Građani Sarajeva, te njegovi gosti u augustu 2014. godine doživljavaju jako pozitivno iznenađenje, kada se pojavio na Marijin Dvoru, famozni tramvaj broj 15. Karakteristično zvono koje se posljednji put ozvučilo davne 1960. godine, sada ukrcava putnike i označava polazak vožnje prema Muzejima i Novoj željezničkoj stanici. Sarajlijama ovo mnogo znači, mnogima je tramvaj ostao u lijepom sjećanju, posebno govoreći za one starije, nostalgičare koji se sjećaju i koji će se zauvijek sjećati tih dobrih starih vremena. Naime, tramvaj „Nostalgija“, kako ga nazvaše, napravljen je po uzoru na prvi elektični tramvaj iz 1895. g. (o tramvajima iz ovog doba više na slijedećem linku: https://vremeplov.ba/?p=4161), koji je svoje prve „korake“, a i sada napravio upravo po šinama Marijin Dvora.
Tramvaj “Nostalgija” u organizaciji Ambasade Mađarske i Mađarskog memorijalnog odbora je dio programa obilježavanja 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata. Replika tramvaja iz 1895. godine prilagođena je uslovima vožnje po modernom Sarajevu, ima 16 sjedećih i desetak stojećih mjesta i svakodnevno kotira na relaciji Baščaršija – Željeznička stanica. Ovim preuređenim muzejskim eksponatom, kojeg su vrijedni majstori GRAS-a ručno napravili, u stojećem stavu vješto upravljaju dvojica vremešnih tramvajdžija obučeni u tradicionalnoj bosanskoj narodnoj nošnji.
Doživljavajući emocijonalno ovaj prizor, javljaju se simbolične poruke (na žalost u obrisima zatvorenih muzeja), koje govore da smo danas dio jednog kulturalnog putovanja kroz vrijeme i dio važne atrakcije, i pored održavanja manifestacije Sarajevo film festivala. Onima kojima je važan ovaj momenat ponovnog susreta sa objektom iz prošlosti, na brzinu se lačaju mobilnih aparata i snimaju bez obzira kako se taj momenat i zabilježio. Postavlja se pitanje: „Da li je nostalgija jedino što ostaje u našoj svijesti ili način koji se širi izvan kruga iste“?! Konačna spoznaja kaže da je nostalgija unutar tog kruga, obavijena mekanim velom svijesti u današnjem življenju, što se zaustavi u našem oku, opipljiva i neposredna bez obzira koliko se to može zamišljati.
Dilema ne postoji, odlučan se vraćam kući po foto aparat, onako u mimohodu, da kroz oko objektiva budem unutar kruga zajedno s tramvajom broj 15. (s tačkom) i zabilježim trenutke vožnje kroz prelijepe dijelove grada Sarajeva. Koliko će ova foto priča u komentarima biti ozbiljna, validna teorija „začaranog“ kruga svijesti nostalgije ili teorija emotivne vrijednosti priloženih fotografija, ostavljam Vama na sud. I pomislim u sebi: ja volim tramvaj, volim ovaj grad, grad Sarajevo.
S ljubavlju,
Vaš Srećko
