Dvorska i salonska kola BH zemaljske željeznice, povijest
Ovim člankom želimo ispričati kratku povijest dvorskog prijevoza u kojem su se prve polovice 20. stoljeća vozile carske i kraljevske obitelji dolinom rijeke Bosne, krševitim bregovima Hercegovine i veličanstvenim kanjonom rijeke Neretve. Naime, posjedujemo veoma rijedak dokument u tvrdom povezu dimenzija 44×25 cm koji datira iz 1935. godine. Knjiga (katalog) nosi naziv „Dvorska i salonska kola“ i sastoji se od osamnaest tehničkih crteža ručno izrađenih od strane inženjera Radionice državnih željeznica Sarajevo.
Odgovor na korištenje ove dvorske kompozicije zaključujemo da su ih mogli koristiti austrougarski carski vlasti, poput Franje Josipa tijekom njegove posjete Bosni i Hercegovini 1910. godine, nadvojvoda austrougarski, prestolonasljednik Franjo Ferdinand 1914. godine, te regent Kraljevine SHS (1918.–1921.), Aleksandar Karađorđević, tijekom posjeta Sarajevu 1920. godine i kao kralj Kraljevine SHS tijekom ponovne posjete Sarajevu 1925. godine.
Posjeta austrougarskog cara Franje Josipa Bosni i Hercegovini
Povodom nadolazećeg carskog putovanja 30. svibnja 1910. godine u Bosnu i Hercegovinu, direkcija Bosanskohercegovačke zemaljske željeznice (BHStB) izvršila je probnu vožnju posebnih dvorskih i salonskih kola naručenih iz tvornice iz Graza. Ova četveroosovinska kola, namijenjena za saobraćaj uskim prugama (0,76 m), bila su duga trinaest metara, s automatskim kočenjem i zračnim kočnicama te pomoćnim uređajem za kočenje, kao i električnom rasvjetom. Dvorska kompozicija sastojala se od dvoja salonska (jedna su careva) i dvoja kola za svitu, zatim po jedna kola za ručavanje, kuhinju, inspekcijska, kola za gardu i kola za komornika. U redovnom sastavu dvorske kompozicije bila su uvrštena troosovinska salonska kola, duga 9 metara, koja su obično bila damska. Unutarnje uređenje izvedeno je prema nacrtu inženjera Kubicka u stilu njemačke kasne renesanse. Kola su ukupno imala od osam do trinaest prozora (ovisno o namjeni kola) postavljenih u metalne okvire. Unutarnji zidovi bili su pokriveni zelenom, a plafon bijelom svile. Unutarnje uređenje napravljeno je od orahovog drveta, a podovi od hrastovog parketa prekriveni bosanskim ćilimima izrađenim u poznatoj sarajevskoj tkaonici ćilima („Zemaljska erarna tkaonica ćilima Sarajevo“). Spoljašnjost dvorskih i salonskih kola bila je zelene boje, s bosanskom zemaljskom zastavom boje zlata. Pri samom ulazu u vagon u kojem je smješten car nalazila su se dva predsoblja za ađutanta s jednim mjestom za spavanje i radnim stolom, zatim prostorija – kabinet za cara s foteljom, radnim stolom i sofom. Slijedila je uredno opremljena spavaća soba s ležajem, umivaonikom, prostorom za osobnu poslugu i malim prostorom za električne uređaje.
Posebnim dvorskim vozom normalnog kolosijeka, 29. maja 1910. godine, car je krenuo iz Budimpešte da bi sljedećeg dana, 30. maja, ujutro oko 5.00 sati, stupio na tlo Bosne i Hercegovine na željezničkoj stanici Bosanski Brod. Inače, stanica Bosanski Brod imala je dvije stanice, jednu za normalni, a drugu za uzani kolosijek. Oko 5.30 sati, car se smjestio u zaseban voz bosanskohercegovačkih zemaljskih željeznica (BHSTB) i nastavio putovanje za Sarajevo. U 8.12 sati, voz je stigao u Doboj (zadržavanje oko 20 minuta). U Zavidoviće pristiže u 9.59 (zadržavanje oko 3 minute). U Zenicu dvorski voz dolazi u 11.48, a nakon polusatnog zadržavanja nastavlja put prema Visokom, gdje stigne u 13.50 sati. Nakon desetominutnog zadržavanja, putovanje se nastavlja prema Sarajevu, gdje dvorski voz stiže u 15.00 sati.
Tijekom ovog putovanja, kao kuriozitet, valja napomenuti da je na kraju dvorske kompozicije bio zakačen jedan poluteretni vagon u kome se prevozila jedna krava i žena iz Beča. Naime, krava i žena koju je muzao su stigle posebnim vozom iz Beča kako bi na dan putovanja prema Sarajevu bile u „redovnom“ sastavu ovog voza. Sve to iz razloga što je naređeno caru Franji iz zdravstvenih razloga da pije mlijeko, i to od iste te krave.
Prema protokolu, 3. lipnja 1910. godine, pred paviljonom kod Tvornice duhana, car je ušao u vagon dvorskog vlaka te krenuo na putovanje u Mostar. U 9.00 sati vlak stiže u Konjic, u Jablanicu u 10.27, a u Mostar točno u 12.00 sati. Malo poslije 16.00 sati dvorska kompozicija kreće iz Mostara prema Beču, a u Bosanski Brod stiže sljedeći dan u 7.30 sati. Po protokolu, car Franjo iz Mostara trebao je krenuti oko 18.30 sati, no zbog velike vrućine u Mostaru odustalo se od dijelova programa. Za ovu priliku, predvidljivi gradonačelnik Mostara Mujaga Komadina, u organizaciji komiteta za doček cara triju konfesija, specijalno je organizirao dostavu leda s vrha planine Velež, kako bi kupe i salonska kola cara imala podnošljivu temperaturu. Iako je ovaj specijalni dvorski vlak napravljen za uskotračni kolosijek, nije mogao biti onako luksuzan i prostran kao carski vlak na bečkim željeznicama, ali zaključujemo da je car uživao u krajolicima fascinantnog kanjona rijeke Neretve, proljetno olistalim bosanskim šumama i obzoru u dugoj vodoravnoj liniji plavog neba i zelene Posavine ravnice.
Na kraju treba napomenuti važnost i razlog careve posjete Bosni i Hercegovini. Iz povijesne perspektive nameću se tri razloga. Prvi, u veljači 1910. godine donesen je Zemaljski statut za Bosnu i Hercegovinu, drugi, tijekom boravka u Sarajevu, car je potpisao reskript o imenovanju saborskog predsjedništva i treće, 15. lipnja iste godine, započeo je s radom prvi Bosanskohercegovački sabor kao prvo pravog narodno predstavništvo u povijesti Bosne i Hercegovine.
Posjeta nadvojvodе austrougarskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda Bosni i Hercegovini
Polovicom 1914. godine u Bosni su organizirani veliki ljetni manevri austrougarske vojske uzrokom posljedica balkanskih ratova 1912. i 1913. godine te bojazni da su njihovi interesi posebno na Jadranu ugroženi jer je Srbija (udvostručivši svoju teritoriju osvojenjem) imala namjeru osvojiti i dio albanske obale. Da bi scenario velikih ljetnih manevara austrougarske vojske bio od značaja, bečki je dvor najavio dolazak u inspekciju generalnog inspektora oružanih snaga Carevine, nadvojvodu i nasljednika habsburškog prijestolja, Franje Ferdinanda. Najava dolaska nadvojvode, 6. aprila 1914., tadašnjem dogradonačelniku Sarajeva Josipu Vancašu, službeno je od bečkog dvora dobila ovlaštenje da izvijesti Gradsko vijeće da će 28. juna u posjetu Sarajevu doputovati nadvojvoda Ferdinand.
Nadvojvoda Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beča 23. lipnja 1914. godine, posebnim vozom do Trsta, zatim vojnim brodom, 25. lipnja, doplovio do ušća Neretve i jahtom kojom je doplovio do Metkovića (Mjesto Metković bilo je u sastavu Kraljevine Dalmacije, krunske zemlje Habsburške Monarhije sa sjedištem u Zadru do kraja 1918. godine). Nakon srdačne dobrodošlice od strane upravitelja općine Metković i direktora Bosansko-hercegovačkih željeznica, nadvojvoda je sjeo u poseban dvorski vlak i krenuo prema Mostaru. U stanici Mostar stigao je u 8.25 sati da bi nakon kratkog zadržavanja u Mostaru nastavio putovanje prema Sarajevu.
Krajnja stanica dvorskog voza bila je Ilidža Banja u koju je stigao u 14.30 sati i odsjeo u Hotelu „Bosna“. Tu ga je sačekala njegova supruga vojvotkinja Sofija koja je do Sarajeva putovala vozom preko Budimpešte, Slavonskog i Bosanskog broda do Sarajeva, točnije do banje Ilidža gdje je stigla ujutro oko 9.30, tačno pet sati prije nego što će doputovati njen suprug nadvojvoda Franjo.
Na dan 26. lipnja dvorska kompozicija nadvojvode Franje Ferdinanda odvezla se do željezničke stanice Tarčin, gdje je tog i sljedećeg dana prisustvovao vojnom manevru kod Tarčina. Na dan 28. lipnja 1914. godine, Franje Ferdinand trebao je službeno posjetiti Sarajevo ujutro, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratiti se preko Metkovića brodom kući.
Ujutro tog dana, sa Ilidže oko 9.00 sati, istim dvorskim vozom stigao je do ispred Filipovića kasarne oko 10.07 sati gdje su ga čekale kolone automobila za planiranu vožnju gradom. Epilog ove posljednje vožnje povijesno je poznat čitaocima, tako da su oko 11.30 sati službeno potvrđena smrt nadvojvode Franje Ferdinanda i vojvotkinje – češke grofice Sofije Chotek.
U ponedjeljak, 29. lipnja 1914., nakon oproštaja građana od pokojnih, lijesovi su kasno poslije podne odveženi na željezničku stanicu gdje su s čelne strane zadnjega vagona i utovareni. Specijalni dvorski voz iz Sarajeva prema Metkovićima krenuo je točno u 19.10 sati. U Metkoviću su mrtvački kovčezi pretovareni na jahtu „Dalmat“ i rijekom Neretvom prema Jadranu su transportirani. Po Jadranskom moru do Trsta lijesovi su putovali na stražnjoj palubi bojnog broda „Viribus Unitis“. Dalje sa željeznicom preko Graza i kratkim zadržavanjem u Beču do Artstettena, gdje su 04.06.1914. sahranjeni u novoizgrađenu grobnicu.
Ovaj događaj u Sarajevu bit će zapamćen kao tragični uvod u užasni rat gdje će na milione seljaka i radnika otjerati na front, oduzevši im plugove, motike, kose, u zamjenu za puške i topove, a mnoge odvesti u smrt.
Posjeta Aleksandra Karađorđevića Bosni i Hercegovini 1920. i 1925. godine
Krajem 1918. godine donesena je Privremena uredba o organiziranju i osnivanju željeznica u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS-CXC). Cijela željeznička mreža podijeljena je na pet zasebnih direkcija, među kojima je bila i Direkcija državnih željeznica u Sarajevu. Na temelju ustavnog amandmana iz 1929. godine, naziv je promijenjen u Jugoslovenske Državne Željeznice (JDŽ-JДЖ).
Prema povijesnim podacima spominju se samo dvije službene posjete Bosni i Hercegovini od strane Kraljevskog dvora Kraljevine SHS sa sjedištem u Beogradu. Prva posjeta Aleksandra Karađorđevića, tada u svojstvu regenta, upriličena je 20. rujna 1920. godine. Regent se dovezao dvorskom kompozicijom, sada u vlasništvu Uprave državnih željeznica u Sarajevu, iz pravca Bosanskog Broda preko Doboja i Zenice do Sarajeva. Druga posjeta Sarajevu dogodila se 18. travnja 1925. godine, sada u svojstvu Kralja u društvu kraljice Marije. Na temelju ovih događaja i uloženog truda oko prikupljanja potrebnih podataka nismo u mogućnosti opisati detalje izvršene vožnje dvorskog voza.
Jedino možemo pretpostaviti da je dvorska kompozicija kojom je došao Aleksandar bila ista ona kojom su putovali car Franjo Josip 1910. i nadvojvoda Franjo Ferdinand 1914. godine. Također, pretpostavljamo da su iste dvorske i salonske kola iz 1910. godine pažljivo čuvane i održavane u hangarima Glavne, a kasnije Državne željezničke radionice u Sarajevu.
Na temelju istraživanja postoje podaci da je kraljevska obitelj rado putovala vozom radi odmora u mjestu Miločer u blizini Budve u Crnoj Gori. Tada je jedina željeznička veza iz Beograda do Herceg Novog, odnosno Zelenike, bila vožnja normalnim do Slavonskog Broda, a od Bosanskog Broda uskotračnim kolosijekom preko Sarajeva, Mostara, Gabele i Huma do Zelenike. Tek polovinom 1938. godine uspostavljena je direktna putnička linija Beograd – Dubrovnik preko Užica, Višegrada i Sarajeva. Nije nam poznato je li kraljevska obitelj odlaskom na odmor službeno koristila dvorska kola ili je redovitim putničkim vozovima i vagoni prvog razreda putovala inkognito.
Za sudbinu gore opisane dvorske kompozicije tijekom trajanja i poslije Drugog svjetskog rata na ovim prostorima za sada nismo u mogućnosti odgovoriti.
