bosanski Miloševac, Stanica Modrića, Stanica Vranjak, Stanica Koprivna Gornja, Stanica Osječani, Stanica – rasputnica Grapska (Srpska Kostajnica), Stanica Doboj, Stanica Ševarlije, Stanica Riječica (od 26. nov. 1978. u statusu stajališta), Stanica Maglaj, Stanica Bradići (od 26. nov. 1978. u statusu stajališta), Stanica Dolina (od 26. nov. 1978. u statusu stajališta), Stanica Zavidovići sa prikazom normalnog i uzanog kolosijeka, Stanica Vinište (od 26. nov. 1978. u statusu stajališta), Stanica Žepče, Stanica Želeće (od 26. nov. 1978. u statusu stajališta), Stanica Begov Han sa industrijskim kolosijekom 760 mm dužine 9 km (od 26. nov. 1978. u statusu stajališta) i Stanica Nemila.

3Poštovani posjetitelji, za sada, nedostaju podaci uzdužnog profila pruge od Nemile do Sarajeva. Čim istu građu pronađemo biće unesena pod ovu temu. Kao pomoć, možete pogledati raniju temu iz našeg arhiva pod naslovom „Tehnička dokumentacija za prugu 0,76 m Sarajevo – Zenica iz 1956. god.“ ili na link; http://vremeplov.ba/?p=7423
Hvala na razumjevanju.

Iz istorije:
Pruga normalnog kolosijeka Vrpolje – Sarajevo duga je 257 km i njena eksploatacija počinje krajem 1947., odnosno puštanjem u javni saobraćaj Omladinske pruge Šamac – Sarajevo 17. novembra 1947. godine. Izgradnjom ove pruge postupno su se ukidale uskotračne pruge i to po dionicama: Doboj Novi – Zenica Nova ( 1879. Fr) 17. novembra 1947. godine, Doboj Novi (Doboj – Usora 1879. Fr) – Teslić i Doboj Novi – Derventa ( 1879. Fr) 1. maja 1968. godine, Derventa – Bosanski Brod ( 1879. Fr) 1. juna 1969. godine, Zavidovići – Olovo (1902. Fr) 1. juna 1970. godine, Zenica – Lašva (1882. Fr) 1. juna 1975. godine i Lašva – Sarajevo (1882.Fr) novembra 1966. godine.
430. jula 1971. godine, remontom i modernizacijom, tada ove, jednokolosiječne pruge, izvršena je elektrifikacija i svečano puštena u saobraćaj na cijeloj dionici. Od 1. aprila do 26. novembra 1978. godine, uz pomoć Saveznih ( bivše SFRJ) omladinskih radnih brigada, izgrađen je drugi kolosijek na dionici Zenica – Doboj (Jelina – Grapsaka/Srpska Kostajnica) i uporedo se i elektrificirala tako da ova dionica dobiva status dvokolosiječne pruge.

Prugu Vrpolje (Strizivojna-Vrpolje) – Sarajevo od 1995. godine koriste i održavaju tri željeznička operatora. Hrvatskim željeznicama pripada rastojanje od stanice Strizivojna-Vrpolje do državne granice sa BiH, odnosno u pojasu područja željezničke stanice Slavonski Šamac u dužini od 22+528 km. Stacionažom od 22+528 (državna granica u pojasu područja željezničke stanice Šamac) do entitetske granice (razgraničenje po Dejtonskim ugovorom) 103+500 (mjesto Riječica) koristi i održava operator Željeznice Republike Srpske i od stacionaže 103+500 do stanice Sarajevo pripada Željeznicama Federacije BiH.

5Za ljubitelje željeznice, i oni koji se naučno bave istorijom željeznice u BiH, preporučujemo pažljiviji pristup u proučavanja dokumenta čvorišta Doboj, Zavidovića sa pretovarnom stanicom uzanog kolosijeka 760 mm, Begov Han sa industrijskim uzanim kolosijekom te stanice Riječica, Bradići, Dolina, Vinište, Želeće i Begov Han koji su izgubili rang željezničkih stanica ugradnjom drugog kolosijeka i danas su prolazne stanice u rangu stajališta u lokalnom putničkom saobraćaju.

Također, preporučujemo da posjetite galeriju fotografija nastalih u vremenu 1969./71. godine koje živo oslikavaju prošlo vrijeme ove željezničke dionice, a iste možete pregledati u članku „Elektrifikacija željezničkih pruga u BiH“, link http://vremeplov.ba/?p=9801

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Tehnički podaci za uzanu prugu Lašva – Gornji Vakuf, 1964. godine

1Objavljujemo tehničku knjižicu za uzanu prugu (uzdužni profil)
Lašva – Gornji Vakuf u realizaciji ŽTP-a Sarajevo, stanje na dan 01.01.1964. godine.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja (Sekcija ZOP-a), nadziranja (po Srezovima) i čuvanja (zgrada, tunela i mostova). Isto tako postoje šeme stanica, tipovi šina, industrijski kolosijeci, tip skretnica, skice mostova, tunela, nadvožnjaka, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge, tovarišta, šumskih krila (industrijsko/šumska pruga), spuštalica, vodonapojnika i vodostanica.

Šeme stanica uzane pruge Lašva – Gornji Vakuf su: Stanica Lašva, Stajalište Merdani, Stanica Busovaća, Stajalište Selište, Stanica Vitez, Stajalište Kremenik, Ukrsnica Bila, Stanica Bila Nova, Stanica Dolac na Lašvi, Travnik, Stanica Turbe, Ukrsnica Goleš, Ukrsnica Komar, Ukrsnica Oborci, Stanica Donji Vakuf, Stajalište Kopčić, Stanica Bugojno, Stajalište Crnče, Ukrsnica Odžak, Stajalište Pajić Polje, Stajalište Trnovača i Stanica Gornji Vakuf.

Iz istorije:
Uzana pruga Lašva – Gornji Vakuf duga je 89 km + 200 i puštena je u saobraćaj etapno i to: Lašva – Travnik 26. avgusta 1893. godine; Travnik – Bugojno 14. oktobra 1894. godine i Bugojno – Gornji Vakuf 3. oktobra 1945. godine. Od maja 1972. godine, postepeno se ukida prevoz putnika (prevoz tereta egzistira) pa sve do 1. juna 1975. godine kada se definitivno ukida uzana pruga na cijeloj dionici.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Tehnički podaci za uzanu prugu Srnetica – Jajce, 1964. god.

1Objavljujemo tehničku knjižicu za uzanu prugu (uzdužni profil) Srnetica – Jajce u realizaciji ŽTP-a Sarajevo na dan 01.01.1964. godine.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja (Sekcija ZOP-a), nadziranja (po Srezovima) i čuvanja (zgrada, tunela i mostova). Isto tako postoje šeme stanica, tipovi šina, industrijski kolosijeci, tip skretnica, skice mostova, tunela, nadvožnjaka, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge, tovarišta, šumskih krila (industrijsko/šumska pruga), spuštalica, vodonapojnika i vodostanica.

Šeme stanica uzane pruge Srnetica – Jajce su: Srnetica, Potoci, Ukrsnica Kurijeva kosa, Ukrsnica Tisova Kosa, Ukrsnica Lisina, Ukrsnica Ovčara Nova, Mlinište, te ukrsnice koje su ukinute iz saobraćaja 1. aprila 1968. godine, Podgora, Čardak, Podovi, Pliva i Sokolac, te Šipovo, stajalište Volari, Ukrsnica Jezero i Stanica Jajce.

Iz istorije:
Uzana pruga Srnetica – Jajce duga je 106 km + 400. Godine 1915. (Otto Steinbeiss/ Steinbeissbahn) izgrađena je pruga Jajce – Čardak da bi 10. januara 1916. godine zvanično puštena u promet na cijeloj dionici. Ova uzana pruga ukinuta je etapno: Srnetica – Šipovo 1. juna 1969., Šipovo – Jajce 1. aprila 1970. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Tehnički podaci za uzanu prugu Prijedor – Lička Kaldrma, 1963. godine

1Objavljujemo tehničku knjižicu za uzanu prugu (uzdužni profil) Prijedor – Lička Kaldrma u realizaciji ŽTP-a Sarajevo, stanje na dan 01.01.1963. godine.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja (Sekcija ZOP-a), nadziranja (po Srezovima) i čuvanja (zgrada, tunela i mostova). Isto tako postoje šeme stanica, tipovi šina, industrijski kolosijeci, tip skretnica, skice mostova, tunela, nadvožnjaka, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge, tovarišta, šumskih krila (industrijsko/šumska pruga), spuštalica, vodonapojnika i vodostanica.

Šeme stanica uzane pruge Prijedor – Lička Kaldrma su: Stanica Prijedor, Ukrsnica Baltine Bare, Ukrsnica Pejići, Stanica Sanski Most, Stajalište Krcojevci, Ukrsnica Vrpolje (Bos. Vrholje), Stanica Sanica Donja, Mimoilaznica Sanica Gornja, Ukrsnica Sanička Rijeka, Stanica Grmeč, Ukrsnica Mala Poljana, Ukrsnica Bosansko Lanište, Ukrsnica Donje Bravsko, Ukrsnica Gornje Bravsko, Ukrsnica Bunara, Ukrsnica Vranjevac, Stanica Srnetica, Stanica Uvala, Ukrsnica Vrletina, Ukrsnica Brizgač, Stanica Oštrelj, Ukrsnica Crvljivica, Mimoilaznica Pasijak, Ukrsnica Oštrica, Stanica Drvar, Ukrsnica Bosanska Kamenica, Stanica Hrnjadi, Ukrsnica Vaganj, Ukrsnica Trubar i Stanica Lička Kaldrma.

Iz istorije:
Uzana pruga Prijedor – Lička Kaldrma duga je 195 km i njena eksploatacija počinje krajem 1948. godine, a ukinuta, etapno: Prijedor – Drvar 1. juna 1975., Drvar – Lička Kaldrma 1. avgusta 1978. godine.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

Uzdužni profil pruge Podgorica – Donja Plavnica, 1930 god.

1Objavljujemo veoma rijedak dokument koji datira iz 1930 godine. Radi se o tehničkom dokumentu uzdužnog profila pruge Podgorica – Plavnica u izradi građevinskog odjeljenja Direkcije Sarajevo JDŽ-a, od 12. novembra 1930. godine.

Prema nekim izvorima željeznička pruga, širine 600 mm, na relaciji Podgorica – Plavnica izgrađena je tokom Prvog svjetskog rata od strane Austro-Ugarskih vojnih željeznica. Poslije rata nije korišćena zbog dotrajalosti i skupe obnove. Vojska Kraljevine Jugoslavije, po postojećem donjem stroju, početkom 1927. godine otpočela je izgradnju ove pruge od oko 20 km i predata u redovan saobraćaj 20. jula 1927. godine.

 

2Osnova oživljavanja projekta bila je da stanovnici Podgorice brže i lakše doputuju do Skadarskog jezera odakle bi brodom plovili do Virpazara i dalje opet željeznicom do Bara (Virpazar – Bar 1908.) i obrnuto. U širem smislu o opravdanosti ovog projekta je buduća transverzala koja bi trebala povezati Bar – Podgoricu – Nikšić – Bileću – Hum i Gabelu prema Sarajevu.

Puštanjem u promet urađene pruge normalnog kolosijeka Bar – Titograd (Podgorica), 29. novembra 1959. godine, četiri mjeseca kasnije, pruge Bar – Virpazar i Titograd (Pogorica) – Donja Plavnica definitivno se ukidaju.

Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ​​ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.

 

Tehnički podaci za prugu 0,76 m Sarajevo – Zenica iz 1956. godine

1Objavljujemo veoma rijedak dokument koji govori o tehničkim podacima (uzdužni profil) za prugu 0,76 m od stanice Sarajevo do stanice Zenica. Dokument govori o stanju pruge na dan 01.01.1956. godine sa nekim izmjenama stanja ovjeren 01.05.1964. godine. Nosioc tehničkih aktivnosti je Služba održavanja pruge Direkcije željeznica Sarajevo. U knjižici možete saznati o mjestima i dimenzijama minskih komora svih željezničkih mostova, šeme stanica sa staničnim zgradama, tipovi šina i skretnica, sporednih kolosijeka (industrijskih, šumskih, rudničkih i sl.), tipovi bunkera sa količinom puškarnica (prizemni ili na sprat), vododjelnica, bunara (aktivnih i zatrpanih), pumpi i česmi, ugrožena mjesta od mogućih bujica i klizišta, putni prelazi (osigurani i ne osigurani), potpornih zidova, nadzornici, desetari i čuvari dionica (broj, mjesto stražare i mjesto stanovanja) i uzduž cijele dionice koje se vrste drveća nalazi kao što su: jela, bukva, smrča, hrast i dr.

2Treba napomenuti da se na ovoj dionici 1947. godine (pruga Šamac – Sarajevo) izgradio normalni kolosijek 1435 mm tako da se na ovoj dionici etapno ukidao uzani kolosijek i to: Sarajevo – Lašva ukinuta puštanjem u saobraćaj pruge Sarajevo – Ploče 1966. godine, a Lašva – Zenica ukinuta 01.06.1978. godine.

Interesantne tehničke detalje možete vidjeti u stanicama Semizovac, Ilijaš, Podlugovi, Lješevo, Visoko, Porječani, Čatići, Kakanj, Roščevina, Lašva, Janjići, Raspotočje i Zenica vezane za (stare i zaboravljene) industrijske, šumske, rudničke i vojne kolosijeke.

Za pregled knjižice klikni na pdf dokument (34MB):
pdficon