Cjenjeni posjetioci portala vremeplov.ba!
Ovom prilikom, eskluzivno, kroz arhivski dokument dajemo „konačan“ odgovor o opravdanosti ukidanja pruga širine 0,76 m u gradu Sarajevu kome su pripadale uzane stanice Sarajevo, Alipašin Most i Bistrik. Usvajanje programa o modernizaciji JŽ, 1964. godine, uključio je i masovno ukidanje uzanih i nerentabilnih pruga na prostoru cijele Jugoslavije. Tada, Željezničko transportno preduzeće Sarajevo formira „Biro za studije i analize“ gdje za osnovnu zadaću ima da „studioznom“ analizom „pretrese“ osnovne elemenate i pokazatelje u nerentabilnosti ovog vida saobraćaja koji će, na kraju, imati uticaj prilikom razmatranja (njihovog) prijedloga za konačno ukidanje uzanog željezničkog kolosijeka u čvorištu Sarajeva.
Treba se podsjetiti da izgradnjom pruga normalnog kolosijeka Šamac – Sarajevo 1947. i normalizacija pruge Sarajevo – Ploče 1966. godine stara željeznička stanica Sarajevo i stanica Alipašin Most, sa svom postojećom infrastrukturom, postaju usko grlo vezano za otpremu putnika, ekspresne i denčane robe. Ovo sve iz razloga ukidanja uzane pruge za pravac Mostar i Zenicu, a kasnije i za Višegrad. Također, za splet uzanih industrijskih i manipulativnih kolosijeka predlaže se demontiranje i ugradnja normalnog kolosijeka za potrebe većih „radnih organizacija“ koje gravitiraju u blizini željezničkog čvorišta kao što su: Energoinvest, RO Vaso Miskin Crni, Tvornica žice i eksera, Paromlin, Fabrika duhana i dr.
Čitajući tekst iz urađene analize pomenutog biroa možete primjetiti jednu „svijetlu tačku“. Naime, konstatovano je da stanica Bistrik posljednih godina (tj. 1965./66. i 67. godine) pokazuje tendeciju porasta u broju otpremljenih putnika te ukupnog utovara i istovara denčane i kolske robe. Faktički, stanicu Bistrik ostavljaju u životu i predlažu da i dalje bude otvorena za putnički saobraćaj prema Višegradu. Jedini uslov je da se izgrade montažni objekti za potrebe putnike, prtljaga i ekspresne robe na novom lokalitetu (jer definitivno se ukidaju uzane stanice Sarajevo i Alipašin Most) i za najpovoljniju varijantu izabrana je lokacija na Čengić Vili. Isto tako stanica Bistrik, sa tadašnjim robnim magacinom, nije mogla zadovoljiti predviđene potrebe u manipulaciji robe pa se predlaže izgradnja novog montažnog robnog magacina. Kao što je poznato, stanica Bistrik (izgrađena i puštena u promet 1906.) prestala je sa radom polovinom 1978. godine.
Ukratko iz istorije: Uzana pruga Sarajevo – Ploče ukinuta je (etapno) 01.06.1967. godine, Zenica – Doboj 1. aprila 1968. godine, pruga Sarajevo – Lašva 26. maja 1969. godine, Lašva – Zenica 1. juna 1975. godine, Gabela – Dubrovnik 1. juna 1976. godine i Sarajevo (Čengić Vila) – Višegrad 1. avgusta 1978. godine. Faktički danom 1. avgusta 1978. godine, kada je u stanicu Čengić Vila pristigao posljedni voz iz stanice Višegrad, smatra se danom, mjesecom i godinom definitivnog ukidanja željezničke uzane pruge u BiH.
Na kraju, kako ne zaboraviti utrošeni trud naših djedova i očeva koji su u svom znoju stvarali i pravili temelje ovih pruga i inih koji se je ophodili i održavali. Kako ne zaboraviti ekipe željezničara mnogih stanica prilikom prijema i otpreme vozova na čelu sa šefovima stanica, prodornog zvuka usne zviždaljke otpravnika vozova, konduktera sa gromkim glasom i povikom „Ulaz molim“ i mašinovođe što na taj čas ispušta višak pare iz kotla i reskim zvukom lokomotivske pištaljke označava polazak voza. Da, od srca im veliko HVALA.
Poštovani posjetitelji, toplo preporučujemo da ponuđeni arhivski dokument pročitate kako bi se na kratko vrijeme prisjetili ili (mlađi) nešto naučili iz željezničke istorije naše domovine.
Za pregled knjižice klikni na pdf dokument (12MB):
U prilogu pogledajte galeriju probranih fotografija vezanih uz članak a kao dio bogate galerije “Pruga uzanog kolosijeka”
