Objavljujemo, eskluzivno, tehničku knjižicu za šumsko-uzanu prugu (uzdužni profil 0,76 m) Zavidovići – Olovo – Kusače, stanje na dan 08. avgusta 1901.
Originalni naslov (njem.): Längenprofil – Arar. Waldbahn: Zavidovići – Olovo – Kusače, Maasstab – Längen 1:5000 – Höhen 1.500., Anzahl 35917 und 48756.
Ovdje možete pogledati administrativnu podjelu održavanja, nadziranja i čuvanja (okrug, opština, mjesna zajednica – atar).
Isto tako postoje šeme stanica, šumska krila, skice mostova, podaci o usponu/nagibu i krivinama pruge, tunelima, šumskim tovarištima, izvorima, vodostanicama i rezervoarima.
Na primjer, prema unesenim podacima od km 0+000 do 3+000 administrativno pripada Travniku i 3+000 do 118+400 nadzire Donja Tuzla. Opštine pružnih dionica su: Žepče, Maglaj, D.Tuzla, Kladanj, Visoko i Vlasenica dok „mjesne zajednice“ – šumski atari (stanice, lokomotivske garaže, tovarišta, šumska krila, izvorišta, ukrštanje sa mjesnim drumovima, i sl.) na ovoj trasi po unesenim podacima su: Zavidovići (stanica, pretovarna stanica, ložionica), Podkleče, Mustajbašić (vodostanica), Činović (st. Kovači, zemljana rampa, nadgrobni spomenik F.P.), Hajdarevići ( šumsko tovarište „Krivaja“, mlinovi i izvorište), Hrge (st. Stog, Popov Han i pristupni šum.putevi), Gore – Vukovine (šum.tov. „Vozuća“, izvorište), Ribnica (st. Ribnica i šum.tov. „Džinica“, rezervoar), Pribrazić (rezervoar), Greben, Konjuh (st. Stipin Han, prist.šum.put Stjepanov Han), Jelaške, Stojčići, Rijeka (Careva Čuprija, stanica i šum.tov. „Careva Čuprija“), Kamensko (st. Kamensko), Maguljica, Sokoline, Brezica, Čunište (st. i šum.tov. „Čunište“, rezervoar), krivaja Rijeka (st. Solun, mlinovi, prist.šum.put), Husići (šum.tov. „Bogdanovići“), Glog (tunel 20 m), Olovo (stanica, glavni put-drum Olovo – Kladanj, put za Petroviće, put do mlina, pretovarna stanica, ložionica, rezervoar) Bjeliš, Čude (tunel 62.60 m), Petrovići (st i šum.tov. „Petrovići“, zemljišne rampe, rezervoar), Žeravica ( st. Žeravice, šumsko krilo i lkomotivska garaža), Nevačka, Pjenovac (šum.tov. „Pjenovac“), Brkovina (st. i šum.tov. „Brkovina“, rezervoar), Han Pjesak (st. Han Pjesak i pretovarna stanica, drum Podromanija – Vlasenica) i Kusače ( st. i šum.tov. „Kusače“, rezervoar).
Iz istorije:
Uzana pruga Zavidovići – Olovo – Kusače duga je 118 km + 300 (prema podacima ovog dokumenta) i puštena je u saobraćaj 10. juna 1902. godine za teretni, a za putnički saobraćaj 1919.godine. Ukidanje pruge otpočinje etapno: Kusače – Han Pjesak 1. oktobra 1967., Han Pjesak – Olovo 1.aprila 1968., Olovo – Careva Ćuprija 1.juna 1970. i Careva Čuprija – Zavidovići tokom 1973. godine s tim što su putnički vozovi saobraćali do Ribnice.
Osobine pruge su: Kota nivelete u stanici Zavidovići je 211,658 m/nv., Olovo 539,896 m/nv., Han Pjesak 1089,370 m/nv. i Kusače 1006,094 metara nadmorske visine. Širina kolosijeka je 0,76 m, najmanji radijus krivine pruge je R= 60,a najveći uspon je 25 ‰. Na trasi međustanice su obezbjeđene prilaznim/prolaznim likovnim signalima tj. okrugli kotur u boji oivičen crnom bojom.
Pruga šipadovog šumskog područja – Bazena Krivaja (1901. Fr) sa javnim saobraćajem (1919.) polazi od stanice Zavidovići i trasa ide dolinom rijeke Krivaje do stanice Olova (km 71+800). Od stanice Olovo trasa se uspinje dolinom potoka Stupčanica do ušća potoka Bjesnica i dalje uz potok Pistica na vodomeđu Han Pijesak (km 113+500). Od stanice Han Pijesak pruga ima lagani pad po strminama potoka Žepa sve do stanice Kusače (km 118+300).
Izgrađena pruga pripadala je Direkciji bosansko-hercegovačkih državnih željeznica i posebnim ugovorima dodjeljena je koncesija za eksploataciju (šumske površine između doline rijeke Bosne, Krivaje i Drine – ugovor potpisan 1899. god.) firmi Eisler & Ortlieb (austrijska firma J.Eisler & Bruder iz Beča i njemačka firma Louis Ortlieb iz Minhena) na 30 godina. Godine 1900. potpisan novi ugovor za dvadesetogodišnju eksploataciju šumskog područja Trstionice , Zvijezde i Duboštice. Ovim ugovorima firma je na taj način eksploatalisala 32.300 ha šuma. Firma Eisler & Ortlieb je izgradila u Zavidovićima modernu pilanu sa ukupno 26 gatera pogonske jačine od 2400 KS i bila jedna od najvećih i u to vrijeme najsavremenija instalisana postrojenja u Evropi.
Održavanje pruge i nabavka voznog parka padali su na teret firme. Prema podacima iz 1928. površina šume i šumskih zemljišta gdje se nalazila trasa ove pruge su: Srez Kladanjski 71.500 ha, Tuzlanski 162.00 ha, Vlasenički 117.500 ha i Žepački 63.400 ha. Također, 1899. godine je potpisan ugovor sa mađarskom firmom Gregersen i sinovi iz Budimpešte ( Gregersenova šumska industrija a.d.) o petnaestogodišnjo eksploataciji 19.300 ha šuma u šumskom području Gostović. Firma je do 1904. godine izgradila mrežu šumskih željezničkih pruga (0,76 m) u ukupnoj dužini od 57 km od čega 37 km pruga na lokomotivski pogon. Do kraja 1918. godine izgradila je ukupno 70 km pruge od toga 54 km pruge za lokomotivsku vuču, 12 km na gravitaciju i 4 km utovarnih kolosijeka. Firma je imala u Zavidovićima pilansko postrojenje sa 8 instalisanih gatera.
Kasnije su izgrađeni (od glavnog kolosijeka) krakovi – odvojci u pravcu Drinskog bazena. Ti razgranati krakovi – odvojci građeni su u različito vrijeme radi eksploatacije pojedinih šumskih revira i dosta ih uopšte nisu imali lokomotivsku vuču već se koristila gravitacija, koturače i konjska/volovska zaprega. Od 1900. – 1918. godine izgrađeno je 158 km sporednih (krilnih) šumskih pruga, oko 1000 metara žicne željeznice na motorni pogon, 11,5 km suvih riža i 32 km šumskih vlaka. Ovim novosagrađenim krakovima vršila se eksploatacija velikih šumskih površina Mukata, Debelog Brda, Kuštravice, Studene Gore, Žepe i Devetaka. Treba spomenuti da posebnim ugovorom 1911. godine (licitacija – pismena ponuda) u šumskom području Visočnik (srez vlasenički) na petogodišnju eksploataciju šume dobila firma Banheyer Josef i sin iz Vukovara gdje su na tom ugovornom području izgradili 1,8 km šumske željezničke gravitacione pruge (koturače) i 1,5 km šumske ceste, a u mjestu Han-Kram podigli parnu pilanu sa 2 gatera. 
Kompanije koje su održavale i koristile ovu trasu sa krakovima – odvojcima su: Firma Šumske željeznice Eisler & Ortlieb (Waldbahnen der Firma Eissler & Ortlieb) od 1901. do 1918., Firma Bosanska šumska industrija Eisler & Ortlieb/Zavidovići (Bosnische Forstindustrie Eissler & Ortlieb/Zavidovići) od 1918 do 1934., Državna šumska željeznica Zavidovići – Olovo – Kusače (DŠŽ-ZOK) od 1934. do 1949., a od 1949. do njenog ukidanja bila je pod gazdinstvom PDI Krivaja. Od 1900. – do 1914. godine, firma Eissler & Ortlieb imala je na raspolaganju vozni park od 16 lokomotiva ukupne jačine 1.600 KS i 564 dvoosovinska truck-vagona gdje je bilo uposleno oko 500 radnika i namještenika sa dnevnom dopremom oko 1.200 kubnih metara drveta. Na kraju treba spomenuti znak sopstvenosti tj. imena i serije parnih lokomotiva koje su vjerno vozile ovom trasom sedamdeset godina, a to su: „Krivaja“, „Trstionica“, „Kusače“ (monument u Zavidovićima), „Rujnica“, „Breda“, „Bosna“ (monument u Rajlovcu), „Bioščica“, „Han Pjesak“, „Olovo“, „Bimba“,“ Drina“, „Žeravica“, “Vera”, 1. maj…JDŽ/JŽ 13-62/63/64 i 94; 7757; 5840, UNRRA itd.
Pozivamo Vas da pregledate galeriju fotografija i skeniranih istorijskih dokumenata koji nude obilje informacija o građenju pruge iz 1901. godine te podijelite sa nama ushićenje kojim odišemo prilikom rada na ovako vrijednim istorijskim projektima.
Napominjemo da je arhivska građa na ovoj stranici u vlasništvu web portala vremeplov.ba i ne smije se objavljivati ili ponovno koristiti bez izričitog dopuštenja.
