Piše: Srećko Ignjatović
Dokument kojeg ćemo objaviti sačuvan je sasvim slučajno i datira iz perioda 1985. godine. Naime, početkom 1996. godine, radnici željezničke stanice Sarajevo ubrzano su vršili pripreme za puštanje u saobraćaj prvih poslijeratnih vozova. Pospremajući kancelariju šefa stanice, uz mnoštvo dokumentacije koje se užurbano bacala u vreće za smeće, nalazio se i pomenuti dokument za koji je (spašen od strane pisca ovih redova) smatran veoma vrijednim i interesantnim za buduća istraživanja.
Spisak sačinjava generaciju željezničara koja je godinu prije (Zimske Olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine) iznijela ogroman posao na svojim plećima i sa velikim entuzijazmom izvršila zadatak. Među njima nalaze se radnici iz pete, šeste i sedme decenije prošlog vijeka sa uskotračne željeznice kada se u Sarajevo stizalo ćirom, odnosno generacija radnika kada se Sarajevo normalnim kolosijekom spojilo sa Savom (Strizivojno Vrpolje 1947.) i kasnije sa Jadranom (Ploče 1966.)
Većina radnika sa spiska čini mlađu generaciju (zaposleni 70-tih i 80-tih) pa i novoprimljenih koji su zasnovali svoj prvi stalni radni odnos. U to doba ocjenjenim zlatnim za radničku klasu svi zajedno gradili su posebno povjerenje među sobom, zajedno rasli i oblikovali u ulozi dobrog i savjesnog željezničara. U socijalističkom sistemu ‘željezničar od države’ bio je veoma cijenjen i zaštićen na pravi način i nikada nisu svoj rad doživljavali kao teret niti razmišljali o visini zarađene plate, jer sve je bilo na vrijeme sa podjelom viška i regresom za godišnji odmor.
Spisak sadrži radnike koji su neposredni učesnici u željezničkom saobraćaju i izostavljeni su radnici ‘zajedničkih‘ službi (pravni i kadrovski poslovi, ekonomija i sl.). Detaljnim pregledom vršioca dužnosti, poslije rata (1992.-1995.), prema novoj sistematizaciji izostavljeni su: teleprinteristi, vozni manipulanti, pratioci salonskih kola, domaćini vozova (kapetani na poslovnim vozovima Bosna Ekspres), rukovaoci audio-video sistema (na Olimpijskim vozovima), spikeri, magacinski radnici, garderoberi, lampisti, čuvari na obezbjeđenju zgrade (naoružani čuvari), utovarači automobila (rampa za utovar automobila u kola serije ‘Laekks’), čistači perona itd.
Vezano za brojno stanje pojedinih zanimanja npr. kondukter tada je bilo angažirano 125 (do kraja 1991. ukupno 142) službenika. Po novoj sistematizaciji raspoređeno je oko 20 radnika po zanimanju kondukter, a danas (2023.) oko 10-12 aktivnih. Isti slučaj je i sa ostalim zanimanjima.
Čitajući spisak rado se sjetim tih drugova ‘našeg’ doba od koji mnogi više nisu s nama. U mom poslu bili su mi velika podrška i pomoć te velikodušni sa svojim vremenom i iskustvima. Ukoliko sretnem nekog od preživjelih svaki ima svoju priču i svako je nosi na svoj način. Za umrle drugove ‘Počivali u miru’, a mi koji polako na ovom svijetu putujemo prema smrti ‘Živjeli u miru’.
Originalni dokument je iz osobnog arhivskog fonda i možete ga pogledati putem foto galerije ovog članka.
Napomena:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine.
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio/čitav autorski tekst, može to uraditi isključivo uz pismeno odobrenje portala vremeplov.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal vremeplov.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
