Omladinske pruge – Istorija za ponos

O značaju radnih akcija za izgradnju zemlje i pojedinca kao ličnost

1“Borba za pobjedu u obnovi zemlje, u savlađivanju privrednih teškoća, sastavni je dio one velike borbe na bojnom polju u kojoj su ginule desetine hiljada omladinaca i omladinki. Ovdje, na radnim akcijama, se kuju novi ljudi. Ovdje se kuju i prekaljuju i izlaze iz rada novi ljudi sa novim pojmovima o radu. Stvara se jedan radni kolektiv koji se ponosi svojim radom, ono što on stvara svojim sopstvenim rukama… Kad kroz nekoliko godina budemo mogli da pogledamo unatrag na pređeni put, mi ćemo zaista s ponosom moći da kažemo da smo taj put – iako je bio trnovit, težak i prepun svih mogućih prepreka – savladali blagodareći samo tome, što se nismo bojali nikakvih teškoća, što smo duboko vjerovali u našu pobjedu u izgradnji.“

                                                                                                                                 Josip Broz Tito

Omladinske pruge Brčko – Banovići i Šamac – Sarajevo

2Vrijeme nakon završetka Drugog svjetskog rata predstavljalo je jedan od najtežih perioda Jugoslovenske privrede. Trebalo je obnoviti razrušeno, izgraditi novo, izboriti se sa opštim siromaštvom i svim mogućim nestašicama. Najveći dio tereta u obnovi i izgradnji željezničke pruge u Bosni i Hercegovini na svojim plećima iznijelo je više od 280.000 omladinaca iz cijele Jugoslavije i gotovo 8.000 omladinaca s raznih strana svijeta.

Ovim člankom ćemo odati dužno poštovanje svima onima koji su napravili grandiozni poduhvat bez ijedne građevinske mašine sve svojim mišicama, onima koji su živjeli teško i nisu se dijelili na bogate i siromašne, ali su imali vedrinu i optimizam sa kojima su gledali u budućnost.

Radne akcije su osposobile i usmjerile čitave generacije koje će ih kasnije izvesti na put emancipacije i uspjeha. Nakon napornog „udarničkog rada“ brigadiri – seljački sinovi i kćeri – savladali su analfabetske kurseve, učili razne zanate, stručno se obučili i kroz sve to sticali prijateljstava koja traju i dan-danas. Bilo je to vrijeme rada, poštenja, prijateljstva i zbližavanja mladih iz cijele Jugoslavije. Pjevalo se i veselilo na trasi, uz brigadirske večeri i logorske vatre. Bilo je to i doba ljubavi – za neke, prve, za neke velike i vječne.

Mi ćemo graditi prugu – pruga će izgraditi nas

3Glavni kotač kolektivnog zanosa „Mi gradimo prugu – pruga gradi nas“, paradoks je koji je zaista donio velike rezultate. Iako je organizovanje mladih bilo „po vojnički“ ono je davalo nadu da će se samo osloncem na vlastite snage postići uspjeh. Sama izgradnja pruge Brčko – Banovići u dužini od 92 kilometra počela je 01. maja 1946. godine uz učešće 62.268 brigadira i oko 2.000 omladinaca iz inostranstva. Bez dovoljno alata, materijala, bilo kakve mehanizacije i pored brojnih poteškoća, završena je u rekordnom roku i puštena u saobraćaj 7. novembra 1946. godine. U toku izgradnje iskopano je preko milion kubnih metara zemlje i kamena, izgrađena dva tunela i sagrađena 22 željezna mosta.

 

Izgradnja željezničke pruge Šamac – Sarajevo, ukupne dužine 242 kilometra, počela je 1. aprila 1947. godine. Ovaj projekat je bio mnogo ozbiljniji i veći poduhvat gdje je zahtjevao bolju organizaciju i veći broj učesnika. U izgradnji ove pruge na svojim plećima iznijelo je više od 217.000 omladinaca iz cijele Jugoslavije i gotovo 6.000 omladinaca s raznih strana svijeta. U toku izgradnje postavljeno je ukupno 320 kilometara kolosijeka, prokopano tunela u dužini od 2,2 kilometra i izgrađeno 17 željeznih mostova. I danas se vodi kao svojevrstan svjetski rekord u brzini građenja. Puštena je u saobraćaj 16. novembra 1947. godine.4

U prvim godinama poslijeratnog perioda najviše radnih akcija je vezano za izgradnju pruga:

  • Brčko – Banovići (1. V. – 7. XI. 1946.) u dužini od 90 km uz učešće 62.268 omladinaca.
  • Šamac – Sarajevo (1. IV. – 15. XI. 1947.) u dužini od 242 km sa 217.234 omladinca.
  • Doboj – Banja Luka (1. III. – 20. XII. 1951.) u dužini od 90 km sa više od 87.000 mladih.
  • Nikšić – Titograd (1. I. 1947. – 13. VII. 1948.) sa 53 km gradi je 30.000 omladinaca.
  • U Sloveniji se gradi pruga između Perserja i Borovnice u dužini od 11 km.
  • Na području Kosova gradi se pruga Goleš – Belačevac (12 km).
  • Gradačac – Modriča (15 km).
  • Sežana i Dutovlje (7 km).
  • Kučevo – Brodice (16 km).
  • Puračić – Doboj (42 km).

 

Paralela dobrovoljnih radnih akcija – prošlost, sadašnjost i budućnost

5Industrija u Jugoslaviji je bila jako razvijena, proizvodilo se sve i svašta, što bi naš narod rekao: „Od igle do lokomotive“. Izvozilo se na strana tržišta, a otprilike 23 miliona stanovnika živjelo je od domaće proizvodnje. Onda je došao taj mučni trenutak… to zlo koje se širilo poput kuge u ratnom dimu u kojem se odvijala besomučna pljačka naroda i narodne imovine u kome su novonastale države ukidale sva stečena prava. Sve grane privrede dignute iz pepela Drugog svjetskog rata postale su pepeo besmislenih nametnutih ratova narodima i građanima Jugoslavije. Sve što je godinama građeno i izgrađeno preko noći je opljačkano, srušeno i devastirano.

Tuga, bol i žal za prošlim vremenom prisutan je kod generacija graditelja bivše države skupljenih na jednom mjestu koji su nekad uživali u dobrovoljnom radu, međusobnom druženju u plesu i pjesmi, međusobnom zbližavanju i uvažavanju. Ima li iko pametan da vidi kakva se stvaralačka snaga krije u današnjoj omladini i mobilizira u otklanjanju ovog rugla?! Stariji i oni najmlađi koji se sjećaju kada je umro drug Tito sada su četrdesetogodišnjaci, većina nezaposleni, bez uvezanog ili bez dana radnog staža.

Većina današnje omladine ima skromne uslove života. Takozvana „kompjuterska generacija“ koja nije opterećena Titom živi u virtuelnoj stvarnosti, otuđena od svojih vršnjaka, lišena životnih iskustava, nezainteresovana, bez stimulacije za rad… Ako u medijima slušamo probleme o rekordnoj nezaposlenosti postavljamo pitanje sami sebi: „Pa zar je država toliko „nesposobna“ da većinu naše omladine usmjeri u volonterski rad kroz radne akcije, pa bilo to da se radi od čišćenja rijeka i priobalja do sađenja šuma“.

Nekadašnji učesnici radnih akcija koji se okupljaju na godišnjicama i zajednički evociraju uspomene poručuju mladima da se svim svojim srcem pobrinu za budućnost lijepe nam Bosne i Hercegovine u kojoj smo svi sretno odrastali. Svima koji poštuju svoju istoriju i ponose se dobrovoljnim radnim akcijama i starim akcijašima – veteranima Omladinskih pruga Brčko – Banovići i Šamac – Sarajevo i svim ostalim učesnicima Omladinskih radnih akcija širom bivše Jugoslavije, čestitamo na časnoj odluci i ličnom doprinosu u izgradnji ponosne nam domovine.

Iskreno se nadamo da ćete uživati gledajući priloženu galeriju sada požutjelih fotografija, dopisnica, spomenara i brigadirskih dnevnika kao podsjetnik najdražih uspomena sa tračnica brigadirske mladosti.

S ljubavlju,

Srećko