Dvorska i salonska kola BH zemaljske željeznice, istorija
Ovim člankom želimo ispričati kratku istoriju dvorske kompozicije u kome su se prvom polovinom 20 vijeka vozile carske i kraljevske porodice dolinom rijeke Bosne, krševitim bregovima Hercegovine i veličanstvenim kanjonom rijeke Neretve. Naime, u posjedu smo veoma rijetkog dokumenta u tvrdom povezu dimenzija 44×25 cm koji datira iz 1935.godine. Knjiga (katalog) nosi naziv „Dvorska i salonska kola“ i sastoji se od osamnaest tehničkih crteža ručno iscrtani od strane inženjera Radionice državnih željeznica Sarajevo.
Odgovor u korištenju ove dvorske kompozicije zaključujemo da su ih mogli koristiti austrougarski car Franjo Josip prilikom posjete Bosni i Hercegovini 1910.godine, nadvojvoda austrougarski prestolonasljednik Franjo Ferdinand 1914.godine i regent Kraljevine SHS (1918.-1921.) Aleksandar Karađorđević posjetom u Sarajevu 1920.godine i kao kralj Kraljevine SHS u ponovnoj posjeti Sarajevu 1925.godine.
Posjeta austrougarskog cara Franje Josipa Bosni i Hercegovini
Povodom predstojećeg carevog putovanja 30. maja 1910.godine u Bosnu i Hercegovinu direkcija Bosanskohercegovačke zemaljske željeznice (BHStB) izvršila je probnu vožnju posebnih dvorskih i salonskih kola naručenih iz tvornice iz Graza. Ova četveroosovinska kola, namijenjena za saobraćaj uzanim prugama (0,76 m) bila su duga trinaest metara, sa automatskim kočenjem i zračnim kočnicama te pomoćnim uređajem za kočenje, kao i električnom rasvjetom. Dvorska kompozicija sastojala se od dvoja salonska (jedna su careva) i dvoja kola za svitu, zatim po jedna kola za ručavanje, kuhinju, inspekciona, kola za gardu i kola za komornika. U redovnom sastavu dvorske kompozicije bila su uvrštavana troosovinska salonska kola, duga 9 metara i obično su bili damski.
Unutrašnje uređivanje izvedeno je prema nacrtu inženjera Kubicka u stilu njemačke kasne renesanse. Kola su ukupno imala od osam do trinaest prozora (zavisno o namjeni kola) postavljena u metalne okvire. Unutrašnji zidovi bili su pokriveni zelenom a plafon bijelom svilom. Unutrašnje uređenje napravljeno je od orahovog drveta a podovi od hrastovog parketa prekrivenih sa bosanskim ćilimima izrađenih od poznate sarajevske tkaonice ćilima („Zemaljska erarna tkaonica ćilima Sarajevo“). Spoljašnjost dvorskih i salonskih kola su imala zelenu boju na kojima se nalazila bosanska zemaljska zastava boje zlata. Pri samom ulazu u vagon u kome je smješten car nalaze se dva predsoblja za ađutanta sa jednim mjestom za spavanje i radnim stolom, a zatim prostorija – kabinet za cara u kojoj se nalazila sofa, radni stol, te jedna fotelja. Zatim slijedi uređena spavaća soba sa ležajem, umivaonik, prostor za ličnu poslugu i mali prostor za električne uređaje.
Posebnim dvorskim vozom normalnog kolosijeka, 29. maja 1910. godine, car je krenuo iz Budimpešte da bi narednog dana, 30. maja, ujutro oko 5.00 sati, stupio na tlo Bosne i Hercegovine željezničke stanice Bosanski Brod. Inače, stanica Bosanski Brod imala je dvije stanice, jedna za normalni a druga za uzani kolosijek. Oko 5.30 car se smjestio u zaseban voz bosanskohercegovačkih zemaljskih željeznica (BHSTB) i nastavio putovanje za Sarajevo. U 8.12 sati voz je stigao u Doboj (zadržavanje oko 20 minuta). U Zavidoviće pristiže u 9.59 (zadržavanje oko 3 minuta). U Zenicu dvorski voz dolazi u 11.48 i poslije polusatnog zadržavanja nastavlja putovanje prema Visokom gdje pristiže u 13.50 sati. Poslije desetominutnog zadržavanja nastavlja put prema Sarajevu. U Sarajevo dvorski voz dolazi u 15.00 sati.
Tokom ovog putovanja, kao kuriozitet, valja napomenuti da je na kraju dvorske kompozicije bio zakvačen jedan poluteretni vagon u kome se prevozila jedna krava i žena iz Beča. Naime, krava i žena koju je muzla su pristigle posebnim vozom iz Beča da bi na dan putovanja prema Sarajevu bile u „redovnom“ sastavu ovog voza. Ovo sve iz razloga što je caru Franji iz zdravstvenih razloga preporučeno da pije mlijeko i to od te iste krave.
Prema protokolu, 3. juna, 1910. godine, pred paviljonom kod Fabrike duhana car je ušao u vagon dvorskog voza i krenuo na putovanje u Mostar. U 9.00 sati voz pristiže u Konjic, u Jablanicu u 10.27, a u Mostar tačno u 12.00. Malo poslije 16.00 sati dvorska kompozicija polazi iz Mostara prema Beču i u Bosanski Brod stiže sutradan u 7.30 sati. Po protokolu car Franjo iz Mostara trebao je krenuti oko 18.30 sati ali zbog velike vrućine u Mostaru odustalo se od nekih dijelova programa. Za tu priliku, predvidljivi gradonačelnik Mostara Mujaga Komadina, u organizaciji komiteta za doček cara triju konfesija, specijalno su organizirali dostavu leda sa vrha planine Velež kako bi kupei i salonska kola cara imali podnošljivu temperaturu. Iako je ovaj specijalni dvorski voz napravljen za uskotračni kolosijek nije mogao biti onako luksuzan i prostran kao carski voz na bečkim željeznicama ali zaključujemo da je car uživao u krajolicima fascinantnog kanjona rijeke Neretve, proljetno olistanim bosanskim šumama i obzorju u dugačkoj vodoravnoj crti plavog neba i zelene Posavine ravne.
Na kraju treba napomenuti značaj i razlog careve posjete BiH. Iz istorijske perspektive nameću se tri razloga. Prvi, u februaru 1910. godine donesen je Zemaljski statut za Bosnu i Hercegovinu, drugi, tokom boravka u Sarajevu car je potpisao reskript o naimenovanju saborskog predsjedništva i treće, 15. juna iste godine počeo je sa radom prvi Bosanskohercegovački sabor kao prvo stvarno narodno predstavništvo u istoriji Bosne i Hercegovine.
Posjeta nadvojvode austrougarskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda Bosni i Hercegovini
Polovinom 1914. godine u Bosni su organizovani veliki ljetni manevri austrougarske vojske uzrokom posljedica balkanskih ratova 1912. i 1913. godine i bojazni da su ugroženi njeni interesi naročito na Jadranu jer je Srbija (osvajanjima udvostručila veličinu svojih teritorija) imala namjeru osvojiti i dio albanske obale. Da bi scenario velikih ljetnih manevara austrougarske vojske bio na značaju bečki dvor najavio je dolazak u inspekciju generalnog inspektora oružanih snaga Carevine nadvojvodu i nasljednika habsburškog prijestolja Franju Ferdinanda. Najava dolaska nadvojvode, 6. aprila 1914. godine, tadašnji dogradonačelnik Sarajeva Josip Vancaš zvanično je sa bečkog dvora dobio ovlaštenje da izvijesti Gradsko vijeće da će 28. juna u posjetu Sarajevu doputovati nadvojvoda Ferdinand.
Nadvojvoda Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beča 23. juna 1914. godine, posebnim vozom do Trsta, potom vojnim brodom, 25. juna, doplovio do ušća Neretve i jahtom kojom je doplovio do Metkovića (Mjesto Metković su bili u sastavu Kraljevine Dalmacije krunske zemlje Habsburške Monarhije sa sjedištem u Zadru do kraja 1918. godine). Nakon srdačne dobrodošlice od strane upravitelja općine Metković i direktora Bosansko-hercegovačkih željeznica nadvojvoda je sjeo u poseban dvorski vlak i krenuo prema Mostaru. U stanici Mostar stigao je u 8.25 sati da bi nakon kratkog zadržavanja u Mostaru nastavio putovanje prema Sarajevu.
Krajnja stanica dvorskog voza bila je Ilidža Banja u koju je stigao u 14.30 sati i odsjeo u Hotelu „Bosna“. Tu ga je sačekala njegova supruga vojvotkinja Sofija koja je do Sarajeva putovala vozom preko Budimpešte, Slavonskog i Bosanskog broda do Sarajeva, tačnije do banje Ilidža gdje je stigla ujutro oko 9.30, tačno pet sati prije nego što će doputovati njen suprug nadvojvoda Franjo.
Na dan 26. juna dvorskom kompozicijom nadvojvoda Franjo Ferdinand se odvezao do željezničke stanice Tarčin gdje je tog i narednog dana prisustvovao vojnom manevru kod Tarčina. Na dan 28. juna 1914. godine Franjo Ferdinand je trebao službeno posjetiti Sarajevo prijepodne, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratit se preko Metkovića brodom kući.
Ujutro tog dana, sa Ilidže oko 9.00 sati, istim dvorskim vozom stiže do ispred Filipovića kasarne oko 10.07 sati gdje su ga čekala kolona automobila za planiranu vožnju gradom. Epilog ove posljednje vožnje istorijski je poznat čitaocima tako da su oko 11.30 službeno potvrđena smrt nadvojvode Franje Ferdinanda i vojvotkinje – češke grofice Sofije Chotek.
U ponedjeljak, 29. juna 1914, nakon oproštaja građana od pokojnih, lijesevi su kasno poslije podne odveženi na željezničku stanicu gdje su s čelne strane zadnjega vagona i utovareni. Specijalni dvorski voz iz Sarajeva prema Metkovićima krenuo je tačno u 19.10 sati. U Metkoviću su mrtvački kovčezi pretovareni na jahtu „Dalmat“ i rijekom Neretvom prema Jadranu su transportirani. Po Jadranskom moru do Trsta lijesovi su putovali na stražnjoj palubi bojnog broda “Viribus Unitis”. Dalje sa željeznicom preko Graza i kratkim zadržavanjem u Beču do Artstetten, gdje su 04.06.1914 bili sahranjeni u novosagrađenu grobnicu.
Ovaj događaj u Sarajevu biće upamćen kao tragični uvod u strašni rat gdje će na milione seljaka i radnika otjerati na front oduzevši im plugove, motike, kose u zamjenu za puške i topove, a mnoge je odveo u smrt.
Posjeta Aleksandra Karađorđevića Bosni i Hercegovini 1920. i 1925. godine
Krajem 1918. godine propisana je Privremena uredba o organizovanju i formiranju žejleznica u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS-CXC). Cjelokupna željeznička mreža podijeljena je na pet zasebnih direkcija, između kojih je bila i Direkcija državnih željeznica u Sarajevu. Na osnovu ustavnog amandmana od 1929. godine naziv se promijenio u Jugoslovenske Državne Železnice (JDŽ-JДЖ).
Prema istorijskim podacima pominju se samo dvije zvanične posjete Bosni i Hercegovini od strane Kraljevsko dvora Kraljevine SHS sa sjedištem u Beogradu. Prva posjeta Aleksandra Karađorđevića, tada u svojstvu regenta, upriličena je 20. septembra 1920. godine. Regent se dovezao dvorskom kompozicijom, sada u vlasništvu Direkcije državnih željeznica u Sarajevu, iz pravca Bosanskog Broda preko Doboja i Zenice do Sarajeva. Druga posjeta Sarajevu desila 18. aprila 1925. godine sada u svojstvu Kralja u društvu kraljice Marije. Na osnovu ovih događaja i uloženog truda oko pribavljanja potrebnih podataka nismo u mogućnosti opisati detalje izvršene vožnje dvorskog voza.
Jedino za pretpostavku možemo konstatirati da je dvorska kompozicija, kojom je doputovao Aleksandar, bila ista kompozicija kojom su putovali car Franjo Josip 1910. i nadvojvoda Franjo Ferdinand 1914. godine. Također, pretpostavljamo da ista kompozicija dvorskih i salonskih kola iz 1910. godine brižljivo su čuvani i održavani u hangarima Glavne a kasnije Državne željezničke radionice u Sarajevu.
Na osnovu istraživanja postoje podaci da je kraljevska porodica rado putovala vozom radi odmora u mjestu Miločer u blizini Budve u Crnoj Gori. Tada jedina željeznička veza iz Beograda do Herceg Novog, odnosno Zelenike, bila je vožnja normalnim do Slavonskog Broda, a od Bosanskog Broda uskotračnim kolosijekom preko Sarajeva, Mostara, Gabele i Huma do Zelenike. Tek polovinom 1938. godine uspostavljen je direktni putnički saobraćaj Beograd – Dubrovnik via Užice, Višegrad i Sarajevo. Da li je kraljevska porodica odlaskom na odmor službeno koristila dvorska kola ili je redovitim putničkim vozovima i vagonima prvog razreda putovala inkognito, nije nam poznato.
Za sudbinu gore opisane dvorske kompozicije tokom trajanja i poslije Drugog svjetskog rata na ovim prostorima za sada nismo u mogućnosti odgovoriti.
Srećko Ignjatović
