Objavljujemo, ekskluzivno, tehničku knjižicu za šumsko-uzanu prugu (uzdužni profil 0,76 m) Zavidovići – Olovo – Kusače, stanje na dan 08. kolovoza 1901.
Originalni naslov (njemački): Längenprofil – Arar. Waldbahn: Zavidovići – Olovo – Kusače, Maasstab – Längen 1:5000 – Höhen 1.500., broj 35917 i 48756.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja, nadzora i čuvanja (okrug, općina, mjesna zajednica – atar).
Također postoje sheme stanica, šumska krila, skice mostova, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge, tunelima, šumskim tovarištima, izvorima, vodostanicama i rezervoarima.
Na primjer, prema unesenim podacima od km 0+000 do 3+000 administrativno pripada Travniku, a od 3+000 do 118+400 nadzire Donja Tuzla. Općine pružnih dionica su: Žepče, Maglaj, D. Tuzla, Kladanj, Visoko i Vlasenica, dok su „mjesne zajednice“ – šumski atari (stanice, lokomotivske garaže, tovarišta, šumska krila, izvorišta, ukrštanja s mjesnim drumovima i sl.) na ovoj trasi prema unesenim podacima: Zavidovići (stanica, pretovarna stanica, ložionica), Podkleče, Mustajbašić (vodostanica), Činović (stanica Kovači, zemljana rampa, nadgrobni spomenik F.P.), Hajdarevići (šumsko tovarište „Krivaja“, mlinovi i izvorište), Hrge (stanica Stog, Popov Han i pristupni šumputi), Gore – Vukovine (šum.tovarište „Vozuća“, izvorište), Ribnica (stanica Ribnica i šum.tovarište „Džinica“, rezervoar), Pribrazić (rezervoar), Greben, Konjuh (stanica Stipin Han, pristupni šumputi Stjepanov Han), Jelaške, Stojčići, Rijeka (Careva Čuprija, stanica i šum.tovarište „Careva Čuprija“), Kamensko (stanica Kamensko), Maguljica, Sokoline, Brezica, Čunište (stanica i šum.tovarište „Čunište“, rezervoar), Križaja Rijeka (stanica Solun, mlinovi, pristupni šumputi), Husići (šumtovarište „Bogdanovići“), Glog (tunel 20 m), Olovo (stanica, glavni put-drum Olovo – Kladanj, put za Petroviće, put do mlina, pretovarna stanica, ložionica, rezervoar), Bjeliš, Čude (tunel 62,60 m), Petrovići (stanica i šumtovarište „Petrovići“, zemljišne rampe, rezervoar), Žeravica (stanica Žeravice, šumsko krilo i lokomotivska garaža), Nevačka, Pjenovac (šumtovarište „Pjenovac“), Brkovina (stanica i šumtovarište „Brkovina“, rezervoar), Han Pješak (stanica Han Pješak i pretovarna stanica, drum Podromanija – Vlasenica), te Kusače (stanica i šumtovarište „Kusače“, rezervoar).
Iz povijesti:
Uža pruga Zavidovići – Olovo – Kusače duga je 118 km + 300 (prema podacima ovog dokumenta) te je puštena u promet 10. lipnja 1902. godine za teretni prijevoz, a za putnički prijevoz 1919. godine. Ukidanje pruge započinje etapno: Kusače – Han Pjesak 1. listopada 1967., Han Pjesak – Olovo 1. travnja 1968., Olovo – Careva Ćuprija 1. lipnja 1970. i Careva Ćuprija – Zavidovići tijekom 1973. godine, pri čemu su putnički vlakovi prometovali do Ribnice.
Osobine pruge su: Kota nivelete u stanici Zavidovići je 211,658 m/nv., Olovo 539,896 m/nv., Han Pjesak 1089,370 m/nv. i Kusače 1006,094 metara nadmorske visine. Širina kolosijeka je 0,76 m, najmanji radijus krivine pruge je R= 60, a najveći uspon je 25 ‰. Na trasi međustanice osigurani su prilazni/prolazni likovni signali tj. okrugli kotur u boji uokviren crnom bojom.
Pruga šipadovog šumskog područja – Bazena Krivaja (1901. God.) sa javnim saobraćajem (1919.) polazi od stanice Zavidovići i trasa ide dolinom rijeke Krivaje do stanice Olova (km 71+800). Od stanice Olovo trasa se uspinje dolinom potoka Stupčanica do ušća potoka Bjesnica i dalje uz potok Pistica na vodomeđu Han Pijesak (km 113+500). Od stanice Han Pijesak pruga ima lagani pad po strminama potoka Žepa sve do stanice Kusače (km 118+300). Izgrađena pruga pripadala je Direkciji bosansko-hercegovačkih državnih željeznica i posebnim ugovorima dodijeljena je koncesija za eksploataciju (šumske površine između doline rijeke Bosne, Krivaje i Drine – ugovor potpisan 1899. godine) firmi Eisler & Ortlieb (austrijska firma J. Eisler & Bruder iz Beča i njemačka firma Louis Ortlieb iz Minhena) na 30 godina. Godine 1900. potpisan je novi ugovor za dvadesetogodišnju eksploataciju šumskog područja Trstionice, Zvijezde i Duboštice. Ovim ugovorima firma je na taj način eksploatirala 32.300 ha šuma. Firma Eisler & Ortlieb je izgradila u Zavidovićima modernu pilanu s ukupno 26 gatera pogonske jačine od 2400 KS i bila je jedna od najvećih i u to vrijeme najsavremenijih instaliranih postrojenja u Europi.
Održavanje pruge i nabava voznog parka padali su na teret tvrtke. Prema podacima iz 1928. godine, površina šume i šumskih zemljišta duž čije se tjeme nalazila trasa ove pruge je: Kladanjski srez 71.500 ha, Tuzlanski 162.000 ha, Vlasenički 117.500 ha i Žepački 63.400 ha. Također, 1899. godine potpisan je ugovor s mađarskom tvrtkom Gregersen i sinovi iz Budimpešte (Gregersenova šumska industrija d.d.) o petnaestogodišnjoj eksploataciji 19.300 ha šuma na šumskom području Gostović. Tvrtka je do 1904. godine izgradila mrežu šumskih željezničkih pruga (0,76 m) ukupne duljine 57 km, od čega 37 km pruga na lokomotivskom pogonu. Do kraja 1918. godine, izgradila je ukupno 70 km pruge, od čega 54 km pruga za lokomotivsku vuču, 12 km na gravitaciju i 4 km utovarnih kolosijeka. Tvrtka je u Zavidovićima imala pilansko postrojenje s 8 instaliranih gatera.
Kasnije su izgrađeni (od glavnog kolosijeka) krakovi – odvojci prema Drinskom bazenu. Ti razgranati krakovi – odvojci građeni su u različito vrijeme zbog eksploatacije pojedinih šumskih revira, te mnogi od njih uopće nisu imali lokomotivsku vuču već su se koristili gravitacija, koturače i konjska/volovska zaprega. Od 1900. do 1918. godine izgrađeno je 158 km sporednih (krilnih) šumskih pruga, oko 1000 metara žičane željeznice na motorni pogon, 11,5 km suvih riža i 32 km šumskih vlakova. Ovim novim granama vršena je eksploatacija velikih šumskih površina Mukata, Debelog Brda, Kuštravice, Studene Gore, Žepe i Devetaka. Treba spomenuti da je posebnim ugovorom 1911. godine (licitacijom – pismenom ponudom) u šumskom području Visočnik (srez Vlasenički) na petogodišnju eksploataciju šume dobila firma Banheyer Josef i sin iz Vukovara, gdje su na tom ugovornom području izgradili 1,8 km šumske željezničke gravitacijske pruge (koturače) i 1,5 km šumske ceste, a u mjestu Han-Kram podigli parnu pilanu sa 2 gatera. Kompanije koje su održavale i koristile ove trake s krakovima – odvojcima su: Firma Šumske željeznice Eisler & Ortlieb (Waldbahnen der Firma Eissler & Ortlieb) od 1901. do 1918., Firma Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb/Zavidovići (Bosnische Forstindustrie Eissler & Ortlieb/Zavidovići) od 1918. do 1934., Državna šumska željeznica Zavidovići – Olovo – Kusače (DŠŽ-ZOK) od 1934. do 1949., a od 1949. do ukidanja bila je pod upravom PDI Krivaja. Od 1900. do 1914. godine, firma Eissler & Ortlieb imala je na raspolaganju vozni park od 16 lokomotiva ukupne snage 1.600 KS i 564 dvoosovinska truck-vagona, gdje je bilo zaposleno oko 500 radnika i pomoćnog osoblja, s dnevnim prijevozom od oko 1200 kubnih metara drveta.
Pozivamo vas da pregledate galeriju fotografija i skeniranih povijesnih dokumenata koji pružaju obilje informacija o gradnji pruge iz 1901. godine te podijelite s nama uzbuđenje kojima odišemo prilikom rada na ovako vrijednim povijesnim projektima.
Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.
