Željeznička radionica „Vaso Miskin Crni“ u Sarajevu (Central Werkstatte, njem,) kao jedina tvornica takve vrste u BiH, napravljena krajem 19. vijeka, svjedoči o najintezivnijem periodu industrijalizacije, čiji su ostaci sačuvani i danas. Međutim, ovo industrijsko nasljeđe danas se može nazvati ostatkom prošlosti kao podsjetnik socijalističkog dostignuća gdje su od strane gradskih planera izvršene mršave analize u pogledu zaštite i oblika intervencije očuvanja cjelokupnog kompleksa.
Željeznički radionički kompleks „VMC“, u sastavu Energoinvesta (od 1972. godine) svojevremeno je bila tvornica proizvodnje i remonta željezničkih vozila i mašina da bi se nakon rata osamostalila, a potom i propala. Mnoge hale su rasprodane i pasivno prepuštene novim vlasnicima, ravnodušnim prema gradu i njegovim javnim interesima.
U duhu novih smjernica i javnog interesa nastupio je novi oblik „intervencije“, mjerom „zaštite“ u pogledu cjelokupnog kompleksa, a to je da se povremeno ruše dijelovi hala (nekad i posljedicom „slučajnih“ požara), zemljište rasparča, rasproda, kako bi cvjetalo potrošačko carstvo.
Iz istorije podizanja Željezničke radionice u Sarajevu pa do njenog propadanja
– 1890. U vrijeme austrougarske uprave, Direkcija bosansko-hercegovačkih državnih željeznica, donosi odluku o izgradnji Željezničke radionice u Sarajevu. Radionica je zahvatila dio prostora koji i „danas“ zahvata „Vaso Miskin Crni“. Vršene su opravke lokomotiva, putničkih i teretnih vagona. Hala je imala kotlariju, malu livnicu, strugaru i stolarsku radionicu. Pošto Sarajevo postaje najveći željeznički čvor ostale radionice u Brodu, Doboju, Konjicu i Mostaru postaju ložionice (njem.Heizhaus) sa manjim servisnim opravkama a iste godine i zvanično je „Vaso Miskin-Crni“ postala Glavna željeznička radionica u Sarajevu, (njem.Central Werkstatte).
– 1896. Sarajevski željeznički radnici osnivaju „Društvo za štednju i predujam osoblja radionica i ložionica BH državnih željeznica“.
– 1906. Radnici radionice u Sarajevu postavljaju zahtjev da se radno vrijeme sa 12 i više sati dnevno skrati na 9 časova. Iste godine, generalnim štrajkom nekih državnih preduzeća (kvalifikovani radnici porijeklom iz austrougarskih zemalja) Direkcija odobrava uvođenje 9 satnog radnog vremena koje ostaje na snazi do kraja austrougarskog perioda.
– 1910. Osnovan „Savez bosanskohercegovačkih željezničara“ sa glavnim uporištem u Željezničkoj radionici u Sarajevu kao glavni sindikalni pokret u izvršenju političkih zadataka klasne borbe.
– Od 1918. do 1941. Završetkom Prvog svjetskog rata Željeznička radionica je ušla u svoju drugu etapu razvoja i radi za novu državu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. za nosioca vlasti kralja i velikosrpsku buržoaziju. U ovom periodu podignuta je samo zgrada nove teretne kolnice i prošireni poslovni prostori.
– 1920. U ponoć 15/16. april otpočeo generalni štrajk (u štrajk stupilo oko 60.000 željezničara iz cijele kraljevine SHS) u kome su učestvovali gotovo svi radnici Radionice u Sarajevu.
– 1923. Donijeta odluka o osnivanju željezničke zanatske škole pri Glavnoj željezničkoj radionici Sarajevo.
– 1939. Osnovane prve partijske čelije. Njen sekretar bio je Vaso Miskin, a članovi Ljubo Bojanić, Vojo Ljuić, Omer Maslić i Pero Obradović.
– 1941. Neprijateljski avioni, 13. aprila, bombarduju radionicu, a 15. aprila njemačka vojska ulazi u Sarajevo i postavljaju svog opunomoćenog oficira u Radionici s vojnim obezbjeđenjem. Uspostavljanjem takozvane NDH pooštrava se kontrola nad kretanjem radnika i otpuštaju se s posla radnici Srbi i Jevreji.
– 1945. Pod pritiskom jedinica NOVJ, početkom aprila okupator i njegove sluge su nastojale uništiti vitalna postrojenja Radionice i lokomotiva zatečene na opravci. U svojoj namjeri nisu potpuno uspjeli te prema nalazima stručne komisije, miniranjem radionička postrojenja su bila oštećena preko 25%, a minirane lokomotive su bile neupotrebljive. Od tih lokomotiva bila je neoštećena samo jedna manevarka serije 72-002 zvana „Joka“. 7 aprila Radionica otpočinje sa radom i to je bio prvi radni dan u slobodnom Sarajevu nakon četvorogodišnjih ratnih prilika i okupacije.
– 1946. Radnici Putničke kolnice u Radionici osposobili garnituru motornog voza i dalu mu ime „Prvi maj“. Tim motornim vozom putovali su udarnici iz Bosne i Hercegovine na proslavu Prvog maja u Beogradu. Za narednih mjeseci opravljeni su preostali motorni vozovi koji su dobili imena: „Kozara“, „Istra“, „Sutjeska“, i „29. novembar“.
– 1948. – Uvodi se brigadni sistem u cijeloj radionici, u kojoj su bile formirane 252 brigade sa 1.853 brigadira. Napravljen normalni kolosijek i u zgradi Putničke kolnice i time je otpočela postepena preorjentacija Radionice s uzanog na normalni kolosijek.
– 1950.
6. septembra Radionica dobila naziv
Željeznička radionica „Vaso Miskin Crni“
Sarajevo.
– 1952. 11. jula Željeznička radionica „Vaso Miskin Crni“ prenesena je iz nadležnosti Savezne vlade u nadležnost Narodnog odbora grada Sarajeva. Izdvaja se iz sistema Jugoslovenskih željeznica. Do 1961. godine vrši se postepena preorjentacija na novi program proizvodnje.
– 1959. Željeznička radionica „Vaso Miskin Crni“ mijenja naziv: Fabrika vozila „Vaso Miskin Crni“. Pod ovim nazivom preduzeće posluje sve do jula mjeseca 1964. godine.
– 1964. Dobiva drugi naziv: „Industrija transportnih sredstava i mašina „Vaso Miskin Crni“. Ukupan broj zaposlenih bio je 3.333 radnika.
– 1972. Integracijom 1972. godine „Vaso Miskin Crni“ ulazi u sastav radne organizacije „Energoinvest“ kao osnovna organizacija udruženog rada. Dijelovi VMC-a kroz procese udruživanja pripali su „Energoinvestovoj“ tvornici armatura Alipašin Most. Poslije konsolidacije vrši se proizvodnja vagona, kontenjera i izrada i montaža čeličnih konstrukcija.
– 1976. VMC se transformira u četiri OOUR-a:,
- Tvornica teretnih vagona (TTV) sa godišnjom proizvodnjom oko 600 teretnih vagona za brzine do 120 km/h,
- Tvornica sredstava rashladne tehnike i integralnog transporta (TIT) kao glavni izvoznik na konvertibilno područje u proizvodnji kontejnera, kontejner hladnjača, cisterni, vagona za rasute terete i specijalne terete,
- Montaža mašina i metalnih konstrukcija (MMK)
- Energetika i održavanje mašina (EO).
Izvori i literatura: Monografija – Energoinvest – Ro Vaso miskin Crni Sarajevo 1890 – 1990.
– 1996. – 2015… Zbog ratnih dešavanja VMC zaustavlja proizvodnju da bi poslije rata brzo stagnirala tj. nije ni pokušana njena revitalizacija iako su ovom preduzeću potencijali bili ogromni. Bilo je prilike i kapaciteta da se ublaži ono što je rat uništio i pokrene dio proizvodnje ali zgrade i unutrašnji inventar obezvrijeđeni i dio po dio se prodaje u bescijenje, uništava (Energoinvestova tvornica „RO ŽICA“ sravnjena sa zemljom) i pljačka.
Zadnjih godina u noći subotom na nedjelju mnoge sarajlije mogle su osjetiti kao da je Woodstock prevezen u nekadašnju livnicu (u socijalizmu Montaža 1) u organizaciji kulture buke novog milenijuma definiran nepodložnim modifikovanim zvukom motorne pile vezane s alarmom. Naravno, većina mladih (ne zaposlenih) dolazi sa jasnim ciljem – da se u skladu sa afinitetima tresu u raznim ritmovima uz rijetku pauzu, tek toliko koliko treba za podijeliti joint sa prijateljima koji potpomaže putovanje s druge strane svijesti koje će ih transcendentirati u novi muzički stil. I tako sve do ranih sati, cijeli „Vaso“, spomenik tehničke kulture i radničkog (ponosa) progresa ne tako davno, pleše Rave pod uticajem novog modifikovanog zvuka ili droge?
Na kraju, gradsko, željezničko, republičko i jugoslovensko preduzeće „Vaso Miskin Crni“, koje je izvozio i na zapadna i na istočna tržišta, poput ljudskog života se ugasi tako da i ova priča se može završiti: “Mi imamo toliko fabrika, ukoliko bi političari samo htjeli da ih otvore za biznis“.
U prilog galerija fotografija kao dokaz uspomena iz prošlosti, hronološki, od osnivanja pa sve do 2015. godine.
Vaš Srećko!